Poslovni broj: K-191/2021-91
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tiboru Kovačiću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Nataše Balog kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv I. optuženog VV i dr., zbog kaznenog djela iz članka 244. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., u tekstu: KZ/11) povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj: KO- DO-3971/2020 od 27. srpnja 2020. s izmjenama od 15. rujna 2025., 5. studenog 2025. i 19. studenog 2025., nakon održane javne rasprave 19. studenog 2025., u prisutnosti savjetnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu HV, I. optuženog VV osobno te branitelja I. optuženika JV, odvjetnika iz [adresa] i II. optuženog FV te braniteljice PV, odvjetnice iz [adresa], dana 24. studenog 2025. objavio je, a 19. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 455. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda i 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., u tekstu: ZKP/08),
I. optuženi VV, sin V i LV, rođene H, rođen **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, magistar ekonomije, zaposlen u Kimins turizam, sa mjesečnim primanjima od 550,00 eura, sa završenim VSS, vlasnik stana na adresi u [adresa] i automobila marke BMW, model 318, godište 2016., OIB: [osobni identifikacijski broj], oženjen, otac petero maloljetne djece, bez čina, bez odlikovanja, osuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak protiv njega, na slobodi
i
II. optuženi ŠV, sin J i GV, rođene F, rođen **.**.1965. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, elektroinstalater, zaposlen kao taksi vozač Versan j.d.o.o., sa mjesečnim primanjima od 560,00 eura, bez imovine, završena srednja stručna sprema, OIB: [osobni identifikacijski broj], razveden, otac dvoje punoljetne djece, bez čina, bez odlikovanja, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak protiv njega, na slobodi,
k r i v i s u
što su
između neutvrđenog dana nakon 15. veljače 2016. i 21. travnja 2016., u Zagrebu, nakon što je prethodno NN osoba u vremenu od 12. do 15. veljače 2016. na adresi [adresa], provaljivanjem i obijanjem iz skladišta trgovačkog društva Links d.o.o., neovlašteno otuđila veću količinu računala i računalne opreme pa tako i dva prijenosna računala marke Acer Aspire E5-573-35YX, serijskih brojeva
NXMVHEX0995471052A7600, NXMVHEX099547105417600, tri prijenosna računala marke Lenovo 100-15-IBY-80MJ00KJS0V, serijskih brojeva MP10KVRC, SMP10KXND i MP10KXQ4, prijenosno računalo marke ACER Aspire E5-573-38DA, serijskog broja NXG87EX03054704FC67600, prijenosno računalo marke Acer Espire
E5-573-35YX, serijskog broja NCNVHEX099547105547600, prijenosno računalo marke Acer Aspire E5-573-35YX, serijskog broja: NXMVHEX099547105317600, prijenosno računalo marke Acer Aspire E5-573-35YX, serijskog broja:
NXMVHEX099547105207600, prijenosno računalo marke Acer Aspire E5-573-35YX, serijskog broja: NXMVHEX0995471052E7600 i prijenosno računalo marke Acer
Aspire V5-591G-79GL, serijskog broja: NXG5WEX02954705C527600, ukupne vrijednosti 25.655,00 kuna/3.405,00 eura, na parkiralištima u Gračanima i na Bundeku navedena računala, koja je prethodno pribavio na neutvrđen način, a za koja je zbog toga što su bila u originalnim pakiranjima i bez računa morao biti svjestan da su protupravno pribavljena na štetu tuđe imovine, u dva navrata zajedno s još najmanje 16 prijenosnih računala predao za ukupan iznos od 5.000,00 eura II. okrivljenom NV, koji je, s obzirom na to da mu je I. okrivljeni VV kao privatna osoba na parkiralištima bez računa predao veću količinu prijenosnih računala u originalnim pakiranjima u zamjenu za gotov novac u iznosu višestruko nižem od stvarne vrijednosti, morao biti svjestan da su računala pribavljena protupravnim djelom na štetu tuđe imovine,
dakle, I. optuženi VV stvari za koje je morao znati da je drugi pribavio kaznenim djelom protiv imovine preprodao, a time nije počinjeno neko drugo kazneno djelo za koje je propisana teža kazna, a II. optuženi ŠV stvari za koju je morao znati da je drugi pribavio kaznenim djelom protiv imovine kupio, a time nije počinjeno neko drugo kazneno djelo za koje je propisana teža kazna,
čime su I. optuženi VV i II. optuženi ŠV svaki počinili po jedno kazneno djelo protiv imovine – prikrivanjem, opisano po članku 244. stavku 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 244. stavku 1. u vezi sa stavkom 3. KZ/11.
II. Na temelju članka 244. stavka 1. KZ/11 I. optuženi VV se osuđuje na
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI
III. Na temelju članka 56. KZ/11 I. optuženom VV se izriče
UVJETNA OSUDA
a izrečena kazna zatvora neće se izvršiti ukoliko I. optuženi VV u roku od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
IV. Na temelju članka 244. stavka 1. II. optuženi ŠV se osuđuje na
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI
V. Na temelju članka 56. KZ/11 II. optuženom OV se izriče
UVJETNA OSUDA
a izrečena kazna zatvora neće se izvršiti ukoliko II. optuženi ŠV u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
VI. Na temelju članka 158. stavka 1. ZKP/08 u vezi sa člankom 155. stavkom 2. ZKP/08 oštećeno trgovačkom društvu "LINKS" d.o.o., OIB: 32614011568, s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom se upućuje u parnicu.
VII. Na temelju članka 560. stavka 1. i 2. ZKP/08 utvrđuje se da novčani iznos od ukupno 5.000,00 (pet tisuća) eura predstavlja imovinsku korist koju je I. optuženi VV ostvario počinjenim kaznenim djelom te taj novčani iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske pa se od I. optuženog VV oduzima protupravna imovinska korist u iznosu od 5.000,00 (pet tisuća) eura i nalaže navedeni iznos uplatiti u Državni proračun u roku od 30 (tridest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.
VIII. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 I. optuženi VV i II. optuženi ŠV se obvezuju na plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. i 8. ZKP/08 i to u paušalnom iznosu od po 500,00 (petsto) eura svaki, koje troškove su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom optužnicom Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu optužilo je I. optuženog VV i II. optuženog ŠV za počinjenje kaznenog djela prikrivanja iz članka 244. stavka 1. KZ/11, na način kako je to opisano u izreci presude.
1.1. Ovlašteni tužitelj je izmijenio optužnicu 15. rujna 2025., 5. studenog 2025. i 19. studenog 2025.
2. Pozvani da se očituju o osnovanosti optužnice s izmjenama, I. optuženi VV i II. optuženi ŠV naveli su da ne priznaju počinjenje kaznenog djela stavljenog im na teret.
