REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-74/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice Vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog SB zbog kaznenog djela iz članka 256. stavaka 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021.; dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 25. travnja 2022. broj K-517/2016-149 i presuda Županijskog suda u Zadru od 13. svibnja 2024. broj Kž-169/2024. (K-517/2016.), u sjednici održanoj 20. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e :

I. Utvrđuje se da je zahtjev osuđenog SB za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, ukida se presuda Županijskog suda u Zadru od 13. svibnja 2024. broj Kž-169/2024. (K-517/2016.) i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

II. Na temelju članka 518. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024. i 72/2025.; dalje: ZKP-25.) odgađa se izvršenje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 25. travnja 2022. broj K-517/2016-149 i presuda Županijskog suda u Zadru od 13. svibnja 2024. broj Kž-169/2024. (K-517/2016.) proglašen je krivim SB zbog počinjenja kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavaka 1. i 3. KZ/11. i kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te je, nakon utvrđivanja pojedinačnih kazni za svako od tih djela, na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.

1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 132/2020., 80/2022. i 36/2024.; dalje: ZKP-24.) SB je naloženo da na ime imovinskopravnog zahtjeva oštećenoj Republici Hrvatskoj isplati 5.251.643,70 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. prosinca 2014. pa do isplate, po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05.; dalje: ZOO), a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet posto, sve u roku 30 dana računajući od pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP-24. oštećena Republika Hrvatska - Ministarstvo obrane je sa imovinskopravnim zahtjevom od 23.201.775,51 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja zahtjeva pa do isplate, po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet posto upućeno u parnicu.

1.3. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP-24. oštećena Republika Hrvatska - Ministarstvo financija je sa imovinskopravnim zahtjevom od 8.923.829,52 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja zahtjeva pa do isplate, po stopi određenoj 29. stavkom 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet posto, upućuje u parnicu.

1.4. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP-24. SB je naloženo da na ime imovinskopravnog zahtjeva oštećenom trgovačkom društvu Prigorka d.d. u stečaju, OIB: 44010339796, iz Sesveta, Ljudevita Posavskog 3, isplati 147.293.100,00 kuna, u roku 30 dana računajući od pravomoćnosti presude.

1.5. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1., 6. i 8. ZKP-24. SB je na ime troškova kaznenog postupka obvezan platiti 31.523,00 kuna, paušalnu svotu 3.000,00 kuna te nužne izdatke oštećenika i nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika, u roku 30 dana računajući od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te pravomoćne presude osuđeni SB je po branitelju, odvjetniku mr. sc. Ivi Brkiću na temelju članka 517. stavaka 1., 2. i 3. ZKP-24. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) zbog "povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika iz čl. 469. toč. 3. i toč. 4. ZKP-a jer je glede kaznenih djela koje su predmet optužbe nastupila zastara kaznenog progona te je primijenjen zakon koji se ne može primijeniti, povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi (teška povreda prava na pravično suđenje) i povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu (čl. 517. st. 3. u svezi čl. 468. st. 2. ZKP-a)". Predlaže "preinačiti drugostupanjsku presudu, a podredno ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, svakako pred drugim sudskim vijećem bilo u ponovljenom prvostupanjskom ili drugostupanjskom postupku". Ujedno, u skladu s odredbom članka 518. stavka 5. ZKP-24. moli da se prije razmatranja zahtjeva donese odluka o odgodi izvršenja pravomoćne sudske odluke.

3. Postupajući u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP-24., prvostupanjski je sud dostavio primjerak zahtjeva sa spisom Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je pisanim podneskom od 10. travnja 2025. broj Ksm-DO-15/2025-2 podnijelo odgovor na zahtjev u kojem je predložilo njegovo odbijanje.

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske je dostavljen na znanje osuđeniku i njegovim braniteljima.

