1               Poslovni broj Gž-813/2023-5

             

              REPUBLIKA HRVATSKA              

              ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA              

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola               Poslovni broj Gž-813/2023-5

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

 

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica 1. I. P. iz K. Š., OIB …, i 2. A. V. iz S., OIB …, koje zastupa punomoćnica Č. Š., odvjetnica u T., protiv tuženika H. d. p. „N. B. D. M.“, Z., kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva K. i p. j.t.d., Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2022/2019 od 17. rujna 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 9. listopada 2023.,

 

 

presudio je

 

 

1.   Prihvaća se kao osnovana žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2022/2019 od 17. rujna 2019., tako da ista sada glasi:

 

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Utvrđuje se da su tužiteljice pod 1. i pod 2. suvlasnice fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 458/3 k.o. Ž., i to onog dijela koji je u vještvu vještaka T. Č. dipl. ing. geod. od 9.02.2015.g. označen slovima C,D,G,H,C u površini od 3000 m2; na način da je tužiteljica pod 1. P. I. ž. L. suvlasnica iste za ½ dijela, a tužiteljica pod 2. V. A. ž. M. suvlasnica iste za ½ dijela, pa su ovlaštene temeljem ove presude izvršiti parcelaciju predmetne nekretnine na način da iz navedene nekretnine izdvoje fizički i geometrijski točno određeni realni dio istih, naprijed označene i precizirane nekretnine, da navedeni dio formiraju kao samostalnu česticu zemljišta s novim katastarskim brojem, te provedu navedenu parcelaciju u katastru zemljišta i zemljišnoj knjizi za k.o. Ž.. Vještvo vještaka T. Č. dipl. ing. geod. od 9.02.2015.g. sastavni je dio ove presude.

              II. Dužan je tuženik trpjeti parcelaciju nekretnine označene sa čest. zem. 458/3 k.o. Ž., na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio te nekretnine pobliže označen i preciziran u točki I. izreke presude te navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem i provede parcelacija te nekretnine u katastru zemljišta i zemljišnim knjigama za k.o. Ž.

 

III. Tužiteljice su ovlaštene temeljem ove presude i prijavnog lista kojim će se izvršiti parcelacija nekretnine označene sa čest. zem. 458/3 k.o. Ž. opisana u točki I. i II. izreke ove presude, u zemljišnim knjigama izvršiti uknjižbu prava suvlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastalim tim prijavnim listom na svoja imena, uz istodobni izbris tog prava s imena upisane vlasnice H. d. p. "N. B. D. M.".

IV. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljicama trošak parničnog postupka u iznosu od 29.001,76 kn, u roku od 15 dana.“

 

2. Nalaže se tužiteljicama da tuženiku naknade trošak postupka u iznosu od 2.488,55 eur / 18.750,00 kn[1] u roku od 15 dana, dok se sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troška postupka tuženik odbija kao neosnovanim.

 

 

Obrazloženje

 

1st        Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odlučeno je sljedeće:

 

„I. Utvrđuje se da su tužiteljice pod 1. i pod 2. suvlasnice fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 458/3 k.o. Ž., i to onog dijela koji je u vještvu vještaka T. Č. dipl. ing. geod. od 9.02.2015.g. označen slovima C,D,G,H,C u površini od 3000 m2; na način da je tužiteljica pod 1. P. I. ž. L. suvlasnica iste za ½ dijela, a tužiteljica pod 2. V. A. ž. M. suvlasnica iste za ½ dijela, pa su ovlaštene temeljem ove presude izvršiti parcelaciju predmetne nekretnine na način da iz navedene nekretnine izdvoje fizički i geometrijski točno određeni realni dio istih, naprijed označene i precizirane nekretnine, da navedeni dio formiraju kao samostalnu česticu zemljišta s novim katastarskim brojem, te provedu navedenu parcelaciju u katastru zemljišta i zemljišnoj knjizi za k.o. Ž. Vještvo vještaka T. Č. dipl. ing. geod. od 9.02.2015.g. sastavni je dio ove presude.

 

              II. Dužan je tuženik trpjeti parcelaciju nekretnine označene sa čest. zem. 458/3 k.o. Ž., na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio te nekretnine pobliže označen i preciziran u točki I. izreke presude te navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem i provede parcelacija te nekretnine u katastru zemljišta i zemljišnim knjigama za k.o. Ž.

