REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-11429/2022
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudac Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika FRANKOS BAR d.o.o. sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenika DO, kao odgovorne osobe, oboje zastupani po braniteljima iz Odvjetničkog društva Župić & Partneri iz Zagreba, radi prekršaja iz čl. 10. st. 1. i st. 2. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti (Narodne novine, broj: 61/11., 66/19.), odlučujući o žalbi I. okrivljenika i II. okrivljenika, te o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Službe nadzora neregistriranog obavljanja ugostiteljske djelatnosti, pružanja ugostiteljskih usluga i usluga u turizmu, podnesenim protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-6990/2022 od 12. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 20. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e
I. Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Službe nadzora neregistriranog obavljanja ugostiteljske djelatnosti, pružanja ugostiteljskih usluga i usluga u turizmu, ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Uslijed odluke pod toč. I., žalba I. okrivljenika FRANKOS BAR d.o.o., Zagreb i II. okrivljenika DO, je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom I. okrivljenik FRANKOS BAR d.o.o., Zagreb, kao pravna osoba I II. okrivljenik KO, kao odgovorna osoba, proglašeni su krivima zbog počinjenog prekršajnog djela iz čl. 10. st. 1. i st. 2. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, činjenično opisanog u izreci, za koje djelo su primjenom čl. 38. st. 2. Prekršajnog zakona oslobođeni od kazne.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu paušalnog troška postupka u iznosu od po 500,00 kuna (66,36 eura), svaki.
3. Pobijanom presudom zahtjev tužitelja za oduzimanjem imovinske koristi ostvarene počinjenjem prekršaja u iznosu od 121.772,35 kuna, odbijen je kao neosnovan, iz kojeg razloga imovinska korist stečena predmetnim djelom prekršaja, nije oduzeta od okrivljenika.
4. Protiv navedene presude žalbe su pravodobno podnijeli: I. okrivljenik i II. okrivljenik, po branitelju i to zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na postojanje djela i krivnje okrivljenika, te ovlašteni tužitelj zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji, odnosno oslobađanju okrivljenika od kazne i odluke o neoduzimanju imovinske koristi.
5. Okrivljenici u žalbi u bitnom, jednako kao i u obrani iznesenoj u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom, poriču počinjenje prekršajnog djela i svoju prekršajnu odgovornost, budući da su u konkretnom slučaju u istom prostoru i pod istim uvjetima samo nastavljali obavljati istu djelatnost za koju je njihov prethodnik već imao izdano rješenje o zadovoljavanju minimalnih tehničkih uvjeta, koje je prema tome u njihovom slučaju, samo deklaratorne naravi s time da su zahtjev za njegovo izdavanje podnijeli na vrijeme, a isto dobili svega jedan dan nakon provedenog inspekcijskog nadzora. Iz navedenih razloga, smatraju da prvostupanjski sud ove odlučne činjenice, koje otklanjaju njihovu prekršajnu odgovornost kao i samo postojanje predmetnog prekršaja, nije utvrdio te je donio pogrešnu odluku o postojanju djela i njihovoj odgovornosti za isto.
6. U žalbi tužitelj, u bitnom ističe da prvostupanjski sud, iako je okrivljenike oglasio krivim za predmetno prekršajno djelo, nije imao osnova iste osloboditi od kazne i odbiti zahtjev tužitelja sa zahtjevom za oduzimanje imovinske koristi od istih, jer su okrivljenici u suštini radili bez odobrenja, slijedom čega je pobijana presuda neprimjerena težini prekršaja i ostvarenoj imovinskoj koristi.
7. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u njihovim žalbama, iste prihvate.
8. Žalba tužitelja je osnovana.
9. Žalba I.okrivljenika i II. okrivljenika je bespredmetna.
10. Rješavajući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da u provedenom postupku činjenično stanje u odnosu na postojanje i visinu ostvarene imovinske koristi nije potpuno utvrđeno, zbog čega je odluka prvostupanjskog suda kojom je odbijen zahtjev tužitelja za oduzimanje iste, preuranjena, na što osnovano u žalbi ukazuje žalitelj.
11. Naime, u prvostupanjskom postupku sud je proveo dokazni postupak u tijeku kojeg je pročitao dokumentaciju koja prileži spisu koja međutim, prema ocjeni ovog suda nije dostatna da bi se na temelju iste izveo pravilan zaključak o tome da li su i u kojem iznosu okrivljenici ostvarili imovinsku korist počinjenjem predmetnog djela, već je u na ovu okolnost, osim već izvedenih dokaza, u svojstvu svjedoka bilo potrebno ispitati inspektoricu koja je provela nadzor i utvrdila postojanje ostvarene imovinske koristi. Stoga je preuranjen zaključak prvostupanjskog suda da je zahtjev za oduzimanje imovinske koristi neosnovan iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude. Nadalje, budući da okolnost protupravno stečene imovinske koristi predstavlja odlučnu činjenicu navedenu u činjeničnom opisu radnje prekršaja u optužnom aktu, sud je postojanje iste dužan utvrditi.
12. Kako su sud ili tijelo pred kojim se vodi postupak dužni tijekom postupka prikupljati dokaze i istraživati okolnosti koje su važne za utvrđivanje imovinske koristi, u smislu čl. 557. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.) koji se primjenjuje u postupcima oduzimanja predmeta i imovinske koristi, u skladu s odredbom čl. 2. Zakona o prestanku važenja Zakona o postupku oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem (Narodne novine broj 70/17.), a prvostupanjski sud nije nakon izvedenih dokaza utvrdio je li i u kojem iznosu predmetnim prekršajem ostvarena imovinska korist, dok druge raspoložive dokaze na ovu okolnsot nije izvodio to je, za sada, činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.
13. Nadalje, pri utvrđivanju da li su i u kojem iznosu okrivljenici predmetnim prekršajem ostvarili imovinsku korist, prvostupanjski sud vodit će računa i o odredbi čl. 559. Zakona o kaznenom postupku koji daje mogućnost sudu da visinu iznosa imovinske koristi odmjeri po slobodnoj ocjeni te da, krećući se u granicama iznosa koji tužitelj navodi u činjeničnom opisu djela, od ukupno primljenog iznosa uplata eventualno odbije dio koji se ne odnosi na okrivljenikovu stečenu imovinsku korist.
14. Slijedom navedenog, žalbu tužitelja valjalo je prihvatiti kao osnovanu, pobijanu presudu ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kako bi na odgovarajući način utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prava kao i one na koje se upire u ovom rješenju, te donijeti novu na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
15. Iz izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 20. studenoga 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
