REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-68/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević, kao predsjednice vijeća, te Renate Pražetina Kaleb i Irene Kvaternik kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog MK, 2. optuženog ŠK i 3. optužene ČK, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje – opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22.– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama koje je protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: K-14/2024 od 28. studenog 2024. podnio 1. optuženi MK, 2. optuženi ŠK i 3. optužena ČK, u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe 1. optuženog MK, 2. optuženog ŠK i 3. optužene ČK kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Metkoviću proglasio je krivim 1. optuženog MK, 2. optuženog ŠK i 3. optuženu ČK da su počinili kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11.

1.1. 1. optuženi MK, 2. optuženi ŠK i 3. optužena ČK su na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 osuđeni na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, dok im je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda te kazne zatvora na koje su 1. optuženi MK, 2. optuženi NK i 3. optužena ČK osuđeni neće biti izvršene ukoliko optuženici za vrijeme provjeravanja u trajanju 2 (dvije) godine ne počine novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11, u slučaju opoziva uvjetnih osuda, 1. optuženom MK, 2. optuženom ŠK i 3. optuženoj ČK će se u izrečene kazne zatvora uračunati dan 8. srpnja 2023. kada su bili uhićeni.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12.- odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP) 1. optuženom MK je naloženo podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnoj svoti u iznosu 100,00 € (sto eura) u roku 15 dana po pravomoćnosti presude uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, SWIFT: NBHRHR2X model: HR64 IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj: 6084-50555-507142024 (opis plaćanja: troškovi postupka u K-14/202) i dokaz o uplati dostavi sudu, dok se 2. optuženi ŠK i 3. optužena ČK na temelju članka 148. stavak 6. ZKP-a u cijelosti oslobađaju obveze da naknade troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 6. ZKP-a kao i naknadu i nužne izdatke postavljenog branitelja.

2. Protiv presude žalbu je podnio 1. optuženi MK po branitelju Luki Šiljegu, odvjetniku iz Ploča, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, 2. optuženi ŠK po branitelju Bošku Šiljegu, odvjetniku iz Ploča zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona predlažući ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje pred drugim sucem i 3. optužena ČK po branitelju Nedjeljku Tutavcu, odvjetniku iz Ploča, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, predlažući ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje pred drugim sucem, a podredno preinačiti presudu na način da se 3. optužena ČK oslobađa optužbe.

2.1. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

2.2. Sukladno članku 474 stavak 1. ZKP-a, spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

3. Žalbe 1. optuženog MK, 2. optuženog ŠK i 3. optužene ČK nisu osnovane.

4. Nisu u pravu 1. optuženi MK, 2. optuženi ŠK i 3. optužena ČK kada tvrde da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP-a što se obrazlaže pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem. Iz obrazloženja tog žalbenog razloga proizlazi da se žalitelji žale jer ne prihvaćaju zaključke prvostupanjskog suda o utvrđenom činjeničnom stanju, te u biti nastoje dovesti u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja koji se temelje na iskazima oštećenog LK i svjedoka ĐK i OK. Žalbom se upire na proturječe između sadržaja izreke i sadržaja iskaza oštećenika, pri čemu se kao polazište uzimaju obrane optuženika. Suprotno tome, u pobijanoj presudi dani su razlozi o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su navedeni jasno i određeno bez proturječja u odnosu na izvedene dokaze, na temelju kojih je utvrđeno da su 1. optuženi MK, 2. optuženi ŠK i 3. optužena ČK postupali na način kako je to opisano u činjeničnom opisu izreke presude.

4.1. Slijedom iznijetog, nije dakle ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka prema žalbenim navodima na koje ukazuju 1. optuženi MK, 2. optuženi ŠK i 3. optužena ČK, a ovaj sud nije našao niti da su počinjene druge povrede u smislu članka 379. stavka 1. točke 1. ZKP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

4.2. Dakle, svi su ovi prigovori koji se u žalbi podvode pod postupovne povrede u biti iz činjenične sfere i stoga će o njima očitovanje uslijediti u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

4.3. Neosnovano nadalje 1. optuženi MK, 2. optuženi ŠK i 3. optužena ČK, ističu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP-a jer da se presuda temelji na nezakonitim dokazima i to zapisnicima o ispitivanju svjedoka ĐK i OK sastavljenim kod Postaje granične policije Vrgorac čime je svim optuženicima teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ista povreda se nastavno obrazlaže činjenicom da je prvostupanjski sud, nakon što je na raspravi 21. listopada 2024. rješenjem odbio prijedlog obrane za izdvajanjem ranije spomenutih dokaza iz spisa, kao nezakonitih, uskratio optuženike u pravu na žalbu protiv tog rješenja, iako su optuženici tražili donošenje posebnog pisanog rješenja, čime im je onemogućeno koristiti pravni lijek. Odredba članka 431. stavak 3. ZKP-a govori o pravu stranaka da rješenje suda, kojim se odlučuje o izdvajanju, pobijaju posebnom žalbom, osim ako sud ne odluči odmah nastaviti s raspravom. Okolnost da prvostupanjski sud, nakon što je odlučio o prijedlogu za izdvajanjem dokaza iz spisa, nije izradio posebno rješenje i strankama ostavio pravo posebne žalbe, nije dovela do povrede prava obrane optuženika na raspravi koja je mogla utjecati na presudu, jer je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude (točka 13.) dao jasne i potpune razloge zbog kojih je odbio prijedlog obrane za izdvajanjem dokaza iz spisa kao nezakonitih, sa kojom argumentacijom se u potpunosti slaže drugostupanjski sud, te na takav način omogućio optuženicima da žalbom polemiziraju sa ispravnošću zaključivanja prvostupanjskog suda.

