REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

62. P-1881/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VR, vl. "Kablarić auto", Velika Gorica, Podotočje Gornje 302, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, radi isplate 201,05 eur izvan ročišta, bez održavanja rasprave, u pisanom postupku, 20. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se dokazni prijedlozi stranaka za pribavom police kasko osiguranja ugovorene kod tuženika te provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka MR i SR, stranke tužitelja te dokazni prijedlog za provođenjem prometno tehničkog i financijskog vještačenja.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 201,50 eur, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 4. svibnja 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 89,04 eur zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024., tekućom od 20. studenoga 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 28. kolovoza 2025. podnio tužbu naslovnom sudu u kojoj regresno potražuje naknadu imovinske štete u iznosu od 201,53 eur.

2. U historijatu tužbe navodi da je u prometnoj nesreći koja se dogodila 30. prosinca 2024. nastala šteta na vozilu, marke i tipa PEUGEOT 508 2.0 BLUEHDI SW GT, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika MR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju ima ugovorenu kod tuženika prema odredbama Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22., 152/24.) te Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje ZOO).

3. Tužitelj navodi da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici 2. siječnja 2025. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 258203200007. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a nije sukladno niti pozitivnim propisima RH.

.

4. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Pojašnjava da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje).

5. Tužitelj je predmetno vozilo u skladu s zahtjevom vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja. Oštećenik je pri tom vozilo slobodan popraviti gdje želi i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. O svemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga.

6. Pojašnjava da je tužitelj vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 57/VP/1, a koji račun u ukupnom iznosu od 835,08 eur (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e- maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 633,58 eur. Razliku od 201,50 eur po računu koji tuženik nije platio, opravdava time da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik.

7. Zaključno navodi da je ustupitelj / oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su 7. svibnja 2025. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 201,50 eur na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik.

8. Predlaže sudu pribaviti policu kasko osiguranja oštećenika ugovorene kod tuženika te provesti dokaz saslušanjem oštećenika MR i tužitelja.

9. Spisu privija slijedeće pisane isprave: izvid štete tuženika, broj:258203200007, smjernice AZTN, KLASA: 034-08/18-01-093 od dana 20. veljače 2020., smjernice HANFE putem e-mail komunikacije od 3. srpnja 2015., račun popravka tužitelja, br. 57/VP/1, ponuda tuženika od dana 18. travnja 2025., uplata tuženika tužitelju od dana 14. svibnja 2025., e-mail korespondencija, službeni cjenik radionice – tužitelja, ugovor o ustupanju od 7. svibnja 2025., notifikacija od 7. svibnja 2025. i potvrda o njenom slanju, uvid u izvid štete tuženika (list 63-74 spisa).

10. Tuženik osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju te smatra da je u cijelosti ispunio svoju obvezu zbog čega se svako daljnje potraživanje tužitelja kako na ime glavnice tako i na ime zateznih kamata smatra neosnovanim. Smatra da tuženik kao osiguravajuće društvo, može odrediti mjesto popravka vozila jer je obveza tuženika vratiti vozilo u prvobitno stanje, što je u interesu oštećenika. Ali budući da je upozoren da će se troškovi popravka u drugoj radionici priznati u visini kalkulacije troškova popravka u predloženim servisima, to je jasno da je oštećenik svjesno i voljno odlučio popraviti vozilo u drugom mjestu i na taj način svjesno i voljno zaobići obveze koje proizlaze iz ugovora o kasko osiguranju.

11. Tuženik osporava cjenik tužitelja predlaže saslušanje svjedoka, procjenitelja tuženika, SR, provođenje financijskog/prometnog vještačenja na okolnost utvrđivanja cijene sata rada (ovlaštenih i neovlaštenih servisa). Spisu privija; Uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila, obvezujuća ponuda kasko osiguranja, upute o radionici za popravak vozila, dopis od 21.1.2025. (list 87-135 spisa)

12. Tužitelj u prilogu podneska od 27. listopada 2025., kojim se očitovao na odgovor na tužbu, dostavlja pisane isprave – račune i dokaze o plaćanju iz kojih je razvidno da u istovrsnim slučajevima primjerice Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Uniqa d.d. Zagreb, ali i tuženik priznaju i isplaćuju cijenu sata rada. neovlaštenim serviserima u iznosu od 42,11 eir / sat uvećano za pripadajući PDV, kao i druge službene račune po punoj satnici rada drugih neovlaštenih servisera i ostaje kod svih dosadašnjih navoda (list 140-156 spisa).