3. Tijekom dokaznog postupka pročitano je: potvrda od 15. ožujka 2016. II. PP PUZ-a o krađi u poduzeću "Links" d.o.o. i poduzeću "Dolium" d.o.o., dopis trgovačkog društva "Links" d.o.o. II. PP PUZ-a od 15. lipnja 2016., dopis trgovačkog društva "Links" d.o.o. upućen II. PP PUZ-a od 16. veljače 2016., povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo "SE-MARK" d.o.o., povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo "Technoget" d.o.o. za usluge, povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo "MR servis" d.o.o, dopis trgovačkog društva "Links" d.o.o. upućen II. PP PUZ-a od 16. veljače 2016., sa prilogom – zapisnik ukradene robe, zapisnik o očevidu Službe kriminalističke tehnike, Sektora krim. policije PUZ-a od 15. veljače 2016., izvješće o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja od 15. veljače 2016., potvrda II. PP PUZ-a o privremenom oduzimanju predmeta broj 0990134 od 23. lipnja 2016. sa zapisnikom, potvrda II. PP PUZ-a o privremenom oduzimanju predmeta broj 0990135 od 23. lipnja 2016. sa zapisnikom, potvrda o vraćanju predmeta II. PP PUZ-a od 23. lipnja 2016., preslika serijskih brojeva i računa trgovačkog društva "SE-MARK" d.o.o., preslika dostavnice pošiljatelja "SE-MARK" d.o.o. i primatelja AV, potvrda II. PP PUZ-a o privremenom oduzimanju predmeta broj 0990138 od 06. ožujka 2016. sa zapisnikom, izjava trgovačkog društva "SE-MARK" d.o.o. iz 2016., potvrda II. PP PUZ-a o vraćanju predmeta od 06. srpnja 2016., dopis trgovačkog društva "Links" d.o.o. II. Policijskoj postaji Zagreb od 11. travnja 2018. s prilogom, potvrda II. PP PUZ-a o privremenom oduzimanju predmeta od CV od 12. travnja 2018. sa zapisnikom, potvrda o vraćanju predmeta II. PP PUZ-a od 13. travnja 2018., zapisnik Službe za suzbijanje poreznih prijevara, Odjela za suzbijanje poreznih prijevara 1, Zagreb od 23. ožujka 2018. o obavljenom poreznom nadzoru obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost kod poreznog obveznika "SE-MARK" d.o.o. iz Sesveta, zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru Službe za suzbijanje poreznih prijevara, Porezne uprave Zagreb od 25. svibnja 2018. za poreznog obveznika "Technoget" d.o.o. Zagreb i potvrda o vraćanju predmeta II. PP PUZ-a od 18. prosinca 2018., ponuda Technoget broj 284/16, račun 0214/2016, otpremnica broj 21/4, primka broj 00672, račun broj 0284/2016, otpremnica broj 28/4, primka broj 00719, kartica poslovnog partnera SEMARK d.o.o., obavijest o knjiženju SEMARK d.o.o., korespondencija između ČV i Technoget s ponudama, porezno rješenje Područnog ureda Zagreb od 26. lipnja 2018., elektronička pošta od 6. rujna 2016. HG spota, račun „Ecovision“ i prometna dozvola na ime SV. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvod iz kaznene evidencije za I. optuženika (list 345-346) i prekršajne evidencije (list 339-340) te izvod iz kaznene evidencije za II. optuženika (list 343-344) i prekršajne evidencije (list 341-342).
3.1. Tijekom dokaznog postupka u svojstvu svjedoka ispitani su EV, ČV, AV, MV, ŽV, KV, DV i ĆV.
4. Na kraju dokaznog postupka I. optuženik je iznio svoju obranu i naveo da se radilo o proslavi rođendan njegovog prijatelja DV, koji je slavio rođendan u [adresa], u kafiću Barcode. Na toj proslavi je bilo 20 do 30 ljudi i u jednom trenutku ga je nazvao II. optuženik, s kojim se našao na parkiralištu kraj njegova auta te je predložio prodaju više laptopa, ali i gotovog novca, u zamjenu za njegov automobil marke BMW 6 tamnoplave boje. Nije pristao na to i nakon toga je II. optuženik ušao u kafić i nudio na prodaju dva laptopa, njemu i tamošnjim gostima. Inače, s II. optuženikom se sreo prije ovog događaj u dva navrata, prvi puta kada sam od njega kupio punjač za jedan laptop specifične snage, a drugi puta u Novom Zagrebu kada je od njega kupio dva DVD-a za navigaciju za njegov automobil. Kada je II. optuženik u kafiću ponudio ta dva laptopa shvatio je da oni nisu toliko "snažni" i nitko u stvari nije htio kupiti te laptope, a kako je II. optuženik bio uporan, na kraju je otišao do svoje kuće, uzeo dva laptopa i njemu prodao. S II. optuženikom je bila prisutna još neka osoba koja je u stvari platila ta dva laptopa koja je donio. Nije mu jasno zašto policija nije napravila pretragu njegova stana, jer mu se stavlja na teret ogromna količina laptopa, a kod njega nije ništa pronađeno.
5. II. optuženik je u svojoj obrani naveo da su izjave I. optuženika lažne, nije nikada imao u svome posjedu nekakve laptope, niti bi ih imao njegov prijatelj i poslovni suradnik, niti su oni bili zainteresirani za automobil I. optuženika. U tri navrata je iznosio svoju obranu i policiji objasnio poslovanje s laptopima koji su bili namijenjeni za veleprodaju tvrtki SE-MARK. I. optuženika je sreo 2 ili 3 puta, naime, on je imao svoj servis za laptope, preko 15 godina se bavio računalnom opremom i I. optuženik je najprije kupio kod njega jedan punjač za laptop, a nakon toga mu je počeo nuditi određen količine laptopa, s time da ga je najprije pitao je li zainteresiran, a onda je i putem Whatsapp-a pitao. Pristao je kupiti od njega laptope i te iste laptope je onda ponudio tvrtki SE-MARK. Uredno je platio laptope I. optuženiku, s time da nije primio račune za te laptope, te laptope je uredno zaveo u svoje poslovne knjige, a potom ih prodao tvrtki SE-MARK, odnosno IV, kao direktoru s kojim je inače poslovno surađivao dugi niz godina. Niti on, a niti IV nisu posumnjali da bi se radilo o ukradenoj robni, naime, svi laptopi su imali važeću deklaraciju, bili su zapakirani, imali su serijski broj i garanciju. Upravo zbog toga nije posumnjao da bi isti mogli biti ukradeni. UV i on se znaju preko 20 godina i ne bi mu palo na pamet da sebe ili njega izloži kakvoj sramoti ili kaznenom progonu, što se na kraju dogodilo. Što se tiče cijene laptopa, u postupku je spomenuto da su te cijene bile višestruko manje, međutim to nije točno, obzirom da se interesirao oko cijena tih laptopa putem HG spota i cijene su bile slične. O tome ima i dokaz u vidu materijalne dokumentacije, odnosno korespondencije. I ĐV je vidio cijenu i također nije ništa reagirao niti komentirao. Naime, to su bile tržišne cijene i upravo je ta cijena bila umanjena za 30 % rabata na veleprodajnu cijenu, što se inače tako radilo i ne vidi ništa sporno u tome. Te laptope, odnosno primopredaju istih, je u dva navrata primio od I. optuženika, jednom na parkiralištu trgovačkog centra na [adresa] kod žičare, a drugi puta na Bundeku na parkiralištu i to oba puta usred bijela dana u popodnevnim satima, s time da kod trgovačkog centra je parkiralište sigurno pokriveno nadzornim kamerama, to navodi iz razloga što nije bilo nikakvog skrivanja oko primopredaje tih laptopa. U više navrata je upozorio i zatražio od I. optuženika da mu dostavi račune tih laptopa, ali on to nije učinio. Te laptope je proveo papirnato, odnosno zaveo u poslovne knjige svoje tvrtke Technoget. Knjiženi su na konto nefakturirane robe, jer je očekivao dostavu računa od I. optuženika, a onda su oni fakturirani tvrtki SE-MARK. U očekivanju računa te laptope je stavio u odbitak poreza, a nakon što računi nisu dostavljeni, skinuo ih je s tog konta i obračunao PDV. Porezna uprava je provela porezni nadzor njegove tvrtke i to je sve utvrđeno papirnato. Uredno je surađivao s poreznom. Svi ti laptopi su bili zapakirani u kutije s deklaracijom i serijskim brojem, a upravo ta deklaracija i serijski brojevi su potrebni kod uvoza tehničke robe koja podliježe garanciji, jer su ti podaci upisuju u bazu podataka za ostvarivanje garancije. Sve je to bilo uredno na kutijama, a na kutijama je bila zataknuta i bianco garancija pa nije imao mogućnosti posumnjati da je roba ukradena. Po tim brojevima se može utvrditi je li sve u redu s uređajem, je li njegova garancija važeća te je li roba ukradena. Nakon što je prihvatio ponudu I. optuženika, te laptope je nudio TD SE-MARK-u, a nekih mjesec dan nakon primopredaje laptopa je dobio i ponudu HGspota. Prodao je laptope TD SE-MARK i izdao račun, a oni su mu uplatiti iznos na račun njegove tvrtke. S njim je poslovao EV, on je bio suvlasnik tvrtke Technoget s njime. Zaista se jednom našao s I. optuženikom u [adresa] radi primopredaje tih laptopa, najprije su popili kavu u jednom kafiću, samo I. optuženik i on, nakon čega su otišli na to parkiralište gdje je I. optuženik njemu predao, čini mu se 18 ili 20 laptopa. Svi ti laptopi su bili zapakirani i imali su sve ono što je već naveo. Drugi puta su se našli u [adresa], na Bundeku na parkiralištu kada mu je predao tih preostalih 10 laptopa. Sve te laptope je prodao tvrtki SE-MARK. On nije bio ovlašteni serviser tih laptopa, pa na taj način nije niti mogao kroz deklaracije i serijske brojeve utvrditi da je riječ o ukradenoj robi. On se bavio servisom općenito laptopa i računala. Sve laptope je I. optuženiku platio u gotovini u neto iznosu do izdavanja računa, a I. optuženik mu je rekao da će račun izdati po isporuci svih laptopa. ČV mu je nakon toga javio da su svi laptopi oduzeti od strane policije, on je bio šokiran i nakon što se vratio s puta, se našao s I. optuženikom i tada mu je on rekao da njega ne spominje i da je riječ o opasnim ljudima. Prvi puta predao I. optuženiku novac u gotovini tako da je prethodno EV pozajmio njihovoj tvrtki iznos, a drugi puta je II. optuženiku predao također novac u gotovini, misli da je ukupno bilo 5.000,00 u protuvrijednosti kuna. Njemu je I. optuženik rekao da je te laptope dobio kao kompenzaciju, tvrtka Technoget je tada bila nova tvrtka i partner i on nisu nešto baš poslovali, pa je ovo bila odlična prilika za zaradu, na kraju je nasjeo na priču. Ta tvrtka prije nije kupovala nikakve laptope radi preprodaje. Sjedište tvrtke je bilo u [adresa], RV, s time da taj prostor je EV otkazao prije ovog susreta s I. optuženikom, jer je zakup bio previsok. Smatrao je potpuno nebitnim gdje će se preuzeti ti laptopi, bilo osobno, bilo poštom i slično. I. optuženik i on su kratko razgovarali u tom kafiću, on je rekao da se bavi trgovinom i spominjao je tu kompenzaciju, ne sjeća se da je bilo ljudi oko njih u tom kafiću, a samo su razgovarali o toj primopredaji. I. optuženik od njega nikada nije kupio laptop. Na tom parkiralištu su pretovarili iz automobila I. optuženika BMW-a serije 6 tamno plave boje u njegovo vozilo BMW serije 3, s time da su ti laptopi stali u automobil, jer su bili polegnuti sicevi.