5. Zahtjev je osnovan.

6. Uvodno treba navesti da je ranija drugostupanjska presuda Županijskog suda Zadru, prihvaćanjem zahtjeva osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj III Kr-108/2023. od 21. veljače 2024. ukinuta te je predmet vraćen tome sudu na ponovnu odluku po žalbama protiv prvostupanjske presude. Ranija je drugostupanjska presuda, naime, ukinuta zbog utvrđene povrede iz članka 468. stavka 2. ZKP-24., u smislu povrede prava na obrazloženu sudsku odluku, te zbog utvrđene povrede u žalbenom postupku odredbe članka 487. stavka 1. ZKP-24., a koja je mogla utjecati na presudu.

7. U ponovljenom žalbenom postupku navedene povrede nisu u cijelosti otklonjene, kako se to s pravom tvrdi u zahtjevu osuđenika.

8. Naime, drugostupanjski je sud pobijanom odlukom Županijskog suda Zadru od 13. svibnja 2024. broj Kž-169/2024. (K-517/2016.) odgovorio na pojedine žalbene navode koje je prilikom prethodnog odlučivanja propustio ocijeniti. Otklonio je prigovore o povredi kaznenog zakona u smislu primjene zakona koji se ne može primijeniti, prigovore o povredi prava na žalbu u smislu (ne)pravilne dostave presude, prigovore o povredi prava na pravično suđenje u smislu povrede prava na iznošenje obrane, prigovore o neizdvajanju nezakonitih dokaza te prigovore činjenične naravi u smislu propusta u izvođenju pojedinih dokaza odnosno o (ne)pravilnosti odluke o odbijanju pojedinih dokaznih prijedloga. Međutim, pritom je propustio ocijeniti te odgovoriti i na ostale vrlo detaljne i konkretne prigovore sadržane u opsežnoj žalbi tada optuženog SB, a na koje mu je također bilo ukazano ukidnim rješenjem ovog Suda. Na taj je način, kako se to opravdano apostrofira zahtjevom, postupio protivno odredbi članka 514. ZKP-24. kojom je naložena obveza suda da izvede sve postupovne radnje i raspravi sva pitanja na koja ga je upozorio Vrhovni sud.

9. Naime, drugostupanjski je sud, unatoč upozorenju ovog Suda o nedostatnosti takve ocjene žalbenih navoda, žalbene prigovore o ostvarenju bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-24. (odlomak 8.5.), ponovno otklonio paušalno, bez navođenja konkretnih razloga o tvrdnjama žalbe u odnosu na oblike ostvarenja te postupovne povrede odnosno bez ikakvog osvrta, a potom i ocjene konkretnih žalbenih prigovora osuđenika koji su vrlo precizno određeni (proturječnost i nerazumljivost izreke te izostanak razloga o odlučnim činjenicama) te potom detaljno argumentirani u žalbi. Naime, drugostupanjski sud je samo deklarativno naveo da su izneseni razlozi za donesene zaključke, kao i razlozi kojima se sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, a posebno pri utvrđivanju postojanja kaznenog djela i krivnje, čime da je postupljeno u cijelosti u skladu s odredbom članka 459. stavka 5. ZKP-24. Takvo obrazloženje presude je suviše općenito, a time očito i arbitrarno. Pritom je, drugostupanjski sud taj dio presude doslovno prepisao iz prethodne drugostupanjske presude, iako je odlukom ovog Suda jasno istaknuto da se takve konstatacije bez konkretnih odgovora te ocjene žalbenih navoda praktički mogu uklopiti u svaku odluku.

10. Isto tako je drugostupanjski sud postupio prilikom otklanjanja žalbenih prigovora kojima se osporava pravilnost i potpunost činjeničnog stanja. Naime, unatoč jasnoj uputi ovog Suda da takvi odgovori na žalbene navode ne zadovoljavaju kriterije obrazloženosti sudske odluke kakvu nalaže odredba članka 487. stavka 1. ZKP-24., drugostupanjski je sud ponovno prepisujući u većem dijelu obrazloženje prvostupanjske presude, bez ikakvog osvrta i analize vrlo detaljnih i konkretnih žalbenih prigovora, samo ponovio utvrđenja prvostupanjskog suda te potom prihvatio zaključke prvostupanjskog suda utemeljene na takvim utvrđenjima. I taj je dio odluke doslovno prepisan iz prethodne drugostupanjske presude, iako je odlukom ovog Suda jasno istaknuto da na taj način nije odgovoreno na žalbene tvrdnje.

