Poslovni broj: P-218/2021-42
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI
Kralja Tomislava 85a
51 260 Crikvenica
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Crikvenici, u ime Republike Hrvatske, po sucu Sonji Alač, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sinela Štakić, odvjetnica u Rijeci, protiv tužene ĆT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Boris Šolaja, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja da oporuka nije istinita i pravovaljana i dr., nakon zaključene javne glavne rasprave održane 10. studenoga 2025., 19. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
«1. Utvrđuje se da Oporuka od dana 07. rujna 2014.g. koja započinje riječima: "Ja DT kći J..." proglašena 29. rujna 2020.g. Rješenjem javnog bilježnika Jelene Tus iz Novog Vinodolskog posl.br. O-413/2020, UPP-OS-78/2020 nije istinita i pravovaljana te se ista poništava.
2. Nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi parnične troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos po stopi određenoj odredbom članka 29. ZOO-a teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana.»
II Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
«1. Utvrđuje se da je Oporuka od dana 07. rujna 2014.g. koja započinje riječima: " Ć DT kći J..." proglašena 29. rujna 2020.g. Rješenjem javnog bilježnika Jelene Tus iz Novog Vinodolskog posl.br. O-413/2020, UPP-OS-78/2020, ništetna.
3. Nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi parnične troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos po stopi određenoj odredbom članka 29. ZOO-a teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana.»
III Nalaže se tužitelju da naknadi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 2.550,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. studenoga 2025. kao dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi od 5. ožujka 2021., koju podnosi protiv tužene, radi utvrđenja da oporuka nije istinita i pravovaljana i dr., tužitelj navodi da je rješenjem Općinskog suda u Crikvenici posl. br. 5 O-413/2020 od 19. siječnja 2021., zaprimljenim 4. veljače 2021., upućen da u roku od 30 dana od njegova primitka pokrene parnicu protiv zakonske i oporučne nasljednice, tužene u ovome predmetu, radi utvrđenja da nije istinita i pravovaljana vlastoručna oporuka ostaviteljice, majke stranaka, od 7. rujna 2014., koja je proglašena rješenjem od 29. rujna 2020. Tužitelj navodi da predmetnu oporuku nije vlastoručno ni pisala niti potpisala njegova majka, pok. HT pa da stoga ista nije istinita ni pravovaljana. Naime, rukopis na proglašenoj oporuci da nije njezin potpis u prilog čemu da se dostavljaju njezini nesporni rukopisi, pa da stoga ne udovoljava zakonskim pretpostavkama iz članka 30. Zakona o nasljeđivanju odnosno u skladu s odredbom članka 29. istog Zakona takva da je oporuka nevaljana. Oporučiteljica da je u trenutku sastava predmetne oporuke bila teško bolesna i da nije bila sposobna za rasuđivanje pa da je iz tog razloga predmetna oporuka u skladu s odredbom čl. 26. Zakona o nasljeđivanju ništava. S obzirom na navedeno, tužitelj smatra da su ispunjeni uvjeti Zakona o nasljeđivanju da se predmetna oporuka utvrdi nevaljanom odnosno ništetnom pa predlaže donošenje presude kao u točkama I i II izreke presude.
2. U odgovoru na tužbu od 23. lipnja 2021. tužena je osporila tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Navodi da u cijelosti poriče navod tužitelja da predmetnu oporuku kojom je pok. HT, majka parničnih stranaka svu svoju imovinu ostavila svojoj kćerki – tuženoj, nije ona sama pisala ni potpisala. Ističe da se radi o prigovoru tužitelja usmjerenom ka odugovlačenju ostavinskog postupka iza pok. HT i na taj način pogodovanja sinu tužitelja TT koji u ovom času samostalno bez ikakve pravne osnove posjeduje ostavinsku imovinu ostalu iza pok. HT. Predmetnu oporuku da je pisala i potpisala isključivo HT i tužena da je uvjerena da će grafološki vještak utvrditi istovjetnost rukopisa pok. HT s predmetne oporuke i rukopisa koji se ulažu u sudski spis. Tužena u odnosu na rukopise koje dostavlja u spis ističe da se dostavljaju rukopisi koji obuhvaćaju duže vremensko razdoblje i iz istih da će grafološki vještak moći raspoznati specifičnosti u pisanju koje će u potpunosti obezvrijediti tužiteljev pokušaj insinuiranja da bi se radilo o rukopisima različitih osoba. Određene promjene u načinu pisanja da su rezultat starenja i bolesti sada pok. HT. Posebno da se ukazuje na to da u pogledu rukopisa na oporuci najrecentniji nesporni rukopis koji se može staviti u komparaciju s predmetnim spornim rukopisom da predstavlja potpis pok. HT na oporuci (bez zakonske forme) od 7. rujna 2014. koji je potpis potvrđen kao potpis HT **.**.2014. u Veleposlanstvu RH u Beogradu pod Klasom:
037-02/14-01/182, Urbroj: 521-SRB-01/03-14-01. Također, da se ukazuje i na potpis s osobne iskaznice, putovnice, te punomoći kod Erste & Steiermarkische bank d.d. koje se isprave dostavljaju u prijepisu, a izvornici će biti predočeni naknadno tijekom postupka. Navedene isprave da sadrže autentične potpise pok. HT, te da istovjetnost rukopisa na tim ispravama ne može biti sporna. Istovremeno da se dostavljaju rukopisi pok. HT za koje tužena ističe da pripadaju njezinoj pok. majci, te također predlaže i te druge rukopise koristiti za potrebe grafološkog vještačenja predloženog po tužitelju. Jednako kao osporavanje rukopisa i potpisa na spornoj vlastoručnoj oporuci pok. HT od 7. rujna 2014. tužitelj da paušalno i bez ikakvih argumenata osporava sposobnost svoje pok. majke za rasuđivanje predlažući izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka koji ne mogu biti kompetentni ocijeniti nečiju sposobnost rasuđivanja. Ukoliko bi sud prihvatio predmetne personalne dokaze predložene po tužitelju, tada tužena predlaže saslušati svjedoke. Tužena da u spis dostavlja medicinsku dokumentaciju za pok. HT kao jedini egzaktan i validan pokazatelj stvarnog stanja pok. HT. Iz iste da proizlazi da je HT bila srčani bolesnik za koju ni u jednom jedinom nalazu kako u nalazima koji se vremenski podudaraju s časom sastava oporuke, tako i u nalazima iz kasnijeg tijeka liječenja sve do njezine smrti, nije upisana bilo kakva dijagnoza koja bi kompromitirala psihičko stanje pok. HT. Dapače, u više liječničkih nalaza za pok. HT navodi se da je ista svjesna i orijentirana, te bi, da je situacija bila onakva kakvom je prikazuje tužitelj, zasigurno u predmetnim nalazima stajala napomena lošeg psihičkog stanja i liječnici bi konstatirali da se radilo o osobi nesposobnoj za rasuđivanje. Također, iz anamneze prilikom sastavljanja nalaza koji se odnose na hospitalizacije pok. HT u KBC Rijeka u kolovozu 2014., te u siječnju i veljači 2016. u KCS Urgentni centar Beograd da je razvidno da su podaci iz anamneze uzimani upravo od pacijentice pa i to da ide u prilog zaključku da se radilo o osobi sposobnoj za rasuđivanje. Slijedom navedenoga, tužena predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti i obvezivanje istog na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženoj.
3. U postupku su provedeni dokazi uvidom u preslike oporuke od 7. rujna 2014. (stranica 5 spisa), rješenja Općinskog suda u Crikvenici posl. br. O-413/2020 od 19. siječnja 2021. (stranice 6-8 spisa), dokumenta - pisma pisanog vlastoručno (stranice 9-10 spisa), dokumenta naziva garantno pismo (stranica 19 spisa), punomoći (stranica 20 spisa), dokumenata pisanih vlastoručno (stranice 21-25, 28-29 spisa), osobne iskaznice (stranice 26-27 spisa), putovnice (stranice 30-34 spisa), te medicinske dokumentacije (stranice 35-59 spisa). Nadalje, na ročištu održanom 5. listopada 2022. proveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka (stranice 65-71 spisa), izvršen je uvid u izvornike isprava dostavljenih uz odgovor na tužbu (stranice 75-81 spisa), u dopis Policijske postaje Crikvenica od 17. siječnja 2023. (stranica 85 spisa) te u dokumentaciju dostavljenu uz isti – zahtjeve za izdavanje osobne iskaznice (stranica 86 spisa), izvršen je uvid u oporuku Pi-33/2020 (stranica 94 spisa), a proveden je i dokaz grafološkim vještačenjem po vještaku Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", u čiji nalaz i mišljenje od 12. siječnja 2024., koji je dostavljen sudu 18. siječnja 2024. je izvršen uvid (stranice 99-106 spisa), a izvršen je uvid i u dnevnik rada pruženih usluga (stranice 113-117 spisa), na ročištu održanom 15. siječnja 2025. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka TT i ET (stranice 123-127 spisa), a na ročištu održanom 24. travnja 2025. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŠT, FT, VT i KT (stranice 129-137 spisa), a izvršen je uvid i u spise ovoga suda posl. br. O-413/2020 i P-1354/2019, koji prileže ovom spisu.
Tijekom postupka tužitelj je predložio i provođenje dokaza medicinskim vještačenjem, na okolnosti sposobnosti pok. HT za rasuđivanje, koji dokazni prijedlog je sud prihvatio, raspravnim rješenjem od 11. srpnja 2025. te je tužitelju naloženo da uplati predujam za izvođenje navedenoga dokaza, s upozorenjem da će u protivnom sud odustati od provođenja navedenoga dokaza.
Kako tužitelj nije uplatio predujam za provođenje medicinskog vještačenja, plaćanje kojeg je naloženo navedenim rješenjem, to je sud odustao od izvođenja navedenoga dokaza, primjenom odredbe članka 153. stavak 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23.; u nastavku: ZPP).
Sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenje dopunskog grafološkog vještačenja, i to vještačenjem rukopisa u dnevniku rada pruženih usluga, dostavljenog u spis nakon provedenog grafološkog vještačenja, jer je ovaj prijedlog usmjeren na odugovlačenje postupka, pri čemu se dodatno ističe da taj rukopis predstavlja rukopis koji je sporan, i ne radi se o nespornom rukopisu pok. HT pa nisu ispunjeni ni uvjeti da se taj rukopis koristi kao nesporan rukopis pok. HT. Pored navedenoga se ističe i to da su nalaz i mišljenje provedenog grafološkog vještačenja jasni, neproturječni i uvjerljivi, pa je prijedlog za provođenje dopunskog grafološkog vještačenja suvišan.
Po provedenom dokaznom postupku odlučeno je kao u izreci presude, iz razloga koji će biti pojašnjeni u daljnjem slijedu obrazloženja ove odluke.
4. Tužitelj JT, brat tužene, je u svom iskazu naveo da su obje oporuke pok. majke stranaka HT lažne i neistinite. Ovo iz razloga jer pok. majka stranaka zbog teške bolesti i 2 moždana udara koja je preživjela nije bila u stanju napisati nikakvu oporuku. Njihova majka da nije bila ni u psihičkom niti u fizičkom stanju odnosno nije bila sposobna sačiniti te oporuke. Ne može se sjetiti koje godine je njihova majka doživjela ta 2 moždana udara. Ove oporuke da su nastale nakon toga odnosno nakon što je majka doživjela moždane udare. Što se tiče samoga rukopisa oporuka , to da nije rukopis kojim se služila njegova majka. Iz svega da je vidljivo da je to falsificirano odnosno da je to čisti falsifikat. Tužitelj je nadalje izjavio, a nakon što su mu predočene preslike oporuka sa stranica A18 i 19 priloženog spisa O-413/2020 da to nije rukopis njegove majke, ni približno, njegova majka da se nije potpisivala ovako kako je to na stranici A19 priloženog spisa O-413/2020. Kaže da ima dosta majčinih rukopisa pa da je i dodatno pogledao te da ove oporuke njegova mama nije ni pisala niti potpisala. Obje oporuke da su lažne u cijelosti, s time da ni potpis nije njezin. Naveo je da ni potpis na punomoći sa stranice 5 priloženog spisa P-1354/2019 nije potpis njegove majke, navodeći da ona nije bila u mogućnosti da to potpisuje ni fizički niti psihički. Nakon što mu je predočena dokumentacija koja je priložena uz odgovor na tužbu, a prileži na stranicama od 19-29 spisa, pa na upit da se izjasni prepoznaje li na istima rukopis svoje sada pok. majke tužitelj je izjavio da su to tri četiri različita rukopisa koji nemaju veze s njom, svaki rukopis da je za sebe pisan, to da su 4 različita rukopisa. Kaže da je njegova pok. majka živjela s njima odnosno s njim, njegovom suprugom i djecom u zajedničkom domaćinstvu, sve do godinu dana prije smrti. Posljednju godinu života njegova majka da je provela u [adresa] i to na nagovor njegove sestre odnosno tužene, ona da ju je odvukla u [adresa], s time da je njegova sestra napravila cjelokupnu dokumentaciju da rastavi njihovu majku i oca kako bi se domogla dijela imovine. Kada je njegova majka otišla iz njegovog domaćinstva k tuženoj, da je bila bolesna, godinama da je vukla bolest. Majka da je imala visoki tlak, srčana oboljenja, predinfarktna stanja, 20-ak 30-puta da su je vozili u bolnicu u KBC Rijeka. Naveo je da je njegova majka otišla u [adresa] godinu dana prije smrti i to kada je njegova sestra napravila plan za rastavu braka između oca i majke. Njegova sestra da je majku na silu odvukla od njih, strpala ju je u auto i odvukla gore. Pokojni otac da je razgovarao s njom, pok. otac da je od toga i umro kada je saznao što joj se sprema, odnosno da sestra radi na tome da ih razdvoji, odnosno da dođe do njihove rastave braka. U tim trenucima da su njegova oca on i njegov sin TT stavili u dom na Viškovu i to da je bilo nakon njegove teške operacije, navodeći da mu je otac bio nepokretan. Kaže da su u on i njegova familija 2 puta posjetili njegovu majku u [adresa]. U [adresa] da su joj plaćali osiguranje za bolničko liječenje, on i njegov sin da su joj slali te uplatnice. Na upit je li tada pričao s njom radi čega je otišla tamo, naveo je da se nije moglo s njom o tome pričati jer je bila u teškom zdravstvenom stanju. Zatekao je njezino teško zdravstveno stanje, nije mogla hodati, nije mogla raditi rukama, nevezano je pričala, skroz da je bila odsutna u razgovorima. Boravila je u [adresa] kod njegove sestre odnosno tužene. Na upit je li mu poznato da bi njegova majka u nekom trenutku izrazila želju da se vrati u [adresa] naveo je da je njegovoj majci najljepši period života bio u [adresa] s njima, jer su se oni cijeli život brinuli o njoj i živjeli zajedno. Njegova sestra da je samo dolazila na besplatne godišnje odmore koje je on financirao.
5. Tužena ĆT, sestra tužitelja, je u svom iskazu navela da može reći da 90% iskaza tužitelja nije istina. Mama da je dugogodišnji srčani bolesnik, imala je ugrađen pacemaker, prošireno srce i stalne tegobe sa srcem. Kako su godine prolazile tako da se to i pogoršavalo, a u porodici i ovdje u [adresa] da je imala stalnih stresova. Usprkos tome da je bila privržena sinu, snahi i mužu. Navela je da nije točno da su njezina mama i obitelj tuženog živjeli zajedno cijeli život. Njezini roditelji da su imali veliki stan i kada su tužitelju porasla djeca oni da su se dogovorili da njihovi roditelji prijeđu u manji stan, a tužitelj u njihov veći stan. Njezini roditelji da su nju zvali da ju pitaju je li suglasna s time te da je rekla sve što je za njih bolje i kako im odgovara. Čak da je i njezin tata kod nekog odvjetnika napisao oporuku da u slučaju njegove smrti majka stranaka postupa tako da ovaj mali stan bude tuženičin jer su tužitelju dali veliki stan odnosno njega su osigurali. Ona da je stalno dolazila u [adresa] kod roditelja jer je smatrala da je to najnormalnije i zato što ih je jako voljela jer je od 15. godine živjela daleko od njih i od svog brata. Više da su nedostajali oni njoj nego ona njima. Nikada u životu da nije pomislila da se njezini roditelji razvedu niti bi ikada išta uradila u tom smislu. Kaže da je bila sretna kada su dobro i kada bi čula da je sve u redu. Njoj da nitko nije plaćao boravak u [adresa]. Njezinoj majci da se zdravlje pogoršavalo. 2013. da joj je bilo već lošije. Dr. NT da je bila njezina doktorica i ona da ju je slala na razna ispitivanja. U veljači 2014. mama da je bila baš loše jer je dobila i gripu. Ona da je tada došla kod nje. Njezini roditelji da su u to vrijeme živjeli sami, oni da su 2003. zamijenili stanove što je napomenula na početku iskaza tako da od 2003. nisu živjeli zajedno s tužiteljem i njegovom obitelji. Oni da su živjeli svi zajedno u tom velikom stanu samo u vrijeme kada je TT, sin tužitelja bio mali, kada je imao 3 ili 4 godine, do tada su živjeli zajedno. Misli da su 2003. zamijenili stanove. U veljači 2014. kada je stanje njezine mame bilo loše, ona da je bila dugo kod majke jer se brinula o njoj i tati, s time da je morala prekidati taj boravak ovdje i ići za [adresa] jer je smjela 3 mjeseca biti ovdje i onda da bi se čim napravi taj prekid odmah vratila i tu da je bila sve dok joj nije isteklo tih drugih 3 mjeseca i dok ju policija nije upozorila da mora napustiti Hrvatsku. Mama da je tad bila jako loše, išli su na hitnu, sjeća se da su ju ona i njezin sin vozili na hitnu, i snaha odnosno Milanova žena PT da je išla s njima. Zna da su je i oni ranije vozili na hitnu. Kada je tužiteljica dobila upozorenje da mora napustiti Hrvatsku da je išla kod majčine doktorice NT da vidi što da radi i rekla je da oni tamo u [adresa] imaju dobre doktore i pitala je majčinu doktoricu može li mama podnijeti put. Zvala je uporno i oca i brata da se dogovore što će s mamom napraviti. Pošto se nisu odazivali, sa snahom da se dogovorila da će ona nekako uvjeriti tužitelja da sa njegovim velikim autom i ona pođe s njima jer je tužiteljeva supruga medicinska sestra, da majku dovezu do [adresa]. Međutim ništa da se od toga nije dogodilo i onda da su mamu njezin sin i ona sami odvezli u [adresa]. To da je bio vikend i njoj da je gospođa u policiji rekla da joj samo daju 2 dana da napusti Hrvatsku, a platila je i kaznu za to. To da je bilo 16. kolovoza 2014. Njoj da je dr. NT rekla bukvalno ako ju ona ne odvede u [adresa] da joj mama neće dočekati drugi dan jer ovdje nitko o njoj ne brine. Sezona pa valjda i zbog toga, njezin tata da je imao 8 godina više od majke, pa valjda i zbog toga nije brinuo. Kaže da su čak bili pozvali i pomoć u kući pa da je dolazila ta cura 2 sata dnevno. Majka da je rekla njenom sinu „ D hoćeš me odvesti u [adresa], molim te” jer je vidjela što je ovdje čeka, to da je živa istina. Mama da je sama napisala testament, svojom rukom da je mama sama napisala testament, to da se može zakunuti u sve na svijetu i u svoje unuke. Rukopis njezine mame sa 80 godina i sa 40 godina da nije isti i s tom bolešću koja je progradirala. Za presliku oporuke sa stranice A18 priloženog spisa O-413/2020, te oporuke sa stranice A19 navedenog spisa je izjavila da je to pisala njezina mama, odnosno na listu A19 potpisala. Kaže da su išli na hrvatsku ambasadu odnosno konzulat u [adresa] i mama da je priložila testament sa stranice A19 spisa i potpisala ga u prisustvu službenica hrvatskog veleposlanstva i tamo kod njih naravno da je u knjizi sve zavedeno. Mama da je bila pri zdravoj svijesti. Mami da se zdravlje onda pogoršavalo i poboljšavalo, kako koji dan. Mama da je umrla **.