Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-466/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Željke Skomeršić i Koraljke Bumči kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog ŽZ i dr., zbog kaznenog djela iz članka 243. stavak 1. u vezi članka 34. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i 1. optuženog ŽZ podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zadru broj K- 502/2021 od 3. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. studenoga 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba 1. optuženog ŽZ, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti u odnosu na 2. optuženog JZ te 3. optuženog ŠZ, preinačuje se prvostupanjska presuda na način:

1. optuženi ŽZ, 2. optuženi JZ i 3. optuženi ŠZ, s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi,

na temelju članka 453. točka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP)

oslobađaju se optužbe

da bi:

5. ožujka 2013., oko 18,00 sati u [adresa], u [adresa], u obiteljskoj kući u kojoj kao podstanari borave supružnici ZZ i PZ, u skladu sa prethodnim međusobnim dogovorom da se I. okrivljenik domogne novca, sva trojica bez poziva ušli u otključanu kuću u kojoj su boravili PZ i ZZ,

dakle, da bi 1. optuženi ŽZ s namjerom da počini kazneno djelo poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela, te s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist ozbiljnom prijetnjom prisilio drugoga da što učini na štetu svoje imovine, te 2. optuženi JZ i 3. optuženi ŠZ s namjerom da počine kazneno djelo poduzeli radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela, te s ciljem da drugom pribave protupravnu imovinsku korist silom prisilili drugog da što učini na štetu svoje imovine,

pa da bi time počinili kazneno djelo protiv imovine - pokušaj iznude iz članka 243. stavak 1. u vezi članka 34. i članka 36. stavak 2. KZ/11 na štetu ZZ.

II. Uslijed odluke pod točkom I., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni 1. optuženom ŽZ, 2. optuženom JZ i 3. optuženom ŠZ na način da se za kazneno djelo iz članka 243. stavak 1. u vezi članka 34. i članka 36. stavak 2. KZ/11 na štetu PZ, na temelju članka 243. stavak 1. KZ/11, 1. optuženi ŽZ i 3. optuženi ŠZ osuđuju na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci svaki te se 1. optuženom ŽZ i 3. optuženom ŠZ na temelju članka 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda pa se kazna na koju su osuđeni neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja 1 (jedna) godina ne počine novo kazneno djelo, dok se 2. optuženi JZ osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci te mu se na temelju članka 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda pa se kazna na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Žalba državnog odvjetnika, te u ostalom dijelu žalba 1. optuženog ŽZ, odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru 1. optuženi ŽZ, 2. optuženi JZ i 3. optuženi ŠZ proglašeni su krivima zbog dva kaznena djela iznude u pokušaju iz članka 243. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11 te su osuđeni na način da su 1. optuženom ŽZ i 3. optuženom ŠZ na temelju članka 243. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11 za kazneno djelo na štetu oštećene PZ utvrđene kazne zatvora u trajanju po 6 (šest) mjeseci i za kazneno djelo na štetu oštećenog ZZ utvrđene kazne zatvora u trajanju po 6 (šest) mjeseci pa su uz primjenu članka 51. KZ/11 osuđeni na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju po 10 (deset) mjeseci svaki te im je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečene kazne zatvora neće izvršiti ukoliko 1. optuženi ŽZ i 3. optuženi ŠZ u roku provjeravanja 1 (jedna) godina ne počine novo kazneno djelo, dok je 2. optuženom JZ na temelju članka 243. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11 za kazneno djelo na štetu oštećene PZ utvrđena kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci i za kazneno djelo na štetu oštećenog ZZ utvrđena kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci pa je uz primjenu članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedna) godina te mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko 2. optuženi JZ u roku provjeravanja 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. u vezi članka 145. ZKP 1. optuženi ŽZ, 2. optuženi JZ i 3. optuženi ŠZ dužni su podmiriti paušalne troškove kaznenog postupka u iznosu po 100,00 (sto) eura svaki u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni koje su izrečene 1. optuženom ŽZ, 2. optuženom JZ i 3. optuženom ŠZ, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženicima izrekne strože kazne zatvora.

2.1. Žalbu je podnio i 1. optuženi ŽZ po braniteljici Dunji Vulić odvjetnici u [adresa], zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da 1. optuženika oslobodi optužbe, odnosno da podredno presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana, dok je žalba 1. optuženog ŽZ djelomično osnovana.

