REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2517/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ER, državljanina Ruske Federacije, s boravištem u [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Keser, odvjetnik u Zagrebu, Turinina ulica 5, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, 19. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/23-06/5783, URBROJ: 511-01-212-23-9 od 8. travnja 2024.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa donese novo rješenje o zahtjevu tužitelja, pri čemu je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju presude.

III. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova, OIB 36162371878, da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR (slovima: dvije tisuće petsto eura).

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/23-06/5783, URBROJ: 511-01-212-23-9 od 8. travnja 2024., odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj i određeno da je u roku od 8 dana od dana izvršnosti rješenja dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP), jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako je životno i logično obrazložio sve probleme i sve potencijalne opasnosti s kojima se susreo, kako za vrijeme boravka u Ruskoj Federaciji, tako i nakon bijega, kao što je opisao i sve okolnosti i modus svojeg proganjanja na osnovi vjerske pripadnosti Jehovinim svjedocima, dakle, religijskog opredjeljenja, ali i zbog svojeg stava prema ratu u Ukrajini. Dodaje kako je tijekom upravnog postupka dostavio svu relevantnu dokumentaciju koju je s obzirom na sve okolnosti uspio pribaviti te je dostavio uredne dokumente kojima dokazuje identitet i vojnu evidenciju, a dostavio je i potvrdu o krštenju i pripadnosti vjerskoj zajednici od 2. veljače 2024. kao dokaz pripadnosti Jehovinim svjedocima. Tvrdi kako je na jasan način obrazložio kada, kako i zašto je bio izložen opasnosti zbog svojeg vjerskog opredjeljenja, zbog čega su pripadnici njegove vjeroispovijesti u Ruskoj Federaciji proganjani, kakve su točno probleme doživljavali pripadnici Jehovinih svjedoka, a li i on osobno. Upravo proganjanje radi pripadnosti Jehovinim svjedocima potvrđuju izvori na koje se poziva tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja, ali i notorna činjenica da su Jehovini svjedoci u Ruskoj Federaciji zabranjena vjeroispovijest od 2017. kada su proglašeni ekstremističkom organizacijom i kao takvi izjednačeni s teroristima, pa zbog ovog razloga tužitelj smatra da ima pravo i na supsidijarnu zaštitu.

