Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-388/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević, kao predsjednice vijeća, te Renate Pražetina Kaleb i Irene Kvaternik kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog UR zbog kaznenih djela protiv života i tijela - teške tjelesne ozljede, opisanog u članku 118. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17.,118/18. i 126/19. - u daljnjem tekstu: KZ/11), a kažnjivog po članku 118. stavku 2. KZ/11 i drugih, odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj: K-47/2021 od 26. veljače 2024. podnio optuženi UR i Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način da se optuženom ŽR, za kaznena djela za koja je pobijanom presudom proglašen krivim i to: za dva kaznena djela protiv života i tijela, teške tjelesne ozljede opisano u članku 118. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 118. stavku 2. KZ/11, teške tjelesne ozljede u pokušaju na štetu ŠR, opisano u članku 118. stavku 1. u vezi članka 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 118. stavku 1. KZ/11, kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnje, opisano u članku 139. stavku 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11 i kazneno djelo protiv javnog reda, prisilom prema službenoj osobi u pokušaju, opisano u članku 314. stavku 1. u vezi članka 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 314. stavku 1. KZ/11 utvrđuju slijedeće kazne: na temelju članka 118. stavak 2. KZ/11 u vezi članka 48. stavak 2. i članka 49. stavka 1. točka 3. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, na temelju članka 118. stavka 1. u vezi članka 34. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 314. stavka 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te se optuženi UR na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 11 (jedanaest) mjeseci, u koju kaznu zatvora mu se na temelju članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 2. listopada 2020. do 7. siječnja 2021. Na temelju članka 57. KZ/11 optuženom ŽR se izriče djelomična uvjetna osuda na način da će se izvršiti dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, dok se dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.
II. Žalba optuženog UR te u ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Sisku proglasio je krivim optuženog UR zbog kaznenih djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede, opisano u članku 118. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 118. stavku 2. KZ/11, teške tjelesne ozljede u pokušaju, opisano u članku 118. stavku 1. u vezi članka 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 118. stavku 1. KZ/11, kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje, opisano u članku 139. stavku 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11 i kaznenog djela protiv javnog reda – prisilom prema službenoj osobi u pokušaju, opisano u članku 314. stavku 1. u vezi članka 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 314. stavku 1. KZ/11. Optuženom ŽR je na temelju članka 118. stavka 1. KZ/11 uz primjenu članka 48. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na temelju članka 118. stavka 1. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11 uz primjenu članka 48. i članka 49. stavka 1. točke 5. KZ/11 je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 uz primjenu članka 48. i članka 49. stavka 1. točke 5. KZ/11 je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, na temelju članka 314. stavka 1. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11 uz primjenu članka 48. stavka 2. KZ/11 i članka 49. stavka 1. točke 5.KZ/11 je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca te je na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 57. KZ/11 optuženom ŽR je izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršava 6 (šest) mjeseci, a preostali dio kazne zatvora na koju je osuđen u trajanju od 1 (jedne) godine neće se izvršiti ukoliko optuženik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo time da rok provjeravanja počinje teći od izdržanog neuvjetovanog dijela izrečene kazne zatvora. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom ŽR je u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. listopada 2020. do 7. siječnja 2021.
1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – u nastavku: ZKP) oštećeni ZR i SR su s postavljenim imovinskopravnim zahtjevima upućeni u parnicu.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavka 2. ZKP-a optuženi UR je obvezan u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.127,93 eura (tisuću sto dvadeset i sedam eura i devedeset i tri centa), a koji trošak se odnosi na paušalni trošak suda u iznosu od 200,00 eura (dvjesto eura), troškove vještačenja u ukupnom iznosu od 663,62 eura (šesto šezdeset i tri eura i šezdeset i dva centa), troškove branitelja po službenoj dužnosti u iznosu od 149,31 euro (sto četrdeset i devet eura i trideset i jedan cent), te putne troškove oštećenika u ukupnom iznosu od 115,00 eura (sto petnaest eura).
2. Protiv presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, zbog odluke o kazni. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se optuženom ŽR utvrde kazne zatvora u duljem trajanju i osudi ga se na jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju.
2.1. Protiv presude je žalbu podnio optuženik po braniteljici Valentini Kolar, odvjetnici iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 2. ZKP-a i zbog odluke o kazni iz članka 471. stavak 1. ZKP-a, s prijedlogom da se presuda preinači u odluci o kazni na način da mu se kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro ili izrekne uvjetna osuda, odnosno, ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2.2. Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.3. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je bio dostavljen ŽDO u Zagrebu.
3. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana, a žalba optuženika nije osnovana.
4. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a s tim da iz obrazloženja žalbenih navoda proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Iz obrazloženja tog žalbenog razloga proizlazi da optuženik ne prihvaća zaključke prvostupanjskog suda o utvrđenom činjeničnom stanju te nastoji dovesti u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja koji se temelje na iskazima oštećenika. Suprotno navodima žalbe, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koje ukazuje optuženik, a ovaj sud nije našao da su počinjene niti druge povrede u smislu članka 379. stavak 1. točka 1. ZKP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.
