Poslovni broj: XXXII Psp-90/2022
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U RIJECI
Frana Kurelca 3, 51000 Rijeka
SUD U RIJECI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, u pravnoj stvari tužitelja KŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika EŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Morenu Pajkoviću, odvjetniku u Rijeci, radi smetanja posjeda, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 7. listopada 2025. godine, u prisutnosti stranaka i punomoćnika tuženika, na temelju članka 335. stavka 6. Zakona o parničnom postupku, dana 19. studenog 2025. godine,
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tuženik EŠ smetao tužitelja KŠ u mirnom suposjedu prizemnog dijela kuće koja se nalazi u Rijeci, na adresi [adresa], i to prostorije koja se nalazi u prizemlju kuće, desno od glavnog ulaza, površine 30-40 m2, na način što je u vremenu od 28. rujna 2022. do 10. listopada 2022. , tuženik promijenio bravu od ulaznih vrata i time onemogućio tužitelju suposjed pa mu se nalaže da tužitelju preda primjerak ključa od brave od ulaznih vrata i tako omogući tužitelju nesmetani pristup u navedenu prostoriju u roku od 8 dana, te mu se ubuduće zabranjuje takvo ili slično uznemiravanje suposjeda tužitelja pod prijetnjom novčane kazne, sve u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu u kojem tužitelj traži utvrđenje da bi ga tuženik smetao u isključivom posjedovanju prostorije koja se nalazi u prizemlju kuće u [adresa], na adresi [adresa], desno od glavnog ulaza, površine 30-40 m2, te mu preda sve primjerke ključeva brave ulaznih vrata, tužbeni zahtjev o d b i j a kao neosnovan.
II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju trošak postupka od 53,08 EUR (slovima: pedeset tri eura i osam centi), dok se u preostalom dijelu poviše dosuđenog iznosa, a do zatraženih 1.500,00 EUR, zahtjev za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužbenim zahtjevom istaknutim u tužbi podnesenoj sudu 21. listopada 2022. godine, tužitelj traži da sud po provedenom dokaznom postupku donese odluku
Poslovni broj: XXXII Psp-90/2022
kojom će utvrditi da ga je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu prizemnog dijela kuće što se nalazi u Rijeci, na adresi [adresa], i to prostorije desno od glavnog ulaza površine 30-40 m2, na način što je u vremenu od 28. rujna 2022. do 10. listopada 2022. promijenio bravu ulaznih vrata i time ga onemogućio u posjedovanju prostorije, kao i da se tuženiku naloži predati mu ključ brave ulaznih vrata u roku od 8 dana, uz zabranu takvog ili sličnog uznemiravanja posjeda ubuduće pod prijetnjom novčane kazne.
2. U prilog tužbenom zahtjevu navodi da je posljednji mirni posjednik prizemnog dijela kuće, desno od glavnog ulaza, površine 30-40 m2, koju je majka tuženika po njegovom odobrenju ranije koristila za smještaj zimnice, no da nakon smrti majke tuženika nitko izuzev njega nije pristupao u konobu. Opisuje da su se u prostoriji nalazile njegove stvari, bačve za vino, bocuni, razni alati i druge stvari, te da je 10. listopada 2022. godine u namjeri da uzme neke stvari pokušao otključati ulazna vrata od kojih je imao ključ, kada je primijetio da je brava promijenjena. Tvrdi da je sve do tada neometano ulazio u tu prostoriju, a posljednji je puta tamo bio 28. rujna 2022. godine. Stav je tužitelja da je smetanje posjeda učinio tuženik jer je ključ ulaznih vrata visio i na drugom katu kuće, u stanu gdje je do svoje smrti živjela majka tuženika. Navodi i da je slijedećeg dana, 11. listopada 2022. godine sreo tuženika kada mu je tuženik na upit potvrdio da je promijenio bravu i kazao da mu ubuduće ne dopušta pristup u spornu prostoriju, odbivši mu predati ključ od ulaznih vrata.