2.1. Tužitelj ističe kako je neživotan, nelogičan i nejasan navod iz obrazloženja pobijanog rješenja da tužitelj „…ne poznaje ni jednog drugog člana koji je pritvoren, mučen, osuđen na zatvorsku kaznu zbog same pripadnosti Jehovinim svjedocima ili poslan na ratište zbog pripadnosti navedenoj vjerskoj zajednici…“, jer je na zapisniku od 13. prosinca 2023. jasno rekao „…u mjestu u kojem je živio jednom od braće pripadnika Jehovinih svjedoka su dolazili doma i vršili su pretres…“, ali isto tako je i notorna činjenica da je pripadnost i prakticiranje vjere Jehovinim svjedocima kriminalizirano kao ekstremizam i kao takvo propisano i zakonima s jasno određenim kaznama (pa i zatvorskim) za prakticiranje vjere ili posjedovanje literature Jehovinih svjedoka (prije svega Biblije, ali i svih ostalih izdanja). Dodaje kako je nejasan i navod obrazloženja pobijanog rješenja kada se nedvosmisleno navodi kako „…tražitelj nije bio praćen, sniman ili fotografiran prije samog pretresa, što je redovita praksa u postupcima protiv Jehovinih svjedoka…“, jer tužitelj, a još manje tuženik, ne može znati je li bio praćen, sniman ili fotografiran, a još manje je li to redovita praksa, jer propisano zakonima sigurno nije. Tužitelj je rekao da o uhićenju i mučenju dana 26. rujna 2022. nije dobio nikakav dokument te da mu je rečeno da po službene dokumente dođe drugi dan. Nadalje navodi kako nikada nije rekao da je dobio poziv za služenje vojnog roka, već da se boji prisilne mobilizacije (što je ogromna razlika koju tuženik ne uočava). Kao što je iskazao, ali i dokumentirao, vojni rok je odradio kroz civilno služenje, ali je i dalje bio evidentiran u vojnoj evidenciji. Također, da li je uhićenjem i mučenjem pokrenut nekakav kazneni postupak ne zna sa sigurnošću niti tužitelj, a još manje tuženik. Kako je tužitelj opisao, on je bio prisiljen potpisati neke dokumente te neka priznanja i moguće je da je službeno uhićenje i pokretanje pretkaznenog postupka (izvida, istraživanja i sl.) bilo predviđeno za sljedeći dan. A što se tiče vođenja kaznenog postupka, tuženik zasigurno nema saznanja o procesnim pravilima koja vrijede u Ruskoj Federaciji, ali u Republici Hrvatskoj kazneni postupak ne započinje uhićenjem od strane policije (ili neke druge službe). Tužitelj ima saznanja da u je Ruskoj Federaciji slično zakonsko uređenje, tako da argument o tome da tužitelj ne bi mogao napustiti zemlju nakon uhićenja i zadržavanja ne stoji, jer je u toj fazi bio daleko od toga da se protiv njega „vodi kazneni postupak“. Tvrdi da je, nakon što je podvrgnut mučenju, u strahu za vlastiti život i sigurnost, u dobi od 24 godine, napustio svoju obitelj i državu u kojoj je odrastao i školovao se, kupio kartu i sjeo na vlak, a nije „organizirao putovanje“. Kupnja karte i ovakav bijeg koji tužite lj opisuje ne zahtijeva visok stupanj organizacije, već ukazuje na visok stupanj straha za vlastiti život. Napominje kako je napustio Rusku Federaciju 27. rujna 2022. u pravcu Kazahstana, potom se 18. listopada 2022. uputio u Ujedinjene Arapske Emirate te 22. listopada 2022. u Srbiju (o čemu ima dokaz u vidu štambilja u putovnici), a prvi val mobilizacije je počeo 21. ru jna 2022., dakle 6 dana prije njegova bijega.