 

III. Tužiteljice su ovlaštene temeljem ove presude i prijavnog lista kojim će se izvršiti parcelacija nekretnine označene sa čest. zem. 458/3 k.o. Ž. opisana u točki I. i II. izreke ove presude, u zemljišnim knjigama izvršiti uknjižbu prava suvlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastalim tim prijavnim listom na svoja imena, uz istodobni izbris tog prava s imena upisane vlasnice H. d. p. "N. B. D. M.".

 

IV. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljicama trošak parničnog postupka u iznosu od 29.001,76 kn, u roku od 15 dana.“

 

2nd      Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnoga postupka, pogrešne primjene materijalnoga prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ukazuje da je tijekom postupka bila donijeta prvostupanjska presuda i to pod poslovnim brojem P-6015/15 dana 23. studenog 2016. kojom je također u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljica koji su one temeljile na institutu dosjelosti, te da je ista presuda po žalbi tuženika ukinuta presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-49/17 od 10. travnja 2017., kao i da sud prvoga stupnja u nastavku postupka nije proveo dokaze i utvrdio činjenice na koje mu je ukidbenom odlukom ukazano, pa tako nije utvrdo na koji način i kada su pravni prednici tužiteljica stupili u posjed predmetnog dijela nekretnine, da li su je smatrali svojom i obrađivali isključivo za sebe i da li su dio uroda davali crkvi, od kakvog je utjecaja na ovaj predmet agrarna prijava broj 33/39 i 37/39, kao i od kakvog utjecaja na ovaj predmet ima agrarna odluka broj A-432/47. Predmetnom odlukom sud prvog stupnja da je ponovo prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljica uz nejasno i proturječno obrazloženje, iz koga proizlazi da su tužiteljice spornu nekretninu stekle temeljem dosjelosti i temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja odnosno temeljem agrara, da se ta dva pravna osnova ne mogu kombinirati, jer odlučne činjenice za stjecanje po jednom osnovu isključuju stjecanje po drugom osnovu, pa kako je sud utvrdio da su tužiteljice stekle pravo vlasništva po oba osnova da je pogrešno primijenio materijalno pravo. Ističe da predmetna presuda u svom najvećem dijelu predstavlja „prijepis“ prve prvostupanjske presude kojom je tužiteljicama priznato pravo vlasništva dosjelošću, osporava zaključak suda prvoga stupnja da je nesporno da je crkva mještanima Ž. i A. predmetno zemljište dijelila, da nije jasno kako je sud utvrdio da su prednici tužiteljica u posjedu od 1935. odnosno 1936. kada tužiteljice o tome nisu iskazivale, da predmetna nekretnina nije omeđena kako je to utvrdio sud već da se nalazi u prostore druge nekretnine koja je omeđena, da je katastarski operat u T. osnovan 1950. dok se prijašnji posjedovni list broj 40 odnosi na posjed tuženika u kome su evidentirane uzurpacije mještana na određenim dijelovima nekretnine. U odnosu na utvrđenje suda da su tužiteljice stekle pravo vlasništva temeljem agrarnih propisa, ističe da sud nije detaljno utvrdio postojanje agrarnih odnosa, već je odluku donio na temelju iskaza tužiteljica i svjedoka koji o tome nemaju neposredna saznanja, a također da su nije izvršio uvid u ZU 1 za KO Ž. u kome je zabilježena agrarna prijava broj Agr-33/39 niti ju je pregledao, pa da nije jasno kako je utvrdio njen sadržaj odnosno kako je utvrdio da se odnosi i na predmetnu nekretninu, a također da nije jasno kako je sud utvrdio da u družinu K. B. spadaju prednik tužiteljica J. i njegov brat D. Tuženik posebno ističe da postojanje agrarnih odnosa na predmetnoj nekretnini isključuje savjesnost prednika tužiteljice kao i samostalnost njihova posjeda. Predmetna nekretnina u površini od 6 ha predstavlja šumu, da pa nije mogla doći pod udar Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja. Zaključuje da tužiteljice nisu dokazale da su stekle pravo vlasništva niti temeljem dosjelosti niti temeljem agrarnih propisa. Obzirom na navedeno, predlaže ukidanje pobijane presude.

 

3rd        Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP).

 

4th        Žalba tuženika je osnovana.