**.2016. Dakle kod njih da je bila oko godinu i pol i imala je svu pažnju, doktore da su joj dovodili sve doma privatno plaćali. Budući da im je bilo bitno samo da bude dobro jer je u pitanju mama. U travnju 2015. kada je bio Uskrs mama da je bila dobro i htjela se vratiti kući u [adresa] i dogovorili su se da krenu skupa da ju odvezu i da ona bude s njom. Ona da je nazvala brata odnosno tužitelja da mu kaže da je mama dobro i da će doći. Mama da je bila pokraj nje i slušala je njihov razgovor, njoj da je brat rekao di će doći, ona nema gdje doći, ovo više nije njezin stan, tu žive TT i njegova cura. Mama da je mislila da se brat odnosno tužitelj šali i rekla joj je da joj da telefon, onda da su oni razgovarali, tužitelj da je bio grub, psovao je, i mama da je rekla da hoće da joj se javi TT odnosno unuk i da hoće da čuje od njega je li stvarno u njenom stanu s curom. TT da joj se nije htio javiti, zvali su ga uporno i onda da su vidjeli na internetu da je uknjižen stan na TT. Kada su to mami rekli i kada je vidjela da je to stvarno tako mami da je pozlilo, onda da su išli na hitnu pomoć. Kada su joj dali injekciju i kada su je vratili ona da je samo govorila zovite mi TT tamo su moje stvari, oni su se uselili bez pitanja, bez da su joj išta rekli. Njezina mama da je TT čuvala kada je bio mali stalno i tata, i obožavali su ga. Poslije toga da su odustali od dolaska u [adresa] za Uskrs, mami da nije bilo dobro u toj cijeloj situaciji premda su se predomišljali da li da ipak krenu ovdje. Kada su malo poslije dan dva došli k sebi, onda da je mama rekla da podnesu tužbu. Plakala je non-stop, stanje joj se pogoršalo. Mama da je za njih živjela, a svi su je iznevjerili, kada je bila bolesna, svi su je šutnuli. Danima je bila utučena, plakala, doktorica joj je davala lijekove za smirenje. Tužiteljici je drago da je mama proživjela još godinu i pol s njima, kaže da je bila sretna koliko je mogla biti. Zvali su i tatu u dom, razgovarali s njim svaki drugi treći dan, tata da je bio u domu na Marinićima u Rijeci. Kada je mama umrla nitko od njih nije došao na sahranu. Mama da je sahranjena u [adresa]. Tužba njezine mame da je podnesena 2015. Tužena je navela da je na punomoći na stranici 5 priloženog spisa P-1354/2019, potpis njezine majke. Kaže da njezina majka nije bila uvijek istoga zdravlja. Ona da je tada bila toliko potresena da mjesec dana nije mogla doći k sebi. Nadalje je navela, a vezano za dokumentaciju sa stranica19-29 spisa da je to garantno pismo na listu 19 spisa pisala njezina majka i to kada su dolazili kod njih, to je pisano 1990-ih za vrijeme Domovinskog rata tada da su trebala garantna pisma. To da je mamin rukopis iz perioda Domovinskog rata ili možda nešto poslije, ne može točno reći koja je godina u pitanju. Na stranicama 21, 23, 14, 25, te 28 i 29 je rukopis njezine majke. To da je njezin rukopis od ranije, od prije 20-ak godina. Stalno da je pisala te recepte. Navela je da posjeduje i originale mamine osobne iskaznice čiju je presliku predala u spis uz odgovor na tužbu, a isto tako i putovnice čija preslika je priložena uz odgovor na tužbu (stranice 30-34 spisa). Navela je da njezina majka pisala oporuku od 7. rujna 2014. sa stranice A18 priloženog ostavinskog spisa, navodeći da je to pisala kod njih kući u [adresa]. Pisala je to pred sinom tužiteljice, tužiteljica da je tada radila. Mama da je oduvijek to govorila da će tako napraviti, ali da nije znala što će se sve izdogađati. Kaže da joj je njezin sin KT pomogao u sastavljanju tog teksta. Tekst na stranici A19 priloženog ostavinskog spisa da je njezin sin pisao na računalu, a mama da se potpisala na konzulatu. Prvo da je sastavila ovu vlastoručnu oporuku. Na upit zbog čega je došlo do ove druge oporuke tužena je navela da je mama vidjela da nema povratka, da nema tko o njoj ovdje brinuti, nitko da joj se nije htio ni na telefon javiti, jedino da je snaha tužiteljice s tužiteljicom na telefon razgovarala. Njezina majka da je strani državljanin i da ima pravo u svom predstavništvu u konzulatu dati svoju oporuku te da je po njezinom mišljenju to bilo pametno da se po sastavljanju vlastoručne oporuke ode u konzulat. Dogovor u obitelji da je bio takav da cijeli stan bude tužiteljičin, ali na kraju da je mama raspolagala samo svojom polovinom stana misleći da će i tata raspolagati sa svojom polovinom isto tako da će se držati dogovora. Mama da je planirala da dođu ovdje za Uskrs 2015. na tjedan dana i da se vrate nazad. Tada da je htjela doći da vidi tatu i da budu ovdje 7 dana. Na upit o zdravstvenom stanju majke te posebno kakvo je stanje bilo u vrijeme sastavljanja oporuka tužena je navela da je mama prvenstveno bila srčani bolesnik, nije imala drugih tegoba, išla je na razrjeđivanje krvi, ona da je bila normalna za komunikaciju, sa susjedima, sa njima, samo je srce bilo loše. I promjene vremena i stres kada ga doživi sve to njoj pogorša stanje. Išla je i u Opatiju na ispitivanje, ali tu nije bilo pomoći. Majka da je bila pokretna, hodala je, išla je s njima van, navodeći da imaju i slike. Njezino zdravstveno stanje u vrijeme sastavljanja oporuka da je bilo dobro. Nikada da majci nisu govorili da bi u njihovu korist trebala oporučiti, nitko od njih. Kada je tužiteljica dolazila ovdje u [adresa] tata da je znao i pred susjedima reći da će ovo kćeri ostaviti misleći na taj stan. Kaže da je bježala od toga i da joj je bilo bitno samo da su oni dobro, jer je bila uvijek daleko. Bilo joj je teško jer je uvijek bila daleko.
6. Svjedok TT, sin tužitelja, a nećak tužene, u svom je iskazu naveo da je njegova baka HT zadnjih oko godinu i pol života živjela u [adresa]. U [adresa] da ju je odvela teta svjedoka tužena ĆT, a do tada da je živjela u [adresa]. U početku da su živjeli zajedno s njegovom bakom HT u istom kućanstvu, a poslije, negdje 2004. ili 2005. da su se baka i deda preselili u stan na [adresa] u kojem svjedok sada živi. Dok je baka živjela ovdje u [adresa] on da je svaki dan dolazio kod nje i brinuo se što god je bilo potrebno, baka da je bila pokretna ona je bila "ok". Cijeli život baka da je imala problema sa srcem. Dok je ovdje živjela baka da je bila suvisla, ali poslije pred kraj života više nije. Kaže da je posjetio svoju baku u [adresa]. To da je bilo možda 8 ili 9 mjeseci prije nego što je umrla, u stvari ne može se baš točno sjetiti je li to bilo 8 ili 9 mjeseci prije njezine smrti ili godinu dana prije njezine smrti kada ju ja posjetio u [adresa]. Kada su je došli posjetiti u [adresa] njezino zdravstveno stanje da je bilo loše. Dok je baka živjela u [adresa] sve da je bilo u redu. Tada da ju je u [adresa] bio posjetio zajedno sa svojom sestrom FT, a još jedanput prije toga da su baku bili posjetili njegova sestra FT, mama PT i tata JT, a to da je bilo možda koji mjesec prije nego što ju je on sa sestrom posjetio. Kaže da nije točno da nije bio na sprovodu svoje bake jer su na sprovodu bili i on i njegovi roditelji. Njemu da ni dan danas nije jasno zašto je njegova teta odvela njegovu baku u [adresa]. Nije joj ništa ovdje nedostajalo. Zadnjih godinu dana da je on morao kod njezine dr. NT dizati lijekove i slati ih njoj u [adresa] jer je ovdje imala zdravstveno osiguranje, a ne tamo. Taj zadnji put kada je vidio baku HT da mu je izgledala jako loše, iskreno da je bio u šoku. Mogao je s njom komunicirati, ali mu je djelovala kao da je nekako sva uspavana. Drugi dan da je bilo sve "ok", bila je super odnosno bila je puno bolje, a onda treći dan opet kao prvog dana, izgledala mu je loše. Prepoznala ga je, ali nije to bila njegova baka ni blizu. Na trenutke da je pričala suvislo. Bio je u šoku, izgledala mu je kao druga osoba, od fizičkog izgleda pa do zdravstvenog stanja. Kada ga se pita što to nije bilo u redu da može reći da se u jednom trenutku nije mogla dignuti, pa drugi dan da se mogla dignuti, gubila se, gledala ga je čudno kao je li to on ili nije. Dok je ona živjela u [adresa] u nekoliko navrata odnosno 2-3 puta da je s njom komunicirao telefonski. Kada je išao baku on i sestra da su boravili kod njihove tete ĆT gdje je boravila i baka. On i sestra da su se taj put tamo kod tete zadržali oko 6 ili 7 dana. Baka tom prigodom nije ništa spominjala vezano za ovaj stan ili za njezinu imovinu. Kada ga se pita kako su provodili to vrijeme s bakom naveo je da su boravili u stanu, ponekad bi izašli i van, zgrada da je imala lift, spustili bi se liftom, vodio bi baku pod rukom. Normalno je da su vodili razgovore. Normalno je da je pitala za njegovog tatu odnosno svog sina, a pitala je i za njegovo dedu odnosno svog muža. Baka da je prvo otišla tamo u [adresa] i trebala je samo jedan period ostati tamo, a na kraju da je umrla tamo. Telefonski da se čuo s njom 2 ili 3 puta od kako je otišla u [adresa], ali to da je sve bilo prije njegovog odlaska u [adresa], odnosno, čuli su se i nakon što su se vratili iz [adresa] iz te posjete. Kada su razgovarali preko telefona baka da je govorila usporeno, a ništa drugo da nije primijetio.