6. Nije sporno da je u vremenu od 12. do 15. veljače 2016. na adresi [adresa], provaljivanjem i obijanjem iz skladišta trgovačkog društva Links d.o.o., nepoznata osoba neovlašteno otuđila veću količinu računala i računalne opreme, između ostalog i dva prijenosna računala marke Acer Aspire E5-573-35YX, serijskih brojeva
NXMVHEX0995471052A7600, NXMVHEX099547105417600, tri prijenosna računala marke Lenovo 100-15-IBY-80MJ00KJS0V, serijskih brojeva MP10KVRC, SMP10KXND i MP10KXQ4, prijenosno računalo marke ACER Aspire E5-573-38DA, serijskog broja NXG87EX03054704FC67600, prijenosno računalo marke Acer Espire
E5-573-35YX, serijskog broja NCNVHEX099547105547600, prijenosno računalo marke Acer Aspire E5-573-35YX, serijskog broja: NXMVHEX099547105317600, prijenosno računalo marke Acer Aspire E5-573-35YX, serijskog broja:
NXMVHEX099547105207600, prijenosno računalo marke Acer Aspire E5-573-35YX, serijskog broja: NXMVHEX0995471052E7600 i prijenosno računalo marke Acer Aspire V5-591G-79GL, serijskog broja: NXG5WEX02954705C527600. Nije sporno da je II. optuženik prijenosna računala prodao dalje trgovačkom društvu „SE-MARK“.
7. Spornim se ukazuje je li I. optuženik prodao II. optuženiku navedena prijenosna računala i preostalih 16, je li znao i morao znati da su ista prethodno otuđena trgovačkom društvu „Links“ na nezakonit način. Također, spornim se ukazuje je li II. optuženik sporna prijenosna računala kupio od I. optuženika, po kojoj cijeni te je li znao da je riječ o ukradenim računalima. Spornim se ukazuje je li se primopredaja uopće izvršena u dva navrata u Zagrebu, na parkiralištu u [adresa] i na Bundeku.
8. Na okolnost utvrđivanja spornih okolnosti, sud je ispitao svjedoke, pročitao i izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju te je na temelju analize svakog dokaza posebno te dovođenjem istih u međusobnu vezu i povezujući ih s obranama I. optuženika i II. optuženika, utvrdio da su I. i II. optuženik u inkriminirano vrijeme, na način opisan u izreci presude, počinili kazneno djelo iz članka 244. stavka 1. KZ/11 te ih je za isto kazneno djelo oglasio krivima.
8.1. Svjedok EV u svome iskazu naveo da II. optuženika poznaje od kraja 90ih, dugogodišnji su prijatelji i jedom prilikom ga je on nazvao i našli su se na kavi te je rekao da ima laptope koje bi kupio i ako bi mu mogao posudit novac. On se cijeli život bavio prodajom i servisom laptopa i telefona. Svjedok je u cijelosti ostao kod iskaza danog pred policijom, gdje je naveo da je on bio u vremenu od 2015. do prve polovice 2019. suvlasnik poduzeća "Technoget" d.o.o. sa sjedištem u [adresa], zajedno s II. optuženikom, a poduzeće se trebalo baviti uvozom mobilnih telefona. Tijekom 2016. II. optuženik mu je predložio kupnju prijenosnih računala koja su trebali kupiti od njemu nepoznate osobe, te su ih odmah po riječima II. optuženika, trebali prodati poduzeću "SE-MARK", a što je II. optuženik ranije dogovorio. Obzirom da njihovo poduzeće nije poslovalo, na računu poduzeća nije bilo dovoljno novca, II. optuženik je od njega tražio pozajmicu za kupnju navedenih računala i to u iznosu od 3.000,00 eura. Kako mu se ponuda II. optuženika činila dobrom, istom je na ruke na dan kada su se našli s prodavateljem predao gore navedeni iznos. Nakon što je II. optuženik od njega preuzeo novac, otišli su u naselje Gračani te su se prodavateljem našli na parkiralištu trgovačkog centra "Meridijan". Kada je prodavatelj došao na navedeno parkiralište, II. optuženik je izašao iz vozila te se sa istim pozdravio dok je on ostao sjediti u automobilu. Tada su isti izvršili transakciju, odnosno II. optuženik je prodavatelju predao novac, dok je on uzeo njemu nepoznat broj računala, koja je stavio u prtljažnik automobila BMW serije 3 s kojim su došli. Sjeća se da je prodavatelj došao automobilom marke BMW serije 6, ali se ne sjeća registarske oznake automobila. Nakon navedenog, II. optuženik ga je odvezao u naselje Središće gdje su se rastali. Drugog dana II. optuženik je navedene kompjutere prodao poduzeću "SE-MARK" koje ih je uredno platilo, a nakon predmetne transakcije II. optuženik mu je vratio novac koji mu je posudio. Prodavatelja nije od ranije poznavao te o njemu samo zna da mu je ime VV, a što je saznao od II. optuženika. Također napominje da mu je nepoznato kako je II. optuženik došao do prodavatelja i da li se od ranije poznaju. Također je upoznat sa činjenicom da je II. optuženik nakon nekoliko dana od prve kupnje računala, još jednom od I. optuženika kupio računala, koja je također prodao "SE-MARK"-u. Nije vidio nikakav račun da bi II. optuženik primio. Nije posumnjao u nelegalnost ovog posla, nije mu bilo sumnjivo što su se našli na parkiralištu trgovačkog centra, na različite načine su vršili kupoprodaju robe, s time da je II. optuženik njemu rekao da će dobiti te laptope po veleprodajnoj cijeni, dakle nekih 100-120 kuna jeftinije. II. optuženik je vodio sve poslove vezano uz poduzeće Technoget d.o.o. koje nikada nije baš zaživjelo. Prilikom te kupoprodaje na parkiralištu nije vidio tu osobu od kojeg je II. optuženik kupio te laptope, jer je cijelo vrijeme sjedio u automobilu. Sve se to odigralo u pet minuta. Vido je da II. optuženik stavlja nekakve kutije u gepek, a automobil te druge osobe je bio parkiran iza njihova automobila. Nije mu ništa bilo sumnjivo, jer su kamere bile na tom parkiralištu. Ne zna detalje oko kupoprodaje između II. optuženika i SEMARK-a, logično je da je II. optuženik unaprijed dogovorio posao prodaje, s time da je II. optuženik dugo godina i surađivao sa SEMARK-om. II. optuženik je njemu prije odlaska rekao da mu treba novac za kupnju laptopa, pa su najprije otišli k njemu po novac, a onda mu je taj novac predao. Nije bio pretjerano involviran u poslove poduzeća Technoget d.o.o., jer je imao još dvije firme kojima je upravljao. Njegov interes je bio taj da se možda razvij neki novi posao, a II. optuženiku je trebao temeljni kapital. Praksa je da se prilikom preuzimanja robe da najprije otpremnica, poslije dođe račun, s time da on nije vidio otpremnicu za te laptope. Ne zna koliki je broj računala II. optuženik preuzeo. Pozajmicu od 3.000,00 eura je dao osobno II. optuženiku, ne TD Technoget d.o.o. Taj iznos mu je vratio osobno II. optuženik. II. optuženik mu rekao da ima dogovoren posao s TD SE-MARK, nije spominjao nikakvo ime osobe s kojom je to dogovarao. Ne poznaje nikoga u SE-MARK-u. Nije iskrcavao te laptope. Nisu uopće bili na radnom mjestu u Technoget, tamo je samo navedena adresa tog društva, on je imao na istoj toj adresi kancelariju svog drugog trgovačkog društva, a II. optuženik je većinu poslova obavljao preko mobitela i kod kuće on ima servis, garažu i skladište.