2.3. Nadalje ističe kako tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja (str. 6. par. 4.) navodi i potpunu neistinu koja se ne temelji na stanju spisa, a to je da „…i sam navodi da u zemlji podrijetla nije bio kažnjavan, tužen, pritvaran, uhićen niti mu je mjesto boravka bilo pretresano. Također nije bio izložen mučenju, maltretiranju ili fizičkom nasilju…“. Tužitelj je o pritvaranju, uhićenju, mučenju, maltretiranju i fizičkom nasilju dosljedno iskazivao u dva navrata, pa je nejasno kako se odluka u ovoj upravnoj stvari mogla temeljiti na ovako pogrešnim argumentima za koje ne postoje dokazi u spisu, već upravo suprotno. Suprotno navodima iz obrazloženja pobijanog rješenja, tvrdi kako je njegov strah od povratka u Rusku Federaciju opravdan te je u svom zahtjevu detaljno, životno i logično opisao okolnosti koje su dovele do toga da je osjetio opravdan osjećaj straha za vlastiti život, zbog čega je i napustio Rusku Federaciju 27. rujna 2022. (ruska invazija na Ukrajinu je započela 24. veljače 2022., a prvi val mobilizacije 21. rujna 2022.). Tvrdi da je, suprotno stajalištu tuženika, njegov zahtjev za međunarodnom zaštitom osnovan, jer postoji opravdana bojazan da će povratkom u Rusku Federaciju biti u opasnosti, budući da je ”prebjegao” iz Rusije, pa ga se može smatrati i dezerterom, da ima svjetonazore vjerske organizacije Jehovini svjedoci, koja organizacija možda u Republici Hrvatskoj nije problem, ali u Ruskoj Federaciji su Jehovini svjedoci izjednačeni s teroristima. Činjenica da je ”prebjegao” iz Rusije nakon početka invazije na Ukrajinu, da se ratu protivio, da je etničkog podrijetla E te da je još i pobornik terorističke zajednice (Jehovinih svjedoka), su po mišljenju tužitelj razlozi za usvajanje njegovog zahtjeva. Bez obzira na tužiteljev osobni stav o strahu i ugroženosti, tvrdi kako je objektivna činjenica da je Ruska Federacija nesigurna zemlja po pitanju pripadnosti Jehovinim svjedocima te isto predstavlja realnu opasnost po život i zdravlje tužitelja, a kao takva itekako predstavlja razlog progan janja i izvor opasnosti za život i zdravlje, kako osobno, tako i pripadnika njegove obitelji. S obzirom na sve navedeno, tužitelj smatra kako su se ispunile pretpostavke za primjenu članka 21. stavka 1. Zakona. Predlaže poništiti osporavano rješenje i priznati mu azil, podredno supsidijarnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, a podredno predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak. Predlaže i da mu se odobri besplatna pravna pomoć u ovome sporu.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se vjerodostojnost materijalne činjenice, u ovom slučaju da tužitelju prijeti opasnost od proganjanja na temelju religijske pripadnosti, ocjenjuje na temelju unutarnje i vanjske vjerodostojnosti. Unutarnja vjerodostojnost vezuje se uz tužiteljeve navode i materijalne dokaze kojima potkrjepljuje svoje navode. Ističe kako su tijekom postupka utvrđene kontradiktornosti, pa je tako nakon navodnog pritvaranja i mučenja tužitelj obaviješten da će protiv njega biti pokrenut kazneni postupak, a da kopije dokumenata može preuzeti sutradan , što je u suprotnosti s postupanjem u kaznenim postupcima. Nadalje ističe kako tužitelj nema saznanja u kojoj je policijskoj postaji bio zadržan, iako se navodno u istu trebao vratiti. Tužitelj navodi da je bio oslobođen služenja vojnog roka, ali da bi zbog posjedovanja vojne iskaznice mogao biti poslan na ratište u Ukrajinu. Tuženik ističe kako je dana 11. travnja 2023. godine glasnogovornik predsjednika [adresa], SR, komentirajući prijedlog o izmjenama Zakona o vojnoj dužnosti i službi, potvrdio da neće postojati drugi val mobilizacije. Isto je izjavio i predsjednik [adresa], NR, u svom obraćanju za kraj 2023. godine kada je naveo kako novog vala mobilizacije neće biti, jer je broj vojnika u Ukrajini dosegnuo 600 tisuća, što je dovoljno za obranu ruskih interesa. Također ističe da su ruske vojne snage jedne od najvećih snaga svijeta te je NR u prosincu 2023. godine naredio povećanje snaga na 1.3 milijuna aktivnog vojnog osoblja , što znači da ruske snage imaju još najmanje 400 tisuća vojnika na raspolaganju za vojne operacije. Tuženik dodaje kako treba uzeti u obzir da 2024. godine idu dva nova kruga novačenja za rusku vojsku, što bi značilo još najmanje 147 tisuća obučenih vojnika. Uzimajući sve navedeno u obzir, kao i činjenicu da tužitelj nije primio poziv za mobilizaciju, tuženik smatra kako se može zaključiti da postoji neznatna mogućnost da tužitelju prijeti opasnost od mobilizacije.

3.1. Tuženik ističe da je sukladno odredbama čl. 4. st. 5. Direktive 2011/95/eu podnositelj zahtjeva dužan zatražiti međunarodnu zaštitu što je prije moguće, osim ako može predočiti opravdane razloge zašto to nije učinio. Obrazlaže kako je tužitelj navodno zatražio međunarodnu zaštitu u Republici Srbiji, ali zbog toga što je bio u većinskom muslimanskom mjestu gdje nije mogao ići na skupštine Jehovinih svjedoka , napušta Republiku Srbiju i odlazi u Republiku Hrvatsku. Tuženik tvrdi kako se navedeni razlog ne može se smatrati opravdanim razlogom za odustanak od međunarodne zaštite, s obzirom na to da Jehovini svjedoci imaju svoj ogranak i u Republici Srbiji. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je na raspravi saslušao tužitelja.