3. Tužitelj nadalje opisuje da je posjednik prizemne prostorije unazad 43 godine, ustrajući kod ponesene tužbe. U odnosu na prigovore tuženika koji upire na utvrđenja parničnog postupka ovog suda u predmetu posl. br. P-1532/2022 odgovara da je do problema s tuženikom došlo odmah nakon smrti njegove sestre, ujedno majke tuženika, kada je izmijenjena brava na stanu na prvom katu kuće što se dogodilo 2020. godine, no što se tiče konobe koja je predmet ovog postupka tvrdi da je i dalje imao ključ i u nju je mogao ući sve do događaja kojeg opisuje u tužbi iz 2022. godine, kada više nije mogao pristupiti u konobu jer mu je tuženik promijenio i tu bravu.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu kao i kasnijem tijeku postupka, osporava tužbu u cijelosti. Prije svega, tvrdi da prostor koji tužitelj opisuje, u naravi predstavlja spremište koje je pripadak stana u posjedu i vlasništvu tuženika, a tuženik predmetnu nekretninu, uključujući i spornu prostoriju, drži u samostalnom, mirnom, istinitom i zakonitom posjedu još otkako ju je držala majka tuženika i od koje je tuženik dobio ključ po provedbi ostavinskog postupka. U tom smislu tvrdi da je sporni prostor oduvijek bio u posjedu njegove majke koja mu je odmalena govorila da je to njihovo. Tuženik ističe i da nikada nitko od strane obitelji tužitelja nije izražavao nikakve posjedovne i vlasničke pretenzije na predmetnoj nekretnini niti je tužitelj na nju zalazio ili imao pristup, a jedini tko je koristio predmetnu prostoriju i imao ključ od nje je tuženik, majka tuženika od koje je tuženik dobio ključ te brat tuženika koji mu je u cijelosti prepustio predmetnu nekretninu.
5. U tom smislu naglašava da mu za korištenje spornog dijela nekretnine nikada nisu bila potrebna ikakva odobrenja od bilo koga, pa tako ni tužitelja. Osporava da bi tužitelj imao ključ prostora i da bi ga tužitelj koristio za otključavanje i ulazak u predmetnu prostoriju, a ukoliko je to postojalo, mogao je to biti jedino nekakav vid prividne služnosti koja je postojala samo za života tuženikove majke, kao stvar odnosa brata i sestre, no o čemu tuženik nema saznanja niti je to kada vidio. Stoga, prema
Poslovni broj: XXXII Psp-90/2022
tuženiku mogla je biti riječ samo o eventualnom davanju svojevrsnog odobrenja od strane majke tuženika tužitelju da si u prostoriju nešto spremi ili je privremeno koristi, ali ne i da polaže nekakav oblik trajnog i nepovredivog prava na tom dijelu nekretnine. Konačno, u odnosu na tvrdnju tužitelja o tome da bi na prizemnoj prostoriji bila promijenjena brava, tuženik poriče da bi bravu mijenjao. Poriče i da bi tužitelj imao pravni interes za podnošenje tužbe i vođenje ove parnice.
6. Tuženik osim toga, upire i na sadržaj parničnog predmeta što se pred ovim sudom vodio pod posl. br. P-1532/2022 gdje su kako navodi, činjenične okolnosti istovjetne činjenicama u ovom predmetu. Posebice se poziva na sadržaj zapisnika od 7. studenog 2023. sačinjenog u tom predmetu, odnosno iskaz tužitelja koji prema tuženiku, ukazuje na potrebu odbacivanja tužbe kao nedopuštene. Naime, navodi da je tužitelj u toj parnici kazao da je brava na prizemnoj prostoriji (konobi), promijenjena dva mjeseca nakon smrti njegove sestre, ujedno i majke tuženika, da je tada izmijenjena i brava garaže, zbog čega je nakon tako utvrđenog smetanja posjeda podnio tužbu u ovoj parnici 2022. godine. Podredno, ukoliko sud ne odbaci tužbu zbog proteka prekluzivnog roka za njezino podnošenje, predlaže sudu da po provedenoj raspravi odbije tužbeni zahtjev uz obvezivanje tužitelja na naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.