10.1. Osuđenik je u odnosu na taj žalbeni osnov i u ovom zahtjevu detaljno ponovio pojedine žalbene prigovore koje je drugostupanjski sud ponovno propustio uočiti i na njih odgovoriti, naglašavajući pritom da je riječ o činjenicama važnima za pravilno presuđenje.

10.1.1. Tako je u odnosu na kazneno djelo utaje poreza ili carine kojim zbog kojeg je proglašen krivim što je na temelju manje obračunatih i plaćenih poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobit za trgovačko društvo Prigorka d.d. pribavio 5.251.643,70 kuna za koji iznos je oštetio proračun Republike Hrvatske, pored ostalog, istaknuo da pojam nevjerodostojna knjigovodstvena dokumentacija i pojam fiktivni računi imaju bitno drukčije značenje, da je porezno rješenje od 28. travnja 2005. na kojem je vještak utemeljio zaključak o nevjerodostojnosti računa ukinuto od strane Visokog upravnog suda Republike Hrvatske kao i to da je Republika Hrvatska neosnovano po priznatim računima naplatila porez na dodanu vrijednost (dalje: PDV) od dobavljača društava Phoenix capitis d.o.o. i Termoblok d.o.o. pa da nije bilo osnove ponovno naplatiti PDV od osuđenika. Također, istaknuo je da je s obzirom na tijekom postupka dostavljena pravna mišljenja i vještačenja sveučilišnih profesora, revizora, sudskih vještaka za ekonomiju i stručnjaka s područja ekonomije i prava društava koja u bitnom odudaraju s zaključcima vještaka Zrinka Ručevića, jedino ispravno bilo provesti kontrolno vještačenje po vještaku ili timu većih stručnih i znanstvenih kompetencija.

10.1.2. U odnosu na kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju zbog kojeg je proglašen krivim što je u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite imovinskih interesa trgovačkog društva Prigorka d.d. koja se temelji na zakonu i na taj način sebi pribavio znatnu protupravnu imovinsku korist te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio znatnu štetu, istaknuo da je u stečajnom postupku koji se vodio u odnosu na stečajnog dužnika Prigorka d.d. bio najveći pojedinačni vjerovnik s potraživanjem preko 17 milijuna kuna što da je utvrđeno rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 19. prosinca 2007., da je Trgovački sud u Zagrebu poništio sporne Ugovore o prijenosu poslovnog udjela pa da su poslovni udjeli u društvima Phoenix Capitis d.o.o. i Termoblok d.o.o. blokirani prije nego je itko s njima mogao raspolagati kao i to da je propušteno provođenjem građevinskog vještačenja utvrditi realnu tržišnu vrijednost nekretnina kao osnovne polaznice za izračun tržišne vrijednosti poslovnih udjela. Pri tome je ponovno naglasio da je o dosuđenom imovinskopravnom zahtjevu Prigorke d.d. u stečaju već odlučeno pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu i to u različitom iznosu pa da je takva odluka o usvajanju imovinskopravnog zahtjeva ne samo neobrazložena nego i protivna temeljnom pravnom načelu „ne bis in idem“.

10.1.3. Drugostupanjski sud nije odgovorio ni na jedan od iznesenih žalbenih navoda premda ih je trebao argumentirano ili obeskrijepiti (ili prihvatiti), ukazujući pritom na konkretan sadržaj dokaza na kojima potkrjepljuje takav stav.

11. Nadalje, drugostupanjski je sud u ponovljenom odlučivanju prilikom ocjenjivanja žalbenih prigovora o povredi kaznenog zakona u smislu primjene zakona koji se ne može primijeniti, prihvatio pravilnim rezoniranje prvostupanjskog suda o postojanju pravnog kontinuiteta između kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. alinejama 4. i 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/1997., 27/1998. – ispravak, 50/2000. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/2000., 51/2001., 111/2003., 190/2003. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/2004. i 84/2005. - ispravak; dalje: KZ/97.) koje se osuđeniku prvotno stavljalo na teret i kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. odnosno kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavaka 1. i 3. KZ/11. za koja je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, a potom i rezoniranje prvostupanjskog suda u pogledu ocjene koji je zakon u konkretnom slučaju za počinitelja blaži.