7. Svjedokinja ET, je u svom iskazu navela da je poznavala pok. HT, koja je bila njezina susjeda. Kaže da živi u suterenu, a HT da je živjela na I. katu u istom ulazu. Prvo da su u tom stanu živjeli Ljiljanin sin JT, njezina snaha i njihova djeca, a oni da su zamijenili taj stan s njima te su se JT i obitelj preselili u veći stan, a HT i njen suprug da su se preselili u stan na [adresa], s time da taj stan treba ostati tuženoj ĆT. To da je bila želja njezine susjede HT. HT i njezin suprug da su u tom stanu na [adresa] živjeli sami, HT da je bila srčani bolesnik, imala je velikih srčanih problema, imala je ugrađen pacemaker, skoro svakih 15 dana da je išla na razrjeđivanje krvi, pa da ju je ona vozila do autobusne, a onda da bi je odvela na autobus pa da bi HT išla sama autobusom u Rijeku. Ako bi se potrefilo da je ona radila ujutro tada da bi je ona vozila, a više puta da je vidjela da je zvala taksi odnosno da bi je taksi vozio odnosno tko je točno došao po nju on da ne zna. Kada se HT preselila u [adresa] svjedokinja da je još radila, a radila je sve do 2015. U mirovinu da je otišla sa punih 65 godina 17. svibnja 2015., a HT da je otišla u [adresa] polovicom kolovoza 2014. jer se nije imao tko brinuti o njoj ovdje. Tužena da je bila došla ovdje i ranije možda mjesec i pol ranije, jer tužena voli more, dakle došla je kod svojih roditelja. Svjedokinja da je zadnji puta vidjela HT na dan kada su otišli za [adresa], išla se s njom pozdraviti. Sjeća se da je došla kod njih i rekla da se došla s njom pozdraviti, sjeća se da je trebao doći JT, njezin sin kako bi ih vozio u [adresa] većim autom. U to vrijeme zazvonio je telefon i ĆT je rekla da JT i PT ne mogu doći i da ju neće voziti oni u [adresa] tim većim autom pa ih je vozio Jadrankin sin KT. Razlog zbog kojeg je HT morala ići u [adresa] je bio taj što se nije ovdje imao tko o njoj brinuti jer ĆT nije mogla boraviti ovdje u Hrvatskoj i nije se mogla vratiti narednih 6 mjeseci ovdje zbog pravila o boravku stranaca. Misli da je čak i nekakvu kaznu morala platiti, a da je mogla ĆT bi i ostala ovdje i brinula se o njoj. Inače HT je svako toliko bila na hitnoj jer joj se stvarala voda oko srca. Dakle ĆT ju je morala voditi sa sobom u [adresa] jer ju nije mogla ovdje samu ostaviti i doktorica joj je to sugerirala. Čula se sa HT nakon što je otišla živjeti u [adresa], sjeća se da ju je nazvala možda nakon mjesec dana nakon što su otišle tamo da vidi kakvog je zdravstvenog stanja. Javila bi joj se ĆT i onda da bi ona rekla teti H „Mama netko te želi čuti”, pa kada bi ona progovorila HT da bi ju prepoznala, a kada bi je pitala kako je rekla joj da je dobro, svi ju paze. Misli da je bila zvala i za pravoslavni Božić u siječnju 2015., a onda da je već malo teže govorila, kao da bi se zadihala, stalno da su joj tu vodu ispumpavali. Zaboravila je reći da kada su prvi put bile razgovarale, da ju je pitala da li vidi T, a T je Ljiljanin muž, zvala ga je T, zove se ST. Ona da joj je rekla da radi u smjenama i da ne vidi nikoga. U razgovorima koje su ona i HT vodile na kavi za vrijeme dok je živjela ovdje na [adresa] HT da joj je uvijek govorila da ovaj stan na [adresa] bi ostavila ĆT, a JT da je dobio veći stan. Svako toliko da je bila na hitnoj radi srca. U zadnje vrijeme prije nego što je otišla sjeća se niti je podnosila vrućinu ni buru. Do tada da se sama brinula o sebi. Kuhala je, brinula se o mužu. I kada bi ĆT dolazila HT bi kuhala. I taj zadnji put kada je ĆT ovdje došla i tada da je HT bila kuhala. Sjeća se da je HT čekala ĆT da dođe s mora i da bi govorila da je skuhala ručak i da čeka da ĆT dođe s mora i da se T vrati, a T da je volio otići do Intera. Sin JT i unuk TT rijetko da su dolazili kod tete E. JT ako bi dolazio dolazio bi sa zadnje strane zgrade, a svjedokinja ima ulaz sa prednje strane zgrade, tako da ovo od iza ne vidi. Zna da je HT uvijek čekala TT i govorila da TT voli pohano, te da se sjeća da bi ga zvala i pitala gdje je. U kontaktu je sa tuženom ĆT. Kaže da TT sada živi u stanu u kojem je živjela H, oni da su u dobrim susjedskim odnosima. Prije nego što je H otišla u [adresa] da su se viđale svaki dan. Navečer bi ju obično nazvala i rekla da će doći do nje pa da je obično navečer dolazila, pa bi popričale o kuhanju, o svemu. Kada bi svjedokinja radila popodne ako bi bilo nevrijeme, stajala bi na balkonu da vidi je li došla, je li sve u redu, bila je divna osoba. U [adresa] da je H bila u okruženju svojima koji su je pazili, privatni doktori su im dolazili kući, to da je ĆT plaćala. Zadnji puta da se sa HT čula nakon što je otišla u mirovinu, a u mirovinu je otišla 17. svibnja 2015. i tada da je bila javila ĆT da je otišla u mirovinu. Tada da je H jako teško odnosno slabo pričala na telefon, skoro i nerazumljivo, tada da su se zadnji puta čule. Da je H umrla to da joj je javila njezina unuka OT. Inače plan da je bio da se za Uskrs 2015. oni vrate ovdje, da se H vrati ovdje, a zašto se nije vratila to familija zna, to ona ne zna. I taj zadnji put kada su se čule, teta H da ju je prepoznala, ali se teško izražavala.
8. Svjedokinja ŠT, je u svom iskazu navela da njezin suprug MT i PT, mama TT, su brat i sestra, tako da je ona ujna TT, sina tužitelja, a poznavala je i sada pok. HT, majku stranaka i njezinog supruga ĐT. Zadnji puta da je HT vidjela prije nego je otišla u [adresa], odnosno neposredno prije nego što je tamo otišla. Ona da inače radi kao pomoć u kući grada [adresa], u to vrijeme da je bila ravnateljica pomoći u kući tako da je gđu HT vidjela kada su došli kod nje vidjeti kakvo je njezino zdravstveno stanje jer su joj javili da treba pomoć. Misli da ju je zvala gđa. HT. Ne sjeća se koje godine je to bilo, uglavnom zna da je to bilo davno. Ne bi se mogla vremenski odrediti ni koliko je to bilo prije nego što je ona otišla u [adresa]. Kad je prvi put došla kod nje u kuću vezano za pomoć u kući ne može se sjetiti njene tadašnje dijagnoze, ali zna da je bila polupokretna, nije se mogla samostalno kretati, misli da joj je trebala pomoć pri oblačenju i svlačenju jer nije mogla samostalno otići do WC-a. Koliko se ja sjeća tamo kod nje su dolazili dva ili tri mjeseca. Ne može se sjetiti da li taj prvi put ili naknadno zna da je jedanput bila prisutna i njezina kćerka ĆT, a ne može se ni izjasniti na upit kakvo je njezino stanje bilo taj prvi put u pogledu njezinog psihičkog stanja odnosno je li bila suvisla, toga da se ne može sjetiti samo da pamti da je bila teško pokretna. Kaže da su inače jako bliski s JT i cijelom njegovom obitelji sa TT, FT i PT i iz tih druženja s njima da ima saznanja da su često odnosno svakodnevno posjećivali HT. Zna i da kada ju je tužena otpeljala kod sebe u [adresa] da je obitelj tužitelja slala joj novce i lijekove. To također zna iz priče u obitelji tužitelja. Pričala je sa HT kad je bila kod nje. Ne bi se mogla izjasniti je li suvislo govorila, ona da se toga ne sjeća. Iz priče u obitelji tužitelja da joj je poznato da su išli posjetiti HT u [adresa], a zna da su bili i na njezinom sprovodu. Ovoga se sjeća jer je to bilo u periodu oko Uskrsa, bili su kod nje na ručku i nakon toga su otišli u [adresa] na sprovod. Kad su se vratili prvi put rekli su da je HT u dosta lošem stanju, da su se iznenadili i da nije bila dok je ovdje bila u [adresa] u tako lošem stanju. Kaže da je osobno samo jedanput bila kod HT i to onda kada ju je išla upisati kao korisnika pomoći u kući, u stvari misli da je bila još jednom sa jednom djelatnicom, ne sjeća se imena djelatnice, ali uglavnom zna da ona nije obavljala poslove pomoći u kući već ta djelatnica. U jednom od ta dva posjeta da je u jednom trenutku bila prisutna i tužena, ali ne može se sjetiti je li to bilo kad je došla sama ili sa djelatnicom. Taj posjet da je dogovarala sa gđom. HT kao korisnicom usluga jer je takva procedura. Misli da se mogla sporazumjeti sa gđom. HT.