7. U tijeku postupka sud je proveo dokaze čitanjem isprava što su ih stranke predložile i priložile do zaključenja prethodnog postupka, izvršen je uvid u ovosudni predmet posl. br. P-1532/2022, saslušane su stranke, kao i svjedoci BŠ, PŠ i FŠ, nakon čega je glavna rasprava zaključena sukladno članku 304. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) obzirom da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, a i prema ocjeni ovoga suda predmet je raspravljen u dovoljnoj mjeri za donošenje odluke.
8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP, ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
9. Među strankama je sporno je li tužitelj posljednji mirni posjednik ili suposjednik dijela nekretnine – spremišta (konobe) u prizemlju kuće na adresi u [adresa], desno od glavnog ulaza, površine 30-40 m2, kao i je li ga tuženik smetao u posjedovanju tog prostora izmjenom brave. Prema tome, sadržaj provedenih dokaza cijenjen je u smislu članka 441. ZPP, kao i članka 10. do 29. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP), a prema kojim odredbama u parnicama radi smetanja posjeda sud pruža zaštitu u posebnom, hitnom postupku i to prema utvrđenom posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu. U tom smislu, cijenjeno jest je li tužitelj dokazao da je prije izvršenog smetanja bio posljednji, mirni posjednik, ili pak suposjednik opisanog dijela nekretnine te je li dokazao da bi smetanje posjeda bilo izvršeno upravo po tuženiku. Konačno, u ovom postupku valjalo je ocijeniti i pravovremenost tužbe, obzirom da je člankom 21. stavkom 3. ZV propisano kako pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od
Poslovni broj: XXXII Psp-90/2022
trideset dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja posjeda i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.
10. Naime, među strankama je prije svega sporno je li tužitelj uopće imao posjed sporne konobe u prizemlju. Tužitelj u tijeku ove parnice tvrdi da je imao ključ od konobe, da je tamo godinama spremao svoje stvari, a da je tamo stvari po njegovom dopuštenju spremala i majka tuženika, sestra tužitelja VŠ. S druge strane, tuženik tvrdi da je posjed i ključ konobe imala jedino njegova majka VŠ, sve do svoje smrti, kada je tuženik preuzeo ključ stana na drugom katu i ključ konobe.
11. Prije svega, u odnosu na prigovore tuženika koji tvrdi da je konoba u prizemlju kuće pripadak stana kojeg je naslijedio od majke, valja istaknuti kako se posjedovati može i dio nekretnine koji sam ne može predstavljati objekt prava vlasništva (popust sobe, dijela kuće ili konobe kao u konkretnom slučaju), pa prigovori tuženika o tome da bi konoba slijedila i u pogledu posjeda pravnu sudbinu stana kojeg je naslijedio od majke, nisu osnovani. Ovo je naime, direktna posljedica članka 10. stavka 4. ZVDSP koji određuje da se posjednikom smatra i osoba koja svoju faktičnu vlast ima u pogledu dijela neke stvari, premda taj dio ne bi mogao biti samostalnim objektom stvarnih prava, poput sobe ili druge prostorije u stanu i slično.
12. Što se pak tiče slijedećeg spornog pitanja, tko je bio posjednik konobe u prizemlju kuće na adresi u [adresa], ovaj sud drži da su suposjednici konobe sve do smetanja posjeda kojeg je tuženik počinio u vremenu od 28. rujna 2022. do 10. listopada 2022., bili i tužitelj i tuženik.
13. Naime, tužitelj je u svom stranačkom iskazu kazao da je godinama spornu konobu koristio za držanje svojih stvari kao što su aparat za varenje, brusilica, drugi alat, drvene bačve za vino, stakleni bocuni i slično, no da je ključ konobe imala i njegova sestra VŠ, koja je u konobi ostavljala također svoje stvari, posebno zimnicu, sve imajući u vidu da je pok. VŠ sa suprugom i djecom živjela u toj kući, u stanu na drugom katu, dok je tužitelj živio u [adresa]. Navedeno je u konačnici i logično kada se imaju u vidu dobri odnosi koji su tada vladali između tužitelja i njegove sestre VŠ i njihovih obitelji, kao i činjenice da su prethodno u stanu u kući na adresi [adresa], živjeli njihovi roditelji za čijeg života je sporna konoba i uređena.