11.1. No, osuđenik u zahtjevu s pravom tvrdi da je pritom u potpunosti propustio uočiti, a zatim i odgovoriti na tvrdnje iz žalbe da je ovdje trebalo primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je djelo počinjeno jer je tada bilo normirano specijalno kazneno djelo utaje poreza ili carine iz članka 286. KZ/97. za koje je bila propisana kazna zatvora u rasponu od šest mjeseci do pet godina, slijedom čega da je u odnosu na to djelo na temelju izričite odredbe članka 3. KZ/11. trebao biti primijenjen KZ/97. jer je blaži za okrivljenika, a što je posljedično trebalo dovesti i do obustave postupka radi nastupa zastare. Osim toga, osuđenik ističe da se prvotnom optužnicom teretio da je počinio kazneno djelo iz članka 292. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom alinejom 4. KZ/97. te kazneno djelo iz članka 292. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 6. KZ/97., a to da u naravi predstavlja jedno produljeno kazneno djelo.

11.2. Te je žalbene prigovore, kako to osnovano tvrdi osuđenik, drugostupanjski sud u potpunosti ignorirao, premda je, štoviše, riječ je o povredama kaznenog zakona na koje, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP-24., pazi po službenoj dužnosti.

12. Budući da je drugostupanjski sud i u ponovljenom odlučivanju propustio razmotriti i ocijeniti sve naprijed iznesene razloge istaknute u žalbi tada optuženog SB protiv prvostupanjske presude, u žalbenom postupku je ponovno povrijedio odredbu članka 487. stavka 1. ZKP-24. koja mu nalaže da u obrazloženju presude ocijeni relevantne žalbene razloge i iznese povrede zakona koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, a što je u smislu odredbe članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-24. moglo utjecati na presudu. U tom se ogleda i arbitrarnost u postupanju drugostupanjskog suda i povreda ustavnog prava na obrazloženu sudsku odluku kao sastavnice prava na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/1990., 135/1997., 8/1998. – pročišćeni tekst, 113/2000., 124/2000. – pročišćeni tekst, 28/2001., 41/2001. – pročišćeni tekst, 55/2001. – ispravak, 76/2010., 85/2010. – pročišćeni tekst i 5/2014.), kako se to osnovano tvrdi u zahtjevu osuđenika.

13. Slijedom navedenog, utvrđeno je da je zahtjev osuđenog SB osnovan pa je drugostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen tom sudu na ponovnu odluku.

14. U ponovljenom će postupku drugostupanjski sud savjesno i pažljivo ocijeniti sve navode žalbe osuđenog SB protiv prvostupanjske presude. Potom će u obrazloženju odluke iznijeti jasne i valjane razloge o njihovoj osnovanosti ili neosnovanosti imajući na umu prethodno iznesene primjedbe. Dakle, na konkretne žalbene navode mora se odgovoriti konkretnim argumentima. Pri tome će osobitu pažnju posvetiti obrazlaganju žalbenih tvrdnji koje se odnose na nepravilnu primjenu kaznenog zakona kao i na nezakonitost odluke o imovinskopravnom zahtjevu. Osim toga, drugostupanjski će sud pobijanu presudu ispitati i po službenoj dužnosti u odnosu na povrede taksativno propisane člankom 476. stavkom 1. ZKP-24. te će o svim tim razlozima iznijeti valjanu argumentaciju.

15. Budući da je drugostupanjska presuda ukinuta, slijedom čega pobijana presuda više nema svojstvo pravomoćnosti, trebalo je na temelju članka 518. stavka 5. ZKP-

25. odgoditi izvršenje kazne zatvora.

16. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 519. u vezi s člankom 513. stavkom 1. ZKP-25., odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 20. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Ileana Vinja