U odnosu na točku I. izreke presude

6. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona, 1. optuženik smatra da djelo koje mu se stavlja na teret nije kazneno djelo zbog nedostatka bitnog obilježja, namjere, što znači da sadržajno ukazuje na povredu kaznenog zakona iz članka 469. točka 1. ZKP. No, samo je djelomično u pravu.

7. Naime, 1. optuženiku su optužbom stavljena na teret dva kaznena djela iznude u pokušaju, jedno na štetu oštećene PZ i drugo na štetu oštećenog ZZ. Prema ocjeni drugostupanjskog suda, istaknuta povreda nije ostvarena u odnosu na kazneno djelo na štetu oštećene PZ jer kazneno djelo na njenu štetu, na način kako je ono činjenično i pravno sadržano u optužnom aktu, predstavlja kazneno djelo iznude u pokušaju. Posve je drugo pitanje dokazanosti njegovih bitnih obilježja, konkretno namjere kako se to žalbom ističe, o čemu će više biti riječi u daljnjem dijelu obrazloženja koje se odnosi na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Međutim, iako prvostupanjski sud osuđuje 1. optuženika i zbog kaznenog djela iznude u pokušaju na štetu oštećenog ZZ, iz činjeničnog opisa uopće ne proizlaze radnje 1. optuženika koje tvore konstitutivna obilježja inkriminiranog djela jer 1. optuženiku činjenično nije niti stavljeno na teret da bi konkretno prema ZZ primijenio ozbiljnu prijetnju radi primoravanja da on nešto i učini na štetu svoje imovine i to sa specijalnom namjerom usmjerenom na protupravno stjecanje imovinske koristi. Radi se o radnjama koje je prema činjeničnom opisu 1. optuženik naprotiv poduzeo isključivo prema oštećenoj PZ.

8.1. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je povrijedio kazneni zakon u smislu članka 469. točka 1. ZKP kada je 1. optuženika proglasio krivim zbog kaznenog djela iznude u pokušaju iz članka 243. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11 na štetu ZZ jer djelo na način kako mu je to činjeničnim opisom stavljeno na teret nije kazneno djelo.

9. Budući da je drugostupanjski sud u povodu žalbe 1. optuženika utvrdio da su razlozi zbog kojih je donio odluku pod točkom I. izreke u korist 1. optuženika, od koristi i za suoptuženike, kako 2. optuženika tako i 3. optuženika koji nisu podnijeli žalbu, valjalo je u smislu članka 479. ZKP primjenom pravila beneficium cohaesionis, postupiti po službenoj dužnosti kao da takve žalbe postoje.

9.1. Naime, 2. optuženik i 3. optuženik su proglašeni krivima zbog kaznenog djela iznude u pokušaju iz članka 243. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11 na štetu ZZ, iako činjenični opis uopće ne sadrži njihove radnje primjene sile prema ZZ s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi 1. optuženiku, već se i ovdje radi o radnjama 2. optuženika i 3. optuženika, nastavno na radnje 1. optuženika, poduzetima jedino prema oštećenoj PZ.

10. ZZ je prema činjeničnom opisu optužbe osoba koja se zatekla na mjestu događaja, u stanu u kojem je tada boravio sa oštećenom PZ, kada su u stan došla sva trojica optuženika, no kako niti jedan od optuženika svojim postupanjem nije poduzeo radnje koje tvore sva bitna, kako subjektivna tako i objektivna obilježja inkriminiranog im kaznenog djela prema ZZ, valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe 1. optuženika, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti u odnosu na 2. optuženika i 3. optuženika, osloboditi ih optužbe na temelju članka 453. točka 1. ZKP te odlučiti kao pod točkom I. izreke.

11. Drugostupanjski sud nije primijenio odredbu o troškovima kaznenog postupka iz članka 149. stavak 1. ZKP koja se načelno primjenjuje kod oslobađajuće presude, iz razloga što se ti troškovi u konkretnoj situaciji ne mogu izdvojiti iz ukupnih troškova ovog postupka, kako to proizlazi iz članka 148. stavak 2. ZKP.

