Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-1058/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, zastupanoga po opunomoćenici TEF, zaposlenici, protiv tuženika TE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude zbog ogluhe Općinskog suda u Koprivnici Stalna služba u Đurđevcu poslovni broj P-39/2025-7 od 2. srpnja 2025., 20. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženog TE kao neosnovana i potvrđuje presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Koprivnici Stalna služba u Đurđevcu poslovni broj P- 39/2025-7 od 2. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženog TE za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 187,50 EUR (stotinu osamdeset sedam eura pedeset centi).
Obrazloženje
1. Točkom I. izreke pobijane presude zbog ogluhe naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.829,37 EUR s kamatom tekućom od 12. listopada 2024. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana (suvišno je pritom navedeno i ''pod prijetnjom ovrhe''). Točkom II. izreke tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 47,38 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 2. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 187,50 EUR i trošak sudske pristojbe za žalbu, ne navodeći određeno iznos tog troška.
3. Žalba tuženika je neosnovana.
4. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena ni bitne povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 254. st. 2. t. 9. ZPP jer je predmet spora okončanog presudom zbog ogluhe poslovni broj P-41/2024-4 od 23. svibnja 2024. zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 3.371,16 EUR, kojega je, u vezi s predmetnim štetnim događajem, isplatio oštećenoj osobi u mirnom postupku, dok je u ovoj parnici riječ o zahtjevu tužitelja za naknadom daljnjeg iznosa, isplaćenog navedenoj oštećenici na temelju sudske nagodbe od 2. listopada 2024., sklopljene u parničnom postupku broj Pn-4/2023, naknadno pokrenutom po njezinoj tužbi pa ne postoji objektivni identitet spora.
5. Prema odredbi članka 331.b ZPP, presuda zbog ogluhe može se donijeti ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate i ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
6. Prvostupanjski je sud donio pobijanu presudu zbog ogluhe jer je pravilno ocijenio da su za donošenje presude zbog ogluhe i prihvaćanje tužbenog zahtjeva ostvarene sve navedene pretpostavke, propisane čl. 331.b ZPP pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 5. ZPP, koju sadržajno u žalbi također ističe tuženik.
7. Tuženik u žalbi navodi da tužitelj u postupku nije dokazao pravnu osnovu svoje tražbine odnosno da nije dostavio odluku kojom je tuženik proglašen krivim za prekršaj u vezi s prometnom nezgodom od 9. veljače 2021. jer da zapisnik o ispitivanju koncentracije alkohola te zapisnik o očevidu Policijske postaje Crikvenica od 19. veljače 2021. nisu isprave kojima se utvrđuje odgovornost tuženika za nastanak prometne nezgode odnosno štetnog događaja. U odnosu na te žalbene navode treba reći da je tužitelj u predmetnoj tužbi naveo:
- da je tuženik 9. veljače 2021. prouzročio prometnu nezgodu, upravljajući osobnim vozilom pod utjecajem alkohola,
- da je u toj prometnoj nezgodi oštećena osoba zadobila teške tjelesne ozljede,
- da je na dan štetnog događaja vozilo kojim je upravljao tuženik bilo osigurano kod tužitelja na temelju ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti po polici broj [broj police],
- da je tužitelj, sukladno obvezi iz zaključenoga ugovora, po podnesenom odštetnom zahtjevu oštećene NE, u vezi s pretrpljenim ozljedama, 2. studenog 2021. izvršio plaćanje štete u iznosu od 3.371,16 EUR, a zatim, po podnesenoj tužbi navedene oštećenice u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Crikvenici pod poslovnim brojem Pn-4/2023, na temelju zaključene sudske nagodbe, i daljnji iznos od 4.829,38 EUR, o kojem postupku je tuženik obaviješten dopisom suda od 27. srpnja 2023., radi zasnivanja intervencijskog efekta. Navedene činjenice su i prema ocjeni ovoga suda dostatne za zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva, iste nisu u protivnosti ni s dokazima koje je tužitelj podnio uz tužbu, a također su, suprotno žalbenim navodima tuženika, usklađene s odredbama materijalnog prava kojima je reguliran prijelaz osiguranikovih prava prema odgovornoj osobi na osiguratelja (subrogacija), kao i gubitak prava iz osiguranja te pravo društva za osiguranje koje je oštećenoj osobi isplatilo štetu, na naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete, kamata i troškova, od osobe koja je odgovorna za štetu, najviše do iznosa 12 prosječnih neto-plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku pa su za donošenje presude zbog ogluhe u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke.
7.1. Stoga je prvostupanjski sud, donoseći navedenu presudu zbog ogluhe, pravilno primijenio materijalno pravo propisano čl. 963. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), čl. 3. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti od 1. siječnja 2008. i čl. 24. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'', broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14).
7.2. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio i materijalno pravo propisano čl. 29. st. 1. i 2. ZOO kada je tuženika obvezao na plaćanje zatezne kamate od prvog sljedećeg dana nakon izvršene isplate oštećenoj osobi pa je odluka suda prvoga stupnja i u tom dijelu pravilna.
8. Budući da odluku o trošku tuženik ne pobija određenim žalbenim navodima, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti, pobijanu presudu trebalo je potvrditi i u navedenom dijelu (čl. 365. st. 2. ZPP).
9. Ostalim žalbenim navodima tuženik osporava utvrđeno činjenično stanje, zbog kojeg razloga presudu zbog ogluhe nije dopušteno pobijati (čl. 353. st. 2. ZPP). Stoga ti žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).
10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu zbog ogluhe.
U Velikoj Gorici 20. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća
Verica Kos