.
8.2. Svjedok ČV je u svome iskazu naveo da ostaje kod iskaza danog pred policijom, gdje je naveo da je isti vlasnik i odgovorna osoba trgovačkog društva "SE-MARK" d.o.o. koje poduzeće se bavi trgovinom i uslugama u području telekomunikacija. Unazad 10-tak godina njegovo poduzeće je s poduzećem II. optuženika poslovalo na način da su istom prodavali robu sa kojom trže. Nakon nekoliko godina suradnje s II. optuženikovom tvrtkom prestali su surađivati da bi početkom 2016. II. optuženik od njega zatražio sastanak, navodeći da ima nekakvu informatičku robu za prodaju. On je pristao na sastanak koji se dogodio, kako je naveo, početkom 2016., te mu je tom prilikom II. optuženik ponudio više komada prijenosnih računala marke "Lenovo" i "Acer". Na navedenom sastanku ponuda mu je izgledala prihvatljivo te je istom rekao da mu pošalje ponudu putem elektroničke pošte i da će se o istoj očitovati. U dva navrata nakon sastanka od poduzeća "Technoget" d.o.o. koje je zastupao II. optuženik dobio je ponude za kupnju 9 prijenosnih računala marke "Lenovo" i 18 prijenosnih računala marke "Acer" za 43.720,00 kuna + PDV. Na navedenu ponudu je pristao te je II. optuženik u dva navrata u njegovo poduzeće dostavio navedena računa u iznosu od 43.720,00 kuna + PDV koji je putem virmana isplaćen poduzeću "Technoget". Nakon navedenog, neka su računala prodana privatnim osobama, dok je na lageru poduzeća ostalo 8 računala. U međuvremenu se jedno prodano računalo pokvarilo te ih je ovlašteni servis "MR servis" obavijestio da se računalo ne može popraviti i traži financijsko odobrenje od dobavljača. Navedeno odobrenje nikada nisu dobili od poduzeća "Technoget", a korisniku je računalo zamijenjeno novim. Nakon toga, u poduzeće im je došla policija navodeći da su računala koja su kupili od poduzeća "Technoget" ukradena te su im preostala neprodana računala predali. Tada je nazvao II. optuženika i rekao mu da mu je došla policija i da su računala ukradena, na što mu je isti rekao da on o tome ne zna ništa, da je iste legalno kupio. Tada mu je rekao da će mu poslati fakturu i da mu oduzeta računala mora podmiriti na što je isti pristao. Nakon navedenog razgovora sa II. optuženikom se više nije čuo, jer se isti više nije javljao na telefon, a predmetnu fakturu mu nikada nije platio. II. optuženik je njemu rekao da je te laptope nabavio kompenzacijom s drugom firmom, s time da ga nije pitao s kojom firmom. Prije nego što su ti laptopi uvedeni u TD SE-MARK isti su provjereni u smislu da su imali jamstvo, upute, deklaraciju. Ti laptopi su bili zapakirani, sve je bilo obavljeno kako treba, jer skladištar provjerava robu te javlja voditelju prodaje ako nešto ne štima. Do danas II. optuženik njemu nije podmirio ovaj iznos koji je SE-MARK u stvari platio Technogetu. Svjedok navodi da ima materijalnu dokumentaciju kojom potkrepljuje navode svoga iskaza u vidu prepiske s II. optuženikom, izdane fakture od strane Technogeta kao i fakture SEMARK-a prema Technogetu. On je pristao na ponudu II. optuženika, jer su i prije poslovno surađivali i znali se, on mu je ponudio dobru cijenu, odnosno veleprodajnu cijenu koja je bila 5 do 10 posto povoljnija. Najčešće im je TD M-SAN isporučivalo prijenosna računala, a upravo ponuda II. optuženika je bila povoljnija od njihove. M-SAN je inače veliki distributer, s njima surađuju, prvenstveno kupuju mobilne telefone, a sporedni posao je prodaja računala. Nije mu bila sumnjiva ponuda II. optuženika, bez obzira na to što su inače surađivali tim velikim distributerom M-SAN. II optuženik je njemu u dva navrata ponudio ta prijenosna računala, marke Lenovo i Acer. On mu je dao službenu ponudu na bazi 10 komada prijenosnih računala, a nakon toga mu je još ponudio da ima 3, pa 15 pa 9.
8.3. Svjedok AV je naveo da ostaje pri svome iskazu danom pred policijom, gdje je naveo da je isti vlasnik i odgovorna osoba poduzeća "Links" d.o.o. u koje je u vremenu od 13. veljače 2016. do 15. veljače 2016. izvršena provala u skladištu na adresi [adresa] kojom prilikom je NN počinitelj odrezao limeni panel susjedne zgrade jednog poduzeća te je kroz tu zgradu ušao u njihovo skladište odakle je uzeo 730 komada raznih informatičkih uređaja ukupne vrijednost 620.738,36 kuna sa PDV-om, a što je prijavljeno nadležnoj policijskoj postaji. Obzirom da njegovo poduzeće kupuje veće količine proizvoda, zna se dogoditi da jedini na tržištu imaju određenu vrstu proizvoda, stoga je takvom proizvodu lako ući u trag. Kako je većina robe bila kupljena od trgovačkog društva "M San" d.o.o. istima su ustupili serijske brojeve otuđenih proizvoda kako bi im javili ukoliko se koje od računala pojavi kod njih na servisu. Nakon otprilike dva mjeseca dojavljeno im je iz "M San"- ovog servisa kako imaju jedno računalo na popravku sa popisa ukradenih, a kupljeno u poduzeću "SE- MARK" d.o.o. Tada je otišao na "SE-MARK"-ovu Internet stranicu gdje je utvrdio da prodaju računala koja bi mogla biti njihova, odnosno računala koja su im ukradena. Nakon navedenog, stupio je u kontakt s policijom te se s policijskim službenicima dogovorio da će kupiti dva računala kako bi utvrdio da se zaista radi o njegovim računalima. Tako je preko Internet trgovine poduzeća "SE-MARK" d.o.o. kupio navedena računala, a po preuzimanju je utvrdio da serijski brojevi računala pripadaju računalima sa popisa ukradenih. U dogovoru s policijom su ih vratili u "SE-MARK" navodeći da nisu zadovoljni računalima te su zahtijevali povrat sredstava, što je "SE- MARK" i učinio. Nakon što je vratio navedena računala u poduzeće "SE-MARK" u Savskoj cesti 58 u Zagrebu, došla je policija te ih je oduzela. Prilikom policijske intervencije u "SE-MARK"-u isti su pronašli još tri ukradena računala, a koja su također oduzeta. Svih pet računala policija je vratila njegovom trgovačkom društvu, a od strane "M San"-a vraćena su im još dva računala koja su bila rabljena i nalazila su se kod njih na servisu dok ostatak robe nikada nije pronađen. Ne poznaje I. i II. optuženike, danas na sudskom hodniku je upoznao direktora SEMRK-a. Smatra da je i SEMARK odgovoran po poslovnoj odgovornosti obzirom da su isti morali znati s poreznog aspekta da kada kupuju robu od nepoznatih firmi po znatno jeftinijoj cijeni, na taj način oštećuje državu za PDV i time je sam u prekršaju. Naime, poznato mu je da je II. optuženik prodao SEMRK-u prijenosna računala za znatno povoljniju cijenu, dakle 37 posto, iako je marža inače iznosila 10 do 15 posto. Ujedno na sudskom hodniku direktor SEMRK-a mu je rekao da je on dugo godina posluje s II. optuženikom, da nije posumnjao u legalnost posla, iako kada se utvrdi da su II. optuženik i svjedok EV osnovali više trgovačkih društava i da se bave mutnim poslovima, da su sva ta društva završila u stečaju i da imaju istog stečajnog upravitelja, postavlja se pitanje je li i SEMAKR surađivao s njima. Nije utvrđen počinitelj koji je otuđio LINKS-u sva ova prijenosna računala. Osobno je otišao u SEMARK po ta računala. Osobno je kao fizička osoba kupio 2 laptopa od SEMARK-a samo kako bi utvrdio je su li to ukradeni laptopi, a onda iste vratio, to je bilo sve u dogovoru s policijom. Ovih 37 % povoljnije cijene utvrdio je sukladno ulaznoj cijeni u SMERK i distributerskoj cijeni tog istog prijenosnika (M-SAN) u to vrijeme.