4.1. Dakle svi ti prigovori koji se u žabi podvode pod postupovne povrede, u biti su iz činjenične sfere i stoga će očitovanje o njima uslijediti u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
4.2. Vezano za žalbene navode da je pogrešno utvrđeno postojanje svijesti optuženika da postupa na štetu osobe posebno ranjive zbog teže tjelesne smetnje u odnosu na oštećenog LR, suprotno tvrdnji optuženika, prvostupanjski sud je u razlozima presude iznio jasne, valjane i dostatne razloge o navedenoj okolnosti, analizirajući kroz izvedene dokaze, a posebno međusobno suglasne iskaze oštećenog MR i oštećene OR, i snimku video nadzora, tijek događaja, okolnosti u kojima su optuženik i oštećeni ZR došli u kontakt, a koje su prethodile postupanju optuženika kada je zadao teške tjelesne ozljede oštećeniku, iz koje analize, a posebno činjenice da je oštećenik prigovorio optuženiku zbog parkiranja na mjesto predviđeno za invalidne osobe, a optuženik uočio otežano kretanje oštećenika pitajući ga „Što se vučeš?“, proizlazi da nema dvojbe o svijesti optuženika u odnosu na navedenu okolnost. Ovaj drugostupanjski sud u potpunosti prihvaća argumente i obrazloženje prvostupanjskog suda u odnosu na navedenu okolnost, tako da u tom dijelu žalba nije osnovana.
4.3. Nastavno se žali da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje koje vidi u tome da nije utvrđeno da je optuženik na štetu oštećene OR počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 1. u vezi s člankom 34.KZ/11, već kazneno djelo iz članka 117. stavak 1. KZ/11.
4.4. Žalbeni navod je neosnovan jer iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka proizlazi da je oštećenica zadobila tjelesnu ozljedu u predjelu glave, koja je nastala slabim do srednje jakim djelovanjem sile, udarcem nekog tupotvrdog sredstva, a u pravilu nastaje udarcem šake, a utvrđeno je da se oštećenica kretala uz pomoć štaka, koje sve okolnosti-kada optuženik zadaje udarac u vitalan dio tijela oštećenici koja je nestabilna u stojećem položaju, potvrđuje zaključke prvostupanjskog suda da je optuženik počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju na štetu OR.
4.5. Neosnovano nadalje ističe u svojoj žalbi optuženik da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio Kazneni zakon kada je optuženika proglasio krivim za dva kaznena djela u stjecaju na štetu policijskog službenika HR jer da se radi o samo jednom kaznenom djelu, i to prisili prema službenoj osobi iz članka 314. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11. Naime, iz činjeničnog opisa točke 2. izreke prvostupanjske presude proizlazi da je kazneno djelo prijetnje prema službenoj osobi optuženik počinio u vozilu, tijekom puta do Policijske postaje Sisak s namjerom da oštećenika uznemiri i ustraši, te se radi o odvojenim radnjama koje nisu prostorno povezane kada ponovo na štetu istog policijskog djelatnika čini kazneno djelo prisile prema službenoj osobi u pokušaju prilikom ulaska u zgradu policijske postaje s ciljem da primjenom sile spriječi oštećenika da ga privede u postaju, odnosno spriječi ga u obavljanju službene radnje iz kojih činjeničnih utvrđenja i ovaj drugostupanjski sud zaključuje da je optuženik počinio dva kaznena djela na štetu policijskog službenika i to kazneno djelo prisile prema službenoj osobi i kazneno djelo prijetnje.
4.6. Zbog svega prethodno navedenog drugostupanjski sud ne nalazi da bi prvostupanjskom presudom bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, da bi činjenično stanje bilo pogrešno utvrđeno, odnosno da bi bila ostvarena povreda kaznenog zakona.
5. Optuženik se žali i na odluku o kazni te smatra da se radi o prestrogo izrečenoj sankciji. Ističe da nije osuđivan za kaznena djela, ukazuje na protek vremena od događaja u kojem nije počinio nova kaznena djela, da je stalno zaposlen i poštuje pravni poredak Republike Hrvatske i instituciju suda. Stoga, obrana smatra da je bezuvjetna kazna prestroga.
5.1. S druge strane, Općinsko državno odvjetništvo smatra da prvostupanjski sud nije osnovano primijenio institut ublažavanja pojedinačne kazne, da nije pravilno vrednovana jačinu ugrožavanja i napada na tjelesni integritet oštećenih MR i OR, težinu povreda i posljedice koje su imenovani oštećenici pretrpjeli, činjenicu bezrazložnog i bezobzirnog fizičkog napada, te iskazanu naročitu fizičku agresiju od strane optuženika, i odsutstvo poštovanja prema njima i oštećenom policijskom djelatniku, koje sve okolnosti bi trebalo uzeti u većoj mjeri optuženiku kao otegotne. Nadalje se ističe da se svrha kažnjavanja ne može postići izricanjem djelomične uvjetne osude.