9. Svjedokinja FT, kćer tužitelja, a nećakinja tužene, je u svom iskazu navela da je njezina pok. baka HT bila lošeg zdravstvenog stanja, srčani bolesnik, imala je pacemaker, pila je Marivarin jer je imala problema sa razrjeđivanjem krvi i kao svi stariji ljudi da je znala pasti, zaplesti se. Bila je samostalna u obavljanju svakodnevnih radnji za vrijeme dok je živjela ovdje u [adresa] no sve izvan tih svakodnevnih radnji da joj je bio stres i opterećenje. To da je tako funkcioniralo, baka da je redovito odlazila na zdravstvene kontrole. U [adresa] da joj je doktorica bila dr. NT a u Rijeku da je išla u KBC. Na te kontrole da ju je isključivo vozio brat svjedokinje TT. U bratovoj odsutnosti vozio ju je taksista obiteljske firme, a bratov djelatnik koji joj je i pomogao do dolaska na mjesto pregleda. Kao i svi stariji ljudi s protekom vremena je i njoj počelo biti sve lošije i lošije, dok u jednom momentu preko noći nije došla odluka njezine tete, tužene ĆT, bez ikakve prethodne konzultacije. Radi se o odluci o tome da tužena baku preseli u [adresa]. Osobu takvog zdravstvenog stanja smatra da nije bilo pametno preko noći odvesti u drugu državu, baka da je ovdje imala odgovarajuću zdravstvenu skrb. Ovdje da su joj svi bili na dispoziciji. Ona u Republici Srbiji da nije imala ni osnovno zdravstveno osiguranje. Dok je baka ovdje živjela oni da su baku redovno posjećivali, ona osobno da nije svaki dan bila kod nje jer je bila školarac, ali da su se redovno čule. Dakle dok je ovdje bila, baka je bila suvisla, ali nije bila presamostalna. Živjela je s djedom u stanu tako da nikad nije bila sama. Nakon što je baka otišla u [adresa] oni da su svi bili zatečeni s tom odlukom i nisu se slagali s tom odlukom. Mama da je najčešće komunicirala s tuženom ĆT, a isto tako brat TT, tata da se čuo sa pokojnom bakom HT, bez obzira što nisu bili suglasni s tim odlaskom održavali su kontakt zbog višeg cilja odnosno zbog zdravlja i zaštite bake. Kaže da se s bakom osobno čula telefonski. Nekad da joj je zvučala suvislo, a nekad ne, na momente. Ona osobno da je samo jedanput bila baki u posjeti u [adresa], tada da su bili tri ili četiri dana, a tamo su išli brat TT i ona. Dakle samo jedanput da je bila tamo za vrijeme dok je baka boravila u [adresa] i kad su došli tamo doživjeli su šok. Kad su došli prvi dan baka je izgledala kriminalno, ima osjećaj da ih je jedva prepoznala i naginjala se kao da će pasti sa stolice. Ona da nije liječnik da bi to mogla konstatirati, ali definitivno nije bila dobrog zdravstvenog stanja. Dok su dolazili tamo baka da je na momente bila dobro odnosno super, a na momente loše kao da bi se gubila, a onaj posljednji dan kada su išli ća da je bila prema njima skroz u redu. Ovdje misli svjesna prema njima, bilo joj je drago što su došli i žao što odlaze. Nažalost, ne sjeća se i ne može vremenski odrediti kada je bio taj posjet. Ne sjeća se u koje doba godine je bio taj posjet, sjeća se da nije nosila jaknu, ali je imala majicu dugih rukava. Misli da su nekoliko mjeseci nakon bakinog odlaska u [adresa] oni došli baki u posjetu. Kada su brat i ona bili u [adresa] nije im poznato što je od lijekova baka uzimala i je li uzimala na propisani način. Njezina je doktorica ovdje pisala lijekove, odnosno njezinu redovnu terapiju, koje su lijekove oni ovdje podizali i slali autobusom. Je li ih ona pila i na koji način to da ona ne zna. Uz lijekove njezini roditelji i brat da su slali novac za skrb bake. Kaže da su bili na sprovodu bake, mama, tata i ona. Kaže da se njezina obitelj mogla brinuti o baki na način da bi bila stalno s njom. Njezini roditelji da su naravno kao i svi drugi ljudi sa obavezama, ali da su imali financijskih mogućnosti da osiguraju adekvatnu 24-satnu skrb ukoliko bi za time bila potreba. Prije nego što je baka otišla u [adresa] nije bilo potrebe da netko s njom boravi 24 sata. Ona da je živjela u [adresa] s djedom i djed da je u to vrijeme još čak vozio i auto. Ne sjeća se datuma bakine smrti. U odnosu na smrt njezine bake ona posjeta da je bila možda dva mjeseca ili nekoliko mjeseci prije njezine smrti, ali to ne može sa sigurnošću tvrditi. Ona osobno vezano za lijekove nije komunicirala ni sa bakom niti sa tetom jer je bila premala, ali to da su obavljali njezini roditelji i brat u dogovoru s tetom ĆT. U nekoliko navrata da se čula telefonski s bakom i to kad bi oni bili razgovarali pa bi joj dali da priča s njom. U tim telefonskim razgovorima baka da je bila kako kada, čak da joj je i boja glasa bila promijenjena, umorna. Nema saznanja o tome je li bilo koji član njezine obitelji komunicirao s drugom stranom vezano za otuđenje stana od strane ST prema TT, a ona osobno da je u to vrijeme bila dijete tako da o tim stvarima nije bila sposobna razgovarati niti je razgovarala. Ona da se samo sjeća emocija koje je proživjela tada. Žao joj je što su tako malo vremena posljednjih godina bakinog života proveli s bakom. Ne sjeća se da bi tata zvao baku da se vrati iz [adresa] u [adresa], bila je premala za te teme.
10. Svjedok VT, suprug tužene, a šogor tužitelja, je u svom iskazu naveo da njegova supruga, tužena ĆT je ovdje u [adresa] dolazila jako često zato što je njezina pok. majka HT bila jako loše. U kolovozu 2014. da su se čuli telefonom, njegova supruga da je bila ovdje u [adresa], i rekla je da jednostavno ne može ostaviti majku samu jer je čak i jedna liječnica u prethodnom razgovoru rekla da HT ne može ostati sama ovdje. Dogovorili su se i oni su došli u [adresa] negdje sredinom kolovoza, a tu misli na njegovu suprugu i HT, a dovezao ih je njihov sin KT. U toku boravka kod njih HT da se u početku jako dobro oporavila. Liječnici da su dolazili kod njih kući budući da imaju prijatelje, profesore liječnike, i dolazili su kod njih kući. Radi se od liječnicima koji rade u Kliničkom centru Beograd, i to o prof. kardiovaskularne kirurgije Š i drugi čijih se imena ne može sjetiti, a u prilog tome da se HT oporavila da govori to da je krajem kolovoza 2014. nekih petnaestak dana nakon njezinog dolaska da su bili na proslavi u jednom restoranu na ručku gdje se HT jako prijatno osjećala. Sama da je išla, sama se vratila u auto. On da je bio pored nje za svaki slučaj, ali da joj nije trebala pomoć. Čini mu se da su te iste godine 2014. došli FT i TT da ju obiđu, malo su pričali s njom, više su išli po kafićima s njihovom djecom OT i KT. Koliko su dugo bili kod njih on da se ne može precizno izjasniti, moguće tri – četiri dana. Nakon njih, a čini mu se da je to bilo u studenome 2014. da su došli tužitelj JT, njegova supruga PT i FT. Bili su kod njih dva, tri dana, sve da je bilo ok, HT da je pričala normalno, raspitivala se za muža kako je on, kako podnosi samački život. Njezino zdravstveno stanje da je kasnije bilo promjenjivo, uglavnom da se ticalo srca, odnosno kardioloških problema, a pila je i lijekove protiv zgrušavanja krvi tako da uslijed tih srčanih problema dešavalo se da ima višak vode što je liječeno i vađena je ta voda. Vodili su je u bolnicu zbog toga. Novu godinu da su dočekali u stanu, sasvim normalno i onda da se dogodilo i poboljšanje njezinog stanja i u tom poboljšanju HT da je htjela da dođe ovdje u [adresa] sa ĆT i da je ili KT ili on ovdje dovezu. Međutim kada je ona izrazila tu želju uslijedio je jedan telefonski poziv prema JT u kojem telefonskom razgovoru mu je HT rekla da bi ona došla u [adresa], a on da joj je odgovorio da nema gdje da dođe jer TT u tom stanu živi sa djevojkom. To je bio jedan stravičan šok za nju, ona se bukvalno zaledila i to nije mogla jedno tri, četiri dana da preboli, povukla se u sebe. Stalno da je ponavljala da nije mogla da shvati zašto i šta joj to rade i tada se počinje pogoršavati njezino zdravstveno stanje i sasvim je bila razumna i svjesna svog stanja. Njihova snajka da je bila trudna, to da je bilo pred snajkin porođaj, a rodila je 2016. tako da je to ustvari bilo u veljači ili ožujku 2016. pitala je kad će da se porodi da doživi praunuče. Nažalost nije doživjela. Zadnji puta kada je bila u bolnici bila je pet, šest dana pred smrt, bila je Kliničkom centru, on da ju je posjetio, prepoznala ga je, sasvim razumno je pričala, pričali su malo, zamarala se pri pričanju i poslije toga da je nažalost preminula. Sahrana da je bila dva, tri dana poslije smrti, supruga i on da su ju sahranili. Nažalost ni JT niti PT i njihova djeca nisu bili na sahrani, ne zna zbog čega. Nije čuo, vezano za onaj telefonski razgovor HT i tužitelja, kada je izrazila želju da bi došla ovdje u [adresa], on da nije čuo sadržaj toga razgovora, nije mogao čuti, to mu je HT prenijela. Nakon toga on da nije zvao tužitelja. HT da je pričala da bi željela dati testament, a tek nakon što je u konzulatu Hrvatske to dovršila onda da mu je rekla da je to napravila. Pričala je stalno da hoće da ide u konzulat RH u [adresa] i vršila je pritisak na KT da je odvede. Misli da je i ĆT tek nakon, kao i on saznala za oporuku. U tom razdoblju dok je HT bila kod njih da nije bilo razdoblja da bi ona bila psihički nesvjesna. To što je imala u plućima vodu i problema sa srcem ne znači da je bila psihički labilna. Nadalje je naveo da budući da HT nije mogla dugo da stoji, supruga da je radila, on da je bio u mirovini, HT da ga je poučavala tzv. domaćim zadacima kao što je rezanje luka. Par puta da su zajedno izlazili u dvorište, pod ruku je išla dobro, kasnije nije. Imala je hodalicu i uz tu hodalicu je išla. Znala se i podružiti, kada bi dolazili njihovi gosti učestvovala je u razgovoru, a sa dvjema prijateljicama se čula redovno, jedna od njih je gđa. ET. Jedno vrijeme da je čitala jedan ženski časopis uz povećalo. Kasnije da više nije čitala, a televiziju da je redovito gledala pogotovo vijesti.