14. Sud nije kao istinite prihvatio iskaze tuženika i njegovog brata FŠ koji tvrde da su se u konobi nalazile isključivo stvari njihovog oca (supruga pok. VŠ), a ne i tuženika, odnosno da su ključ konobe imali samo pok. VŠ i njezin suprug, odnosno tuženik i svjedok FŠ. Osim toga, ne prihvaća kao objektivan i istinit ni iskaz tuženika koji tvrdi da je moguće da je tužitelj nekako i došao do ključa konobe, no da on o tome nema saznanja jer mu majka nikada to nije kazala, te da ne zna da bi tužitelj u konobi držao svoje stvari. Iako u ovom postupku stranke nisu predlagale saslušanje svjedoka koji s njima ne bi bili rodbinski povezani, pa time izravno i zainteresirani za ishod ove parnice, sud je držao da je iskaz tužitelja, potkrijepljen i iskazima svjedoka, supruge PŠ i sina BŠ, logičan s obzirom da imenovani nisu negirali da je i pokojna VŠ imala posjed konobe koju je koristila, te su opisali kako su je uredili, koristili prethodno zajedno s roditeljima, a kasnije VŠ i njezinom obitelji za ostavu stvari, a potvrdili su i da je pok. VŠ imala svoj ključ od konobe koji je držala u stanu na drugome katu, dakle, da je ulazila u konobu po svojoj volji i potrebi.
Poslovni broj: XXXII Psp-90/2022
Osim toga, svjedoci BŠ i PŠ opisali su izgled konobe, stvari koje su tu ostavljali, kao i neke druge okolnosti koje su kod ovoga suda stvorile utisak da je i tužitelj bio posjednik konobe, poput događaja kojeg je opisala svjedokinja PŠ, a odnosi se na uklanjanje odjeće oca tuženika iz konobe i slično. Na koncu, ovaj sud cijeni i da tužitelj koji nesporno ne živi u [adresa], na adresi [adresa], nego u [adresa], gradu udaljenom 15-tak kilometara od sporne adrese, nema pravni interes tvrditi da bi bio u posjedu konobe, tim više što tužitelj niti u ovoj, niti drugim parnicama, ne tvrdi primjerice da bi bio posjednik i stana na drugom katu (čiji je upisani suvlasnik zajedno s tuženikom nakon smrti roditelja, kao što to proizlazi iz predmeta posl. br. P-1532/2022 i u njemu priloženog zapisnika ovoga suda posl. br. Z- 1/2009/5012 od 3. studenog 2021.), već tvrdnje o svom posjedu ograničava isključivo na prostor konobe, tvrdeći i da ima stari ključ koji je do listopada 2022. godine i otključavao vrata konobe.