 

5th        Prije svega ovdje valja navesti, da je postupajući po reviziji tuženika, Vrhovni sud Republike svojim rješenjem poslovni broj Rev-1316/2022 od 3. siječnja 2023. ukinuo presudu Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-95/2020-2 od 8. ožujka 2021. (kojom je odlučeno o žalbi tuženika izjavljenoj na presudu Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2022/2019 od 17. rujna 2019.) te je predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

6th        Predmet spora je zahtjev tužiteljica I. P. i A. V. na utvrđenje da su suvlasnice svaka u 1/2 dijela geometrijski točno određenog dijela nekretnine k.č.br. 458/3 k.o. Ž. sve kako je to prikazano u skici sudskog vještaka mjernične struke T. Č. od 9. veljače 2015. koja je sastavni dio ove presude, te zahtjev da se tužiteljice ovlaste da provedu parcelaciju te nekretnine te izvrše uknjižbu svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama na novoformiranoj čestici.

 

7th        Iz stanja predmeta koji je ovome sudu dostavljen na nadležno postupanje, proizlazi da je sud prvog stupnja utvrdio slijedeće činjenično stanje, i to:

-  da su temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru poslovni broj O-85/73 od 18. svibnja 1973. kao nasljednici iza pok. J. B.1 pokojnog M. (rođen … a umro ….) proglašene i to supruga ostavitelja J. B.2, te kćerke ostavitelja A. V. i I. P., svaka u 1/3 dijela;

-  da su temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru poslovni broj O-4/79 od 14. ožujka 1979. kao nasljednice iza smrti pok. J. B.2 ud. J. (rođene ... a umrle …) proglašene kćerke A. V. i P. I. (ovdje tužiteljice) svaka u ½ dijela;

-  da su predmet nasljeđivanja temeljem gore navedenih rješenja nekretnine upisane u zk. ul. broj 20 i 218 k.o. Ž., pri čemu predmetna nekretnina nije bila predmet nasljeđivanja;

-  da je predmetna nekretnina upisana u zk. ul. 1 k.o. Ž. na zk. tijelu 153, a kao vlasnik iste upisan je ovdje tuženik;

-  da su na spornoj nekretnini pod rednim brojem 92 zabilježene agrarne prijave K. B. i družine M. - Agr-33/39 te pod rednim brojem 110 agrarna prijava D. B. M. - Agr-37/39;

-  da u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini nije evidentiran kao agrarni prijavitelj prednik tužiteljica J. B.1 pok. M.;

-  da iz dopisa Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu proizlazi da nije evidentirana agrarna odluka koja glasi na J. B.1 pokojnog M. (pravnog prednika tužiteljica), ali postoji odluka 432/47 od 2. srpnja 1947.g. koja glasi na P. B. udovu J. kojoj se priznaje vlasništvo nad k.č.br. 458/3, bivšeg vlasnika samostana S. K. u T. (pravni prednik tuženice);

-  da iz Agrarne odluke broj A-432/47 proizlazi da se priznaje obrađivaču i članovima njegove obitelji M. i I. djeca P. iz A. na jednake dijelove vlasništvo zemlje označene kao k.č.br. 458/3, 1009/6 u površini 8 vrita kulture uknjižene vlasnosti samostana S. K. iz T., a sve to stoga što je komisija utvrdila da postoji odnos feudalnog karaktera nastao prije 19. listopada 1930. i što je vođen agrarni postupak pod agrarnim br. Agr- 26/39;

-  da iz presude Sreskog suda u Trogiru od 13. listopada 1936. koja je donijeta rješavajući po prijavi broj Agr 214/31/6 M. B.-Č. pok. I. (pradjed tužiteljica) a sve to sukladno odredbama Zakona o likvidacije agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930., razriješen je težački odnosi koji je trajao preko 30 godina na nekretninama vlasnika Samostana S. K. u Ž. temeljem paragrafa 22, 12/1, 13, 40 i 43 toga Zakona, u korist prijavitelja M. B.-Č. pok. I. i to na nekretninama upisanim u tijelima 8, 9, 87, 131, 132, i 153 zk. ul. 1. k.o. Ž., pri čemu odluka nije obuhvaćala predmetnu nekretninu, već česticu zemlje 1009/3 upisane u zk. tijelo 153;

-  da iz posjedovnog lista broj 16 k.o. Ž. proizlazi da je J.B.1 pok. M. između ostalih bio upisan kao posjednik za dio k.č.br. 458/3 naziva "Iza mišina kruga" u površini od 3000 m2, "Iza mišine strane" u površini od 3000 m2 te "Pišćeti" površine 3000 m2;

