Republika Hrvatska
Općinski sud u Zlataru
Stalna služba u Zaboku
Zabok, Matije Gupca 22
Poslovni broj Pn-50/2022.-33.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sutkinji Karolini Balen, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nataša Bratković, odvjetnica u Zaboku, protiv tuženika IV iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Davorin Mičin, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon 22. listopada 2025. zaključene javne glavne rasprave u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika Irene Rada, odvjetnice u Zagrebu, na ročištu za objavu odluke 20. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 888,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 15. srpnja 2022. do isplate, a koje se određuju po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji glasi: "Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 314,51 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 21. ožujka 2020. do isplate, a koje se određuju po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
III. Odbija se kao neosnovan dio zahtjeva tužiteljice za isplatom zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 888,00 EUR tekućom od 21. ožujka 2020. do 15. srpnja 2022.
IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 1.107,60 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 20. studenoga 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je u tužbi navela da joj je tuženik, koji joj je ujedno sin, dana 21. ožujka 2020. oko 19,00 sati nanio tjelesne ozljede na način da je tužiteljicu bez ikakvog povoda i razloga udario po glavi u predjelu nosa i usta. Time joj je povrijedio pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje te pravo na dostojanstvo te se smatra odgovornim za naknadu štete tužiteljici.
1.1. Tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, a povreda se očituje u fizičkim i duševnim bolovima te strahu koje je pretrpjela i dalje trpi, a osobito zbog nemogućnosti da obavlja sve radnje na način i u opsegu kako je to činila ranije te u trajnim posljedicama po zdravlje. Povrijeđeno joj je i pravo na dostojanstvo, što se očituje u činjenici da je ista fizički napadnuta i ozlijeđena od strane vlastitog djeteta, pred drugim sinom te je morala biti pozvana policija, vođen je kazneni postupak, a sama je morala u više navrata svjedočiti o samom događaju.
1.2. Zatražila je naknadu štete zbog povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje te prava na dostojanstvo u visini od 9.000,00 kn, po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.000,01 kn, koju su joj za vrijeme oporavka morali pružati ukućani u obliku pomoći kod kuhanja, spremanja, osobne higijene, pribave namirnica i sl. Zatražila je ukupni iznos naknade štete od 10.000,01 kn sa zakonskim zateznim kamatama.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, budući da tužiteljica paušalno navodi da bi kritične zgode zadobila povrede koje bi se očitovale u fizičkim i duševnim bolovima, da strah trpi do danas te da nije u mogućnosti obavljati radnje na način i u opsegu kako je to činila ranije, a i da bi pretrpjela trajne posljedice po zdravlje.
2.1. Sukladno utvrđenjima iz presude ovoga suda poslovni broj K-162/20 zadobila je oteklinu u području hrbta nosa i gornje čeljusti, što je ujedno i jedina posljedica koja proizlazi iz medicinske dokumentacije. Radi se o oteklini lica, bez daljnjih posljedica ili komplikacija, koja je oteklina kao i bol sasvim nestala najkasnije u roku od nekoliko dana.
2.2. Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima pravična novčana naknada dosuđuje se samo ako težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju te je sud dužan voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnim bolima i strahu, cilju kojem služi ta naknada te da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Svrha ne smije biti daljnje kažnjavanje tuženika zbog djela za koje je već primjereno sankcioniran pravomoćnom presudom u kaznenom postupku. Tužiteljica nije ni učinila vjerojatnim, a još manje potkrijepila dokazima da bi sukladno navodima u tužbi trpjela ozljede ni strah koji bi bili takve težine da opravdavaju dosudu pravične novčane naknade. Neuvjerljivo je i životno nelogično da bi tužiteljica zbog otekline lica bila onemogućena već godinu i pol obavljati radnje koje je prije obavljala, niti da bi trpjela zbog toga trajne posljedice po zdravlje. Osporio je zatraženu visinu naknade štete te je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troška tuženiku.
3. Tužiteljica je tijekom postupka podneskom od 14. srpnja 2025. u konačnom obliku precizirala tužbeni zahtjev na način kao u izreci u skladu s nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka i istog uskladio sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22).
