Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-424/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević, kao predsjednice vijeća, te Renate Pražetina Kaleb i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog DS i 2. optuženog HS, zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protupravne naplate u pokušaju– opisanom u članku 323. stavak 1. i 2. u vezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - u daljnjem tekstu: KZ/11), a kažnjivom po članku 323. stavak 2. KZ/11 i dr., odlučujući o žalbama koje su protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: K-434/2016 od 26. listopada 2023. podnijeli 2. optuženi HS i Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i 2. optuženog HS kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci proglasio je krivim 1. optuženog DS i 2. optuženog HS zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protupravne naplate u pokušaju, opisanog po članku 323. stavak 1. i 2. u svezi članka 34. KZ/11, a kažnjivog po članku 323. stavak 2. KZ/11, a 1. optuženog DS i zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede, opisanog i kažnjivog po članku 118. stavak 1. KZ/11. 1. optuženom DS je na temelju članka 323. stavak 2. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a na temelju članka 118. stavak 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci dok je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 1. optuženi DS osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11, u svezi članka 56. stavak 1. i 3. KZ/11, 1. optuženiku DS je izrečena djelomična uvjetna osuda te se izrečena kazna zatvora u trajanju 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ako 1. optuženi DS u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, dok se kazna zatvora u trajanju 9 (devet) mjeseci ima izvršiti po pravomoćnosti presude. Na temelju članka 54. KZ/11, u izrečenu kaznu zatvora 1. optuženom DS uračunava se 1 (jedan) dan lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. travnja 2016. do 11. travnja 2017. 2. optuženi HS je na temelju članka 323. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, dok mu je na temelju članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11, u svezi članka 56. stavak 1. i 3. KZ/11, izrečena djelomična uvjetna osuda pa se izrečena kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ako 2. optuženik u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, dok se kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci ima izvršiti po pravomoćnosti presude. Na temelju članka 54. KZ/11, u izrečenu kaznu zatvora 2. optuženom HS je uračunat 1 (jedan) dan lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. travnja 2016. do 10. lipnja 2016. i od 16. srpnja 2017. do 21. prosinca 2017. Na temelju članka 148. stavak 1. i 2. točka 1., 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – u nastavku: ZKP) 1. optuženi DS dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka na ime paušalne svote u iznosu od 150,00 eura (sto pedeset eura), 464,53 eura (četiristo šezdeset četiri eura pedeset tri centa) na ime troškova vještaka medicinske struke te 1.119,85 eura (tisuću sto devetnaest eura osamdeset pet centi) na ime troškova zastupanja branitelja po službenoj dužnosti, dok je 2. optuženi HS dužan naknaditi trošak postupka na ime paušalne svote u iznosu od 150,00 eura (sto pedeset eura). Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP-a oštećeni ĆS je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

2. Protiv presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, zbog odluke o kazni. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i vratiti na ponovno suđenje i odluku, ili podredno preinačiti presudu u odnosu na odluku o kaznenoj sankciji.

3. Protiv presude je žalbu podnio 2. optuženi HS po branitelju Goranu Marjanoviću, odvjetniku iz Rijeke, u kojoj ne navodi žalbene osnove, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP-a spis je bio dostavljen ŽDO u Zagrebu.

6. Žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu i 2. optuženog HS nisu osnovane.

7. 2. optuženi HS u žalbi izrijekom ne ističe žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ali sadržajno svojim žalbenim navodima dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda u odnosu na postojanje kaznene odgovornosti optuženika. Neosnovano ističe da prvostupanjski sud nije sveobuhvatno cijenio provedene dokaze, da je nekritički analizirao iskaze svjedoka prepoznajući brojna proturječja u iskazima svjedoka koji su iskazivali sukladno obrani 2. optuženika, za razliku od iskaza svjedoka optužbe, „selektivno prihvaćajući njihove iskaze u dijelu u kojem se uklapaju u osuđujuću presudu“.

8. Protivno prethodno citiranim navodima prvostupanjski je sud na temelju pravilne ocjene iskaza oštećenika, svjedoka NS, VS, koji o svim odlučnim okolnostima iskazuju suglasno, uvjerljivo i logično, te otklanjajući istinitim obrane 1. optuženog DS i 2. optuženog HS da bi razlog dolaska do oštećenika bilo preuzimanje ženskih cipela, a imajući pri tome u vidu činjenicu napada na oštećenika, zaključio da je 2. optuženik oštećenika tražio povrat duga prijeteći da će ga izravno napasti, čemu oštećenik nije udovoljio te je djelo ostalo u pokušaju. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud iskaze ispitanih svjedoka, oštećenika, vještaka, 1. optuženika i 2. optuženika detaljno analizirao i ispravno ih je ocijenio kako same za sebe tako i u međusobnoj povezanosti, te u vezi s drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je ispravno analizirao i utvrdio činjenično stanje te je utvrdio da su 1. optuženi DS i 2.optuženi HS počinili inkriminirana im kaznena djela. Sva navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba 2. optuženika u odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje nije osnovana.