11. Svjedok KT, sin tužene, a nećak tužitelja, je u svom iskazu naveo da bi htio započeti svoj iskaz onim momentom kada je njegova mama ĆT otišla u [adresa] da bude s babom HT iz razloga njezinog zdravstvenog stanja. Pamti to da ga je mama u jednom momentu zvala i rekla da je policijska uprava u [adresa] izdala novčanu kaznu zbog prekršaja Zakona o strancima jer je boravila ovdje duže od propisanog roka i da su joj naložili da u roku od 3 dana napusti Republiku Hrvatsku. Bio je dogovor da će njegov ujak JT budući da ima veliki auto da će da preveze mamu i baku do [adresa] kako bi se mama tamo starala o baki jer je baki tada bila potrebna pomoć. Čak se sjeća da je dr. NT preporučila mami da je bolje da ona bude s njom jer ako ostane ovdje baba sama da je pitanje tko će se brinuti o njoj. Pošto JT nije mogao ispuniti tu obavezu da ih odveze u [adresa] onda da ih je on vozio u [adresa], ali ne sjeća se kada je to bilo. Dolaskom u [adresa] njegova mama da se starala o baki, svakodnevno, 24 sata. Baka da je bila srčani bolesnik i dešavalo se da su joj ruke i noge oticale, budući da nije mogla izbacivati vodu. Mama da se je brinula o baki non-stop i baki da je jedno vrijeme bilo i bolje. Pamti to kao jednu relevantnu činjenicu da je baki bilo bolje i da je ona u jednom momentu htjela doći u [adresa] i pitala je njega ili tatu hoće li ju voziti na što je on rekao da nema problema. Sjeća se da je baka tada zvala JT da ga obavijesti da ona želi doći u [adresa] i da joj je on odgovorio da ona nema gdje da dođe jer je sada TT u tom stanu. Baka da je ostala zatečena u tom momentu. Poslije toga, samo ne pamti vrijeme kada je to bilo, ona da je tražila od njega da ona sačini testament u kojem želi da pokloni svoj dio stana mami iz razloga što je saznala da je deda sačinio fiktivni ugovor o kupoprodaji sa svojim unukom TT kojim je on prodao njihov stan na [adresa]. Zna da su ranije i baba i deda govorili da taj veći stan treba da pripadne, ustvari već je pripao JT, a ovaj manji na F da pripadne mami. Baka je stalno inzistirala i tražila od njega da ju vodi u naš konzulat da ovjeri taj testament odnosno potpis na testament i on da ju vodio u [adresa] u [adresa] u konzulat RH. Baka da je taj testament pisala u kući za stolom, oni da su bili u stanu kada je to baka pisala, cirkulirali su po stanu. Ona da je stalno govorila da želi taj testament te da ju je vozio u konzulat RH. U konzulatu da je zaposlenica tog konzulata ovjerila taj testament. Baba da je inače bila izrazito razočarana postupkom JT i dede i TT jer su sačinili ugovor o kupoprodaji bez njezinog znanja i vezano za to se vodio postupak i ova parnica je samo nastavak. V da je bila mentalno i psihički u dobrom stanju, ona da je imala srčanih problema koji su bili vezani za njezino kretanje, brzo da se je umarala, ali da je bila jako sposobna za normalno rasuđivanje. TT i K su u jednom navratu došli kod njih, a nakon toga, kasnije, da su došli i JT i PT, ali pamti da na bakinu sahranu nisu došli što je baš tužno.Taj telefonski razgovor kada se je baka razočarala u JT, on da nije čuo sadržaj tog telefonskog razgovora, ali je bio prisutan u dnevnom boravku, baba je ostala zatečena jer je nastavila držati slušalicu telefona. Nakon toga razgovora da je njegova majka zvala N, majka da ih je često zvala jer je baba imala želju da ih čuje, a on da je u jednom od tih razgovora koje je baba imala sa JT čuo da JT govori sa njom na jedan veoma ružan način. On da je u tom periodu živio u istom stanu s roditeljima. Testament da je baka pisala osobno svojom rukom, on da je to osobno vidio. Ne zna je li u tom momentu bio još netko u stanu osim njega i bake. On da je došao u kuhinju da uzme nešto da pojede, a baka da je bila u dnevnom boravku i pisala testament, a kuhinja i dnevni boravak da su spojeni. Nije pomagao baki sastaviti taj testament, nitko joj u tome nije pomagao.
12. Nesporno je da su tužitelj i tužena, kao brat i sestra, djeca i zakonski nasljednici pok. HT, umrle **.**.2016.
Nije sporno da je rješenjem Općinskog suda u Crikvenici posl. br. O-413/2020 u ostavinskom postupku iza pok. HT, tužitelj kao njezin zakonski nasljednik (sin ostaviteljice), upućen na pokretanje parnice protiv tužene, kao zakonske (kćer ostaviteljice) i oporučne nasljednice, radi utvrđenja da nije istinita i pravovaljana vlastoručna oporuka ostaviteljice od 7. rujna 2014., proglašena rješenjem na zapisniku od 29. rujna 2020. zbog toga što oporuka nije vlastoručno napisana po ostaviteljici, te da ista zbog svog zdravstvenog stanja nije bila sposobna pisati, potpisati i prosuđivati. Navedeno rješenje prileži na stranicama 6-8 spisa, te stranicama od 27 do 29 priloženog spisa ovoga suda posl. br. O-413/2020.
Nesporno je da je gore navedena vlastoručna oporuka pok. HT, kao ostaviteljice, od 7. rujna 2014., koja u preslici prileži na stranici A18 priloženog ostavinskog spisa O-413/2020, proglašena od strane javnog bilježnika Jelene Tus iz Novog Vinodolskog, kao povjerenika Općinskog suda u Crikvenici na zapisniku od 29. rujna 2020., u predmetu Općinskog suda u Crikvenici posl. br. O-413/2020 (stranice 13-14 ostavinskog spisa Općinskog suda u Crikvenici posl. br. O-413/2020), a ista oporuka je pohranjena kod Općinskog suda u Crikvenici i to izvornik oporuke u predmetu Pi-33/2020, a isto je utvrđeno uvidom u navedene isprave, dostavljene u spis, koje prileže na stranici 94 spisa.
Po svom obliku, radi se o vlastoručnoj oporuci oporučiteljice HT, oporuka je datirana s danom 7. rujna 2014., oporučna nasljednica je tužena.
13. Iz iskaza tužene, te svjedoka KT, sina tužene, kao i svjedoka VT, supruga tužene, proizlazi da je gore navedenu oporuku pisala i potpisala pok. HT.
Iz njihovih iskaza proizlazi da je tu vlastoručnu oporuku pok. HT napisala u stanu u [adresa], Republika Srbija, u kojem stanu je živjela od kolovoza 2014. pa do svoje smrti, zajedno s kćeri, tužiteljicom u ovom predmetu, koja se o njoj brinula, te njezinim suprugom i sinom. Nadalje, iz njihovih iskaza proizlazi da je zdravstveno stanje HT bilo narušeno, da je ista bila srčani bolesnik, pila lijekove za razrjeđivanje krvi, i tako imala ozbiljnih zdravstvenih problema zbog kojih joj je bila potrebna stalna skrb, da je pila propisanu terapiju, i bila narušenog zdravstvenog stanja, ali da je njezino psihičko i mentalno stanje bilo stabilno i nenarušeno.
Da je pok. HT, u vrijeme koje se navodi kao vrijeme sastavljanja oporuke 7. rujna 2014. imala zdravstvenih problema, sa srcem, proizlazi i iz priložene medicinske dokumentacije.
U specijalističkom izvještaju mr. sci. dr. AT, specijaliste interne medicine od 9. prosinca 2015. sa stranice 38 spisa, navodi se da je HT svjesna i orijentirana, a kao razlog posjete liječnika navodi se nesvjestica i lakše zamaranje, dijagnoze cardiomyopathia, arrythmia i dr.
Nadalje, u nalazu dr. med. UT, anesteziolog – reanimatolog Terapije bola, od 10. prosinca 2015. (stranica 40 spisa) te nastavno od 11. prosinca 2015. i 13. prosinca 2015. (stranica 41 spisa), navodi se da se radi o teškom srčanom bolesniku na redovnoj terapiji, s time da se u nalazu od 13. prosinca 2015. navodi da se dobro osjeća, bolje spava.