-  da iz posjedovnog lista broj 40 k.o. Ž. proizlazi da je (između ostalih) predmetna nekretnina k.č.br. 458/3 u površini od 1.125.632 m2 upisana na ime Samostan S. K. u Ž.;

-  da iz nalaza i mišljenja vještaka mjernične struke T. Č. te očevida na licu mjesta proizlazi da se spornom dijelu k.č.br. 458/3 k.o. Ž. pristupa pješčanom stazom od smjera sjevera, položena je unutar suhozidom ograđenog prostora površine od 8.091 m2, predstavlja njen središnji dio koji ima površinu od 3000 m2, koji je na skici lica mjesta mjerničnog vještaka označen slovima C, D, G, H, C.

 

7th1st                Polazeći od gore utvrđenog činjeničnog stanja koje se temelji na materijalnim dokazima u predmetu, te poklanjajući vjeru iskazima saslušanih svjedoka (M. M. i M. B.) te prvo tužiteljice kao parnične stranke, sud prvoga stupnja zahtjev tužiteljica u cijelosti je prihvatio kao osnovan, obzirom je zaključio da su tužiteljice dokazale da su sporni do predmetne nekretnine stekle dosjelošću sukladno pravnim pravilima iz paragrafa 1452. - 1502. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) koji se u predmetnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje: ZV). To stoga što je utvrdio da je u posjedu spornog dijela nekretnine prvotno bio djed tužiteljica pok. M. koji je sa svojim sinovima K., D. i J. (otac tužiteljica) istu obrađivao (sadili su masline, smokve, imali su i vinograd) i dio uroda davali su crkvi, po čijoj smrti su se sinovi podijelili pa je tako ocu tužiteljica pripao središnji dio (sporni dio), južni dio pripao je sinu D. a zapadni sinu K., pa su tako svaki od sinova nastavili samostalno obrađivati svoj dio sporne nekretnine od nikoga smetani, da bi nakon II. svjetskog rata, otac tužiteljica na predmetnoj nekretnini sadio kadulju, ružmarin, smilje i buhač. Kao posjednik predmetnog dijela nekretnine otac tužiteljica upisan je od 1951. odnosno od osnutka katastarskog operata za k.o. Ž., a nakon njegove smrti kao posjednice su upisane tužiteljice, čiji posjed sud ocjenjuje samostalnim i poštenim, a njegovo vrijeme trajanja je duže od 40 godina. Dakle, sud je zaključio da su tužiteljice dokazale kako su osobno tako i putem svojih pravnih prednika od prije II. svjetskog rata (od 1935. ili 1936.) pa sve do danas, u kvalificiranom (zakonitom, istinitom i poštenom) i samostalnom posjedu dijela predmetne nekretnine, slijedom čega su istu stekle dosjelošću.

 

7th2nd              Također, sud je utvrdio da su tužiteljice pravo vlasništva spornog dijela nekretnine stekle i po osnovu razrješenja agrarnih odnosa, jer je zaključio da su iste kao nasljednice svoga pravnog prednika (oca) po njegovoj smrti stekle pravo vlasništva predmetne nekretnine, a njihov otac vlasništvo na spornom dijelu iste stekao je stupanjem na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području na području Dalmacije i Hrvatskog primorja („Narodne novine“ broj 138/46 i 111/47 - dalje: Zakon o ukidanju agrarnih odnosa) - temeljem koga u vlasništvo obrađivača (po samom zakonu) prelazi zemlja koja je bila dana na uživanje povodom osnivanja agrarnih odnosa (kmetskih, težačkih) i s posjedom obrađivača čine jednu cjelinu. Naime, sud je utvrdio da je pravni prednik tužiteljica bio u agrarnom odnosu sa pravnim prednikom tuženika - da je bio obrađivač predmetnog zemljišta koje mu je dodijeljeno kao „muša“ sa koje je dio prihoda davao crkvi (sve to zajedno sa svojom braćom o čemu su iskazivali saslušani svjedoci i prvo tužiteljica osobno), da je ZU 1 k.o. Ž. zabilježena agrarna prijava broja Agr-33/39 agrarnog prijavitelja K. B., pok. M. i njegove družine koja prijava nije riješena temeljem Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije („Službene novine“ broj 279/30 od 4. prosinca 1930. - dalje: Zakon o likvidaciji) i koja kao takva ukazuje na postojanje težačkog odnosa na predmetnoj nekretnini.