8.4. Tijekom postupka ispitni su svjedoci MV, ŽV, DV i ĆV, a sve na okolnosti postojanja dogovora I. i II. optuženika oko kupoprodaje prijenosnih računala. Navedeni svjedoci suglasno su naveli da su u svibnju 2016. prisustvovali rođendanu kojeg je slavio ZV, a na kojem je bio i I. optuženik, u Zagrebu, Šestine, u kafiću „Bar Code“.
8.4.1. Međutim, svjedok MV je naveo da je I. optuženik otišao do svog automobila, gdje se našao s neke dvije muške osobe koje su mu ponudile dva laptopa da zamjeni za svoje vozilo. To mu je poznato, jer je bio na terasi preko puta koje je bilo parkirano vozilo I. optuženika, a poslije je i I. optuženik došao i pokazao račune tih laptopa čija cijena je bila smješno niska, te zato nije htio zamijeniti laptope s vozilom. Te osobe su došle oko 20 ili 21 sati. Koliko mu je poznato, te osobe su htjele isključivo zamijeniti laptope za auto, a ne da se ti laptopi otkupe. Ne sjeća se je li I. optuženik nakon tog susreta išao s tim osobama negdje ili se vratio na rođendan. Kada je došao I. optuženik s računom samo mu ga je pokazao i nije mu nudio laptope na prodaju. Nikada nije ništa kupovao od I. optuženika, ne želi kupovati inače takve stvari da se ne osramoti, jer se to zna pokvariti, te stvari znaju biti ukradene i slično.
8.4.2. Svjedok ŽV je naveo da su u jednom trenutku u taj kafić pristupile dvije muške osobe, jedna korpulentnije građe, druga mršavija, niži s brčićima i tada ponudili, odnosno predstavili dva laptopa koja su bila u kutiji i koje su onda oni izvadili. S njima je komunicirao I. optuženik, i prodavali su jeftino laptope, negdje između 200,00 i 250,00 eura po laptopu, a kroz priču je shvatio da te osobe u stvari žele njemu predati više laptopa u zamjenu za njegov automobil marke BMW serije 6. Te osobe su na tu proslavu došle možda sat, sat i pol nakon njega, dakle oko 18-18.30 sati. Bio je šušur, čuo je dijelove razgovora, ali pričalo se o laptopima, o nuđenju na prodaju tih laptopa te je i I. optuženik rekao njima "dečki evo imate jeftino laptope".
8.4.3. Svjedok KV je naveo da dok su slavili rođendan DV u [adresa], dvije osobe su došle u kafić i nudili na prodaju više laptopa, najprije I. optuženiku, a onda i ostalima. U jednom trenutku ponudili su i kompenzaciju I. optuženiku, u vidu da mu predaju laptope u zamjenu za njegov automobil BMW 6 plave boje, međutim I. optuženik nije bio ni za tu "kombinaciju". U jednom trenutku je I. optuženik otišao kod kuće i uzeo svoja dva laptopa koje ih je naposlijetku prodao tim muškarcima i koji uređaji su bili puno bolji od ovih koje su oni nudili. Sjeća se da su to dvoje muškaraca uz laptope imali popratnu dokumentaciju u vidu računa, s time da je račun glasio na neku firmu. I. optuženik je najprije komunicirao s tom dvojicom ispred kafića i oni su mu tamo nudili te laptope, s time da je on bio cijelo vrijeme u kafiću, nakon čega su oni ušli u kafić i onda nudili ostalima te laptope. Koliko se sjeća, oni su nudili na prodaju dva laptopa. Nije mu poznato kako su mislili zamijeniti ta dva laptopa za BMW, s time da je I. optuženik spominjao još nekakvu kompenzaciju. Ne zna odakle I. optuženiku ova dva laptopa koje je on prodao njima, misli da su oba ta laptopa od I. optuženika bila nova i zapakirana. On je na rođendan došao oko 17 ili 18 sati, a sat vremena nakon su došla ta dvojica, nije još bio mrak.
8.4.4. Svjedok DV je naveo da ga je u jednom trenutku I. optuženik zvao da izađe iz kafića i dođe vidjeti nekakve laptope i kad je van izašao, vidio je dvije muške osobe, jednu mršave građe s bradicom, a drugu krupnije građe, koji su nudili na prodaju dva laptopa, s time da je jedna marke Acer, za cijenu od 200,00 eura po komadu. I. optuženik i on su došli negdje oko 17 ili 18 sati, a ta dvojica negdje oko 19 ili 20 sati, još je bio dan. Ti laptopi su bili u tvorničkim kutijama i misli da su imali sa sobom nekakav papir, odnosno račun. Ta dvojica su zadržali možda 1 sat u tom kafiću, tamo su pili pića, i misli da su imali sa sobom laptope, jer su ih ponudili na prodaju i kolegi MV. Taj dan nije vidio da bi I. optuženik prodao nekakve laptope toj dvojici. On je kupovao u više navrata laptope I. optuženika tijekom 2010. do 2017 ili 2018., a sve u cilju kako bih ja dalje preprodao. Ne znam odakle njemu točno ti laptopi, pretpostavlja da ljudi kupuju na firmu pa dalje onda prodaju, s time da ti laptopi imali hrvatski račun i garanciju.
8.4.5. Svjedok ĆV je naveo da se sjeća se da je u jednom trenutku bio za šankom kada ga je I. optuženik pitao da li mi možda treba laptop, jer da je neki dečki prodaju, ali nije bio zainteresiran.
8.5. Iz Potvrde od 15. ožujka 2016. II. PP PUZ-a o krađi u poduzeću "Links" d.o.o. i poduzeću "Dolium" d.o.o i priloga je vidljivo da je na štetu trgovačkog društva "Links" d.o.o. te u skladištu poduzeća "Dolium" d.o.o. između 13. i 15. veljače 2016. izvršeno kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. KZ11 kojom prilikom su otuđena prijenosna računala.
8.6. Iz dopisa trgovačkog društva "Links" d.o.o. upućen II. PP PUZ-a vidljivo je da su dva laptopa koja su detektirana u ovlaštenom servisu "MR servis" d.o.o. ukradeni laptopi od "Links"-a i prodaju se na tržištu pod sumnjivim okolnostima, jer te je iste laptope kupilo samo trgovačko društvo "Links" d.o.o., a koji su mu otuđeni 15. veljače 2016. Trgovačko društvo "Links" d.o.o. je dostavilo II. policijskoj postaji i zapisnik ukradene robe.
8.7. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za trgovačko društvo "SE-MARK" d.o.o. vidljivo je da je osoba ovlaštena za zastupanje ČV, a iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za firmu "Technoget" d.o.o. vidljivo je da je osoba ovlaštena za zastupanje EV, a ranije je to bio II. optuženik. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za trgovačko društvo "MS servis" d.o.o. vidljivo je da je osoba ovlaštena za zastupanje BV.