9. Nadalje se u žalbi 2. optuženika neosnovano ističe da u prvostupanjskoj presudi nije obrazloženo iz čega proizlazi zaključak da bi 2. optuženik počinio kvalificirani oblik kaznenog djela iz članka 323. stavak 1. i 2. KZ/11 zanemarujući okolnost da je utvrđeno da je 2. optuženik rekao oštećeniku „da će ga maltretirati i tući sve dok ne vrati novac“, kako je navedeno u činjeničnom opisu, koji sadržaj predstavlja prijetnju da će izravno napasti oštećenika jer stavlja u izgled postupanje na štetu fizičkog integriteta oštećenika. Pogrešno dovodi u vezu kazneno djelo teške tjelesne ozljede za koje je osuđen 1. optuženi DS u vezu s inkriminacijom stavljenom na teret 2. optuženom HS jer kvalificirani oblik kaznenog djela protupravne naplate u pokušaju, za koje je osuđen 2. optuženik proizlazi iz radnji koje je sam poduzeo, kako je to prethodno obrazloženo.

10. Iako 2. optuženi HS u žalbi problematizira postojanje prethodnog dogovora s 1.optuženim DS, suprotno tome, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je utvrđeno da su 1. optuženik i 2. optuženik postupali predmetne zgode zajednički, u svemu komplementarno i koordinirano kroz koje postupanje se manifestira njihova zajednička odluka da počine kazneno djelo na štetu oštećenika, jer u protivnom, koji bi bio razlog da zajedno dođu kod oštećenika da nisu djelovali dogovorno i zajednički, sve u cilju da naplate tražbinu, djelujući kao supočinitelji kaznenog djelo iz članka 323. stavak 1. i 2. u vezi članka 34.KZ/11, što je pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

11. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni u odnosu na oba optuženika, jer da je prvostupanjski sud podcijenio težinu okolnosti koje proizlaze iz odlučnosti i upornosti u činjenju kaznenih djela, posebno zbog prethodne osuđivanosti zbog činjenja kaznenih djela oba optuženika zbog čega nije bilo uvjeta za primjenu djelomične uvjetne osude. U odnosu na 1. optuženog DS se ističe da je višestruko osuđivan, među ostalim i za kaznena djela s elementom nasilja, i zbog istog kaznenog djela te se radi o povratniku na kojeg ranije osude nisu postigle odgovarajući učinak, a predmetna kaznena djela je počinio tri dana nakon što je pravomoćno osuđen na kaznu zatvora od jedne godine i četiri mjeseca, za trajanja drugog kaznenog postupka, tako da niti bezuvjetno izrečene kazne zatvora nisu na njega utjecale kako bi svoje ponašanje uskladio s društveno prihvatljivim normama, u razdoblju od 2004. do 2018. je osuđivan u deset navrata tako da njegova kriminalna aktivnost traje 14 godina.

12. Nasuprot žalbenih navoda u odnosu na 1. optuženog DS prvostupanjski sud je pravilno cijenio otegotne i olakotne okolnosti, a otegotne okolnosti koje navodi žalitelj nisu od takvog značaja zbog kojih bi mu bila utvrđena jedinstvena kazna zatvora u duljem trajanju bez primjene instituta djelomične uvjetne osude, a imajući u vidu protek vremena od zadnje osude za kazneno djelo prema Izvatku iz kaznene evidencije (list 114 spisa) kao i protek vremena od počinjenja kaznenih djela do donošenja presude i okolnost da je kazneno djelo iz članka 323. stavak 1. i 2. KZ/11 ostalo u pokušaju.

13. Kako na temelju članka 478. ZKP-a žalba 2. optuženog HS zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u korist optuženika sadrži u sebi pored ostalog žalbu na odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti ispitao presudu i u tom dijelu u odnosu na tog optuženika.

14. Prilikom odlučivanja o kazni za počinjeno kazneno djelo, a nasuprot žalbenim navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve navedene otegotne i olakotne okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i visina kazne. Ovaj drugostupanjski sud razmatrajući sve olakotne i otegotne okolnosti utvrđene od strane prvostupanjskog suda na strani 2. optuženog HS, također smatra da je kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca ispravno utvrđena, a zatim na temelju članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda, posebno cijeneći okolnost da je prema izvatku iz kaznene evidencije (list 116 spisa) 2. optuženi HS zadnji put osuđen presudom Županijskog suda u Rijeci, broj Kov-Us-10/11, pravomoćnom 26.10.2011. godine te da je djelo za koje je oglašen krivim ostalo u pokušaju.

15. Tako izrečena djelomična uvjetna osuda, nakon što je 2. optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 7 (sedam) mjeseci, dok ostatak kazne od 7 (sedam) mjeseci na koju je 2. optuženik osuđen neće biti izvršena ako u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, obzirom na ocjenu da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne 2. optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela, će kod 2. optuženika postići svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Upravo takve kazne izrečene 1. optuženiku i 2. optuženiku su nužne i pravedne kako bi se njima izrazio odgovarajući prijekor društva prema počiniteljima kaznenih djela te utjecalo na 1. i 2. optuženike da shvate krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja, ali i da se tom kaznom upozore drugi građani na štetnost činjenja takvih kaznenih djela.

16. Pobijana presuda ispitana je i sukladno članku 476. stavak 1. ZKP-a, kojom prilikom nije utvrđeno da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz tog članka, ili da bi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu optuženika.

17. Zbog navedenog presuđeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP-a.

U Zagrebu, 19. studeni 2025.

Predsjednik vijeća:

Renata Miličević