Poslovni broj: Gž Ob-47/2023-3

1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

              Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Martine Budinski Modronja, članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja Ž. S., OIB: …iz S., kojega zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u P., protiv tuženice M. K. S., OIB: …, iz S., sada s boravištem na adresi B., P., radi razvoda braka sa mlt. djecom i to mlt. I. S., OIB: …, mlt. F. S., OIB: … i mlt. …, OIB: …, svi iz S., koje zastupa posebna skrbnica T. E., iz centra, odlučujući o žalbi tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P Ob-29/2023-74 od 4. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2023.

 

                                                     p r e s u d i o    j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P Ob-29/2023-74 od 4. srpnja 2023.

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanom je presudom razveden brak koji su stranke sklopile 1. lipnja 2013. i koji je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja P. pod rednim brojem 19 za 2013. godinu (točka I. izreke). Ujedno je odlučeno da će zajednička maloljetna djeca stranaka I. S. rođen …, F. S. rođen … i M. S. rođen …stanovati s ocem Ž. S. (točka II. izreke) te da će otac samostalno obavljati roditeljsku skrb nad maloljetnom djecom u odnosu na odlučivanje o prebivalištu, izradi osobnih dokumenata, skrbi o zdravlju, obrazovanju djece i imovinskim pravima djece (točka III. izreke). Nadalje je naloženo tuženici počevši od 1. siječnja 2023. doprinositi za uzdržavanje mlt. I. S. iznos od 189,24 EUR/1.425,80 kn mjesečno s pripadajućom kamatom u slučaju zakašnjenja (točka IV. izreke), a za uzdržavanje mlt. F. i mlt. M. S. iznos od po 160,85 EUR/1.211,93 kn mjesečno s pripadajućom kamatom u slučaju zakašnjenja (točka V. i VI. izreke). Osobni odnosi maloljetne djece s majkom (tuženicom) su zabranjeni (točka VII. izreke), a odlučeno je i da svaka stranka snosi svoje troškove (točka VIII. izreke).

 

              2. Protiv ove presude žalbu podnosi tuženica sadržajno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, ali bez određenog prijedloga u odnosu na drugostupanjsku odluku.

 

              3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

              4. Žalba nije osnovana.

 

              5. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženica prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – dalje: ZPP), čija primjena je utemeljena na odredbi članka 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 103/15., 98/19., 47/20. i 49/23. – dalje: ObZ), uz tvrdnju da joj nije omogućeno sudjelovanje u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude.

 

              5.1. Suprotno žalbenim navodima, tuženici je tijekom postupka dana mogućnost raspravljanja pred sudom, a u postupanju suda, posebno kod dostavljanja pismena i poziva za ročište, nije bilo nezakonitosti. Naime, tuženici je tužba uredno dostavljena preko uprave Kaznionice u Lipovici, a nakon što je ona za zastupanje u ovom predmetu opunomoćila M. R., odvjetnika u S., sva pismena i pozivi su joj dostavljani preko izabranog punomoćnika. Po otkazu punomoći, koja je tuženici saopćena rješenjem od 15. svibnja 2023., prvostupanjski je sud, na temelju odredbe članka 146. stavak 2. ZPP, tuženici postavio zastupnika za primanje pismena, M. M., odvjetnicu u S. (rješenje od 12. lipnja 2023.), preko kojeg zastupnika su do kraja prvostupanjskog postupka tuženici dostavljana sva pismena.

 

              5.2. Nakon što je prvostupanjski sud odredio izvođenje dokaza saslušanjem stranaka i tuženicu  u dva navrata pozvao na ročište radi saslušanja, na koja ročišta ona nije pristupila, a izostanak s istih nije opravdala, prvostupanjski je sud osnovano, s ciljem zaštite prava i interesa maloljetne djece stranaka, rukovodeći se načelom hitnosti predmetnog postupka, odustao od njezina saslušanja (članak 265. stavak 2. ZPP).