6. Na raspravi 16. listopada 2025. tužitelj je iskazao da je odlučio napustiti Rusku Federaciju, jer su 2017. godine Jehovini svjedoci zabranjeni u Ruskoj Federaciji te su nastali problemi s prakticiranjem vjere, oduzete su im dvorane za sastanke, zabranjeno je propovijedanje, kao i Biblija, koju tužitelj čita svaki dan. Naveo je da je od 2018. do 2020. civilno služio vojni rok i negdje u to vrijeme odnosno 2021. je u zatvoru završio PR, koji je bio aktivni član organizacije Jehovinih svjedoka. Tužitelj je njega osobno poznavao te ga je nakon toga bilo strah ponovno prakticirati svoju vjeru. Tužitelj je opisao da je bio aktivan u Jehovinim svjedocima od kada je kršten s 14 godina, na način da je išao po kućama i razgovarao o Bibliji, što je način na koji Jehovini svjedoci propovijedaju svoju vjeru. Nakon uhićenja PR puno je manje išao po kućama, iako je i dalje išao, jer ga je bilo strah, a počeli su sastanke organizirati preko Zoom-a. Tužitelj je proučavao Bibliju, imao svoje zadatke i onda je tijekom tih sastanaka odgovarao na pitanja. Dana 26. rujna 2022. godine kod njega u stan je došla policija, jer su htjeli da im navede imena ostalih Jehovinih svjedoka koji su sudjelovali na tim sastancima. Došao je jedan čovjek koji mu nije pokazao policijsku ispravu, nego je samo rekao da mora ići s njim u policijsku postaju, jer će inače imati problema. Tada je bio sam kod kuće i otišao je s njim, doveo ga je u policijsku postaju u ured u kojem je sjedio jedan čovjek i rekao mu da oni znaju što on radi i čime se bavi, da je član ekstremističke organizacije i da je to protuzakonito. Tražio je da mu kaže imena drugih koji su sudjeluju na sastancima Jehovinih svjedoka. Tužitelj je odgovorio da to ne može i neće, tada se on naljutio i rekao da mora s njim surađivati. Onda je nazvao nekoga na telefon, došla su dva muškarca i odveli su ga u prostoriju s tuševima. Rekli su mu da mora surađivati ili će imati velikih problema. Tužitelj je odgovorio da neće surađivati i nakon toga su ga gurnuli pod tuš pod hladnu vodu i nekoliko puta stresli s elektrošokerom, a nakon toga nekoliko puta udarili nogom po gornjem dijelu tijela. Nakon toga je rekao da će surađivati, pa su ga odveli natrag kod tog čovjeka u ured. Potpisao je da je član organizacije i da organizira skupštine. Čovjek mu je rekao da mora doći sutra ili kada mu on javi i zapisao je broj telefona na papir. Tužitelj je tražio da ide kući, jer je bio u šoku i sve ga je treslo. Čovjek mu je rekao da ne smije nigdje bježati, jer oni znaju da su članovi njegove obitelji Jehovini svjedoci. Tužitelj je tražio da mu daju nekakav zapisnik ili papir, ali je rekao da će to dobiti poslije. Onda je otišao kući i kada je malo došao k sebi, otišao je na kolodvor i kupio kartu za vlak za Kazahstan. Nije imao gdje spavati, nije imao novaca nego samo što mu je ostalo na kartici, pa je kupio kartu za neku igraonicu za šest sati i tamo spavao, to je bilo u Astani. Čuo je od drugih Jehovinih svjedoka da su tražili azil u Njemačkoj, pa je krenuo dalje na put, jer se bojao da će imati problema i on i njegova obitelj. Stigao je avionom do Abu Dhabija i nakon toga do Srbije. Htio je doći do Austrije i tamo tražiti azil, ali ga nisu pustili na avion koji slijeće u Austriju, pa je u Srbiji tražio azil. U Srbiji o njegovom zahtjevu nisu odlučili. Čovjek s kojim je bio smješten u Prihvatilištu u Srbiji mu je rekao da Srbija surađuje s Rusijom i da zna za neki slučaj čovjeka kojeg su S tražili u Srbiji, pa se bojao da će se isto dogoditi i njemu i otišao je u Bosnu i Hercegovinu i nakon toga u Hrvatsku, gdje je tražio azil. U kontaktu je s obitelji koja je ostala u Rusiji i majka mu je rekla da je kući došao policajac koji je zadužen za okrug i rekao majci da mu mora javiti kada se tužitelj vrati i gdje se nalazi. Članovi njegove obitelji su aktivni Jehovini svjedoci, osim brata, koji je član ali nije aktivan, što znači da ne dolazi na skupštine i ne propovijeda vjeru. U slučaju povratka kući završio bi u zatvoru zbog sudjelovanja u ekstremističkim aktivnostima, za što je propisana kazna od 2 do 6 godina zatvora, mogli bi mu raditi probleme i u zatvoru kao osvetu zato što je napustio Rusku Federaciju.