U odnosu na točku III. izreke presude, osim odluke o kazni

12. U žalbi 1. optuženik obrazlaže kako mu nije omogućeno kontradiktorno ispitivanje oštećene PZ, s kojom je sud na raspravi 16. veljače 2023. uspostavio telefonski video razgovor, a ne zamolbeno ili putem video linka. Budući da 1. optuženik nije bio nazočan ispitivanju oštećenice jer je neopravdano udaljen iz sudnice, sud mu nije omogućio da postavlja pitanja svjedokinji PZ, čime mu je uskraćeno pravo na obranu, iz čega proizlazi da se poziva na tzv. relativno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP, kao i na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koju citira pozivom na članak 468. stavak 1. točka 3. ZKP smatrajući da je rasprava održana bez prisutnosti 1. optuženika.

13. Istaknuti žalbeni prigovori nisu opravdani. Naime, prije rasprave održane 16. veljače 2023. prvostupanjski sud je već naložio zamolbeno ispitivanje oštećene PZ putem međunarodne pravne pomoći koje je i provedeno 24. svibnja 2022. pred nadležnim tijelima Savezne Republike Njemačke.

13.1. Iz raspravnog zapisnika od 16. veljače 2023. proizlazi da je prisutnost oštećene PZ osigurana putem video veze, a na raspravi su bili prisutni i 1. optuženik i braniteljica koji nisu imali nikakvih primjedbi na ispitivanje svjedokinje oštećene PZ putem video veze. Točno je da je u tijeku ispitivanja oštećenice 1. optuženik udaljen iz sudnice zbog narušavanja reda neprimjerenim ponašanjem prema zastupnici optužbe, ali samo privremeno, nakon čega je ponovno pozvan u sudnicu. Zbog toga nije točan žalbeni navod da bi rasprava bila održana u odsutnosti 1. optuženika i time počinjena postupovna povreda iz članka 468. stavak 1. točka 3. ZKP.

13.2. Pravo obrane uključuje pravo ispitati svjedoke, no to pravo 1. optuženiku u konkretnoj situaciji nije povrijeđeno, pa stoga nema niti relativno bitne povrede iz članka 468. stavak 3. ZKP. Naime, 1. optuženik je prisustvovao ispitivanju oštećenice sve dok zbog remećenja reda nije privremeno udaljen, no njegova braniteljica je pratila cijeli tijek rasprave, aktivno sudjelovala u ispitivanju oštećenice, iznijela i primjedbe zbog kojih taj iskaz smatra nevjerodostojnim, a po povratku 1. optuženika u sudnicu, niti 1. optuženik niti braniteljica nisu izjavili da bi imali eventualnih dodatnih pitanja za oštećenicu, već samo da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te da mole odgodu rasprave kako bi 1. optuženik na idućoj iznio obranu, čemu je prvostupanjski sud udovoljio. Iz navedenog jasno slijedi da je pravo na obranu 1. optuženika u smislu prava ispitivanja svjedoka – oštećenice, ostvareno.

14. Dalje u žalbi 1. optuženik samo citira zakonski tekst navodeći da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP jer se presuda temelji na nezakonitom dokazu, te je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, bez obrazloženja o kojem se to nezakonitom dokazu radi i po kojoj konkretno osnovi iz članka 10. ZKP, ali iz nastavnog sadržaja žalbe proizlazi da osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

15. U tom smislu, 1. optuženik u žalbi izlaže vlastitu ocjenu dokaza iz koje izvodi drugačije zaključke, no drugostupanjski sud je procijenio kako je prvostupanjski sud analizom svakog dokaza zasebno te njihovom međusobnom usporedbom, ispravno zaključio da je 1. optuženik počinio kazneno djelo iznude u pokušaju na štetu oštećene PZ.

16. U žalbi se naprotiv iznosi parcijalna i nesustavna analiza pojedinih dokaza pa tako apostrofiranje pojedinih dijelova iskaza svjedoka ZZ na raspravi, bez povezivanja sa njegovim iskazom iz dokazne radnje i u kontekstu drugih dokaza, posebice iskaza oštećene PZ s kojim se u bitnom podudara i nadopunjuje, ne dovodi u pitanje činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.