4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u kompletnu medicinsku dokumentaciju koja se nalazi u spisu na str. 5-6 spisa, u presudu ovoga suda poslovni broj K- 162/2020-59 od 11. veljače 2021. na str. 7-15 spisa, u cjelokupni spis ovoga suda poslovni broj K-162/2020, ranijeg broja K-132/2020, saslušao stranke u svrhu dokazivanja i svjedoka KV te pročitao nalaz i mišljenje dr. Marijana Huisa.
5. Temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.
6. U ovom je predmetu bila sporna odgovornost, visina cjelokupnog tužbenog zahtjeva te opravdanost eventualne naknade štete.
7. Uvidom u pravomoćnu presudu ovoga suda poslovni broj K-162/2020-59 od 11. veljače 2021. utvrđeno je da je tuženik kao optuženik proglašen krivim što je dana 21. ožujka 2020. oko 19,00 sati u Pustodolu Orehovičkom broj 31, u podrumskim prostorijama obiteljske kuće u nakani da tjelesno povrijedi svoju majku ĐV, dlanom desne ruke udario imenovanu po glavi u predjelu nosa i usta, uslijed kojeg udarca je imenovana zadobila ozljedu u vidu otoka u hrbtu nosa i gornje čeljusti, dakle, drugog tjelesno ozlijedio, a djelo je počinio prema bliskoj osobi, čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – opisano u čl. 117. st. 1. i 2. Kaznenog zakona. Osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine uz primjenu uvjetne osude s rokom provjeravanja od 3 godine.
8. Parnični sud je u smislu čl. 12. st. 3. ZPP-a vezan pravomoćnom kaznenom presudom u odnosu na postojanje kaznenog djela i kaznene odgovornosti, čime je sud vezan za činjenični opis štetnog događaja iz izreke kaznene presude u dijelu u kojemu se on odnosi na postojanje kaznenog djela i krivnje. To nadalje znači da parnični sud nema mogućnost u parničnom postupku utvrđivati činjenice koje se odnose na opis štetnog događaja iz izreke kaznene presude. No, u konkretnom slučaju radi o građanskopravnoj odgovornosti, koju je sud dužan razmatrati šire od kaznenopravne odgovornosti.
9. Saslušana u svrhu dokazivanja tužiteljica je iskazala da se sjeća da je to bilo negdje u veljači 2020. godine i zna da je bila zima, kada je u večernjim satima došao njezin stariji sin sa svojom ljubavnicom na dvorište sa autom te je nosio nekakve stvari u podrum, a ona je za to vrijeme bila gore na katu u svojoj sobi. Kad ih je čula, spustila u prizemlje te došla do podruma i naslonila se na dovratnik od vratiju i pitala ga zašto su došli tako kasno jer je bilo oko 9 sati navečer. On nije na to ništa odgovorio, a njegova partnerica je stajala na oko jedan i pol metra udaljenosti od nje te je on uzeo iz podruma jednu veću plastičnu posudu i krenuo s tim prema van s time da nije vidjela što se nalazi u toj posudi, Na njezino pitanje kuda s time ide, on nije ništa odgovorio nego je spustio tu plastičnu posudu na pod u podrumu, da bi se potom digao, okrenuo i sa zatvorenom šakom ruke ju udario u predjelu ustiju i nosa, a od udarca su joj odmah natekle jako usnice i nos joj je bio sav drven. Bila je u šoku i počela je plakati, stavljajući si ruku ispred ustiju. Cijelo to vrijeme sin joj nije upustio ni jednu riječ, a njegova ljubavnica joj se obratila riječima da joj to tako i treba, a ona sam plakala jer ju jako boljelo i bila je povrijeđena time da je njezino dijete diglo ruku na nju. Od tog udarca joj se i zamaglilo. Kako je vikala, priskočio je i drugi sin s kojim živi te ju je pridržao da ne padne. Došli su u hodniku do telefona i taj drugi sin je nazvao policiju jer ona nije mogla utipkati brojeve na telefon budući se sva tresla i bila je u potpunom šoku i nevjerici. Policija je dosta brzo došla, time da su svi u Zaboku već upoznati sa njihovom obiteljskom