Isto tako, u nalazima se navodi i da je u srpnju 2014. izvršena biopsija i punkcija koštane srži zbog pancitopenije, te je nalaz govorio u prilog MDS, što je navedeno u otpusnoj listi sa epikrizom od 14. siječnja 2016. KCS Urgentni centar, Internistička intenzivna nega Beogred (stranica 44 spisa), u kojem se navodi da se HT brže zamara poslije manjih napora, ima opću slabost. Proizlazi da je sama davala anamnestičke podatke. Konstatira se da je svjesna, orijentirana u tri pravca, da odaje utisak srednje teške bolesnice.
Prema stajalištu ovoga suda, iz iskaza tužene, te svjedoka VT, supruga tužene, te KT, sina tužene, nije se moglo nedvojbeno zaključiti da je sada pok. HT **.**.2014. napisala i potpisala vlastoručnu oporuku, već je bilo potrebno provesti grafološko vještačenje potpisa na spornoj oporuci, na koji način je bilo moguće nedvojbeno utvrditi je li ista pisala i potpisala spornu vlastoručnu oporuku.
14. Odredbom članka 30. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju («Narodne novine» broj 48/03., 163/03., 35/05. i 127/13.: u nastavku: ZN), propisano je da je oporuka valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao. Odredbom stavka 2. cit. članka određeno je da za valjanost vlastoručne oporuke nije nužno, ali je korisno, da su u njoj naznačeni mjesto i datum kad je sastavljena.
Tvrdnje tužitelja da vlastoručna oporuka oporučiteljice HT datirana s danom 7. rujna 2014., a koja je proglašena 29. rujna 2020., nije napisana i potpisana od strane oporučiteljice pok. HT, osporene su nalazom i mišljenjem Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja «Ivan Vučetić», Zagreb, u ime koje ustanove je nalaz i mišljenje izradila ŽT, dipl. inž., glavni vještak za rukopise i dokumente, stalni sudski vještak za dokumente i rukopise, 12. siječnja 2024. (stranice 99-106 spisa) (u nastavku: vještak grafolog), a iz kojeg proizlazi da je HT, dakle oporučiteljica, napisala i potpisala predmetnu oporuku.
Naime, zadatak grafološkog vještačenja je bio da se utvrdi je li vlastoručna oporuka od 7. rujna 2014., čiji je izvornik na stranici 94 spisa, Pi-33/2020, vlastoručno napisana i potpisana od strane HT, s time da se vjerodostojnost rukopisa iste na navedenoj vlastoručnoj oporuci utvrdi komparacijom s potpisom LT na zahtjevu za izdavanje osobne iskaznice, kartonu i punomoćima navedenim u rješenju na stranici 95-96 spisa.
U svom pisanom nalazu i mišljenju od 12. siječnja 2014. vještak grafolog navodi da je za potrebe vještačenja gore navedenog rukopisa i potpisa dostavljen cjelokupni spis sa sljedećim materijalom, sve u izvornicima: sporni materijal odnosno sporna oporuka, pisana prostoručno, kem. olovkom plavog crta na arku papira s crtovljem i dr., te nesporni materijal: kartoni izdane osobne iskaznice od 30. lipnja 1993. i 10. prosinca 2003. i pripadajući OB2- zahtjev za izdavanje o.i. od 10. prosinca 2003. sa stranice 86 spisa, te punomoći (list 81 spisa) te list 5 priloženog spisa P-1354/2019.
Vještak grafolog je analizom spornog rukopisa utvrdila da je sporni rukopis kojim je ispisan sadržaj predmetne oporuke, pisan kemijskom olovkom plavog crta, kombinacijom velikih tiskanih i malih pisanih slova i brojki. Rukopis da karakterizira relativno individualiziran rukopis, neuredne forme, pisan s većim brojem rukopisnih pogrešaka, kao npr. izostavljanjem ili prepravljanjem slova, istovremenim korištenjem malih i velikih pisanih i tiskanih slova i dr. Pisan je rukopisom srednjeg stupnja ispisanosti, srednje izražene dinamike i ritma pisanja s povremenim elementima sporosti i aritmičnosti poteza. Neujednačenog je nagiba grafema te ralativno neujednačenog pravca pisanja u odnosu na liniju pisanja. Individualne rukopisne značajke se manifestiraju u načinu oblikovanja grafema J, M, LJ, G, N, U, K, R, Ž, brojki 4, 5, 2, 8, 7. Sporni rukopis da je oblikovan kao puni rukopisni navod malim pisanim slovima „ HT jasno izražene definicije grafema. U završnom dijelu prezimena nalazimo redukciju iza „v”. Sporni potpis da je pisan rukopisom srednjeg stupnja ispisanosti, dinamike i ritma pisanja u skladu sa stupnjem ispisanosti, s povremenim elementima sporosti i aritmičnosti poteza. Nagib grafema i pravac pisanja su relativno neujednačeni. Rukopisna specifičnost da se manifestira u načinu oblikovanja grafema M, Lj, r, a. Nesporni materijal da sadrži samo potpise LT, no ne i rukopise neophodne za provedbu analize spornog rukopisa kojim je ispisan sadržaj oporuke te sigurna identifikacija skriptora spornog rukopisa nije bila moguća. Naime, prema pravilima struke za traženu analizu da je neophodno raspolagati rukopisno i sadržajno vremenski prilagođenim nespornim materijalom. To da znači da identifikacija skriptora spornog rukopisa zahtijeva raspolaganje nespornim rukopisom velikih tiskanih i malih pisanih slova i brojki, za koji je moguće nedvojbeno utvrditi da je pisan rukom HT, i to po mogućnosti iz vremena nastanka sporne oporuke (2014. ili bliže). Konačan rezultat takvog vještačenja da može biti zaključen činjenicom je li sporan i nesporan rukopis pisan i ili nije pisan rukom iste osobe. Nesporni potpisi također moraju biti rukopisno, sadržajno i vremenski prilagođeni spornom rukopisu. Predmetni potpisi datiraju iz šireg vremenskog rasporna od 1993., 2003., 2013. i 2015. Uvidom u dostavljeno, kao jedino vremenski odgovarajući nesporni potpis, da nalazimo potpis iz 2013. nastao na punomoći odvjetniku (stranica 81 spisa). Ostali potpisi da su nastali znatno ranije te se ne mogu uspoređivati sa spornim potpisom, tim više jer je navedena u vrijeme nastanka spornog potpisa bila u visokoj životnoj dobi. Zbog toga da se ne može isključiti eventualna promjena rukopisa, nastala kao posljedica mogućeg propadanja uslijed starosti i ili bolesti u to vrijeme, a kako to nalazimo upravo u potpisu iz 2015. sa stranice 5 spisa. U tom potpisu da su jasno utvrđene, a čak i vizualno vrlo jasno vidljive promjene rukopisa nastale uslijed propadanja, što se manifestira kao grafijski deficit u elementima sporosti i aritmičnosti poteza. No, vještak na osnovu ovakvog materijala ne može zaključiti u koje vrijeme su promjene rukopisa počele i u kojem obimu, jer se potpisa i rukopisa iz 2014. ne nalazi. Osim toga, takav potpis pisan velikim tiskanim slovima nije rukopisno prilagođen spornom. Svi ostali nesporni potpisi da su pisani kao puni rukopisni navodi, rukopisom srednjeg stupnja ispisanosti, srednje izrađene dinamike i ritma pisanja, s povremenim elementima sporosti poteza u kasnije nastalim potpisima (2013. i posebno u potpisu 2015.). Neujednačenog su nagiba grafema i neujednačenog pravca pisanja. Samo jedan odgovarajući nesporni potpis da nije dostatan za provedbu kvalitetne analize, tj. sigurne identifikacije, jer nije moguće utvrditi realne grafijske značajke. Po pitanju rukopisa, iako se ne navodi rukopis Lj. Maravić, vještak u spisu nalazi rukopis na nespornom obrascu OB2- zahtjeva za izdavanje osobne iskaznice (stranica 86 spisa), kojim je isti popunjen. Vrlo je individualizirane forme, također ispisan rukopisom srednjeg stupnja ispisanosti, dinamike i ritma pisanja u skladu sa stupnjem ispisanosti, neujednačenog nagiba grafema i pravca pisanja.
Vještak grafolog je naveo da na osnovu raspoloživog materijala vještačenja, usporedba spornog i nespornog materijala omogućena je usporedbom spornog i nespornog potpisa, čime su utvrđene relevantne rukopisne sličnosti u općem grafijskom izrazu tj. načinu definiranja potpisnog izraza, obliku rukopisa, stupnju ispisanosti, dinamici i ritmu pisanja, nagibu grafema i pravcu pisanja. Individualne rukopisne sličnosti utvrđene su u načinu oblikovanja grafema M (oblik središnje grame), a (unutarnji oval), r (oblik velikog tiskanog slova R), v (oblik krakova), LJ i lj (slijed poteza, visina kutne grame u LJ), n, međusobnom odnosu grafema. Rukopisna razlika utvrđena je u obliku završnog grafema ć. No na osnovu brojnih i vrlo vrijednih rukopisnih sličnosti, vještak je mišljenja da isti nema isključujući značaj, već je moguća posljedica neujednačenog načina oblikovanja toga grafema, kako se to nalazi u nespornom materijalu. Za sigurniju identifikaciju neophodno je raspolagati većim brojem potpisa pisanih malim pisanim slovima iz razdoblja bliskog razdoblju nastanka sporne oporuke 2014 ili bliže. U protivnom konačno mišljenje može biti samo u višem stupnju pozitivne vjerojatnosti. Usporedbom spornog i nespornog rukopisa, a imajući pri tome u vidu rukopis koji se nalazi na obrascu OB- zahtjeva za izdavanje o.i. od 10. prosinca 2003., utvrđene su relevantne rukopisne sličnosti u općem izgledu i obliku rukopisa, stanju ispisanosti, nagibu grafema i pravcu pisanja. Individualne rukopisne sličnosti su u načinu oblikovanja grafema M, R, J, E, V, K (oblik krakova), N (oblik središnje grame, broj i oblik poteza), LJ, D, S (oblik krivulje), Z, g, brojke 2, 5, 7, međusobnom odnosu grafema, upotrebi velikih tiskanih i malih pisanih slova unutar iste riječi i dr. Budući je i sporni i nesporni rukopis vrlo individualiziran, ovakve rukopisne sličnosti da upućuju na činjenicu da su oba rukopisa ispisana rukom iste osobe.