8.8. Iz zapisnika ukradene robe trgovačkog društva "Links" d.o.o. vidljivo je koji su sve laptopi ukradeni kako je to prijavljeno, a riječ je o sveukupno 49 laptopa ukupne maloprodajne cijene sa PDV-om 620.738,36 kuna.
8.9. Da je zaista navedenog dana došlo do provale u trgovačko društvo "Links" d.o.o. i "Dolium" d.o.o. vidljivo je iz zapisnika o očevidu Službe kriminalističke tehnike, Sektora krim. policije broj 511-19-15/1-28-K-163/16 od 15. veljače 2016.
8.10. Iz Zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta te popratne potvrde II. PP PUZ-a broj 0990134 i broja 0990135 od 23. lipnja 2016. proizlazi da je od ČV oduzeto pet prijenosnih računala koja su vraćena TV u potvrdu od 23. lipnja 2016., iz razloga što je utvrđeno da potječu iz kaznenog djela teške krađe na štetu poduzeća "Links" d.o.o.
8.11. Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od 06. svibnja 2016. broj 0990138 vidljivo je da su od VT oduzeta dva prijenosna računala za koje je utvrđeno da potječu također od kaznenog djela krađe na štetu poduzeća "Links" d.o.o. Isti su također vraćeni također TV potvrdom 06. srpnje 2016., kao predstavniku firme "Links" d.o.o.
8.12. Iz Zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta i popratne potvrde od 12. travnja 2018. razvidno je da od CV od 12. travnja 2018. oduzeto jedno prijenosno računalo marke „Acer“, koje je također vraćeno TV potvrdom 13. travnja 2018., kao predstavniku firme "Links" d.o.o.
8.13. Iz poreznog nadzora za trgovačko društvo "SE-MARK" d.o.o. nisu utvrđene nepravilnosti međutim, iz poreznog nadzora za trgovačko društvo "Technoget" d.o.o. utvrđeno je da je isto društvo neosnovano koristilo pravo na odbitak pretporeza u iznosu od 10.667,50 kuna, budući da je kao porezni obveznik nabavio robu, a za istu nije imao ulaznu dokumentaciju. Ta roba je knjižena, a nije fakturirana na kontu 2250 iz 2016.
8.14. Iz ponude Technoget broj 284/16, račun 0214/2016, otpremnica broj 21/4, primka broj 00672, račun broj 0284/2016, otpremnica broj 28/4, primka broj 00719, kartica poslovnog partnera SEMARK d.o.o., obavijest o knjiženju SEMARK d.o.o., razvidno je da je Tehnoget ispostavilo više prijenosnih računala.
8.15. Iz korespondencije između ČV i Technoget, odnosno II. optuženika, razvidno je da je trgovačko društvo dostavilo više ponuda prijenosnih računala, kao i izjave II. optuženika da ne može vratit novac, obzirom je krenuo postupak protiv njega.
8.16. Iz elektroničke pošta od 6. rujna 2016. HG spota razvidna je cijena prijenosnog računala marke „Lenovo“, koju ponudu je zatražio II. optuženik, dok iz računa „Ecovision“ od 18. veljače 2015. razvidna je cijena računala marke „Dell“ i „HP ProBook“.
8.17. Iz prometne dozvole na ime SV, razvidno je da je isti vlasnik automobila marke BMW serije 6 boje plava s efektom.
9. Na temelju analize svih izvedenih personalnih dokaza, pročitane materijalne dokumentacije te povezujući iste s obranom I. i II. optuženika ovaj sud je, na nedvojben način utvrdio, da su I. optuženi VV i II. optuženi ŠV u inkriminirano vrijeme, na način opisan u izreci presude, počinili kazneno djelo iz članka 244. stavak 1. KZ/11.
9.1. Naime, nije sporno da je u vremenu od 13. do 15. veljače 2016. izvršeno kazneno djelo teške krađe na štetu trgovačkog društva „Links“, kojom prilikom je otuđen veći broj prijenosnih računala (kako to proizlazi iz materijalne dokumentacije u vidu potvrde II. policijske postaje Zagreb, zatim provedenog očevida u skladištu trgovačkog društva „Links“ i „Dolium“, te popisa otuđenih stvari, a koji dokazi su pročitani tijekom dokaznog postupka). Upravo podudarnost otuđenih prijenosnih računala, kao i onih pronađenih u trgovačkom društvu SE-MARK i kod kupaca (koji su ta računala kupili u SE-MARK-u) dovode u vezu II. optuženika, kao osobe koja je raspolagala s navedenim računalima, obzirom je upravo trgovačko društvo „Tehnoget“ (u kojem je II. optuženik u inkriminirano vrijeme bio direktor). Naime, i sam II. optuženik navodi da je u dva navrata kupio prijenosna računala od I. optuženika, na parkiralištu u [adresa] te na Bundeku, a što je potvrdio i svjedok EV, koji je bio prisutan na prvoj primopredaji računala u [adresa] i koji je ustvari posudio novac II. optuženiku da kupi predmetna računala. Sud je taj dio obrane, kao i iskaz svjedoka EV, prihvatio kao logičan, vjerodostojan i u skladu s materijalnom dokumentacijom. Međutim, s druge strane, nevjerodostojnim i krajnje neživotnim i nelogičnim cijenjena je obrana II. optuženika da isti nije znao, niti mogao znati da su ta prijenosna računala ukradena, obzirom da su bila zapakirana u original kutijama, imali popratnu dokumentaciju i garanciju, posebice kada se uzme u obzir način preuzimanja predmetnih računala, dakle na parkiralištu trgovačkog lanca u [adresa] i na Bundeku (logično bi bilo u poslovnim prostorijama Tehnoget-a ili polovnim prostorijama I. optuženika), sastajanju s gotovo nepoznatom osobom, dakle I. optuženikom, koji ima toliku količinu laptopa i koji iste drži u prtljažniku i na zdanjem sjedištu automobila, te bez sklapanja kakvih pravnih poslova u pisanom obliku, a potom i činjenicu da nikada II. optuženik nije dobio nikakvu fakturu za navedena kupljena računala. Također, i samu činjenicu da je II. optuženik ista kupio po znatno povoljnijoj cijeni od I. optuženika, čak i pretjerano niskoj, pa i činjenicu da je II. optuženik prodao SE-MARK-u prijenosna računala za znatno povoljnoj cijeni, dakle 37 posto, iako je marža inače iznosila 10 do 15 posto, kako je to i sam svjedok AV. Dakle, kada se ima u vidu činjenica da je II. optuženik, koji se prema riječima svog dugogodišnjeg poslovnog partnera EV cjeloživotno bavi prodajom i servisom prijenosnih računala, od gotovo nepoznate osobe prihvatio ponudu kupnje velikog broja prijenosnih računala (dakle 26 prijenosnih računala), da je ista preuzeo u dva navrata u dosta upitnim mjestima u poslovnom smislu, da i nakon više vremena nije dobio traženu dokumentaciju od I. optuženika u vidu računa za prijenosna računala (niti o navedenoj činjenici izvijestio policiju, već je ista naknadno fakturirao i platio PDV, kako bi prikrio stvarno stanje), da je računala kupovao sam o u gotovini, bez pisanog traga, da je ista potom prodao drugom trgovačkom društvu po znatno manjoj cijenio, pa i u odnosu na veleprodajnu cijenu, za ovaj sud je nedvojbeno dokazano da je II. optuženik znao i bio svjestan da je riječ o ukradenim prijenosnim računalima, na koji način su se u postupanju optuženika ostvarila sva objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 244. stavka 1. KZ/11. Optuženik je postupao s izravnom namjerom, bio je svjestan svojeg djela i htio je isto počiniti kao takvo i kao svoje, što je utvrđeno na temelju njegovog ponašanja inkriminirane zgode, kada isti svjestan da navedene stvari su stvari koje je I. optuženik pribavio na nezakonit način, a potom ih dalje prodaje, a s obzirom da na strani II. optuženika nisu utvrđene okolnosti koje bi dovele u sumnju njegovu ubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenog djela, ocjena je ovog suda da je bio ubrojiv, te su u njegovom ponašanju ostvarena sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prikrivanja iz članka 244. stavak 1. KZ/11.