situacijom jer su puno puta bili ovdje, a kad su došli, obavili su razgovor sa njom i tuženikom te je nakon toga bila pozvana i hitna pomoć. Kad je doktorica došla i pregledala ju, vidjela je otekline na ustima, time da je njoj u međuvremenu postojalo i lošije, doktorica predložila da ju se odvede u bolnicu Bračak na pretrage zbog sumnje na potres mozga. Hitna ju je odvela u Zabok, u bolnicu Bračak, gdje je nad njom izvršena obrada, ali je utvrđeno da nije došlo do potresa mozga, već samo do ozljede koja je evidentirana u papirima. Više od 8 dana uopće nije mogla ništa jesti, nego samo piti čaj i mlijeko jer joj je sve oko usana i nosa bilo bolno, a kroz svo to vrijeme i kasnije brigu oko nje je vodio mlađi sin KV s kojim živi te se on brinuo o njoj oko pripreme hrane, zagrijavanja prostora i svemu ostalom što čini svakodnevni život. Inače je dosta bolesna i koristi dvije štake pri hodu, a preboljela je i moždani udar te je imala i operaciju srca. I danas osjeća strah kad vidi svoga sina IV, iako su oni bili prije u dobrim odnosima, međutim unatrag tri godine su se odnosi poremetili, a misli da je tome uzrok i činjenica što je njen pokojni suprug ugovorom o doživotnom uzdržavanju dao kuću sinu IV i njegovoj ljubavnici, a ona o tome nije ništa znala nego tek po smrti supruga Đ je za to saznala kad su oni došli na dvorište i počeli seliti njezine stvari iz kuće. Ranije je koristila zubnu protezu jer nema svoje zube i tu večer ju je prije spavanja skinula, u trenutku kad ju je sin udario u predjelu usana i nosa nije imala na sebi protezu jer bi u protivnom ta proteza popucala, a vjerojatno bi i ozljeda bila veća. Međutim, od toga događaja više ne može staviti protezu u usta jer joj iritira desni, tako da ne može jesti nikakvu hranu osim tekuću ili jako kuhanu, a što joj smanjuje kvalitetu života.
10. Tuženik IV je iskazao da osporava da bi svoju majku udario na način kako mu se to stavlja na teret kaznenom presudom. Cijeli su događaj inscenirali majka i brat, a razlog svega toga su neriješeni imovinski odnosi jer je otac temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju ostavio njemu i partnerici svakome polovicu kuće, a ne kako je to majka zamislila da bi to pripalo bratu. Osporio je bilo kakav fizički kontakt fizički s majkom i ne može objasniti sudu na koji način su konstatirane povrede na usni i nosu tužiteljice, kako je to evidentirano u nalazu i mišljenju iz kaznenog spisa. On je u plastičnim kacama nosio meso i bio na udaljenosti od tužiteljice oko metar i pol te joj se uopće nije verbalno obraćao, dok je tužiteljica došavši sa kata u prizemlje na vrata podruma, psovala tuženika i govorila njemu i njegovoj partnerici da su došli krasti i da će ona njega riješiti i tome slično. Tuženik navodi da je dva dana nakon tog insceniranog događaja došao ponovno u kuću gdje je živjela majka po meso da se isto ne pokvari te je za taj događaj angažirao i pratnju policije, kako bi se izbjegli i daljnji nemili događaji i kontakti s majkom te u njihovoj prisutnosti uzeo to meso i odnio ga na drugo mjesto izvan kuće u kojoj je živjela majka. Još godinu dana je plaćao struju za kuću u kojoj žive njegov brat i tužiteljica, ali je to sudskim nalogom privremeno premješteno na njegovog brata, dok račune za vodu plaća još uvijek, ali tamo ne stanuje. 2016. godine je u toj kuću u [adresa] na molbu roditelja uredio kupaonicu, ocu sobu, uveo plin, napravio gelendere, a iz te kuće je otišao još 1990. godine. Nije ni u kakvom kontaktu ni sa tužiteljicom niti sa svojom bratom. Njegov brat GV uopće nije bio blizu niti prisutan kada je tužiteljica došla na vrata podruma jer se on kupao u kupaonici.
