Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-150/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji pojedinki Ivani Čačić, u pravnoj stvari tužiteljice BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Margiti Pažanin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, Zagreb, Mirogojska 8, OIB: 47767714195, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-9725/2021-29 od 14. svibnja 2025. ispravljene rješenjem poslovni broj Pr-9725/2021-31 od 24. rujna 2025., 20. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuju se točke I. i II. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-9725/2021-29 od 14. svibnja 2025. ispravljene rješenjem poslovni broj Pr-9725/2021-31 od 24. rujna 2025.

II. Točka III. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 9725/2021-29 od 14. svibnja 2025. ispravljene rješenjem poslovni broj Pr-9725/2021- 31 od 24. rujna 2025. nije ispitivana u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 1.131,10 EUR bruto sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u točci I. izreke te mu je naloženo naknaditi tužiteljici troškove postupka od 1.090,63 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 14. svibnja 2025. do isplate (točka II. izreke). Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu od 203,12 EUR je odbijen točkom III. izreke.

2. Točke I. i II. izreke navedene presude pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017. na temelju odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zaključenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

5.1. Tužbeni zahtjev se odnosi na isplatu iznosa od 1.131,10 EUR pa je riječ o postupku na koji se u skladu s člankom 458. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP, koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavaka 2. 3. i 4. tog Zakona) primjenjuju odredbe o sporu male vrijednosti.

6. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 457. ZPP- a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, vodeći računa o tome da se u skladu s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona, pritom pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu na taj način ocjena je drugostupanjskog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, izreka pobijane presude sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama pa se može ispitati. Iz nje jasno proizlazi što je njome odlučeno i zbog čega. Zbog toga nije osnovan u žalbi istaknuti razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

9. Sud prvog stupnja je na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio na temelju isprava koje su u spisu utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je tužiteljica u spornom razdoblju (od siječnja 2016. do siječnja 2017.) bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre

- da tuženi poslodavac predstavlja javnu službu

- da joj je u utuženom razdoblju isplaćivana plaća na temelju osnovice od 5.108,84 kn, odnosno za siječanj 2017. na temelju osnovice od 5.211,02 kn

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi zaključili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u člankom III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u članku IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka, te članak IV., koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u člancima III. do V. tih Izmjena i dopuna,

- da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena na temelju Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, na način kako je to prethodno opisano,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, i to u odnosu na čl. IV u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu,

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.1.2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

- da visina tužbenog zahtjeva iznosi 1.131,10 EUR

10. Na temelju činjenica navedenih u točci 9. ovog obrazloženja, sud prvog stupnja je zauzeo stav da Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zaključene 26. listopada 2011. (dalje: IDDS) predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor sklopljen u skladu s odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ br. 39/2009. i 124/2009.). Zbog toga taj sud zaključuje da su u ovom predmetu ispunjenje sve potrebne pretpostavke na temelju kojih je tuženik bio u obvezi tužiteljici za utuženo razdoblje obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 5.415,37 kn u skladu s člankom III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zaključenog 26. listopada 2011. (dalje: IDDS).

11. Žalbeni se navodi u bitnome iscrpljuju u osporavanju zaključka i pravnog shvaćanja suda prvog stupnja o tome da IDDS predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. Pritom tuženik u žalbi tvrdi i to da je zbog pogrešnog zaključka o tome da IDDS predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor pogrešno primijenjena odredba članka 9. stavka 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje: ZOR). Stoga i u žalbi ponavlja tvrdnju iznesenu tijekom prvostupanjskog postupka o tome da je u spornom razdoblju pravilno postupio kada je plaću tužitelja obračunavao prema osnovici od 5.108,84 kn.

12. Protivno žalbenim navodima tuženika, i ovaj sud je stava da IDDS kao i one prihvaćene u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., imaju sve elemente Kolektivnog ugovora sklopljenog sukladno odredbi članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (''Narodne novine'', br, 39/2009. i 124/2009.) na temelju kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi i odredbi članka 51. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'' broj 141/2012, dalje: TKU). Tim je Kolektivnim ugovorom ugovorena primjena Dodatka Sporazumu sa svim izmjenama i dopunama, a što proizlazi i iz činjenice da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu (pojašnjenje primjene članak IV. stavak 5. u vezi članka VII. stavka 1.). Prema tom tumačenju Vlada Republike Hrvatske je u obvezi korigirati povećanu osnovicu od 1. travnja 2013. nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III., što znači da je tuženik od prosinca 2015. zaključno sa 26. siječnjem 2017. bio dužan tužiteljima obračunati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn. Pritom se u skladu s člankom 199. stavkom 1. ZOR-a na IDDS primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora slijedom čega je rok važenja navedenih izmjena istekao 26. siječnja 2017. Zbog toga žalitelj u žalbi nepravilno tvrdi da je pogrešno primijenjena odredba članka 9. stavka 3. ZOR-a. U skladu s tom odredbom, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. S obzirom na to da je primjena IDDS trajala do 26. siječnja 2017. i ista predstavlja za tužitelje povoljnije pravo, to je pravilno primijenjena odredba članka 9. Stavka 3. ZOR-a neovisno o tome što je Vlada Republike Hrvatske je na sjednici od 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

13. Suprotno prigovorima žalitelja, dan početka primjene uvećane osnovice iz članka III. IDDS u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe članka VII. stavka 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014. Naime, odredba članka VII stavka 1. IDDS-a propisuje da odgoda „uskladbe“ osnovice (ne i „povrata“ osnovice, reguliranog u članku III. IDDS-a) nastupa ako bi u nekom od razdoblja opisanom u člancima III. do V. bio zabilježen negativan rast BDP-a. Odredba članka III. IDDS-a, koja se odnosi i na „povrat osnovice“ se, prema njezinom sadržaju počinje primjenjivati od mjeseca u kojem službena statistika ukaže na rast tromjesečnog BDP-a od 2% za dva tromjesečja uzastopno, i ona se primjenjuje do prve slijedeće promjene osnovice prema IDDS-u. Prosječan rast tromjesečnog BDP-a od 2 % za dva tromjesečja uzastopno zabilježen je 27. studenoga 2015. To znači da odredbom članka VII. IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe članka III. o „povratu“ osnovice, jer se odredba članka VII. IDDS-a odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (članci IV. i V. IDDS), a ne na povrat osnovice iz članka III. IDDS-a. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2012. koja je donesena u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

14. Neosnovano tuženik dovodi u pitanje valjanost IDSS-a zbog činjenice da nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane. To zato što tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz kolektivnog pregovaranja pri čemu valja navesti da niti jedan od potpisnika IDDS-a od 26. listopada 2011. nije osporavao valjanost tih IDDS i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., uključujući i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Zbog toga IDDS o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Zakon o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" br. 39/09., 124/09.)

15. Neosnovano, stoga, tuženik tvrdi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev prihvaćen.

16. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija žalbom (a zbog kojih se žalbom može pobijati) niti oni na koje ovaj sud drugog suda pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijenom dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće nesporne bruto iznose s pripadajućim zateznim kamatama o kojima je odlučeno uz pravilnu primjenu članka 92. stavka 4. ZOR-a i članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje: ZOO).

17. Žalba ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima postupka sadržana u točci II. izreke pobijane presude niti je prilikom donošenja te odluke počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. ZPP-a. Zbog toga je temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena žalba tuženika i u tom dijelu te je potvrđena prvostupanjska odluka.

18. Točka III. izreke prvostupanjske presude nije pobijana žalbom pa nije ispitivana u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Varaždinu 20. studenog 2025.

Sutkinja

Ivana Čačić