9.2. Nadalje, u odnosu na kaznenopravnu odgovornost I. optuženika, sud je nedvojbeno dokazanim utvrdio da je I. optuženik počinio utuženo kaznen djelo iz članka 244. stavka 1 KZ/11. Dakle, kako je nesporno utvrđeno da su prijenosna računala otuđena trgovačkom društvu „Links“, a koja su predmet ovog postupku, te kako je II. optuženik suglasno kao i EV, u svojoj obrani naveo da je prijenosna računala kupio od I. optuženika, kojeg površno zna iz dva susreta, u tom dijelu je sud prihvatio obranu II. optuženika kao logičnu i životu, ista je ujedno poduprijeta iskazom svjedoka EV, koji je veoma detaljno i životno opisao susret II. optuženika na parkiralištu na [adresa] s njemu nepoznatom osobom, koji je upravljao automobilom marke BMW serije 6 plave boje (koji automobil je vlasništvo brata I. optuženika, a kojim se I. optuženik koristio, što proizlazi iz obrane I. optuženika, ali i svjedoka MV, ŽV, DV i ĆV), za ovaj sud smatra se dokazanim da je upravo I. optuženik automobilom BMW serije 6 plave boje dovezao veći broj laptopa i predao ih II. optuženiku. Ujedno, i svjedok P, a onda i svjedok ČV, potvrdili su da je II. optuženik u dva navrata kupio, odnosno dalje prodao, veći broj prijenosnih računala po znatno povojnoj cijeni. Dakle, da je I. optuženik raspolagao očito ukradenim prijenosnim računalima, razvidno je i iz same obrane I. optuženika, koji je naveo da se nikada nije bavio prodajom laptopa, što su potvrdili i ispitani svjedoci MV, ŽV, DV i ĆV, ali i činjenice da je prodao iste po znatno nižom cijenom za iste, dakle za 26 prijenosnih računala isti je dobio svega 5.000,00 eura, nedvojbenim je po mišljenju ovoga suda utvrđeno da je I. optuženik znao i morao znati da su navedena prijenosna računala otuđena. Ujedno, svi svjedoci obrane I. optuženika, koji su trebali biti alibi I. optuženiku i potvrditi njegovu obranu, nisu suglasno iskazivali. Naime, svjedok MV je naveo da su dvije njemu nepoznate osobe u kafić došle između 20 i 21 sati, svjedok ŽV je naveo da su pak došle između 18 i 18:30 sati, a svjedoci KV i DV da su ta dvojca došla između 19 i 20 sati. Nadalje, svjedok MV je naveo da su te dvije muške osobe nudile na prodaju dva laptopa I. optuženiku na parkiralištu u zamjenu za automobil, da nisu ulazile u kafić, svjedok ŽV pa da su dvije nepoznate osobe ušle u kafić i nudile dva laptopa svima u kafiću za cijenu 200,00 do 250,00 eura, dok svjedok KV da su te dvije muške osobe najprije ponudile prodaju laptopa I. optuženiku, a potom i kompenzaciju za njegov BMW serije 6 plave boje, a zatim da je na kraju I. optuženik otišao kući po svoja dva laptopa, koje je proda tim ljudima. Navedeno nisu potvrdili svjedoci MV i ŽV. Ujedno je svjedok KV naveo da mu nije poznato kako su mislili zamijeniti ta dva laptopa za BMW, što je za ovaj sud krajnje neživotno i nelogično da bi osoba zamijenila automobil marke BMW 6 za dva laptopa. Opet drugačije, iskazivao je i svjedok DV, koji je pak naveo da je njega I. optuženik zvao da izađe iz kafića i dođe vidjeti nekakve laptope, što pak niti jedan prethodno spomenuti svjedok nije svjedočio. Također, svjedok je naveo da su te dvije muške osobe ponudili na prodaju laptope i njegovom kolegi MV, međutim svjedok MV uopće nije o tome svjedočio, niti naveo. Također, suprotno od iskaza svjedoka KV, isti je naveo da nije vidio da bi I. optuženik prodao nekakve laptope toj dvojici, slijedom navedenoga, za ovaj sud je nedvojbeno dokazano da je I. optuženik znao i bio svjestan da je riječ o ukradenim prijenosnim računalima, da je ista prodao II. optuženiku, a na koji način su se u postupanju I. optuženika ostvarila sva objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 244. stavka 1. KZ/11. Optuženik je postupao s izravnom namjerom, bio je svjestan svojeg djela i htio je isto počiniti kao takvo i kao svoje, što je utvrđeno na temelju njegovog ponašanja inkriminirane zgode, kada isti svjestan da su navedene stvari pribavljene na nezakonit način, a potom ih dalje prodaje, a s obzirom da na strani I. optuženika nisu utvrđene okolnosti koje bi dovele u sumnju njegovu ubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenog djela, ocjena je ovog suda da je bio ubrojiv, te su u njegovom ponašanju ostvarena sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prikrivanja iz članka 244. stavak 1. KZ/11.
10. Sud u većim dijelom nije prihvatio obranu I. optuženika, cijeneći njegovu obranu nevjerodostojnom, neuvjerljivom, neživotnom i nelogičnom, posebice u dijelu u kojem je isti naveo da nije prodao nikakve laptope II. optuženiku, kao niti dio obrane u kojoj je naveo da je II. optuženik htio zamijeniti laptope za njegov BMW serije 6. Naime, II. optuženik je, suglasno kao i svjedok EV, naveo da se u dva navrata sastao s I. optuženikom i kupio više komada laptopa, koje je dalje prodao svjedoku L, odnosno „SE-MARK“. Navedeno je potvrđeno iskazom EV, koji na detaljan i životan način opisuje primopredaju, sjeća se detalja poput boje automobila I. optuženika, modela automobila i opisuje prebacivanje iz jednog automobila u drugi na parkiralištu u [adresa]. Također, nije prihvaćena niti obrana u dijelu u kojem je imenovani u inkriminirano vrijeme boravio na rođendanu DV, te da mu je tada II. optuženik nudio laptope u zamjenu za automobil BMW serije 6, obzirom da iskazi svjedoka MV, ŽV, DV i ĆV, a koji iskazi su upravo trebali potvrditi obranu I. optuženika, nisu podudarni nisi se međusobno dopunjuju, već naprotiv, u bitnim činjenicama se razlikuju i kontradiktorni su, a kako je to već analizirano u točki 9.2. ove presude. Iz istih razloga sud nije prihvatio iskaze navedenih svjedoka, cijeneći iste nevjerodostojnima i međusobno kontradiktornim, isti su u prijateljskim odnosima s I. optuženikom i zainteresirani su za pozitivan ishod ovog postupka u odnosu na I. optuženika.
10.1. Prihvaćen je dio obrane da je isti koristio BMW serije 6 i da se s II. optuženikom prije ovog događaj sreo u dva navrata, prvi puta kada sam od njega kupio punjač za jedan laptop specifične snage, a drugi puta u Novom Zagrebu kada je od njega kupio 2 DVD-a za navigaciju za njegov automobil, obzirom da je to i II. optuženik potvrdio.
11. Sud u većim dijelom nije prihvatio obranu II. optuženika, cijeneći njegovu obranu nevjerodostojnom, neuvjerljivom, neživotnom i nelogičnom u dijelu u kojem je naveo da nije znao, niti mogao znati da su kupljeni laptopi predmeti počinjenog kaznenog djela, obzirom je već prethodno u točki 9.1. obrazloženo suprotno. Nije prihvaćen dio obrane da je laptope prodao po višestruko manjoj cijeni, obzirom da iz iskaza svjedoka AV zaista proizlazi da su isti prodani po značajno manjoj cijeni, pa i manjoj od veleprodajne.
