Pr-651/2025-16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., zastupan po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. studenog 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, RT, odvjetničke vježbenice kod Tanje Bota, odvjetnice u Splitu i zakonske zastupnice tuženice, Marine Parat, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Splitu, objavljene dana 20. studenog 2025. godine,

presudio je

Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 238,07 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 8,33 EUR od 16. rujna 2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 29,68 EUR od 16. listopada 2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 27,10 EUR od 16. veljače 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 54,49 EUR od 16. svibnja 2014.. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 52,35 EUR od 16. kolovoza 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 28,67 EUR od 16. rujna 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 17,45 EUR od 16. studenog 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta zatri postotna poena, te da plati trošak parničnog postupka u iznosu od 744,24 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema navedenoj stopi koje teku od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.“

dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu više zatraženog iznosa od 75,46 eura bruto (do ukupno zatraženog iznosa od 313,53 eura).

Obrazloženje

1. Tužbom podnesenom pred sudom 27.7.2018. tužitelj navodi da je zaposlenik tuženice, djelatnica Područnog carinskog ureda Split, na radnom mjestu carinika, a sve sukladno Rješenju o rasporedu na radno mjesto. U razdoblju od 4.5.2013. do 4.5.2018. tužitelj da je ostvarivao prekovremeni rad koji mu nije plaćen u redovnom radu od ponedjeljka do petka, duže od 8 sati, u smjenama i turnusima i u radu na drugi način. Tužitelj napominje, da je poslodavac u mjesečni fond sati uračunavao i dane blagdana kada bi oni padali u radne dane od ponedjeljka do petka, a što da je pogrešan način određivanja redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Stoga, tužitelj da je ostvario prekovremeni rad na dane blagdana i neradne dane Uskrsa, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji rad mu nije plaćen pošto su mu tako odrađeni sati bili duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom tuženice kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

2. U odgovoru na tužbu od 20.9.2018. i na ročištu od 22.11.2018. tuženica navodi kako nisu ostvarene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe u smislu odredbi čl. 186. a ZPP-a. Ističe kako je tuženica izradila specificirani obračun na temelju evidencije o korištenju radnog vremena za sporno razdoblje i druge dokumentacije koju je tuženica dostavila u spis, a prema kojoj je tužitelj nesporno ostvario 32 prekovremenih sati rada koje je odradio u turnusima, a za koje nije isplaćen u skladu s relevantnim propisima i to u ukupnom bruto iznosu od 1.619,55 kn slijedom čega tuženica predlaže zaključiti sudsku nagodbu, u suprotnom, ukoliko tužitelj ospori navedeno, tuženica je predložila u dokazne svrhe saslušati svjedoke.

2.1. Sud je pročitao spisu priložen odgovor zakonskog zastupnika tuženice od 3.7.2018. (list 5-7 spisa) iz kojeg proizlazi da se tužitelj prije podnošenja tužbe 4.5.2018. obratio Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenja spora i proizlazi, da stranke u roku od 3 mjeseca nisu postigle nagodbu odnosno, nisu riješile spor na miran način. Dakle, tužitelj je postupio u skladu s odredbama čl. 186.a ZPP-a pa je prijedlog tuženice za odbacivanje tužbe neosnovan.

3. U podnesku predanom u spis 5.2.2019. tuženica navodi kako su obračuni plaće za službenika izvršeni sukladno svim zakonskim propisima, napominje da rad službenika u turnusu koji je radio na dane blagdana, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs, a koji dani su padali na dane od ponedjeljka do petka, predstavlja njegov redovan rad te da mu se osnovna plaća uvećava za svaki sat rada za dodatak propisan Kolektivnim ugovorom-rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom, rad u turnusu, sve u skladu s odredbom čl. 38. st. 1. KU, da se uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad isplaćuje za stvarno odrađeni prekovremeni rad duži od mjesečnog fonda radnih sati, a ne zbog same činjenice da službenik radi u turnusu u dane blagdana, neradne dane i Uskrs koji padaju od ponedjeljka do petka i da u slučaju nadopune satnice Carinska uprava u cijelosti postupa u skladu s tumačenjem Zajedničke komisije br. 32/44 od 31.10.2014. (podnesak tuženice od 7.2.2019.).

4. Tužitelj je podneskom predanim u spis 10.9.2019. određeno postavio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka od 4.7.2019. pa je tako zatražena isplata razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od svibnja 2013. do veljače 2018. u ukupnom bruto iznosu od 9.499,96 kn.