Dakle, iz nalaza i mišljenja vještaka Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja «Ivan Vučetić», Zagreb, u ime koje ustanove je nalaz i mišljenje izradila ŽT, dipl. inž., glavni vještak za rukopise i dokumente navedene ustanove, proizlazi da sporni rukopis kojim je ispisana predmetna oporuka od 7. rujna 2014. (stranica 94 spisa) je ispisan rukom iste osobe koja je ispisala sadržaj u rubrikama nespornog obrasca zahtjeva za izdavanje osobne iskaznice od 10. prosinca 2003. sa stranice 86 spisa, prema nalazu vještaka, te da je HT vrlo vjerojatno skriptor spornog potpisa na predmetnoj oporuci.
Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje gore navedenog vještaka, kao stručan, uvjerljiv, pa time i istinit, a prema stajalištu ovoga suda, a što proizlazi i iz nalaza vještaka, unatoč činjenici što dostavljeni nesporni materijal za HT nije u potpunosti kvantitativno i vremenski zadovoljavajući, već sama činjenica da postoje rukopisne sličnosti u općem izgledu i obliku rukopisa, stupnju ispisnosti, nagibu grafema i pravcu pisanja, pri čemu vještak detaljno opisuje individualne rukopisne sličnosti, potkrjepljuje zaključak vještaka da su sporni i nesporni rukopisi pisani rukom iste osobe oporučiteljice HT.
Stoga je u cijelosti prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja «Ivan Vučetić», Zagreb, a iz kojeg proizlazi da su sporni rukopis i potpis na oporuci od 7. rujna 2014. pisani rukom HT, jer je jasan i nedvosmislen, te uvjerljiv, iz kojeg razloga ovaj sud smatra da nije potrebno provesti dopunsko grafološko vještačenje, pa je radi navedenoga, odbijen prijedlog tužitelja za provođenje dopunskog grafološkog vještačenja, vještačenjem još jednog, naknadno dostavljenog potpisa, koji je sporan.
Tužitelj nije uspio dokazati svoje tvrdnje da pok. HT nije napisala i potpisala spornu vlastoručnu oporuku od 7. rujna 2014., a na njemu je u smislu odredbe članka 7. i 8. ZPP teret dokaza ovih navoda.
15. Stoga je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja opisan u točki I izreke presude.
16. Nakon što je odlučeno da tužbeni zahtjev tužitelja opisan u točki I izreke presude nije osnovan, primjenom odredbe članka 188. stavak 2. ZPP valjalo je odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja opisanom u točki II izreke presude.
Odredbom članka 26. stavak 1. ZN propisano je da oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života. Nadalje, prema stavku 2. cit. članka, oporuka je ništava, između ostalog, ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje. Ako se ne dokaže suprotno, smatra će se da je oporučitelj bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem.
Neosnovani su navodi tužitelja da je pok. HT u vrijeme sastavljanja oporuke odnosno pisanja i potpisivanja oporuke, nije bila sposobna za rasuđivanje.
Ni iz jednog iskaza, kako stranaka tako i saslušanih svjedoka, ne bi proizlazilo da sada pok. HT nije bila sposobna za rasuđivanje, pa tako i u vrijeme sastavljanja oporuke od 7. rujna 2014.
Iako su tužitelj i svjedoci, njegova djeca TT i FT, tvrdili da je njihova baka od odlaska u [adresa] bila neprepoznatljiva, da su imali dojam da ih nije prepoznala kad su je došli posjetiti ubrzo nakon odlaska iz [adresa], dakle nakon kolovoza 2014., iz njihovih navoda da su u vrijeme višednevne posjete s njom i normalno komunicirali, da su izlazili s njom vani, kao i iz navoda njezine prijateljice iz [adresa] svjedokinje ET, koja se s njom čula i nakon odlaska u [adresa] i sastava oporuke, iz čijeg iskaza proizlazi da je pok. HT bila suvisla, da ju je prepoznala po glasu, da je pitala za svoga muža T, iz čega proizlazi da je bila razumna i sposobna za rasuđivanje, kako to proizlazi i iz iskaza tužene te svjedoka VT i KT.
Svjedokinja ŠT, koja se, kako to tvrdi, susrela se s pok. HT dok je još živjela u [adresa], neposredno prije njezina odlaska u [adresa], sama navodi da se ne sjeća kakvo je bilo njezino psihičko stanje odnosno je li bila suvisla, ali se dobro sjeća da je bila polupokretna, da se nije mogla samostalno kretati, misli da joj je trebala pomoć pri oblačenju i svlačenju jer nije mogla samostalno kretati. Ne sjeća se ni je li suvislo govorila, što ovaj sud drži neuvjerljivim, te da je njezino sjećanje selektivno, jer se detaljno sjeća što su joj o Ljiljani HT pričali JT i njegova obitelj, kada su ju posjetili u [adresa], a ne sjeća se je li bila suvisla kada je pričala s njom u [adresa].
Svjedokinja FT je u svom iskazu navela da je njezina pok. baka HT dok je živjela u [adresa], a to je manje od mjesec dana prije sastavljanja sporne oporuke, bila suvisla, ali da nije bila presamostalna. Kaže da je živjela s dedom u stanu, ali da nikad nije bila sama. Kada su otišli u [adresa] posjetiti baku, da je na momente bila dobro, a na momente loše, zadnji dan posjete da je bila skroz u redu, svjesna prema njima, bilo joj je drago što su došli i žao što odlaze. Ovo ukazuje na razumno ponašanje bliske osobe.
I svjedok TT je u svom iskazu naveo da je njegova baka dok je živjela u [adresa] bila suvisla. Iako tvrdi da je zdravstveno stanje njegove pok. bake HT kada ju je posjetio u [adresa] bilo loše, naveo je da je na trenutke pričala suvislo. Iz njegova iskaza proizlazi da su s bakom vrijeme provodili u stanu i vani, da je zgrada imala lift, da bi baku vodio pod rukom, da su normalno vodili razgovore, da je pitala za njegovog tatu, a svog sina (tužitelja), a pitala je i za dedu, odnosno svoga muža, što također govori o razumnom ponašanju bliske osobe.
Ni iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da pok. HT u vrijeme sastavljanja i pisanja oporuke ne bi bila sposobna za rasuđivanje.
Već je ranije navedeno da tužitelj nije uplatio predujam za provođenje dokaza medicinskim vještačenjem, radi čega je sud odustao od provođenja navedenog dokaza.
Raspoloživa medicinska dokumentacija ne daje elemenata zaključku da u vrijeme sastavljanja odnosno pisanja oporuke sada pok. HT ne bi bila sposobna za rasuđivanje, da ne bi shvatila značenje svojeg očitovanja i njegovih posljedica ili da ne bi bila u stanju vladati vlastitom voljom, pa je tvrdnja tužitelja o nesposobnosti pok. HT za rasuđivanje, neutemeljena, a na tužitelju je teret dokaza ovih navoda.
S obzirom na navedeno, predmetna oporuka je valjana, i nije ništetna, jer je u vrijeme sastavljanja oporuke pok. HT bila sposobna za rasuđivanje, pa je primjenom ranije cit. odredbi, odbijen kao neosnovan i tužbeni zahtjev tužitelja opisan u točki II izreke presude.
U postupku sud nije posebno cijenio sadržaj ostale dokumentacije iz spisa u koju je izvršio uvid tijekom postupka, jer se radi o dokumentaciji koja nije od utjecaja na odluku o osnovanosti tuženog zahtjeva.
17. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka iz točke III izreke presude temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., a u svezi sa odredbom članka 155. ZPP, primjenom kojih odredbi je odlučeno da tužitelj naknadi tuženoj koja je u cijelosti uspjela u ovome sporu troškove postupka. Tužena potražuje parnični trošak za radnje svojeg punomoćnika - odvjetnika prema troškovniku sa stranice 147-148 spisa, a sud je istoj sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.; u nastavku: Tarifa) priznao parnični trošak, i to za radnje kako slijedi: za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1. 100 bodova), obrazloženog podneska od 21. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1.), te za zastupanje na ročištima od 7. ožujka 2022., od 3. svibnja 2022., od 5. listopada 2022., od 15. siječnja 2025., od 24. travnja 2025., od 11. srpnja 2025. i od 10. studenoga 2025. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR za ročište (Tbr. 9/1.), što za 7 ročišta ukupno iznosi 1.400,00 EUR, a sveukupno iznosi 1.800,00 EUR, i uvećano za PDV 25% koji je obračunat u iznosu od 450,00 EUR, daje iznos od 2.250,00 EUR. Uz navedeno, tuženoj je priznat i putni trošak za svjedoke VT i KT te za tuženu u pojedinačnim iznosima od 100,00 EUR, što ukupno iznosi 300,00 EUR. Stoga je tuženoj priznat parnični trošak u sveukupnom iznosu od 2.550,00 EUR. Tuženoj nije priznat preostali zatraženi parnični trošak, jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice. Tuženoj je priznata zatezna kamata na dosuđeni trošak postupka i to od donošenja ove presude pa do isplate, pozivom na odredbu članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona («Narodne novine» broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.), dok je visina stope zakonske zatezne kamate, određena primjenom odredbe članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).
U Crikvenici 19. studenoga 2025.
S u d a c:
Sonja Alač
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od 15 dana po dostavi prijepisa ove presude.
DNA:
pun. tužitelja
pun. tužene