4.4. Stoga, nije počinjena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP-a, na koju ukazuje žalitelj.

5. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja 1. optuženi MK i 3. optužena ČK navode da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir očito proturječje u iskazima saslušanih svjedoka koje se ogleda u različitosti sadržaja iskaza svjedoka prilikom ispitivanja u okviru dokaznih radnji i na raspravi, i proturječje u iskazima pojedinih svjedoka međusobno. Nasuprot tome, ovaj drugostupanjski sud, stoji na stanovištu da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon proglasivši 1. optuženog MK, 2. optuženog ŠK i 3. optuženu ČK, krivima za počinjenje kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11, upravo na način kako im je to optužnicom i stavljeno na teret. Naime, iskazi svjedoka LK, ĐK i OK su suglasni u bitnom kada iskazuju o odlučnim okolnostima, a činjenica da ne iskazuju u potpunosti međusobno suglasno i da se njihovi iskazi sa rasprave razlikuju u određenim okolnostima od iskaza iznesenih prilikom provođenja dokaznih radnji, ne dovode do zaključka da bi isti bili proturječni, tim više što je prvostupanjski sud razjasnio različitosti u iskazu pojedinog svjedoka u smislu članka 426. ZKP-a te su isti logično objasnili da se zbog proteka vremena ne sjećaju svih detalja, ali da je sadržaj iskaza sa dokaznih radnji točan obzirom se radi o kraćem vremenskom odmaku od događaja koji je predmet postupka. Kada se ima na umu da svjedoci LK, ĐK i OK u svim bitnim okolnostima suglasno iskazuju da je 1. optuženi MK rekao oštećeniku, (nakon što su mu 2. optuženi ŠK i 3. optužena ČK rekli „ Ubij ga, na našem je“,) da će ga ubiti, da će pasti s nogu, dok su mu 2. optuženi ŠK i 3. optužena ČK govorili da će ubiti i njega i SK, a u kontekstu njihovih poremećenih odnosa zbog spora u vezi zemljišta, obrane optuženika ispravno cijeni prvostupanjski sud nevjerodostojnima, a prethodno citirani izričaj opovrgava mogućnost da bi se radilo o „tipičnoj seoskoj svađi“ kako to navodi 1. optuženi MK, zbog čega ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u ponašanju 1. optuženog MK, 2. optuženog NK i 3. optužene ČK sva obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

5.1. Iz navedenih razloga činjenično stanje nije pogrešno niti nepotpuno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza su logični, zakoniti i pravilni, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica čvrsto utemeljeni na izvedenim dokazima.

5.2. Nisu u pravu žalitelji kada ističu da je u konkretnom slučaju utvrđeno da se radi samo o jednoj od svađa u nizu između optuženika i oštećenika, da oštećenik nije bio u strahu od optuženika tako da nije dokazano da bi optuženici počinili kazneno djelo prijetnje. Naime, činjenica da je oštećeni LK istog dana pristupio u prostorije Postaje granične policije Vrgorac, te sadržaj njegovog iskaza u dijelu da i dalje osjeća strah, potvrđuje da se nije radilo samo o jednoj od svađa optuženika i oštećenika, pri čemu osjećaj straha na strani oštećenika nije jedan od elemenata kaznenog djela prijetnje, već je relevantno, prilikom utvrđivanja bitnih obilježja kaznenog djela prijetnje, radi li se o riječima odnosno postupanju koje je objektivno podobno izazvati osjećaj straha. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela za koje su optuženici i osuđeni, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

6. S obzirom na činjenicu da se 1. optuženi MK, 2. optuženi ŠK i 3. optužena ČK nisu žalili zbog odluke o kazni, ali se žale zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj drugostupanjski sud je, sukladno odredbi članka 478. ZKP-a razmotrio o odluku o kazni. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojim ovisi vrsta i mjera kazne, te je 1. optuženom MK, 2. optuženom ŠK i 3. optuženoj ČK izrekao uvjetnu osudu na način da su osuđeni na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci uz vrijeme provjeravanja u trajanju 2 (dvije) godine koja kazna je primjerena svim utvrđenim okolnostima i istom će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno ta kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženike, tako i na sve ostale da shvate štetnost i pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

7. Ovaj sud, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP-a nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu optuženika na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Stoga je primjenom članka 482. ZKP-a trebalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 19. studeni 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Miličević