11. Svjedok GV, sin tužiteljice, a brat tuženika, je iskazao da je bio u kući s majkom i da je bila subota navečer. Sjeća se da se kupao u kuhinji, a majka je bila na katu u svojoj sobi, kad su oboje čuli da je netko došao, a to je došao njegov brat sa svojom izvanbračnom suprugom te je on s vanjske strane ušao u podrum jer se ta podrumska vrata ne zaključavaju, a kada je majka čula buku, sišla je s kata i onda je vidjela da su došli brat i njegova izvanbračna supruga. Osobno nije svjedočio i nije vidio da bi tuženik udario majku, ali je vidio da ima tjelesne ozljede na nosu i na gornjoj usnici koja joj je odmah nabubrila, a čuo je uslijed tih zadobivenih ozljeda i da je ona viknula glasno te je potom došla i hitna pomoć i policija pa su ju odveli na Bračak. On je kasnije nakon dva sata otišao po nju na Bračak. Prije no što je majka zadobila te ozljede, čuo je da ih je pitala što su došli tako kasno, bilo je već negdje oko 19 sati te da joj se bratova izvanbračna supruga obratila riječima da što joj to treba i da zašto ne može šutjeti, a sve se to odvijalo dosta povišenim tonovima, što je on sve čuo u kuhinji, time da su vrata od kuhinje bila zatvorena, a podrumska vrata otvorena. Pokraj kuhinje se ide u taj podrumski dio. Majka je samo došla do ulaznih vratiju od podruma te je na njima stajala onako u spavaćici spremna za spavanje i nije čuo da bi ih na bilo koji način vrijeđala ili što drugo. Nakon što je majka povikala riječi "ti buš mene tukel", svjedok se ogrnuo ručnikom i prethodno obrisao. Kad je došao do nje i pitao što se dogodilo, ona je rekla da ju je tuženik udario u glavu i pokazala mu je rukom predio gornje usnice i nosa na kojem dijelu ju je tuženik udario i bila je zaplakana. On nije u dobrim odnosima sa svojim bratom.
11.1. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice i svjedoka GV kao međusobno podudarne, logične i uvjerljive, dok je iskaz tuženika protivan ostalim iskazima i pravomoćnoj sudskoj kaznenoj presudi, koju sam osporava te tuženiku sud nije poklonio vjeru. Nisu utvrđeni ni elementi eventualnog doprinosa tužiteljice vlastitoj šteti.
12. Nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka prim. dr. Marijana Huisa utvrđeno je da je tužiteljica 21. ožujka 2020. zadobila udarac šakom u područje nosa i gornje usnice. Ozljede su sa sudsko-medicinskog aspekta opisane neprecizno. Nema obrazloženja čime su udarci naneseni (otvorena ili zatvorena šaka, neki drugi predmet). U odnosu na ozljedu nosa navodi se samo da postoji oteklina bez opisa boje i veličine. Druga ozljeda koju liječnik navodi jest oteklina i bolnost u području gornje čeljusti. Ne navodi se o kojoj strani lica (čeljusti) se radi, nema opisa veličine ni boje otekline. Tužiteljica u iskazu tvrdi da se radilo o oteklini gornje usnice, što je liječnik trebao jasno naznačiti.
13. Imajući u vidu postojeću medicinsku dokumentaciju, nalaz sudskog vještaka od 14. siječnja 2021. te podatke iz oba priložena spisa, zaključuje da je tužiteljica u predmetnom događaju zadobila sljedeće ozljede: udarac u području hrbta nosa s posljedičnom oteklinom i udarac u područje gornje usnice s posljedičnom oteklinom. Pojedinačno i zbirno radi se o tjelesnim ozljedama. Sve utvrđene ozljede tužiteljica je mogla zadobiti u opisanom štetnom događaju.