4.1. Podneskom od 17.9.2020. tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev u skladu s dopunom nalaza i mišljenja financijskog vještaka od 7.9.2020. pa je zatražena isplata razlike plaće po osnovi neplaćenih prekovremenih sati u razdoblju od lipnja 2013. do siječnja 2018. u ukupnom bruto iznosu od 15.838,65 kn.

4.2. Nakon dopunskog vještačenja, tužiteljica je u podnesku od 3.7.2020. tužbenim zahtjevom po utuženoj osnovi i za razdoblje od kolovoza 2013. do studenog 2016. od tuženice zatražila isplatu ukupnog bruto iznosa od 2.362,30 kn.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem obračunskih isprava za isplatu plaća, evidencije o korištenju radnog vremena te spisu druge priložene dokumentacije, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo, Milenku Galiotu, dipl. oec.

6. Općinski sud u Splitu donio je presudu br. Pr-587/18-32 od 9.12.2020. kojom je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan te je naloženo tuženici da isplati tužitelju ukupan bruto iznos od 2.362,30 kn (313,53 eura) na ime razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od kolovoza 2013. do studenog 2016., sve s pripadajućom zateznom kamatom.

7. Po izjavljenim žalbama stranaka Županijski sud u Rijeci je presudom br. Gž R-115/2021-2 od 13.11.2024. potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o glavnoj stvari dok je preinačio odluku u dijelu odluke o parničnom trošku i naložio tuženici da tužitelju isplati na ime naknade parničnog troška dodatni iznos od 331,80 eura.

7.1. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem br. Rev-498/2025-2 od 27.5.2025. prihvatio reviziju tuženice, ukinuo nižestupanjske presude i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju rješenja VSRH navodi, da se suština spornog odnosa među strankama ogleda u pitanju da li je tužitelj korištenjem 6 slobodnih dana i to: 23. svibnja 2016., 24. Svibnja 2016., 23. veljače 2017., 14. svibnja 2017., 19. lipnja 2017. i 20. lipnja 2017. nagrađen za sporni prekovremeni rad. Vrhovni sud RH navodi kako u situaciji kada tuženica tvrdi da je tužitelj na ime ostvarenih sati prekovremenog rada koristio prije navedene slobodne dane, da je bilo potrebno raspravit i utvrditi tu činjenicu i to bez obzira da li je tuženica donosila rješenja o korištenju slobodnih dana. U toj situaciji, na tuženoj je teret dokaza da bi tužitelj navedene dane koristio kao slobodne dane po osnovu ostvarenog predmetnog prekovremenog rada. Ukoliko bi tuženica dokazala tu činjenicu, onda da bi na tužitelju bio teret dokaza da je predmetne slobodne dane koristio po nekoj drugoj osnovi, a ne po osnovi predmetnog prekovremenog rada. Ukoliko bi tužitelj tu činjenicu dokazao, onda da bi imao pravo zahtijevati od tuženice plaću za predmetni prekovremeni rad.

8. U ponovnom suđenju, ovaj sud je u dokazne svrhe pročitao dokaze navedene pod točkom 5 obrazloženja ove odluke te je izveden dokaz dopunskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Milenku Galiotu, dipl.oec., a u skladu s čijim nalazom i mišljenjem je tužiteljica podneskom od 1.10.2025. postavila tužbeni zahtjev i za razdoblje od kolovoza 2013. do listopada 2014. od tuženice zatražila na isplatu ukupan bruto iznos od 238,07 eura na ime manje isplaćene razlike plaće.

8.1. U podnesku od 8.10.2025. tuženica se usprotivila djelomičnom povlačenju tužbe sa iznosa od 313,53 eura na iznos od 238,07 eura (iznos od 75,46 eura).

8.2. Nadalje, tuženica naglašava da je u očitovanju na zahtjev za mirno rješenje od 03. srpnja 2018. navela da zahtjev tužitelja smatra djelomično osnovanim te predložila tužitelju sklapanje nagodbe uz napomenu da će istome naknadno dostaviti nacrt nagodbe. Tužitelj da se nije očitovao na predmetni dopis tuženice već da podnosi tužbu prije isteka roka od 3 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora. Nadalje, u odgovoru na tužbu tuženica da je izričito navela da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvario 32 sata prekovremenog rada za koje bi mu pripadao iznos od 214,95 EUR/1.619,55 kn, sukladno specifikaciji obračuna prekovremenih sati, radi čega tužbeni zahtjev osporava samo u dijelu koji prelazi taj broj sati te specificirani iznos. Kod navedenoga, da je razvidno da tuženica nije dala povoda za što je potrebno imati u vidu prilikom donošenja odluke o parničnom trošku. Drugim riječima, tužitelj da je u obvezi za isto naknaditi tuženici trošak, sve imajući u vidu odredbu čl. 157. ZPP-a. Svakako, budući je tuženik u odgovoru na tužbu učinio nespornim da je tužitelj ostvario 32 sata prekovremenog rada te da je tužitelju uz odgovor na tužbu bila dostavljena sva relevantna dokumentacija kao i specifikacija obračuna prekovremenih sati to da je sve daljnje troškove (nakon podnošenja tužbe) uzrokovao tužitelj pa da ih je obvezan naknaditi tuženiku u smislu odredbe čl. 154. st. 3. u svezi odredbe čl. 156. st.1. ZPP-a. Podredno, da se ukazuje se na odredbu čl. 154. st. 4. ZPP-a.