 

8th        Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženika, a pazeći pri tom dodatno, temeljem odredbe čl. 365. ZPP-a, na bitne povrede odredbi parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda nije pravilna niti zakonita, jer je sud prvoga stupnja iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su tužiteljice putem svojih pravnih prednika dosjelošću i nasljeđivanjem kao i temeljem agrara stekle vlasništvo dijela nekretnine k.č.br. 458/3.

 

8th1st                Pritom, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuju tuženik, jer je pobijana presuda razumljiva i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

9th        Tužiteljice svoj tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje prava (su)vlasništvo dijela nekretnine k.č.br. 458/3 temelje na dva osnova i to na institutu dosjelosti i razrješenju agrarnih odnosa sa pravnim prednikom tuženika sukladno odredbama Zakona o ukidanju agrarnih odnosa. Međutim, ta dva pravna osnovan međusobno se isključuju.

 

9th1st                Naime, uređenje agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije uslijedilo je 1930. kada je temeljem Zakona o likvidaciji na tom području došlo do ukidanja težačkih odnosa feudalnog karaktera, a u cilju provođenja toga Zakona donesena je i posebna Naredba („Službene novine“ broj 279/30. od 4. prosinca 1930.) Težaci koji su do dana stupanja na snagu toga Zakona neprekidno obrađivali takvo zemljište najmanje 30 godina postali su vlasnici, s tim da nisu mogli imati više od 10 hektara obradivog zemljišta, ako broj članova njihove obitelji nije bio veći od 6 članova. Za svakoga daljnjeg člana obitelji težaka priznavalo se pravo vlasništva na još 1/2 hektara obradive površine zemlje sukladno paragrafu 6. Naredbe o provođenju Zakona. U odnosu na zemljište koje je prešlo u vlasništvo obrađivača, njegovim prijašnjim vlasnicima priznato je pravo na odštetu čija je visina ovisila o dužini trajanja zakupnog (težačkog) odnosa, sukladno paragrafu 12/1 Naredbe.

 

9th2nd              Težački odnosi koji nisu pravomoćno razriješeni na osnovu Zakona o likvidaciji, ukinuti su stupanjem na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa od 22. studenog 1946. Prema odredbi čl. 1. toga Zakona ukinuti su svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja, a takvim odnosima (čl. 2.) smatraju se feudalni, kmetski, kolonatski, težački i svi slični trajni agrarni odnosi bez obzira na naziv, kod kojih odnosa vlasnik nije sam obrađivao zemlju, već ju je pod raznim uvjetima davao drugome na obrađivanje. Brisanje upisanih težačkih u zemljišnim knjigama mogle se provesti samo na osnovu odluke kojom se utvrđuje da je težački odnos razriješen odnosno ukinut i da je zemlja prešla u slobodno vlasništvo obrađivača. To je mogla biti sudska odluka po Zakonu o likvidaciji iz 1930. koja je postala pravomoćna prije 22. studenog 1946. (dan stupanja na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa) ili poslije toga datuma, pravomoćna odluka Agrarne komisije odnosno Narodnog odbora kotora donesena na osnovu Zakona iz 1946.

9th3rd                Cijeneći sadržaj gore navedenih zakonskih odredbi koje su regulirale uređenje agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i utvrđeno činjenično stanje, ne može se prihvatiti zaključak suda prvoga stupnja da je pravni prednik tužiteljice njihov otac J. B. pok. M. razrješenjem agrarnih odnosa i to temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa, stekao pravo vlasništva spornog dijela nekretnine k.č.br. 458/3, a tužiteljice njegovim nasljeđivanjem. To stoga što u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini nije evidentiran kao agrarni prijavitelj prednik tužiteljica J. B.1 pok. M., a također tužiteljice nisu dostavile u sudski spis agrarnu odluku koja glasi na J. B.1 pok. M. Agrarna prijava broj Agr-33/39 glasi na agrarnog prijavitelja K. B. pok. M. i njegovu družinu, a koja „družina“ po kazivanju same tužiteljice (njeni iskaz) obuhvaća njena strica K. (brat oca tužiteljica) i njegovu djecu A., M. i T. Dakle, ta prijava ne odnosi se na oca tužiteljica, ona njega ne obuhvaća, dok se agrarna prijava broj 37/39 odnosi na prijavitelja D. B. M. koji je također brat pravnog prednika tužiteljice. Konačno, tužiteljicama nije niti poznato (iskaz prvo tužiteljice) da bi njihov otac podnosio bilo kakve agrarne prijave. Odluka broj 432/47 od 2. srpnja 1947 koja glasi na P. B. udovu J. (kojoj se priznaje vlasništvo nad k.č.br. 458/3 u dijelu) ne odnosi se na ovdje tužiteljice odnosno njihove pravne prednike, a i po kazivanju same prvo tužiteljice, njoj nije poznato tko je P. B. pok. J.