16.1. Žalbom se tendenciozno interpretira postupanje oštećenice koja ''histerizira i viče i kreće s metodom napad je najbolja obrana'' implicirajući da se ustvari radi o njenoj zlouporabi prilikom podnošenja kaznene prijave, a da se pritom zanemaruje da je 1. optuženik zajedno sa 2. i 3. optuženikom nenajavljeno ušao u stan dok su PZ i ZZ spavali, tako da ni sama PZ ne osporava da je počela vikati kada je ugledala njih trojicu koji su joj upali u kuću, no to je bilo upravo iz razloga jer se uplašila što je u opisanim okolnostima posve prihvatljivo. Ne radi se ni o kakvom perfidnom postupanju oštećenice, već o iskazu koji je i drugostupanjskom sudu prihvatljiv s aspekta životne logike i iskustva.

16.2. Oštećenica je nakon izlaska trojice optuženika iz stana, svojim vozilom u kojem je na taj način bila sigurna, krenula za njima upravo kako bi zapisala registraciju njihovog vozila radi prijave policiji, što 1. optuženik također pogrešno interpretira kao nedostatak prepasti s njene strane.

17. U žalbi se opisuje odnos između 1. optuženika kao najmodavca te oštećenice i ZZ kao najmoprimaca za stan u [adresa] te prigovara kako je sud propustio to podrobnije cijeniti, no kada se uzme u obzir vrijeme i mjesto inkriminiranog kaznenog djela, polazeći od same obrane 1. optuženika, po ocjeni drugostupanjskog suda niti ovakvim žalbenim prigovorima pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje.

17.1. Naime, 1. optuženik sam ističe da ''oni tehnički njemu nisu ništa dužni'' i da je kritične zgode samo svratio do njih po ključ. Da 1. optuženik nije došao po ključ slijedi ne samo iz suglasnih iskaza svjedoka PZ i ZZ, već kada se oni povežu s iskazom svjedoka OZ, ali i uvažavajući okolnost da je proteklo gotovo godinu dana od njihova iseljenja iz stana u [adresa] pa do dolaska 1. optuženika do njihovog stana u [adresa]. Stoga je 1. optuženik evidentno stigao kako bi od oštećene PZ tražio novac u iznosima navedenim u činjeničnom opisu za navodno nepodmirenu stanarinu i režije kako je to ona pobliže opisala u svom iskazu ističući da nikakvog duga nije bilo, tim više kada se uzme u obzir da je 1. optuženik prethodno od nje tražio, ne neki konkretni ''dužni'' iznos, već iznose koji su se povećavali, počevši od 5.000,00 kn, pa 7.000,00 kn, da bi se na kraju traženi iznos popeo čak do 35.000,00 kn.

18. Upravo s obzirom na navedene okolnosti, kao i činjenicu da dolazi nenajavljeno i upada u stan zajedno za 2. i 3. optuženikom dok oštećenica i ZZ spavaju, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da je 1. optuženik postupao s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist i na taj način, protivno žalbenim prigovorima, utvrdio njegovu namjeru na počinjenje kaznenog djela.

19. Činjenično stanje je potpuno utvrđeno iako 1. optuženik ističe da sud ''nije izvršio uvid u pretragu mobitela'' jer je do činjeničnih utvrđenja o vremenu i načinu uspostavljanja kontakta 1. optuženika sa oštećenom PZ prvostupanjski sud došao dovođenjem u vezu iskaza oštećenice i svjedoka ZZ.

20. U okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, 1. optuženik navodi da je sud propustio obrazložiti vrlo bitne činjenice jer presuda uopće nema razloga, da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te da su ti razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

20.1. Po ocjeni drugostupanjskog suda, razlozi prvostupanjske presude prate izreku u odnosu na kazneno djelo na štetu PZ, pritom su dovoljno jasni i u suglasju u pogledu svih odlučnih činjenica, zbog čega niti ovaj žalbeni prigovor istaknute postupovne povrede nije osnovan.

U odnosu na točku II. izreke presude i žalbe zbog odluke o kazni

21. Žaleći se zbog odluke o kazni, državni odvjetnik smatra da su izrečene uvjetne kazne zatvora 1. optuženom ŽZ, 2. optuženom JZ i 3. optuženom ŠZ, preblage.

21.1. Iznoseći olakotne i otegotne okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio, državni odvjetnik dodaje kako prvostupanjski sud nije pronašao otegotnih okolnosti na strani 1. optuženog ŽZ i 3. optuženog ŠZ, iako iz činjeničnog opisa proizlazi da je kazneno djelo počinjeno na štetu oštećene PZ koja je bila u visokom stupnju trudnoće, a to je svim optuženicima bilo poznato, čime su pokazali iznimnu upornost i bešćutnost, što im je svakako trebalo cijeniti kao otegotno.