5.2. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je žalitelj dijelom u pravu kada ističe da navedene olakotne okolnosti ne predstavljaju osobite olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu odredaba o ublažavanju kazna u odnosu na kaznena djela iz članka 118. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11, 139. stavak 3. KZ/11 i 314. stavak 1. KZ/11 u odnosu na koje nije bilo mjesta primjeni instituta sudskog ublažavanja kazne. U odnosu na kazneno djelo iz članka 118. stavak 2. KZ/11, za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju od 3 godine do 8 godina, cijenjeno je olakotnim ponašanje optuženika nakon počinjenog kaznenog djela i odnos prema žrtvi jer se neposredno nakon događaja ispričao oštećeniku, koju ispriku je oštećenik prihvatio, kao i osobne prilike optuženika vezano za obiteljsku situaciju i bolest majke te probleme egzistencijalne prirode, njegov prijašnji život jer do tada nije dolazio u sukob sa zakonom, koje sve okolnosti ovo drugostupanjsko vijeće nalazi naročito olakotnim okolnostima, koje su temelj za izricanje blaže kazne od propisane za navedeno djelo i to kazne zatvora u trajanju dvije godine jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i takvom blažom kaznom.
5.3. Prilikom odlučivanja o izboru, vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije ovaj drugostupanjski sud je optuženiku cijenio olakotnim okolnosti da se radi o neosuđivanoj osobi koja je izrazila žaljenje zbog počinjenih kaznenih djela, da su kaznena djela teške tjelesne ozljede i prisile prema službenoj osobi ostala u pokušaju, da nakon počinjenja ovih kaznenih djela nije dolazio u sukob sa zakonom, dok mu je otegotnim cijenio brojnost ozljeda koje je zadobio oštećeni ZR, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, činjenicu bezrazložnog i bezobzirnog fizičkog napada na oštećene ĐR i SR, primjenu sile bez ikakvog povoda u odnosu na kaznena djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 2. i članka 118. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11, kao i upornost u postupanju na štetu istog oštećenika-policijskog djelatnika, u odnosu na kaznena djela iz članka 139. stavak 3. KZ/11 i članka 314. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11.
5.4. Stoga je ovaj drugostupanjski sud optuženiku za kazneno djelo iz članka 118. stavak 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, uzimajući u obzir raspon zapriječene kazne od tri do osam godina, uz primjenu instituta ublažavanja kazne, za kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, kao i za kaznena djela iz članka 139. stavak 3. KZ/11 i članka 314. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11, a potom na temelju članka 51. KZ/11 optuženog UR osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 11 (jedanaest) mjeseci cijeneći pri tome ličnost optuženika i počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti kojima primjenjuje silu prema troje oštećenika, u koju kaznu zatvora mu je uračunato vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru.
5.5. Izrečenu jedinstvenu kaznu ovaj drugostupanjski sud smatra adekvatnom počinjenom kaznenom djelu i osobi optuženika te smatra da će se istom postići svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, odnosno da će se istom ostvariti i generalna i specijalna prevencija. Blaže pojedinačne kazne, za koje se zalaže optuženik, a onda izricanja jedinstvene kazne zatvora i zamjena iste radom za opće dobro, odnosno izricanje uvjetne osude, ne bi u konkretnoj situaciji bile primjerene naprijed navedenim i utvrđenim okolnostima i samoj svrsi kažnjavanja, a osobito ostvarenju specijalne i generalne prevencije. Međutim, ovaj drugostupanjski sud je ocijenio u smislu članka 57. stavak 1. KZ/11 da su ispunjeni uvjeti za izricanje djelomične uvjetne osude optuženom ŽR, jer da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela te je optuženom ŽR izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se izvršiti dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, dok se dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.
5.6. Ovako izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom prvenstveno će se utjecati na optuženika, ali isto tako i na sve ostale članove društvene zajednice, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela društveno neprihvatljivo i pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja opravdano i pravedno. Izrečena kazna istovremeno sadrži i dostatnu moralnu i društvenu osudu za zlo koje je optuženi UR počinjenjem ovih kaznenih djela prouzročio, a njom će se istovremeno jačati povjerenje građana u pravni poredak koji je utemeljen na vladavini prava.
5.7. Slijedom naprijed navedenog djelomično je prihvaćena žalba ODO-a te je, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude, dok su u ostalom dijelu žalba ODO-a koja se odnosi na izricanje jedinstvene kazne zatvora bez primjene djelomične uvjetne osude, i žalba optuženika odbijene kao neosnovane te je, na temelju članka 482. ZKP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude, dok prilikom ispitivanja pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP-a, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
U Zagrebu, 19. studeni 2025.
Predsjednik vijeća:
Renata Miličević