8.3. Prema mišljenju suda, tuženica nije izričito priznala tužbeni zahtjev u određenoj visini pa nema mjesta primjeni odredbe čl. 157. ZPP-a (tako i u odluci ŽSZG br. Gž R-1287/2021-3 od 17.9.2021.).

9. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja carinskog službenika na radnom mjestu carinika, Područni carinski ured Split, za isplatu utuženog iznosa po osnovi razlike u plaćama za razdoblje od kolovoza 2013. do studenog 2016., u ukupnom bruto iznosu od 313,53 EUR, kao prekovremene sate za koje tvrdi da mu nisu plaćeni u redovnom radu od ponedjeljka do petka, u smjenama dužim od 8 sati, u turnusima od 12 sati.

10.1. Naime, tužitelj tvrdi da je ostvarivao prekovremeni rad na dane blagdana i neradne dane koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka jer da su mu tako odrađeni sati bili duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom tuženika, kao i svaki sat rada dulji od predviđenog mjesečnog fonda radnih sati.

10.2. Među strankama sporan je način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati jer prema tvrdnji tužitelja, u mjesečni fond radnih sati računaju se svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženice računa na način da se od dana u tjednu odbija samo subota i nedjelja, a ne i blagdan koji je eventualno pada u tjednu. Dakle, sporno je tumačenje odredbe st. 12. čl. 44. KU, odnosno st. 10. čl. 38. KU/17.

10.3. Među strankama je sporno je li tužitelj slobodne dane koristio umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada.

11. Prema čl. 87. st. 2. Zakona o carinskoj službi („Narodne novine“, broj 68/13., 30/14. - dalje: ZCS) tjedno radno vrijeme carinskog službenika u pravilu se raspoređuje na pet radnih dana i traje 40 sati. Prema čl. 89. st. 4. ZCS radom u turnusu smatra se rad carinskih službenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji carinski službenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48. Ako je rad carinskih službenika organiziran u smjenama ili turnusu, prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (čl. 89. st. 6. ZCS).

11.1. Odredbom čl. 44. KU, odnosno čl. 38. KU/17, osnovna plaća službenika i namještenika uvećat će se za svaki sat rada, i to za prekovremeni rad 50% (stavak 1.). Prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (stavak 10.). Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati (stavak 12.). Ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno (stavak 11.).

11.2. Odredbom 44. KU st. 14., odnosno čl. 38. KU/17, st. 14. propisuje da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1.5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

11.3. Sukladno odredbi čl. 120. st. 1. KU, odnosno čl. 101. st. 8. KU/17, tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (dalje: Komisija) imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora, pa je su u primjeni st. 12. čl. 44. KU, odnosno st. 10. čl. 38. KU/17, vezan tumačenjima Komisije (tako ovaj sud i u odlukama broj Revr-630/2017, Revr-676/2013, Revr-793/2013, Revr-1515/2013 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl.

11.4. Odredbu čl. st. 12. čl. 44. KU, odnosno st. 10. čl. 38. KU/17, Komisija je nekoliko puta tumačila.

11.5.Tako je na sjednici održanoj 11. siječnja 2013. Komisija donijela tumačenje broj 4/44 prema kojemu je mjesečni fond radnih sati za sve radnike isti te se dobije na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži sa 8, bez obzira u kojem sustavu rade, od ponedjeljka do petka, smjeni (2-2-2), turnusu (12-24-12-48) ili na drugi način, kao i tumačenje br. 8/44 od 29. travnja 2013. u vezi rada u drugoj smjeni.

11.6. Prema Tumačenju br. 10/44 od 13. lipnja 2013. Komisije proizlazi da se uvećanje plaće za rad u turnusu odnosi na sve sate rada koje je službenik i namještenik odradio u turnusu tijekom mjeseca. Prema Tumačenju br. 11/44 od istog dana proizlazi da rad službenika koji traje 12 sati dnevno ima obilježje rada u turnusu ako se rad obavlja u ciklusima 12-24-12-48, dok u ostalim slučajevima takav rad ima obilježja rada organiziranog na drugi način iz čl. 44. st. 11. KU.