 

              6. Iako tuženica u žalbi predlaže da joj sud omogući praćenje tijeka postupka na njezinom (poljskom) jeziku, tako što će joj u nastavku postupka osigurati sudskog tumača, iz sadržaja žalbe ne proizlazi da tuženica ukazuje na to da bi u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 7. ZPP. Pritom se posebno ističe da se punomoćnik tuženice tijekom postupka ionako odrekao prava na prevođenje (članak 102. stavak 2. ZPP), uz obrazloženje da tuženica poznaje hrvatski jezik, zbog čega se i osobno u kaznenom predmetu Općinskog suda u Sisku broj Kv-53/22 odrekla prava na prevođenje (zapisnik od 10. ožujka 2023. – list 92 spisa). To znači da tuženici u dosadašnjem tijeku postupka nije onemogućeno pošteno suđenje odnosno mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke (članak 5. stavak 2. ZPP).

 

              7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP, ocjena je ovog suda da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

              8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za razvod braka stranaka te odlučivanje o tome s kojim će roditeljem stanovati njihova zajednička maloljetna djeca, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djece s roditeljem te o uzdržavanju djece.

 

              9. U postupku je utvrđeno:

- da su stranke sklopile brak 1. lipnja 2013. te da je činjenica sklapanja braka upisana   u maticu vjenčanih matičnog područja P. za godinu 2013. pod rednim brojem 19,

- da je u braku stranaka rođeno troje djece, mlt. I. S. rođen 1. rujna 2014.  te mlt. F. i M. S. rođeni 28. srpnja 2020.,

- da stranke ne žive zajedno od 10. kolovoza 2022., kada je tuženici, zbog nasilničkog ponašanja u obitelji, određen istražni zatvor,

- da je tuženica, zbog kaznenog djela prijetnje, koje djelo je počinila prema suprugu (tužitelju), pravomoćno osuđena na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci,

- da je tuženici, rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Sisku od 11. ožujka 2023., izrečena mjera opreza zabranom približavanja, uspostavljanja ili održavanja veze prema maloljetnoj djeci, a sve zbog podnesene kaznene prijave da je maloljetnu djecu, od lipnja 2020. do 10. kolovoza 2022., kao majka, izlagala učestalom verbalnom i psihičkom nasilju te je negativno utjecala na dobrobit, rast i razvoj djece, izazivajući kod njih osjećaj straha i uznemirenosti,

- da su bračni odnosi tužitelja i tuženice trajno i teško poremećeni,

- da  djeca od 10. kolovoza 2022., kada je tuženica uhićena i privedena u zatvorsku ustanovu, u kontinuitetu žive s tužiteljem, koji se o njihovim potrebama skrbi na adekvatan način,

- da ne postoji dovoljna razina sukladnosti roditelja za međusobni dogovor o zajedničkoj djeci,

- da je tuženica, nakon što je u Republici Hrvatskoj izdržala kaznu zatvora, otišla u P., gdje se i danas nalazi.

 

              10. Odlučna činjenična utvrđenja u pogledu okolnosti vezanih uz razvod braka žalbenim navodima tuženice nisu dovedena u sumnju, jer se ni sama tuženica razvodu braka ne protivi, osim što za razvod krivi tužitelja.

 

              11. U takvim okolnostima, trajnog i teškog poremećaja bračnih odnosa, pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz članka 51. stavak 1. točka 2. ObZ, kada je brak stranaka razveden, pri čemu su potpuno neodlučni uzroci poremećaja bračnog odnosa koje svojom žalbom tuženica detaljno razlaže.