6.1. Na pitanje svoga opunomoćenika tužitelj odgovara da je po narodnosti E te da bi mu u slučaju povratka u Rusiju mogli reći da je radio nešto za Ukrajinsku državu. Na daljnje pitanje odgovara da je prije napuštanja Rusije na granici sa Kazahstanom bilo puno policije i neke ljude su skidali s vlaka zbog mobilizacije, a tužitelja su legitimirali i pustili, međutim, kada je u Rusiji na zadnjoj stanici prije Kazahstana presjedao na drugi vlak i kupovao kartu, prodavačica mu nije htjela prodati kartu, jer je rekla da ga policija neće pustiti preko granice zbog godina. Tužitelj je inzistirao da mu proda kartu, ona je rekla da mu neće vratiti novce ako ne prijeđe granicu i onda mu je prodala kartu. U vlaku ga je policija ispitivala zašto ne ide u vojsku braniti državu, a tužitelj im je pokazao vojnu knjižicu iz koje se vidi da je vojni rok služio civilno te im je pokazao putovnicu i onda su provjerili u sustavu da nema dugova, nakon čega su pustili da prijeđe granicu. Prije ovih događaja koje je opisao, nije nikada bio uhićen niti je imao problema sa zakonom odnosno kršenjem zakona. Nakon što su Jehovini svjedoci zabranjeni, kada je išao u službu tj. propovijedati vjeru, ljudi su znali reći da će zvati policiju, jer su Jehovini svjedoci zabranjeni, ali osim toga zakon nije kršio. Na pitanje opunomoćenika tužitelj odgovara da mu ciljana država nije bila Austrija ni Njemačka, već mu je cilj bila Europska unija, ali nije znao kako funkcionira postupak azila. Tužitelj navodi da je ovdje u Hrvatskoj zaposlen, govori hrvatski, radi cijelo vrijeme kod jednog poslodavca kao konobar, tu mu je jako dobro, na poslu ima prijatelje i htio bi ovdje ostati.

