Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ovr-517/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dijani Hofer, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark eGen (OIB:25376204437), Republika Austrija, Paldau 40, 8341 Paldau, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Remenar & Remenar iz Zagreba, protiv ovršenika AĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i KĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Sanji Dozet, odvjetnici iz Zagreba i ovršenika ŠĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], radi ovrhe na nekretninama, povodom žalbe ovršenika AĐ i KĐ izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-729/23-13 od 9. rujna 2025., dana 20. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba ovršenika AĐ i KĐ odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-729/23-13 od 9. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem određen je nastavak postupka ovrhe koji je prekinut pravomoćnim rješenjem istog prvostupanjskog suda broj Ovr-729/23-3 od 24. ožujka 2023. do pravomoćnog okončanja parničnog postupka kojeg je ovršenik AĐ pokrenuo pod brojem P-7045/21. Obzirom da je navedeni parnični postupak pravomoćno okončan, to je prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl.215.stav.4. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11) koji svoju primjenu u postupcima ovrhe nalazi osnovom odredbe čl.19. Ovršnog zakona (dalje:

OZ/96 – "Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08) odredio nastavak prekinutog postupka.

2. Pravovremenom žalbom ovršenici AĐ i KĐ (dalje: žalitelji) pobijaju opisano rješenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom ovom sudu da pobijano rješenje ukine.

2.1. Žalbeni sadržaj je u cijelosti sveden na obrazlaganje stajališta da u konkretnom predmetu i dalje postoje uvjeti za prekid postupka jer je ovršni sud dužan sukladno načelu djelotvornosti izravno primijeniti odredbe Direktive Vijeća 93/13/EEZ i obaviti ocjenu nepoštenosti i ništetnosti pojedinih ugovornih odredaba predmetnog potrošačkog ugovora kada su iste ugovorene na štetu potrošača. U konkretnom slučaju smatraju da treba ispitati da li je izračun visine navodnog potraživanja ovrhovoditelja sukladan stavu Suda Europske unije izraženog u predmetu C-377/14 prema kojem kreditor ima pravo obračunavati korisniku kredita ugovorne kamate na iznos koji je korisniku kredita stvarno stavljen na raspolaganje a da je ovrhovoditelj njima obračunao kamate na iznose koje uopće nisu primili, da je zbog toga predmetni ugovor o kreditu zelenaški i stoga ništetan. Osim toga da je u predmetnom ugovoru o kreditu korišten djelomično hrvatski, djelomično njemački i slovenski jezik što cijeli ugovor čini za ovršenike nerazumljivim, nepoštenim i ništetnim, da ovršenici nisu bili u mogućnosti niti o čemu pregovarati sa kreditorom slijedom čega da su odnosne odredbe ugovora ništetne jer uzrokuju znatnu neravnotežu između ugovornih stranaka i to na štetu ovršenika kao potrošača. Pozivaju se i na odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju kojima je propisano da u slučaju kada je ugovor o kreditu sklopio vjerovnik/kreditor koji nema odobrenje za obavljanje poslova potrošačkog kreditiranja na području Republike Hrvatske, takav ugovor je ništetan, a da je ovrhovoditelj pravni subjekt sa sjedištem izvan Republike Hrvatske, da isti nije bankarska institucija, već seoska zadruga koja nema propisan temeljeni kapital kao banke te da ista nije nikada imala odobrenje raditi na području Republike Hrvatske. Konačno, ističu da bi prodajom jednine nekretnine koja je podobne za život i stanovanje ovršenicima i njihovoj obitelji, nastala nenadoknadiva šteta jer da je predmetna nekretnina njihov jedini dom.

3. U odgovoru na žalbu žalitelja, ovrhovoditelj se usprotivio osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu odbije kao neosnovanu i potvrdi rješenje o ovrsi.

4. Žalba žalitelja je neosnovana.

5. No ponajprije valja navesti da je predmet ispitivanja u ovom žalbenom stadiju određen sadržajem pobijane sudske odluke – dakle rješenjem prvostupanjskog suda kojim je odredio nastavak postupka koji je bio u prekidu do pravomoćnog okončanja postupka broj P-7045/21 i to na osnovu rješenja prvostupanjskog suda broj Ovr- 729/23-3 od 24. ožujka 2023. koje je u odnosu na određeni prekid postupka (toč.II. izreke istog) potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Sisku broj Gž Ovr-124/2023-2 od 26. listopada 2023. Stoga su za odluku o pravilnosti i osnovanosti pobijanog rješenja suda prvog stupnja, neodlučni žalbeni navodi žalitelja kojima se opširno referiraju na ništetnost predmetne ovršne isprave odnosno pojedinih njezinih ugovornih odredbi te ovaj sud nije ovlašten ulaziti u ocjenu njihove osnovanosti.

6. Obzirom da je iz stanja prvostupanjskog spisa vidljivo da je nastupio uvjet do kojeg je prvostupanjski sud prekinuo predmetnu ovrhu pozivom na odredbu čl.213.stav.1.toč.1. ZPP, jer je postupak broj P-7045/21 (kasnije prenesen na broj P- 942/23) pravomoćno okončan donošenjem presude od P-942/23-37 od 21. studenog 2024. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-462/25 od 10. srpnja 2025., pravilno je prvostupanjski sud nastavio predmetni postupak ovrhe u smislu odredbe čl.215.stav.4. ZPP.

7. Ispitujući pobijano rješenje i u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. u vezi sa čl.381. ZPP, a sve osnovom odredbe čl.19.stav.1. OZ/96 ovaj sud nije našao da bi u postupanju prvostupanjskog suda prilikom donošenja pobijanog rješenja bili ostvareni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, slijedom čega je žalbu žalitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje pozivom na odredbu čl.380.toč.2. ZPP-a. U odnosu na ovršenika ŠĐ citirano rješenje ostaje neizmijenjeno jer isto nije pobijano žalbom.

8. Podredno se drži potrebnim naglasiti, a polazeći od sadržaja odredbe čl.9.OZ/96 koja upućuje da je u ovršnom postupku predviđen prekid samo radi okolnosti vezane za legitimaciju stranaka i to na način da propisuje postupanje uz prisustvo privremenog zastupnika stranke kako bi se spriječilo ometanje provedbe ovrhe, kao i činjenicu specifičnosti ovršnog postupka u smislu ostvarivanja tražbine iz ovršne isprave, ovaj sud smatra da se u ovršnom postupku ne može odrediti prekid iz razloga propisanog čl. 213. stav. 1. toč. 1. ZPP-a.

U Varaždinu, 20. studenog 2025.

Sutkinja

Dijana Hofer