Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž-703/2025-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sutjeski Paić, odvjetnici u Splitu, Put Supavla 39, protiv tuženika: 1. JK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnima Zvonimiru Voliću i Nataši Ružićka, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Volić, Ružička i Cabadaj Cafuta d.o.o. Virovitica, Trg bana Josipa Jelačića 17 i 2. ŠK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja vlasništva i proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Sinju poslovni broj P-3461/2022 od 6. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja SK kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Sinju poslovni broj P-3461/2022 od 6. prosinca 2024.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja SK za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 400,00 EUR (četiri stotine eura).
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
”I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je tužitelj SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik za ½ vlasničkog dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], vrt – dvorište, Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa je tužitelj ovlašten temeljem ove presude izvršiti uknjižbu svog vlasničkog dijela za ½ na predmetnoj nekretnini na svoje ime uz istovremeni izbris imena tužene sa iste nekretnine za ½ dijela, sve u roku 15 dana od pravomoćnosti ove presude.
II. Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu ovog suda broj Ovr-3006/15 u odnosu na ½ vlasničkog dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], vrt – dvorište, Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]."
II. Nalaže se tužitelju SK da tuženiku JK u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja ove presude pa do isplate.”
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 400,00 EUR.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je tužbeni zahtjev za utvrđenjem i uknjižbom prava vlasništva kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi toga suda broj Ovr-3006/15 u odnosu na ½ vlasničkog dijela navedene nekretnine. Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je navedenu nekretninu stekao u braku s bivšom suprugom, ovdje tuženom ŠK te da je ista njegovo vlasništvo u 1/2 dijela, zbog čega da je ovrha nedopuštena.
5. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. t. 11. ZPP, koju u žalbi ističe tužitelj jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječne stanju spisa te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
6. U odnosu na žalbeni navod tužitelja da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno jer da je sud mogao izvršiti uvid u vlasnički list za predmetnu nekretninu, koji je ''dostupan sudu'' u zemljišnim knjigama, kao i u spisu toga suda Ovr-3006/15, na koji se sud poziva u obrazloženju presude, kao da se i iz ugovora o kupoprodaji iz 2006. može vidjeti da je predmetna nekretnina bračna stečevina, da su je supružnici preuzeli i otplaćuju je još od 1992. godine, treba reći da je uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sud jedino mogao utvrditi da je tuženica ŠK upisana kao isključiva vlasnica predmetne nekretnine, ali ne i kada je ista stečena te da su, prema čl. 7. st. 1. i 2. stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a da je sud ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3.), ako zakonom nije drugačije određeno, kao i da je, prema odredbi 219. st. 1. ZPP, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Prema tome, sud nije bio ovlašten ni dužan pribavljati isprave niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, a izvedene dokaze koji su odlučni za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je pravilno ocijenio i za svoje uvjerenje naveo potrebne razloge pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 8. ZPP, na koju sadržajem žalbe također ukazuje tužitelj.
7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvoga stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke, a na utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo.
8. U postupku je utvrđeno:
- da je presudom toga suda broj P-275/11 od 9. rujna 2011. razveden brak kojega su zaključili tužitelj SK i tužena ŠK **.**.1977. te da je prijedlog za sporazumni razvod braka u tom predmetu podnesen 14. srpnja 2011.,
- da je tužena ŠK upisana kao vlasnica kč. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
- da su na temelju rješenja broj Ovr-3006/2015 upisana založna prava u iznosu od 50.000,00 kn na ime JK, u iznosu od 61.500,00 kn na ime Splitsko- dalmatinske županije te u iznosu od 11.000,00 EUR na ime AK,
- da je 28. travnja 2014. ovrhovoditelj EK protiv ovršenice ŠK pred tim sudom podnio prijedlog za ovrhu na nekretnini, na temelju bjanko zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Bošku Jurišiću iz Solina pod brojem Ov-5274/06 upisane u registar zadužnica i bjanko zadužnica, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja na iznos od 50.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom , na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k-o. [adresa],
- da je 5. listopada 2015. doneseno rješenje o ovrsi kojim je sud odredio ovrhu predloženu na temelju ovršne isprave,
- da je rješenjem od dana 21. listopada 2015. zemljišnoknjižni sud pod poslovnim brojem Z-11739/15 zabilježio određenu ovrhu,
- da je **.**.2018. SK podnio prigovor treće osobe i zahtjev za odgodu ovrhe, u kojem ističe da je nekretnina njegova bračna stečevina, uz koji je priložio tužbu podnesenu u ovom parničnom predmetu,
- da je zaključkom od 20. ožujka 2018. stavljen izvan snage zaključak o prodaji od 1. veljače 2018., kojim je kao ovrhovoditelj stupila Splitsko-dalmatinska županija i kojim je kao ovršenik označen i SK te je određeno spajanje spisa poslovni broj Ovr-4122/16 tom ovršnom spisu,
- da je rješenjem od 1. ožujka 2022., koje je postalo pravomoćno 16. ožujka 2022., obustavljena ovrha određena rješenjem Ovr-3006/15 od 5. listopada 2015. (kao i Ovr-7110/15 od 21. prosinca 2016., Ovr-4122/2016 od 30. rujna 2016. i Ovr.973/2018 od 10. rujna 2018.) na nekretnini ovršenika ŠK kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i ukinute sve provedene ovršne radnje, a zemljišnoknjižnom odjelu naloženo brisanje zabilježbe ovrhe te na temelju ovršne bjanko zadužnice ovjerene pod brojem Ov-5274/06 određeno osiguranje uknjižbom založnog prava u korist ovrhovoditelja JK na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu ovršenice ŠK.