6.2. Na pitanje opunomoćenika tuženika da li se boji da bi ga u Rusiji mogli mobilizirati tj. poslati u Ukrajinu, tužitelj odgovara da koliko on zna ljudi sada žive slobodno, a oni biraju koga traže za vojsku, moglo bi se to dogoditi, ali tužitelj nije zbog toga otišao. Pojašnjava da je vojsku služio civilno i zbog toga teško da bi ga mobilizirali i poslali u Ukrajinu, osim ako za to imaju nekakav drugi razlog. Na pitanje o članovima obitelji, tužitelj navodi da njegov brat nije aktivan član Jehovinih svjedoka kao on, brat nije išao na skupštine i nije išao po selima propovijedati vjeru. Tužitelj je organizirao skupštine preko Zoom-a, pomagao starijim osobama koje ne znaju s mobitelom da sudjeluju na skupštinama, poznavao je čovjeka kojeg su zatvorili zbog N svjedoka i tužitelj je dolazio na istu skupštinu kao i on, a išao je i na druge skupštine. Na pitanje opunomoćenika tuženika vezano uz podneseni zahtjev za azil u Srbiji, tužitelj navodi da je u Srbiji bio 5 mjeseci i postupak nije uopće proveden, samo su mu zapisali osobne podatke i nisu ga ni pitali zbog čega traži azil. Kada se tužitelj raspitivao o postupku i kada će biti intervju, rekli su mu da može sam napisati na papiru na bilo kojem jeziku razloge traženja azila. Tužitelj je napisao svoje razloge na ruskom i to im je predao te pitao da li oni to mogu pročitati i razumjeti, ali nikakav daljnji odgovor nije dobio. Onda je čuo da u Srbiji surađuju s Rusijom i da im daju informacije o tražiteljima azila. Također, bio je smješten u manjem gradu gdje nije bilo skupština N svjedoka, tako da je mogao sudjelovati samo on-line, a tužitelju puno znači da osobno bude prisutan na sastancima. Pitao je tamo gdje je tražio azil i rekli su mu da skupštine postoje u većim gradovima, ali da pomoć tražiteljima azila ne uključuje financiranje karte za odlazak na skupštine. Kako je vrijeme prolazilo, a postupak nije napredovao, tužitelj više nije htio čekati u Srbiji. Na pitanje opunomoćenika tuženika da li bi otišao u Srbiju kada bi sada saznao da su mu odobrili azil, tužitelj odgovara da ne zna te da mu nije jasno kako bi mu u Srbiji odobrili azil kada nisu proveli ni intervju. Na pitanje o članovima obitelji u Rusiji tužitelj navodi da oni ne mogu slobodno prakticirati svoju vjeru, žive u strahu od policije, a skupštine se organiziraju samo putem Zoom-a. Više ne mogu koristiti aplikaciju koju su ranije koristili, a Biblija je zabranjena i ne smije ju se imati kod kuće. Na pitanje da li mu je dostupna Gosuslugi aplikaciju preko koje se u Rusiji šalju pozivi za mobilizaciju, tužitelj odgovara da mu nije dostupna, jer je za pristup potrebna potvrda broja mobitela, a tužitelj je SIM karticu izgubio kada je nakon prelaska granice mijenjao SIM kartice. Na navod opunomoćenika tuženika da je sada moguće pristupiti navedenoj aplikaciji i s e -mail adresom i bankovnom karticom, tužitelj odgovara da nije pokušao ući na Gosuslugi aplikaciju. Pojašnjava da je pokušao otvoriti svoj račun na Gosuslugiju, ali mu piše da je potrebna verifikacija mobitela, zbog dodatne sigurnosti. Tužitelj je pokušao otvoriti račun radi podataka koje mu dostavlja Porezna uprava, ali nije uspio.

7. Iz osporenog rješenja je razvidno da je tužitelj dana 27. ožujka 2023. godine u Policijskoj upravi karlovačkoj, Postaji granične policije Cetingrad , izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Dana 17. travnja 2023. godine podnio je zahtjev za međunarodnu zaštitu u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, u kojem je naveo da je državljanin Ruske Federacije te da drugih državljanstva nema, po nacionalnoj pripadnosti je E, a po vjerskoj pripadnosti je Jehovini svjedok. Zemlju podrijetla nije napustio zbog nacionalne pripadnosti niti zbog problema s vojnim vlastima, nego zbog problema vezanih uz religijsku pripadnost. Naveo je da je 26. rujna 2022. bio zadržan od strane organa vlasti u Ruskoj Federaciji, koji su došli po njega kući i odveli ga u policijsku postaju na ispitivanje, polili hladnom vodom pod tuševima, nekoliko puta stresli elektrošokerom i pretukli, nakon čega je pristao surađivati s njima i potpisao dokument o krivnji, jer su oni tvrdili da se bavi ekstremističkom djelatnošću, jer je član Jehovinih svjedoka. Rekli su mu da se javi sljedeći dan kako bi mogao dobiti kopiju potpisanog dokumenta, da će protiv njega pokrenuti kazneni postupak i da ne smije napuštati zemlju, jer je potpisao dokument o krivnji. Istoga dana navečer navodi da je napustio Rusku Federaciju i otišao u Kazahstan. Na kraju je dodao kako je i vojni obveznik te se boji da bi ga mogli poslati na ratište u Ukrajinu, gdje je rođen i ima rodbinu.

7.1. Povodom podnesenog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a radi izjašnjavanja o svim činjenicama i okolnostima koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite, tužitelj je saslušan na zapisnik 13. prosinca 2023. Kao razlog napuštanja zemlje podrijetla naveo je to što je Jehovin svjedok i ne može prakticirati svoju vjeru, nije mogao propovijedati ni ići na skupštine, nije mogao kod kuće imati Bibliju. Naveo je da je bio mučen prilikom pritvaranja 26. rujna 2022. kada su ga polijevali hladnom vodom, tresli šokerom i pretukli u policijskoj postaji u gradu Ačinsk, ulica Gagarina, ali ne zna točan broj. Pored toga je naveo da je imao problema na poslu, jer je E, zbog čega su ga vrijeđali od početka rata, a također je i vojni obveznik, pa ga mogu poslati na ratište.