13.1. Zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica je trpjela fizičke bolove jakog srednjeg intenziteta 1 dan te povremene bolove slabog intenziteta 7 dana. Primarni strah bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Sekundarni strah bio je jakog intenziteta u trajanju od 1 minute, srednjeg intenziteta u trajanju od 1 dana, a na isto se nastavlja kasni strah i zabrinutost, bojazan, u trajanju od 5 dana. Ozljede nisu prouzročile smanjenje opće životne aktivnosti, a tuđa pomoć i njega bila je potrebna 2 dana po 1 sat dnevno.
13.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer su isti izrađeni detaljno, argumentirano i stručno.
14. Po čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, u daljnjem tekstu: ZOO) određeno je da štetu predstavlja, između ostalog i povreda prava osobnosti i to neimovinsku štetu, a u smislu odredbe čl. 19. st. 2. ZOO-a pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime i dr. Posljedica povrede prava osobnosti je, dakle, neimovinska šteta pa povreda prava osobnosti predstavlja pravnu osnovu naknade neimovinske štete. Međutim, svaka povreda prava osobnosti ne daje pravo na isplatu pravične novčane naknade, jer je odredbom čl. 1100. ZOO određeno da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.
15. U odnosu na tužbeni zahtjev za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje, duševno zdravlje i tuđe pomoći i njege, sud smatra da tužiteljici pripada pravična novčana naknada zbog navedenih povreda prava osobnosti, a temeljem čl. 1100. ZOO-a u vezi s čl. 19. ZOO-a, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o okolnostima slučaja, jačini i trajanju duševnih boli, cilju kojem služi ta naknada, životnoj dobi tužiteljice, stopi inflacije te da se istom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Uzimajući sve navedeno u obzir, sud smatra da tužiteljici pripada pravična novčana naknada s osnove povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje po kriteriju fizičkih bolova 200,00 EUR, za pretrpljeni strah u iznosu od 180,00 EUR kn te za tuđu pomoć i njegu 8,00 EUR, za ukupno 2 sata tuđe pomoći i njege po cijeni od 4,00 EUR, što ukupno daje iznos od 388,00 EUR.
15.1. Odluka o visini cijene sata tuđe pomoći i njege od 4,00 EUR po satu temelji se na čl. 223. ZPP-a, s obzirom da joj je pomagao sin s kojem živi.
15.2. U odnosu na povredu prava osobnosti na dostojanstvo, valja reći da se po čl. 35. Ustava Republike Hrvatske jamči zaštita privatnog života i dostojanstvo, kao temeljnih ljudskih prava, što potvrđuje važnost zaštite tjelesnog i moralnog integriteta neke osobe od čina nasilja. Dostojanstvo, čast i ugled predstavljaju neimovinska dobra imanentna svakoj osobi. Prema ocjeni ovog suda, u napadu na tužiteljicu tuženik je tužiteljicu želio u prvom redu omalovažiti i poniziti. Taj napad se nedvojbeno manifestirao u tužiteljičinoj duševnoj sferi i uzrokovao je zasigurno duševni nemir kojeg opisuje u smislu da je bila šokirana i ponižena jer ju fizički napao njezin sin, njezino dijete.
15.3. Odnos roditelja i djece podrazumijeva međusobno uvažavanje bez obzira na različitost osobnosti, pojedina ponašanja i podrazumijeva obostranu spremnost na komunikaciju i nadasve poštovanje. Obveza punoljetne djece da vode brigu za svoje roditelje jest moralna obveza. Dužnost punoljetne djece brinuti za stare i nemoćne roditelje također je ustavna kategorija.
15.4. Činjenica da je tuženik prema kaznenoj presudi tužiteljici zadao tjelesnu ozljedu lakše naravi, ne znači da takva povreda predstavlja ujedno laku povredu prava osobnosti. Sud smatra da je napad na vlastitu majku izraz dubokog poniženja i nepoštovanja jer se radi o osobi s kojom bi dijete trebalo biti emocionalno i empatijski najpovezanije u svakoj životnoj dobi i koju bi se nadasve trebalo poštivati i štititi, pogotovo u starijoj životnoj dobi, bez obzira na prirodu njihovog međusobnog odnosa. Tužiteljica je tijekom postupka opisala način na koji je zadobila i doživjela predmetne ozljede. Sve te okolnosti slučaja u svojoj ukupnosti opravdavaju dosudu pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti na dostojanstvo u iznosu od 500,00 EUR.