9. Ovako utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u pitanje ni žalbom tužitelja.
10. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev, uz obrazloženje da u odnosu na dio zahtjeva kojim traži da ga se utvrdi suvlasnikom kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na ime bračne stečevine, tužitelj nije dokazao pa čak niti predložio izvođenje dokaza na okolnost da bi predmetna nekretnina bila bračna stečevina, da je spisu jedino priložena presuda o razvodu braka, na temelju koje je utvrđeno da je tužitelj bio u braku s tuženom ŠK u razdoblju od 1977. do 2011. godine, da spisu nije priložen dokaz na okolnost da bi navedena nekretnina bila stečena za vrijeme trajanja braka niti je tužitelj predlagao izvođenje dokaza na tu okolnost, da više ne postoji više obveza suda da pravilno i u potpunosti utvrdi odlučno činjenično stanje, već je obveza stranaka da iznesu činjenice i predlože dokaze na okolnost osnovanosti tužbenog zahtjeva te da na temelju predloženih i izvedenih dokaza sud nije mogao izvesti zaključak da bi nekretnina koja je bila predmetom ovršnog postupka predstavljala bračnu stečevinu. tužbeni zahtjev valjalo odbiti. U odnosu na priznanje tužene ŠK sud nadalje ističe da isto nije moglo prihvatiti jer je jedinstveni suparničar s tuženim JK, a i da je u tom trenutku već dvije i pol godine egzistiralo rješenje o ovrsi od 5. listopada 2015. pa njezino priznanje predstavlja nedopuštenu dispoziciju.
10.1. U odnosu na dio zahtjeva za proglašenjem ovrhe u predmetu toga suda broj Ovr-3006/2015 nedopuštenom, sud je zaključio da tužitelj nije aktivno legitimiran, niti su tuženici pasivno legitimirani u ovom parničnom predmetu, da je tužitelj u ovršni postupak kao ovršenik stupio 1. veljače 2018., da je rješenjem od 1. ožujka 2022. ovrha pravomoćno obustavljena te da je time prestala postojati i aktivna legitimacija na strani tužitelja te pasivna legitimacija na strani tuženika, a koje moraju postojati sve do zaključenja glavne rasprave.
11. Zaključak suda prvoga stupnja da tužitelj nije dokazao da ima pravo koje sprječava ovrhu je pravilan te ga prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Budući da stoga nisu ispunjene pretpostavke za proglašenjem predmetne ovrhe nedopuštenom propisane čl. 59. st. 1. OZ, tužbeni zahtjev je pravilno odbijen.
11.1. Naime, prema odredbi čl. 59. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/12 i 25/13 – dalje: OZ), osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom (st. 1), u kojem je dužan iznijeti razloge pobijanja te uz prigovor priložiti isprave kojima dokazuje postojanje svoga prava.
11.2. Primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 59. OZ, tužitelj je u ovom postupku bio dužan iznijeti činjenice i predložiti dokaze radi utvrđenja činjenice da ima pravo suvlasništva na nekretnini na kojoj je određena ovrha, što je u ovom slučaju izostalo. Stoga neosnovano ističe da tuženik EK, kao ovrhovoditelj, nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju zadužnice, kao ovršne isprave, protiv tužene ŠK, kao ovršenice, odnosno neosnovano je u ovršnom postupku istaknuo žalbeni razlog iz čl. 59. st. 1. OZ. U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, okolnost što je predmetna ovrha pravomoćno obustavljena ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske presude.
11.3. S obzirom na navedeno, osnovan je zaključak prvostupanjskoga suda da nisu ispunjene pretpostavke za proglašenje ovrhe nedopuštenom pa tužitelj neosnovano ističe prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.
12. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
13. Budući da odluku o trošku tužitelj ne pobija određenim žalbenim navodima, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti, pobijanu presudu trebalo je potvrditi i u navedenom dijelu (čl. 365. st. 2. ZPP).
14. Budući da nije uspio sa žalbom, tužitelju nije dosuđen trošak postupka u povodu pravnog lijeka pa je, na temelju čl. 166. st. 1., u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP. njegov zahtjev za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka trebalo odbiti kao neosnovan.
U Velikoj Gorici 20. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća
Verica Kos