 

              12. Nadalje, imajući na umu slijedeće činjenice - da maloljetna djeca stranaka, nakon prekida faktične bračne zajednice roditelja, stanuju s tužiteljem (ocem); da je protiv tuženice pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava, što je rezultiralo donošenjem rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, broj KPZ-DO-29/2023 od 11. ožujka 2023., kojim joj je izdana mjera zabrane približavanja i uspostavljanja ili održavanja veze s maloljetnom djecom na udaljenosti manjoj od 100 m te uspostavljanja ili održavanja ili pokušaja uspostavljanja i održavanja bilo kakve izravne ili neizravne veze; da je prijedlog nadležnog centra za socijalnu skrb da maloljetna djeca žive s ocem (koji je stabilniji, iskazuje spremnost za suradnju i već na adekvatan način skrbi o potrebama djece) jer da tuženica iskazuje određene elemente poremećaja ličnosti s emocionalnom nestabilnošću i visokim agresivnim nabojem, te je upitnom ocijenjena njezina sposobnost da štiti prava i interese djece; da je u razgovoru s psihologom stariji sin stranaka izrazio svoje mišljenje o tome da želi i nadalje stanovati s ocem; da između stranaka ne postoji mogućnost sporazuma o ostvarivanju roditeljske skrbi jer je, štoviše, u vrijeme zaključenja glavne rasprave još uvijek na snazi mjera izrečena tuženici kojom joj se zabranjuje približavanje djeci i jer ista živi u P. – ovaj sud smatra da ni u odnosu na roditeljsku skrb i ostvarivanje osobnih odnosa maloljetne djece s roditeljem s kojim ne stanuju tako utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u pitanje žalbenim navodima tuženice.

 

              13. Suprotno žalbenim navodima, odluka suda utemeljena je na pravilnoj ocjeni izvješća o imovnom stanju i obiteljskim prilikama te mišljenju i prijedlogu o roditeljskoj skrbi nadležnog centra za socijalnu skrb koji su utemeljeni na detaljnoj, razložnoj i sveobuhvatnoj analizi obiteljskih prilika stranaka, kako i ostalih dokaza koje je sud cijenio kako zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti.

 

              14. Upravo je stručni tim nadležnog centra za socijalnu skrb mišljenja da je u interesu djece da nastave stanovati s tužiteljem odnosno da se tužitelju omogući izvršavanje samostalne roditeljske skrbi u elementima odlučivanja o prebivalištu, izradi osobnih dokumenata, skrbi o zdravlju i obrazovanju djece kao i njihovim imovinskim pravima.

 

              15. Imajući na umu gornje pravilno utvrđene činjenice, sud je prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio da će maloljetna djeca stanovati s ocem i da će otac samostalno ostvarivati roditeljsku skrb nad djecom i zastupati ih u vezi s njihovim bitnim osobnim pravima iz članka 100. stavka 1. ObZ.

 

              16. Ovakvo je postupanje suda prvog stupnja rezultat pravilne primjene odredbe članka 413. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 416. i člankom 105. stavak 4. ObZ, jer su odnosi između roditelja u velikoj mjeri konfliktni, čime je dobrobit djece svakako ugrožena.

 

              17. I prema ocjeni ovog suda, visoko konfliktni odnosi roditelja uz izdanu mjeru opreza zabranom majci da se približava i uspostavlja ili održava veze s maloljetnom djecom, uz izostanak kontakata i komunikacije između roditelja te aktualne nemogućnosti zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi, uz činjenicu da majka živi u P., a da je otac stabilniji i sigurniji roditelj, koji je od 10.  kolovoza 2022. preuzeo svu skrb o djeci, predstavlja opravdani razlog za određivanje samostalne roditeljske skrbi oca u skladu s odredbom članka 105. stavak 4. ObZ.