13. Sud utvrđuje da je u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) predmetni spor, spor male vrijednosti, a s obzirom na to da se tužbenim zahtjevom potražuje novčani iznos od 201,05 eur.

14. Naime, odredba čl 502. st. 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanja u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eur. Pri tom sud napominje da se ne radi o sporu o nekretninama, sporu iz radnih odnosa koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu ili sporu zbog smetanja posjeda (negativno određenje iz čl. 459. ZPP-a).

15. Postupak u sporovima male vrijednosti, u pravilu je, pisani postupak. Iznimno, u skladu s odredbom čl. 461. a. ZPP-a, sud održava ročište i to ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

16. Napominje se da je sud i u slučaju prijedloga stranke za održavanjem ročišta, ovlašten rješenjem odbiti takav prijedlog ako smatra, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, što dodatno ukazuje na to da je sud slobodan u postupanju i da se pri svojoj odluci vodi okolnostima svakog pojedinog slučaja (diskrecijska ocjena). Također, sud ističe da je u skladu s odredbom čl. 461. a st. 3. ZPP-a, postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak.

17. Stranke su upozorene rješenjem od 9. rujna 2025. na prethodno navedene odredbe mjerodavnog prava te su upozorene da su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica.

18. Budući da se radi o maličnom sporu, da je sud ocijenio da na temelju materijalne dokumentacije u spisu može utvrditi postojanje odlučnih činjenica slobodnom ocjenom (pretežita vjerojatnost uvjerenosti u postojanje neke činjenice iz čl. 446. a. ZPP-a), to je valjalo donijeti odluku na temelju stanja spisa bez održavanja ročišta (usmene rasprave).

19. Sud smatra da niti jednoj strani, na taj način, nije povrijeđeno pravo na pošteno suđenje jer se radi o pravnom pitanju na koje je judikatura već dala odgovor u vidu brojnih odluka iz kojih je razvidno da predložene dokaze nije potrebno provoditi.

20. Kako se predmetni postupak provodi pred trgovačkim sudom, to se primjenjuju i odredbe Zakona koje uređuju postupak pred trgovačkim sudovima (Glava trideseta). U skladu s odredbom čl. 492. b. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu, utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava, što je dodatni razlog zbog kojeg je načelu pisanosti dana prednost u odnosu na načelo usmenosti.

21. U postupku izvođenja dokaza sud je u skladu s odredbom članka 220. ZPP-a dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke te je tako izveo dokaze uvidom (ocjenom) isprava koje prileže sudskom spisu.

22. Sud ovdje dodatno obrazlaže da nije smatrao potrebnim provoditi dokaze za pribavom police kasko osiguranja ugovorene kod tuženika te provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka MR i SR, stranke tužitelja te dokazni prijedlog za provođenjem prometno tehničkog i financijskog vještačenja, a imajući u vidu načelo ekonomičnosti i u bitnome smatrajući da izvođenje navedenih dokaza ne bi bilo svrhovito za razrješenje predmetnog spora (čl. 10 ZPP-a).

23. Sve dokazne prijedloge valjalo je odbiti u izreci (rješenjem) jer se usmena rasprava na kojoj sud inače odlučuje o dokaznim prijedlozima, nije održavala, a također polazeći od toga da je sud dužan odlučiti o svim dokaznim prijedlozima (opće pravilo).

24. Nadalje, sud ističe da bi izvođenje dokaza bilo u suprotnosti s određenjem iz čl 461. ZPP-a koji propisuje da se u postupku u sporovima male vrijednosti postupak pred prvostupanjskim sudom mora okončati u razumnom roku, a svakako u roku kraćem od godine dana od podnošenja tužbe (u predmetnom slučaju 28. kolovoza 2025.)

25. Kako se radi o sporu male vrijednosti koji je pisani postupak te da se radi o postupku pred trgovačkim sudom u kojem se odlučne činjenice utvrđuju na temelju isprava, te da su stranke na to bile upozorene, sud smatra kako su stranke mogle i trebale priložiti pisane iskaze predloženih svjedoka, ako su to smatrale važnim za utvrđivanje odlučnih činjenica. Ističe se da je sud u smislu odredbe čl. 464.a. ZPP-a u sporovima male vrijednosti ovlašten, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka (pretežita vjerojatnost).