 

9th4th                Dakle, da bi temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa - njegovim stupanjem na snagu, zemlja prešla u slobodno vlasništvo obrađivača bilo je potrebno postojanje pravomoćne odluke koja je donijeta prije stupanja na snagu toga Zakona što je u predmetnom slučaju izostalo, ne postoji niti pravomoćna odluka donijeta na temelju toga Zakona, tužiteljice nisu dokazale niti postojanje agrarne prijave ili upis valjanog težačkog prava koji bi se odnosio na njihova pravnog prednika na predmetnoj nekretnini, a i upis posjeda u korist oca tužiteljica je izostao, jer iz stanja predmeta proizlazi da je upravo pravni prednik tuženika u tom trenutku (1946.) bio upisan kao posjednik k.č.br. 458/3, dok je upis pravnog prednika tužiteljice izvršen 1951. u postupku revizije koju tuženik konačno osporava, a potom nasljeđivanjem kao posjednice su upisane tužiteljice. Niti iskazima saslušanih svjedoka (M. M. rođ. ... i M. B. rođ. ...) na siguran način ne može se zaključiti da je pravni prednik tužiteljice na dan 22. studenog 1946. na spornoj nekretnini izvršavao sadržaj kmetskih odnosa, jer se radi o svjedocima koji su iskazivali općenito posebno u pogledu onoga što se obrađivalo na predmetu spora, njihovi iskazi razlikovali su se pogledu tvrdnje koliko se davalo napolice (plaćalo) crkvi, dok tužiteljica niti ne zna koliko se plaćalo crkvi. Konačno, radi se o svjedocima koji obzirom na svoju dob nemaju pravno relevantna saznanja o činjenicama koje bi potvrđivale navode tužbe o korištenju sporne nekretnine u relevantno vrijeme. Pritom, sama činjenica da je otac tužiteljica u posjedovnom listu broj 40 k.o. Ž. bio upisan (između ostalih osoba) kao obrađivač na predmetnoj nekretnini (radi se o posjedu koji je kao takav evidentiran 1951.) ne može tužiteljice dovesti u povoljniju pravnu i procesnu situaciju u odnosu na tvrdnju o stjecanju prava vlasništva osnovnom razrješenja agrarnih odnosa, jer u istom izvatku iz posjedovnog lista naznačeno je (između ostalih) da je ista nekretnina „Muša S. K.“ podijeljena među seljanima koji su upisani u izvatku, u odnosu na koji upis tuženik tvrdi da predstavlja uzurpirano zemljište.

 

9th5th                Konačno, pravni prednici tužiteljica očito jesu bili u agrarnim odnosima sa pravnim prednikom tuženika, na što ukazuje postojanje presude Sreskog suda u Trogiru od 13. listopada 1936. koja je donijeta rješavajući po prijavi broj Agr 214/31/6 B.-Č. M. pok. I. pradjeda tužiteljica, a sve to sukladno odredbama Zakona o likvidacije od 19. listopada 1930. Tom presudom razriješen je težački odnosi koji je trajao preko 30 godina na nekretninama vlasnika Samostana S. K. u Ž., temeljem koje su ocu tužiteljica očito i pripale pojedine nekretnine u k.o. Ž. na kojima je upisan kao vlasnik (iskaz prvo tužiteljice). Međutim, predmetna nekretnina nije bila obuhvaćena istom odlukom.

 

9th6th                Obzirom na navedeno, tužiteljice nisu dokazale da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke iz čl. 1. i čl. 3. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa, odnosno nisu dokazale da je na spornom dijelu k.č.br. 458/3 k.o. Ž., razriješen agrarni odnos feudalnog karaktera te da je njihov prednik u svojstvu obrađivača na temelju spomenutoga Zakona stekao pravo vlasništva dijela sporne nekretnine.