15. Na drugačiji zaključak suda ne utječe ni zapisnik sačinjen 7. studenog 2023. u ovosudnom predmetu posl. br. P-1532/2022 na čiji sadržaj se tuženik poziva. U tom se naime predmetu raspravljalo o tome je li tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 24.000,00 kn za korištenje stana na drugom katu kuće, kao i dijela okućnice i zemljišta na istočnoj strani kuće. Tužitelj je u toj parnici prilikom davanja svog stranačkog iskaza spomenuo da se u prizemlju kuće nalazi jedna konoba, ranija štala, koju je tvrdi, on kupio i uredio s bratom, a ključeve koje je imala i njegova sestra VŠ koja se u roditeljski stan na drugom katu uselila 1992. godine, a konobu je koristila za držanje zimnice i koristila je sve do svoje smrti. Tužitelj tamo potom neodređeno kazuje da je "sve bilo u redu do smrti majke tuženika, međutim kasnije je tuženik uzeo ključeve od te konobe i sam ju je koristio", no taj iskaz tužitelja nema nikakve vremenske odrednice da bi se moglo govoriti kada je tuženik konobu uzeo u isključivi posjed. Tužitelj potom u svom iskazu govori o tome kako tuženik stan na drugom katu iznajmljuje podstanarima, a ne koristi za vlastiti život, pa dalje kaže: "...nemam ključ od stana na katu. Brava je promijenjena dva mjeseca nakon smrti moje sestre, majke tuženika. Pretpostavljam da ju je promijenio tuženik. Točno je da je tuženik htio otkupiti moj dio, ali po cijeni koju on hoće, ali ja na to ne pristajem." Prema tome, tužitelj prema ocjeni ovoga suda kada govori o promjeni brave dva mjeseca nakon smrti pok. VŠ, govori o izmjeni brave na stanu na drugom katu, gdje je tužitelj nesporno suvlasnik, a ne i o trenutku kada je brava na konobi promijenjena. Tužitelj naime, u ovom dijelu iskaza na koji se tuženik poziva, uopće ne govori o konobi, već iskazuje o stanu na drugom katu za koji drži da ga tuženik iznajmljuje trećim osobama, bez da njemu kao suvlasniku daje dio prihoda koji pripada njegovom suvlasničkom dijelu. Tužitelj niti dalje u svom iskazu nije kazao da bi brava na stanu i konobi bila promijenjena u isto vrijeme, nego samo kazuje da je "brava promijenjena i od stana i od konobe, a isto tako i od garaže" , pa se niti iz toga ne može zaključiti da bi tužitelj potvrdio da su ključ od stana i konobe promijenjeni u isto vrijeme, dva mjeseca nakon smrti pok. VŠ koja je preminula **.**.2020., odnosno da bi tužba bila podnesena po proteku prekluzivnog roka za pokretanje posjedovnih parnica.
16. Pritom, posebno treba naglasiti i da je tuženik u tijeku postupka osporavao da bi tužitelj uopće bio posjednik sporne konobe, što sud nije držao istinitim. Tuženik je osporavao i da bi promijenio bravu na konobi, tvrdeći da se na konobi nalazi ista brava jer je njegova majka imala isključivi samostalni posjed konobe sve do svoje smrti, da bi kasnije se pozivao na istek rokova za pokretanje posjedovne parnice jer
Poslovni broj: XXXII Psp-90/2022
da bi tužitelj tvrdio da je brava izmijenjena i na stanu i na konobi još 2020. godine, no što kao što je rečeno, ne proizlazi iz iskaza tužitelja. Konačno, u predmetu posl. br. P- 1532/2022 dokazni postupak koncentrirao se na pitanje je li tuženik u obvezi isplate pripadajućeg iznosa najamnine tužitelju za korištenje njegovog suvlasničkog dijela, prije svega za stan na drugom katu, a ne i na pitanje najamnine koja bi se mogla ostvariti za korištenje dijela okućnice, konobe i garaže, kako tužitelj spominje tek u svom stranačkom iskazu, i gdje je tužitelj upravo zbog toga što nije predložio adekvatne dokazne prijedloge za dokazivanje svojih tvrdnji o visini najamnine stana, u konačnici i odbijen s tužbenim zahtjevom.
17. Ovaj sud držao je da su prema tome, sve do izmjene brave konobe do čega je došlo u razdoblju između 28. rujna 2022. godine do 10. listopada 2022. godine kako to tužitelj opisuje, i tužitelj i tuženik bili u suposjedu konobe, obzirom da je svaki od njih imao ključeve konobe te je po svom nahođenju otključavao konobu i koristio je za ostavu stvari. Sud nije zaključio da bi tuženik bio pomoćnik u posjedovanju, odnosno da bi konobu koristio po dozvoli tužitelja, jer tužitelj ove tvrdnje nije dokazao, a na njemu se nalazio teret dokaza da tuženik, kao ni njegova prednica, majka VŠ, na konobi nisu izvršavali vlastitu samostalnu vlast. Naime, VŠ i tuženik kao njezin nasljednik, imali su ključ od konobe, u nju su ulazili i u njoj ostavljali stvari kako su željeli, jednako kao i tuženik, pa je sud zaključio da su na jednak način izvršavali posjedovnu vlast na konobi. Pritom, ova odluka dakako, ne utječe na pitanje je li neka od stranaka postupka isključivi vlasnik ovog prostora, i što će se rješavati u zasebnom parničnom postupku.