21.2. Osim toga, sud je nedovoljno kao otegotno cijenio činjenicu da je 2. optuženi JZ do sada osuđen u dva navrata i to zbog kaznenog djela nepružanja medicinske pomoći iz članka 243. stavak 1. KZ/97 kada mu je presudom Općinskog suda u Vinkovcima broj K-394/12 od 7. veljače 2013. izrečena uvjeta kazna zatvora, kao i presudom Općinskog suda u Vukovaru broj K-469/2016 od 11. rujna 2018. zbog kaznenog djela napada na službenu osobu iz članka 315. stavak 4. KZ/11 za koje mu je izrečena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a protiv njega se trenutno vodi još jedan kazneni postupak pred Općinskim sudom u Vukovaru, što ukazuje na njegovu iznimnu upornost u činjenju kaznenih djela. Stoga očito prijašnji život 2. optuženog JZ kao niti njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, ne opravdavaju izricanje uvjetne kazne zatvora za ovo kazneno djelo za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina.

22. Iako 1. optuženik u žalbi ne obrazlaže žalbenu osnovu odluke o kazni na koju se samo uvodno poziva, žalio se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa takva žalba u smislu članka 478. ZKP sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni.

23. Budući da je drugostupanjski sud pod točkom I. optuženike oslobodio optužbe da bi počinili kazneno djelo iznude o pokušaju na štetu ZZ, valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni za kazneno djelo iznude o pokušaju koje su počinili na štetu oštećene PZ.

24. Prema ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao odlučne okolnosti za izbor vrste i mjere kazne 1. optuženom ŽZ, 2. optuženom JZ i 3. optuženom ŠZ, izuzev kada je 2. optuženom JZ kao otegotnu cijenio okolnost vođenja kaznenog postupka kod Općinskog suda u Vukovaru i na taj način zanemario obvezu uvažavanja temeljnog načela presumpcije nevinosti optuženika.

25. U pravu je državni odvjetnik kada napominje da prvostupanjski sud nije 1. optuženom ŽZ, 2. optuženom JZ i 3. optuženom ŠZ cijenio način počinjenja kaznenog djela prema oštećenici tada u visokom stupnju trudnoće, no radi se o okolnosti koja pored svih drugih utvrđenih okolnosti u konkretnoj situaciji nije od utjecaja na odmjerene kazne.

26. Naime, prvostupanjski sud je 1. optuženom ŽZ, 2. optuženom JZ i 3. optuženom ŠZ pravilno kao olakotno cijenio njihovo očinstvo u okviru osobnih prilika, sudioništvo u Domovinskom ratu i odlikovanja, značajan protek vremena od počinjenja kaznenog djela, kao i činjenicu što je ono ostalo u pokušaju, pri čemu kod 1. optuženog ŽZ i 3. optuženog ŠZ otegotnih okolnosti nije našao, dok je 2. optuženom JZ kao otegotna cijenjena osuđivanost u dva navrata.

27. Stoga je prvostupanjski sud opravdano optuženicima za kazneno djelo iznude u pokušaju na štetu oštećene PZ izrekao uvjetne osude na način da su 1. optuženi ŽZ i 3. optuženi ŠZ osuđeni na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci svaki koju nije nužno neposredno izvršiti, jer će se u konkretnoj situaciji upravo uvjetnom osudom uz prijetnju kaznom postići svrha kažnjavanja, pri čemu je rok provjeravanja jedna godina u odnosu na obojicu primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, dok je 2. optuženi JZ osuđen na kaznu zatvora sedam mjeseci uz izricanje uvjetne osude s duljim rokom provjeravanja, u trajanju četiri godine, koji je opravdan u smislu prognoze njegova budućeg ponašanja.

28. Ovakva odluka o kazni primjerena je utvrđenim okolnostima, te će prema ocjeni drugostupanjskog suda utjecati kako na optuženike, tako i na sve ostale građane da ubuduće ne čine kaznena djela, te ukazati da je kažnjavanje počinitelja pravedno, a činjenje kaznenih djela pogibeljno.

29. Budući da žalba državnog odvjetnika te u ostalom dijelu žalba 1. optuženika nisu osnovane, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 19. studeni 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Mihela Grahovac