11.7. Prema Tumačenju broj 8/44 od 29. travnja 2013. službenik koji radi u smjenama nema pravo na naknadu plaće za blagdan i zakonom predviđene neradne dane koji padaju na dane ponedjeljak - petak, ako prema rasporedu radnog vremena u te dane nije trebao raditi. Službenik koji radi u smjenama i stvarno radi na blagdan ili zakonom predviđeni neradni dan koji pada u dane ponedjeljak – petak (za koji službenici koji rade od ponedjeljka do petka imaju pravo na naknadu plaće), ima pravo na uvećanje plaće od 150%. Pored toga, može ostvariti pravo na uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad ako su ispunjeni uvjeti iz čl. 44. st. 10., 11. i 12. KU, odnosno za svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

11.8. Prema Tumačenju Komisije broj 2/35 redovni (KU/17) mjesečni fond radnih sati su sati koje svaki službenik i namještenik treba raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana (dani od ponedjeljka do petka, bez državnih blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom) u tekućem mjesecu pomnoži s osam.

14.5. Prema Tumačenju Komisije broj 24/44 od 22. siječnja 2014. službenik i namještenik koji radi u turnusima, smjenama ili u radu organiziranom na drugačiji način iz čl. 44. st. 11. Kolektivnog ugovora nema pravo na naknadu za blagdan. Ako je navedeni službenik i namještenik radio na blagdan ima pravo na uvećanu plaću za 150%. Ako je navedeni službenik i namještenik prema rasporedu radnog vremena odradio sve svoje radne dane/sate, ali zbog rasporeda radnog vremena nije ostvario redovni mjesečni fond sati, koji čine redovni mjesečni fond radnih sati iz čl. 44. st. 12. KU i sati plaćenog blagdana na koje imaju pravo službenici i namještenici koji rade od ponedjeljka do petka, ima pravo na osnovnu plaću u punom iznosu iz čl. 41. st. 2. KU te dodatke na plaću koje je ostvario.

11.9. U tumačenju Zajedničke komisije vezano uz čl. 44. st. 10. i 12. KU od 16. svibnja 2012. se navodi „uz t. 8.“): „Prekovremeni sati rada djelatnika koji rade u turnusu, dobije se na način da se od njegovih ukupno odrađenih sati rada u mjesecu odbije redovni mjesečni fond radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži s 8 sati. Dakle, u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom. Prekovremeni rad se djelatniku, koji radi u turnusu, obračunava mjesečno, neovisno o tome je li djelatnik radio na blagdan ili neradni dan određen zakonom, ili nije. Djelatniku koji radi u turnusu, ne plaća se posebno naknada plaće za blagdan ili neradni dan određen zakonom ako ne radi taj dan. Ako na taj dan radi, plaća mu se uvećava za rad blagdanom, odnosno neradnim danom određenim zakonom, a prekovremeni rad obračunava mu se po isteku mjeseca kao rad koji prelazi redovni mjesečni fond radnih sati.“.

12. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio Kolektivnog, u smislu odredbi st. 12. čl. 44. KU, odnosno st. 10. čl. 38. KU/17, za zaključiti je, da sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan, u smislu Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 33/96., 96/01., 13/02., 112/05., 59/06., 55/08., 74/11.), evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se prema st. 12. čl. 44. KU, odnosno st. 10. čl. 38. KU/17. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe st. 12. čl. 44. KU, odnosno st. 10. čl. 38. KU/17, a sve prema izraženom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda u Republici Hrvatskoj u rješenju br. Rev-1108/2023-2 od 29.10.2024. (tako i u Rev 1140/2022-2 od 15. veljače 2023. i Rev 446/2023-2 od 22. studenoga 2023.).

13. Kakao bi se utvrdilo je li tuženica obračunala i isplatila tužitelju ostvareni prekovremeni rad u skladu s odredbama čl. 44. KU-a, odnosno čl. 38. KU/17, sud je izveo dokaz dopunskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Milenku Galiotu, s tim da je tužitelj na zapisnik suda od 23.9.2025. predložio da se obračun prekovremenih sati umanji za slobodne dane. Tuženica se usuglasila s prijedlogom tužitelja navodeći kako je potrebno uvažiti samo one slobodne dane koje je tužitelj nesporno koristio, a kako je to razvidno iz evidencije o korištenju radnog vremena.