11.1. S druge strane, prihvaćen je dio obrane u kojem je naveo da je I. optuženika sreo dva puta u životu, jer je to i I. optuženik u svojoj obrani naveo. Prihvaćen je dio obrane u kojoj je II. optuženik naveo da ga je u par navrata kontaktirao I. optuženik nudio mu laptope na prodaju, a potom i prodao u [adresa] na parkiralištu i na Bundeku, obzirom je životno i logično da II. optuženik nema skrivenih interesa zašto bi naveo da je kupovao laptope od I. optuženika, kojega niti ne poznaje. Ujedno, da je do kupoprodaje laptopa došlo, potvrdio je i svjedok EV, a potom i svjedok Š, koji je laptope kupio od Tegnoget-a za svoju tvrtku SE-MARK. Prihvaćen je dio obrane da je kupio laptope s dokumentacijom od I. optuženika, ali bez računa. Prihvaćen je i dio obrane da je Porezna uprava provela porezni nadzor njegove tvrtke i to je sve utvrđeno iz materijalne dokumentacije. Prihvaćen je i dio obrane da je u dva navrata kupio laptope od I. optuženika, u [adresa], a na Bundeku na parkiralištu kada mu je predao tih preostalih 10 laptopa. Sve te laptope je prodao tvrtki SE-MARK. Također, prihvaćen je dio obrane da je sve laptope I. optuženiku platio u gotovini u neto iznosu do izdavanja računa, obzirom u poslovnim knjigama nema podataka o transakcijama po računima tvrtke Tehnoget. Prihvaćen je dio obrane u kojem je naveo da je platio gotovinom, i to pozajmicom od EV, obzirom je navedeno potvrdio i sam svjedok.
12. Sud je prihvatio iskaz svjedoka EV, kao vjerodostojan, životan i logičan, isti je poduprijet većim dijelom obranom II. optuženika, ali i materijalnom dokumentacijom. Svjedok je na detaljan način opisao susret I. i II. optuženika u [adresa], sjetio se modela automobila I. optuženika kojim je došao na primopredaju laptopa, znao je da se isti zove VV, potvrdio da je pozajmio novac II. optuženiku za kupnju istih, kao i daljnju prodaju istih tvrtki SE-MARK. Navedeno proizlazi iz obrane II. optuženika, ali i materijalne dokumentacije kao i iskaza svjedoka ČV. Također, prihvaćen je i iskaz svjedoka HT kao vjerodostojan i logičan, isti je potvrdio da je kupio laptope od II. optuženika, po povoljnijoj cijeni, da nije znao da su ukradeni, jer su imali dokumentaciju, a ujedno, da je II. optuženik znao i morao znati da je riječ o ukradenim laptopima vidi se i u tome što nikada nije vratio novac upravo svjedoku, za kupljene laptope (koje je policija oduzela). Ujedno, da je II. optuženik znao da je riječ o ukradenim laptopima, te da je je očito imao različitu priču za EV i HT, razvidno je iz iskaza HT koji je naveo da mu je II. optuženik rekao da je laptope stekao kompenzacijom, dok je od EV zatražio pozajmicu, kako bi iste kupio. Sud je prihvatio i iskaz svjedoka AV kao istinit i vjerodostojan, isti je poduprijet materijalnom dokumentacijom, u vidu cijena laptopa i onih inkriminiranih koji su kupljeni po znatno nižom cijenom, kao i činjenicu na koji način je utvrdio da su laptopi ukradeni.
13. Pročitana materijalna dokumentacija u cijelosti su prihvaćene, s obzirom da nije bilo čime dovedena u sumnju, niti su I. i II. optuženik osporavali autentičnost istih.
14. Odlučujući o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije I. i II. optuženiku za počinjeno kazneno djelo ovaj sud je, uzimajući u obzir okvir za izricanje kazne za kazneno djelo iz članka 224. stavka 1. KZ/11, uzeo u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti utvrđene na strani I. i II. optuženika, kao i težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela.
14.1. Olakotnim okolnostima I. optuženiku sud je cijenio činjenicu da je otac petero maloljetne djece o kojima skrbi.
14.2. Od otegotnih okolnosti na strani I. optužene sud je našao u njegovoj bezobzirnosti, nekritičnosti u počinjenju kaznenog djela, kao i činjenici da je isti kažnjavana osoba zbog počinjenje kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti.
14.3. Olakotnim okolnostima II. optuženiku sud je cijenio činjenicu da je isti kazneno neosuđivana osoba, dok otegotnih okolnosti je utvrdio u njegovoj prekršajno odgovornosti za više prekršaja iz domene prometa i jednog iz domene računovodstva.
14.4. Uzimajući u obzir sve naprijed navedene olakotne i otegotne okolnosti, kao i činjenicu da je za kazneno djelo iz članka 244. stavak 1. KZ/11 zapriječena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci do 5 godina, te cijeneći način počinjenja kaznenog djela i društvenu opasnost djela, prijašnji život I. i II. optuženika, njihove osobne prilike te ponašanje nakon počinjenja djela, ovaj sud je I. optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, uzimajući u obzir otegotne okolnosti, dakle njegovu kaznenu osuđivanost, a na koju osudu je primijenio uvjetnu osudu, na način da će I. optuženik izrečenu kaznu zatvora u trajanju 10 mjeseci neće izvršiti, ukoliko I. optuženik u vremenu provjeravanja od 3 godine ne počini novo kazneno djelo, smatrajući da će se svrha kažnjavanja tako postići te da će ista u dovoljnoj mjeri utjecati na ovog optuženika da se ubuduće kloni vršenja kaznenih djela. U odnosu na II. optuženika, uzimajući u obzir da isti nije kazneno osuđivana osoba, sud je II. optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju 6 mjeseci, a na koju osudu je primijenio uvjetnu osudu, na način da će II. optuženik izrečenu kaznu zatvora u trajanju 6 mjeseci neće izvršiti, ukoliko II. optuženik u vremenu provjeravanja od 2 godine ne počini novo kazneno djelo, smatrajući da će se svrha kažnjavanja tako postići te da će ista u dovoljnoj mjeri utjecati na ovog optuženika da se ubuduće kloni vršenja kaznenih djela. Dakle, ovaj sud smatra da će se ovakvom kaznom u konkretnom slučaju i s obzirom na konkretne optuženike izraziti potrebna društvena osuda prema počinitelju zbog počinjenog kaznenog djela, te da je takva sankcija primjerena i za ostvarivanje ostalih zakonom propisanih svrha kažnjavanja. Drugim riječima, sud smatra ovakvu osudu primjerenom da se njome ostvari, pored specijalne i generalna prevencija, te da će se istom jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te primjerenom da utječe na razvoj svijesti građana o štetnosti i društvenoj neprihvatljivosti vršenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Također sud smatra kako će se ispuniti i svrha kažnjava u smislu resocijalizacije, odnosno ponovno uključivanje optuženika u društvu kao punopravnog člana.
15. Na temelju članka 158. stavka 1. ZKP/08 u vezi sa člankom 155. stavkom 2. ZKP/08 sud je oštećeno trgovačkom društvu "LINKS" d.o.o. s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom je upućeno u parnicu, obzirom da isti glasi na iznos ukradene robe i počinjenja kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi sa člankom 228. stavkom 1. KZ/11, dok su prijenosna računala, koja su pronađena, a koja je II. optuženik prodao, oduzeta od kupaca i vraćena oštećeniku.
16. Kako je u dokaznom postupku nesporno utvrđeno da je I. optuženik prodao prijenosna računala II. optuženiku za iznos od 5.000,00 eura, to je sud, na temelju članka 560. stavka 1. i 2. ZKP/08, utvrdio da novčani iznos od ukupno 5.000,00 eura predstavlja imovinsku korist koju je I. optuženik ostvario počinjenim kaznenim djelom te taj novčani iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske pa je od I. optuženog VV oduzeo protupravna imovinska korist u iznosu od 5.000,00 eura i naložilo navedeni iznos uplatiti u Državni proračun u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude.
17. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08, kako su I. optuženi VV i II. optuženi ŠV proglašeni krivima, a obzirom je riječ o zaposlenim osobama s imovinom, sud je optuženike obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. i 8. ZKP/08 i to u paušalnom iznosu od po 500,00 eura svaki, koje troškove su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe.
U Zagrebu 19. studenog 2025.
Sudac:
Tibor Kovačić
POUKA O PRAVU NA ŽALBU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju istovjetna primjerka za sud i stranke, a o istoj odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.
DNA:
1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, KO-DO-3971/2020,
2. I. optuženi VV,
3. II. optuženi ŠV,
4. Branitelj I. optuženika JV, odvjetnik iz [adresa],
5. Braniteljica II. optuženika PV, odvjetnica iz [adresa],
6. Oštećeno trgovačko društvo LINKS d.o.o.,
7. Spis.