16. Odluku o visini pravične novčane naknade sud je donio sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. kojim su promijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.
17. U preostalom zatraženom iznosu tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen je kao neosnovan.
21. Temeljem čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe.
21.1. Kako tužiteljica nije dokazala da bi prije podnošenja tužbe podnijela odštetni zahtjev tuženiku, to joj je zakonska zatezna kamata dosuđena od dana podnošenja tužbe 15. srpnja 2022., dok je za preostalo zatraženo razdoblje njezin zahtjev za zakonskom zateznom kamatom odbijen kao neosnovan.
22. Tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.
23. Prema odredbi čl. 23. st. 1. i 2. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći ("Narodne novine", broj 143/13, 98/19, u daljnjem tekstu: ZBP) troškovi sudskog postupka, sudske pristojbe i troškovi postupka s osnove nagrade i naknade stvarnih izdataka za rad odvjetnika kao punomoćnika u postupku čine troškove postupka pred sudom. Ako korisnik pravne pomoći uspije u sporu, ima pravo na naknadu troškova postupka s osnove nagrade i naknade stvarnih izdataka za rad odvjetnika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
24. Korisnik pravne pomoći dužan je troškove pravne pomoći isplaćene po obračunu vratiti u državni proračun ako mu je u postupku odmjereno pravo na naknadu troškova postupka pred sudom (čl. 24. st. 1. al. 1. ZBP-a), kao što je u konkretnom slučaju. Prema čl. 24. st. 2. ZBP-a korisnik pravne pomoći dužan je u roku od 15 dana od dana primitka naknade troškova postupka ispuniti svoju obvezu iz stavka 1. (vratiti sredstva u državni proračun), a ako to ne učini upravno tijelo će mu po službenoj dužnosti naložiti ispunjenje te obveze. Tužiteljici je odobrena besplatna pravna pomoć i ima pravo na naknadu troškova tog postupka sukladno uspjehu u parnici.
25. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 155. ZPP-a. Budući da su stranke zastupane po punomoćniku koji je odvjetnik, to je parnični trošak odmjeren u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23). Prema čl. 154. st. 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
25.1. Tužiteljica je kvantitativno uspjela u parnici sa 73,84% (888,00 / 1.202,51), a tuženik je tijekom cijelog postupka osporavao osnove tužbenog zahtjeva (100 %). Omjer postotaka 100 i 73,84 podijeljeno s 2 daje iznos od 86,92%. Oduzimanjem uspjeha tužiteljice od 86,92% od tuženikovog uspjeha u postupku (13,08%) dobiva se iznos od 73,84% uspjeha tužitelja u postupku te joj je u tom omjeru dosuđena naknada parničnog troška.
25.2. Parnični trošak tužiteljice obuhvaća trošak sastava tužbe (tbr. 7/1 – 75 bodova), trošak sastava podnesaka od 30. rujna 2022. i 14. srpnja 2025. (tbr. 7/1-75 bodova), trošak zastupanja na ročištima 27. travnja 2023., 18. listopada 2023., 4. veljače 2025., 14. ožujka 2025. i 22. listopada 2025. (tbr. 9/1-75 bodova), što ukupno iznosi 600,00 bodova. Računajući vrijednost jednog boda od 2,00 EUR, isti trošak iznosi 1.200,00 EUR. No, kako je tužiteljica uspjela u 73,84%, to joj je dosuđen razmjerno umanjeni parnični trošak u iznosu od 886,08 EUR. PDV na taj iznos jest 25% što iznosi 221,52 EUR, što ukupno iznosi 1.107,60 EUR.
25.3. Na tako dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici pripada i zatezna kamata od dana presuđenja pa do isplate temeljem čl. 29. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a.
26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zaboku 20. studenoga 2025.
Sutkinja
Karolina Balen
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa presude.
Dostaviti:
1. Odvj. Nataša Bratković, Zabok
2. Odvj. Davorin Mičin, Zagreb
3. eOglasna ploča suda