18. Sukladno članku 24. stavku 1. ZVDSP svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Tužitelj je u ovom postupku dokazao da je bio suposjednik konobe gdje je posljednji puta pristupio 28. rujna 2022. godine, da bi kako je opisao uzeo tegle za zimnicu koje su tu bile spremljene, a kada je tamo ponovno došao 10. listopada 2022. godine kako bi uzeo velike bocune za vino, više nije mogao ući jer je tuženik promijenio bravu konobe. Tuženik je na taj način u potpunosti isključio tužitelja od dotadašnjeg posjedovanja, jer su u konobi i tužitelj i tuženik do tada držali svoje stvari, te je tako počinio čin smetanja posjeda. Sud pritom nije smatrao da je za odlučivanje o tužbenom zahtjevu bilo nužno raspravljati o pravnom odnosu tužitelja i tuženika kao suposjednika, već je ovaj odnos cijenio utvrđenim, imajući u vidu sadržaj provedenih dokaza koji jasno upućuje na odnos suposjedovanja, što dakako ne utječe na pitanje tko je bio isključivi vlasnik ili suvlasnik sporne konobe.
19. Po ocjeni ovoga suda, tužitelj je provedenim dokazima dokazao da je prije nego će tuženik izmijeniti bravu između 28. rujna i 10. listopada 2022. godine, uz tuženika bio posljednji mirni suposjednik konobe na adresi u [adresa]. Kako je tužitelj iskazao da je za izmjenu brave na konobi saznao 10. listopada 2022. godine kada više nije mogao otvoriti vrata konobe ključem, a slijedećeg dana mu je tuženik u razgovoru i potvrdio da je on bravu izmijenio, dok je tužbu u ovom postupku podnio 21. listopada 2022. godine, to je jasno da je tužba podnesena unutar subjektivnog roka od 30 dana od saznanja za smetanje i počinitelja, a svakako i unutar objektivnog roka od godine dana od učinjenog smetanja. Posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja
Poslovni broj: XXXII Psp-90/2022
njegovog posjeda, naredi uspostavu posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće (članak 22. stavak 1. ZVDSP). Kako je u ovom postupku tužitelj dokazao da je bio suposjednik konobe, da mu je tuženik taj suposjed smetao izmjenom brave isključivši ga od daljnjeg suposjeda spornog prostora, to je sud prihvatio tužbeni zahtjev utvrdivši nastalo smetanje, naloživši tuženiku da tužitelju preda jedan primjerak ključa brave ulaznih vrata te mu je zabranio svako takvo ili slično smetanje ubuduće, donijevši odluku kao u izreci.
20. Tužitelj je u konkretnom sporu dokazao da je suposjednik, a ne isključivi dosadašnji posjednik konobe, no taj dio nije prilikom dosuđivanja parničnog troška uzet u obzir kao uspjeh tuženiku, imajući u vidu da je tuženik neuspješno osporavao da bi tužitelj ikako posjedovao spornu konobu, a tužitelj je dokazao za presuđenje bitne činjenice – da je bio posjednik konobe i da ga je tuženik u posjedovanju smetao na opisani način. Stoga je o parničnom trošku odlučeno primjenom članka 154. stavka 5. ZPP u vezi članka 155. ZPP te je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju po 26,54 EUR sudske pristojbe na tužbu i presudu, odnosno ukupno 53,08 EUR. U preostalom dijelu do zatraženog iznos od 1.500,00 EUR zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbijen je kao neosnovan.
21. Slijedom izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.
U Rijeci, 19. studenog 2025. godine
S u t k i n j a:
Martina Maršić Lukić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i sve stranke postupka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Poslovni broj: XXXII Psp-90/2022