 

              18. S obzirom na prethodno opisano rizično ponašanje tuženice kao majke, stručni tim nadležnog centra za socijalnu skrb predložio je da maloljetna djeca stranaka osobne odnose s tuženicom ostvaruju pod nadzorom stručne osobe centra za socijalnu skrb, s čime se usuglasila i posebna skrbnica maloljetne djece. Međutim, prvostupanjski je sud, pozivom na odredbu članka 123. ObZ, zabranio tuženici ostvarivanje osobnih odnosa s djecom, obrazloživši nužnost takve zabrane činjenicom da je rješenjem Općinskog državnog odvjetništva od 11. ožujka 2023. (koje je doneseno nakon što su centar i posebna skrbnica djece dali svoje mišljenje o načinu ostvarivanja osobnih odnosa roditelja i djece) tuženici izdana mjera opreza koja u bitnome onemogućava ostvarivanje osobnih odnosa, jer je tom mjerom tuženici zabranjeno i približavanje djeci, ali i uspostavljanje i održavanje izravnog ili neizravnog kontakta.

 

              19. Iako djeca imaju pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuju, kao što roditelj koji ne stanuje s djecom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djecom, neovisno o njegovom pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi (članak 119. stavak 1. ObZ), sud može iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djecom ako je to nužno radi zaštite dobrobiti djeteta (članak 123. stavak 1. ObZ).

 

              20. U okolnostima konkretnog slučaja, pravilno je sud odlučio da se, radi zaštite dobrobiti djece, dok je na snazi izdana mjera opreza, zabrani ostvarivanje osobnih odnosa tuženice s maloljetnom djecom, a nakon što se mjera opreza ukine i okolnosti zbog kojih su osobni susreti zabranjeni promijene, tuženica će moći od suda zahtijevati ostvarivanje osobnih odnosa s djecom, jer je to njezino pravo, ali i dužnost.

 

              21. Odluka o uzdržavanju donesena je temeljem odredbe članka 413. stavka 1. točke 1. ObZ i odredaba članka 288., 289., 309., 310., 313. i 314. ObZ.

 

              22. S tim u vezi je utvrđeno da tuženica ne doprinosi za uzdržavanje djece, a kako ne tvrdi niti dokazuje da bi bila nesposobna za rad, dužna je, u smislu odredbe članka 288. stavak 1. ObZ, uzdržavati svoju maloljetnu djecu.

 

              23. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da se povremeni darovi učinjeni djeci ne mogu smatrati djelomičnim namirenjem obveze uzdržavanja, kao što je pravilan zaključak suda da tužitelj, s kojim djeca stanuju, svoj dio obveze uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb za djecu (članak 310. ObZ).

 

              24. Kako je obveza roditelja koji s djecom ne stanuje uzdržavati djecu zadovoljavanjem njihovih materijalnih potreba u obliku novčanog uzdržavanja, prvostupanjski je sud, imajući na umu dob djece (9 godina stariji sin i 3 godine blizanci), uobičajene potrebe djece u toj dobi te cijene osnovnih potrepština za djecu, pravilno njihove ukupne potrebe za uzdržavanje utvrdio u iznosu od 189,24 Eur/1.425,80 kn mjesečno za najstarijeg sina odnosno 160,85 Eur/1.211,93 kn za mlađu djecu (blizance), jer je riječ o minimumu iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje djece u Republici Hrvatskoj utvrđenih Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine", broj: 37/2022.). Roditeljska uloga nameće odgovornost prema roditeljstvu i ulaganje napora za osiguranjem izvora zarade koja će omogućiti uzdržavanje djece, pa kako je tuženica obvezana na ime uzdržavanja plaćati zakonski minimum, neosnovano ista prigovara visini dosuđenih iznosa.

 

              25. Žalbeni navodi kojima tuženica predlaže podjelu bračne stečevine kao neodlučni nisu cijenjeni, s obzirom na to da predmet ove pravne stvari nije zahtjev za utvrđenje/podjelu bračne stečevine.

 

              26. Pravilna je također i odluka o troškovima postupka koju je sud utemeljio na odredbi članka 366. stavak 1. ObZ.

 

              27. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je tuženice valjalo odbiti i pobijanu presudu potvrditi temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

 

                                     Sisak, 9. listopad 2023.

                                                                                    Predsjednica vijeća

                                                                                       Alenka Lešić,v.r.