26. Tuženik ne spori da je kasko policu sklopio sa vlasnikom vozila, kao što ne spori ni nastanak samog štetnog događaja, ni djelomičnu isplatu štete, već, kako je ranije navedeno, visinu štete. U svezi s time, sud prvenstveno ističe da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u servisu koji mu predloži tuženik kao osiguravajuće društvo. Tužitelj je prigovor visine utuženog iznosa otklonio dostavljanjem računa i cjenikom tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi.

27. Iz računa br. 57/VP/1 i nesporno izvršene uplate sud utvrđuje da tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu pa je u smislu odredbe čl. 1085. st. 1. ZOO-a dužan uspostaviti prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala. Pri tom sud ne prihvaća prigovor tuženika vezan uz cijenu satnice jer su stranke u obvezno- pravnom odnosu slobodne urediti i izvršiti preuzete obveze (čl. 9. ZOO-a).

28. Iz računa tužitelja br. 57/VP/1, proizlazi da je tužitelj obavio popravak predmetnog vozila, te također da se taj račun odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete. Sud ističe da je oštećenik ovlašten slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, a okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a.

29. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu, te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici bili ovlašteni popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

30. Dodatno se ukazuje da i iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20. veljače 2020., koji je dostavio tužitelj, a čiju vjerodostojnost tuženik nije osporio, također proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.

31. Odlučna činjenica u ovom postupku jest da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana, međutim, djelomično je podmirio iznos predmetne štete smatrajući da je oštećenik morao izabrati radionicu u kojoj je cijena sata povoljnija.

32. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, sud navodi da je odredbom čl. 80. ZOO-a propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

33. Na temelju odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. To znači da se identitet tražbine ne mijenja promjenom subjekata, pa su tako sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj (ovdje korisnik kredita), prešle na tužitelja kao primatelja tražbine. Zbog toga, sud utvrđuje da predmetna tražbina nije promijenila svoje svojstvo zbog ustupa tražbine trećoj osobi.

34. Uvidom u odredbu čl. 1. i 2. Ugovora o ustupu tražbine (list 71-72 spisa) sud utvrđuje da su ugovorne strane ugovorile da se ustupa predmetna novčana tražbina. Nadalje, uvidom u Ugovor o cesiji, sud utvrđuje da je ustupljena cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku, a primatelj prema ustupitelju ima preostalo potraživanje u iznosu od 201,50 eur.

35. U konkretnom slučaju, radi se o ustupu novčane tražbine, koja nije strogo osobne naravi, te se narav samog prijenosa ne protivi prenošenju na drugu osobu u smislu odredbe čl. 80. st. 1. ZOO-a jer nije riječ o primjerice nezapljenjivoj tražbini, naknadi nematerijalne štete i slično.

36. Primjenom pravila o teretu dokazivanja, s obzirom da tuženik nije uspješno osporio tužbeni zahtjev, pri tom imajući u vidu kako na temelju odredbe čl. 464. a ZPP- a sud u postupcima pred trgovačkim sudovima čija vrijednost ne prelazi 6.630,00 EUR, stav o spornim činjenicama formira na temelju pretežne vjerojatnosti utemeljene na sumarno izvedenom dokaznom postupku, sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

37. Valja istaknuti kako su temeljem odredbe članka 9. ZOO-a sudionici u obveznim odnosima dužni izvršavati svoje obaveze, a temeljem odredbe čl. 29. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine dužan je platiti, povrh glavnice i zateznu kamatu.

38. Kako tuženik nije podmirio utuženi iznos po nespornom datumu dospijeća, tužitelju pripadaju i zatezne kamate tekuće na iznos glavnice od dolaska tuženika u zakašnjenje s plaćanjem (4. svibnja 2025.) pa do isplate, u smislu odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a. Pri tom valja napomenuti da plaćanje dijela iznosa na ime naknade štete nema utjecaja na tijek zatezne kamate

39. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. te članka 164. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 2. stavak 1. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, ima pravo na naknadu parničnog troška.

40. Visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

41. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 7. Tarife) uvećano za PDV 25 %, što uvećano za trošak sudske pristoje na tužbu i presudu u iznosu od 26,54 eur iznosi 89,04 eur.

42. Budući da je tužitelj potraživao i zatezne kamate na parnične troškove, to je o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/17 i 131/20 – dalje OZ) i članka 29. stavak 2. ZOO-a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose.

43. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 20. studenoga 2025.

SUDAC:

Iva Buljan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude i rješenja.

Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim povrede iz točke 3. istog članka. Žalba protiv ove Presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a. ZPP-a).