 

10th   Ne može se prihvatiti niti zaključak suda prvoga stupnja da su tužiteljice pravo (su)vlasništva stekle dosjelošću. Kako što je već prethodno rečeno, pretpostavke za stjecanje prava vlasništva po ta dva osnovan međusobno se isključuju.

 

10th1st            Naime, da bi tužiteljice putem svojih pravnih prednika stekle pravo vlasništva na dijelu predmetne k.č.br. 458/3 dosjelošću na temelju tada važećih pravila paragrafa 1460. do 1465 OGZ-a, zahtjeva se da je posjed zakonit, istinit i pošten, kao i protek vremena od 40 godina obzirom se radi o nekretnini u vlasništvu crkve. U smislu navedenih zakonskih odredbi, jedna od temeljnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je pošten (savjestan) posjed, slijedom čega se na temelju posjeda koji je nepošten bez obzira koliko dugo trajao, ne može se steći pravo vlasništva. Pretpostavka o poštenju (savjesnosti) posjeda ispunjena je ako posjednik kroz vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da je njegova. U konkretnom slučaju pretpostavka poštenja (savjesnosti) nije ostvarena, jer su prednici tužitelja znali (po kazivanju same prvo tužiteljice) da se radi o nekretnini koja je vlasništvo crkve, a ta im činjenica nije mogla ostati niti nepoznata, obzirom na tvrdnju da su bili u težačkom - agrarnom odnosu sa pravnim prednikom tuženika.

 

10th2nd         Dakle, tužiteljice nisu dokazale niti da su dosjelošću putem svojih pravnih prednika a potom njihovim nasljeđivanjem stekle kao pošteni posjednici pravo vlasništva spornog dijela k.č.br. 458/3 k.o. Ž.

 

11th   Obzirom na sve gore navedeno, žalbu tuženika valjalo je prihvatiti, predmetnu presudu preinačiti te odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljica pobliže opisan kao u toč. I., II. i III. izreke, a sve temeljem odredbe čl. 373. st. 3. ZPP-a.

 

12th   Kako je preinačena odluka o glavnoj stvar, to je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka sadržanu pod toč. IV. izreke.

 

12th1st            Tuženiku pripada trošak postupka (koji je zatražen prema troškovnicima koji prileže predmetu na str. 133 i 188 spisa) koji se odnosi na zastupanje istoga po punomoćniku odvjetniku koji je odmjeren sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.) a sve to prema vrijednosti predmeta spora, i to za sastav odgovora na žalbu - 250 bodova, za pristup na ročište održanom 11. veljače 2011. - 125 bodova, za pristup na ročište održanom 9. veljače 2015. - 250 bodova, za pristup na ročište održanom 13. ožujka 2015. - 250 bodova, za pristup na ročište održanom 15. ožujka 2016. - 125 bodova, za pristup na ročište održanom 7. lipnja 2016. - 250 bodova, za pristup na ročište održanom 11. rujna 2019. - 250 bodova, za sastav žalbe od 12. prosinca 2016. - 300 bodova ili sveukupno 1500 bodova, uvećano za PDV-e ili 18.750,00 kn.

 

12th2nd         Trošak sudske pristojbe koji je zatražen prema troškovniku od 11. rujna 2019. u iznosu od 1.360,00 kn tuženiku nije priznat, jer predmetu ne prileži dokaz da je taj trošak platio, pri čemu se ističe da troškove sudskih pristojbi koje je platio, tuženik nije potraživao. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova postupka tuženik je odbijen kao neosnovanim, pri čemu valja reći da trošak sastava podneska od 17. ožujka 2010. nije bio potreban trošak, jer sadrži navode koji su se mogli istaknuti u odgovoru na tužbu. Trošak za pristup na ročište određeno za 4. svibnja 2016. tuženiku nije priznat, jer to ročište nije održano obzirom je odgođeno, a nije održano niti ročište određeno za 21. siječnja 2016. Sastav podneska od 10. rujna 2019. nije bio potreban, jer je navode sadržaja toga podneska tuženik moga istaknuti na ročištu koje je kod suda prvoga stupnja održano 11. rujna 2019. (čl. 155. ZPP-a).

 

13th   Obzirom na navedeno, odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.

 

U Puli-Pola, 9. listopada 2023.

 

                            Predsjednica vijeća:

 

                            Nataša Babić