13.1. U nalazu podnesenog Dopunskog vještva od 30.9.2025. sudski vještak Galiot navodi da iz evidencije o korištenju radnog vremena tužitelja proizlazi, da je tuženica u stupcu slobodni dani, iskazala za 23. i 24. svibnja 2016. godine 24 iskorištena slobodna sata, za 23. veljače 2017. 12 iskorištenih slobodnih sati, za 14. svibanj 2017. 8 iskorištenih slobodnih sati, te za 19. i 20. lipanj 2017. 24 iskorištena slobodna sata, što sveukupno iznosi 68 iskorištenih slobodnih sati tužitelja.

13.2. Sudski vještak daje mišljenje na temelju zadatka suda i dokumentacije u spisu da bi razlika neisplaćene plaće po osnovi prekovremenog rada, za razdoblje od 04.05.2013. do 04.05.2018. godine, iznosila 238,07 eura bruto. Dakle, sudski vještak je iz evidencije o korištenju radnog vremena utvrdio, da tužitelj za navedeni utvrđeni iznos razlike neisplaćene plaće po osnovi prekovremenog rada, nije koristio slobodne dane.

14. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Galiota kojeg sud prihvaća kao jasno i stručno jer je obračun izvršen u skladu s odredbama čl. 44. KU-a i čl. 38. KU/17 i to na temelju obračunskih lista i evidencija o korištenju radnog vremena.

15. Kako iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da tuženica nije obračunala i isplatila tužitelju prekovremeni rad u ukupnom iznosu od 238,07 eura bruto, valjalo je u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvatiti kao osnovan, dok je za više zatraženi iznos

od 75,46 eura (do iznosa od 313,53 eura), tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

16. Tužitelju je na svaki pojedinačni dio iznosa priznata zatezna kamata tekuća od 16-og dana u idućem mjesecu (čl. 84. st. 3. Zakona o radu, "Narodne novine" br. 149/09., 61/11., čl. 92. st. 3. Zakona o radu, „Narodne novine“ br. 93/14., 127/17.), izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak I prireza porezu na dohodak prema odredbama članka 14. i 45. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15. – dalje ZPD).

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u tekstu ZPP). Razlika manje isplaćene plaće je utvrđena za razdoblje od kolovoza 2013. do listopada 2014., dok za daljnje razdoblje do studenog 2016. nije utvrđena razlika manje isplaćena plaća. Iz toga proizlazi da je tužitelj po osnovu uspio za 50%. Dakle, uspjeh tužitelja u konkretnom slučaju valjalo je cijeniti u omjeru od 70% (50% osnov + 90% visina = 140 : 2 = 70%), a uspjeh tuženice u omjeru od 30%. Tužitelju nakon prebijanja s omjerom uspjeha tuženice valja priznati 40% od ukupnog troška.

17.1. Tužitelju s obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154. st. 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi određeni primjenom Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarife) u skladu s popisanim troškom (list 582 spisa) prema vrijednosti predmeta spora kako slijedi: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora-25 bodova, za sastav tužbe-25 bodova, za sastav podnesaka od 5.10.2018., 14.2.2019., 10.9.2019., 9.7.2020. - za svaki 25 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 17.10.2019., 3.2.2020., 20.2.2020. – svaki po 6,25 bodova (Tbr. 8. t. 4. Tarife), za sastav podneska od 5.1.2021.- 25 bodova (Tbr. 20. t. 6. Tarife), za sastav žalbe-zatraženih 25 bodova (inače bi bilo više prema Tbr. 10.t.1. Tarife, ali je sud ovlašten odlučivati samo unutar zahtjeva stranke prema čl. 2. st. 2. ZPP), za sastav odgovora na reviziju-25 bodova (Tbr. 10.t.6. tarife), za zastupanje na ročištima od 30.10.2019., 4.11.2025.- za svako 25 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife),zastupanje na ročištu za objavu presude – 12,5 bodova (Tbr. 9. T. 3. Tarife), što zbrojeno daje 306,25 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 765,63 eura, od čega tužitelju valja priznati 40% pa se dobije 306,25 eura, a na koji iznos je trebalo pridodati iznos od 437,99 eura na ime troška vještačenja pa se dobije ukupno 744,24 eura koliko je naloženo tuženici da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška.

17.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 16.5.2019. jer je tim podneskom samo obavijestio sud o predujmjivanju troška vještačenja te mu nije određen trošak stupanja na ročištima od 14.4.2021., .5.2021., 4.2.2025. jer ročišta na te datume nisu bila zakazana ili održana u ovom postupku.

17.3. Tužitelju pripadaju i zatražene zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

18. Slijedom navednog odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 20. studenog 2025.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

-pun. tužitelja

-ODO

-spis