8. S obzirom na navedeno, sud ne može prihvatiti kao pravilne i zakonite navode iz osporenog rješenja kojima tuženik tvrdi da sam tužitelj navodi da u zemlji podrijetla nije bio kažnjavan, tužen, pritvaran, uhićen niti mu je mjesto boravka bilo pretresano, također da nije bio izložen mučenju, maltretiranju ili fizičkom nasilju, kad tužitelj od samog zahtjeva, preko saslušanja u upravnom postupku do saslušanja u upravnom sporu tvrdi da je bio zadržan, mučen, maltretiran te izložen fizičkom nasilju u policijskoj postaji zbog pripadnosti Jehovinim svjedocima. Nastavno na navedeno, također je potpuno irelevantan navod tuženika iz osporenog rješenja da se tužitelj u zemlji podrijetla nije bavio aktivizmom, zbog čega nije mogao privući pažnju vlasti, kraj činjenice da sam tuženik navodi kako je tužitelj tijekom postupka naveo točne detalje o učenju N svjedoka, čime je potvrdio svoju pripadnost navedenoj vjerskoj zajednici te da su Jehovini svjedoci zabranjeni u Ruskoj Federaciji odlukom Vrhovnog suda od 20. travnja 2017. Naime, tužitelj od samog početka kao primarni razlog traženja međunarodne zaštite navodi strah od progona zbog svojih vjerskih uvjerenja, dok svoje ukrajinsko porijeklo i strah od slanja na ratište navodi kao dodatne razloge (što je razvidno iz samog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, kojom prilikom je izjavio da zemlju podrijetla nije napustio zbog nacionalne pripadnosti niti zbog problema s vojnim vlastima, nego zbog problema vezanih uz religijsku pripadnost). Tuženik je većinu svog rješenja koncipirao na strahu od mobilizacije, dok je primarni razlog traženja zaštite marginalizirao, čime je povrijedio zakon tužitelju na štetu. I na raspravi na pitanje opunomoćenika tuženika da li se boji da bi ga u Rusiji mogli mobilizirati tj. poslati u Ukrajinu, tužitelj je odgovorio da koliko on zna ljudi sada žive slobodno, a oni biraju koga traže za vojsku, moglo bi se to dogoditi, ali tužitelj nije zbog toga otišao.

8.1. Nadalje, u odnosu na navod iz osporenog rješenja kojim tuženik ističe kako nije životno uvjerljivo da bi tužitelj kao osoba koja je podvrgnuta navodnom mučenju bio sposoban organizirati putovanje u svega par sati i napustiti zemlju podrijetla, sud u cijelosti prihvaća kao logičan argument tužitelja da jednostavna kupnja karte za vlak i ovakav bijeg koji tužitelj opisuje ne zahtijeva visok stupanj organizacije, već ukazuje na visok stupanj straha za vlastiti život i zapravo je logično postupanje osobe koja je privedena u policijsku postaju, obaviještena da policija zna da je član zabranjene ekstremističke organizacije i od koje je mučenjem i pod prijetnjom kaznenog progona tražena suradnja s policijom na način da imenuje ostale koji su sudjeluju na sastancima Jehovinih svjedoka. Dakle, ako je tužiteljev iskaz istinit, onda je osnovano mogao očekivati da će policija ponovo od njega tražiti suradnju na način da prokaže ostale članove Jehovinih svjedoka i/ili da će protiv njega pokrenuti kazneni postupak zbog članstva u ekstremističkoj organizaciji. Tužitelj pravilno ističe i kako ne stoji argument tuženika da ne bi mogao napustiti zemlju nakon uhićenja i zadržavanja, jer u toj fazi kazneni postupak još nije mogao biti pokrenut te je tužitelj i otišao isti dan dok je još mogao napustiti zemlju podrijetla.

9. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da su tijekom postupka utvrđene kontradiktornosti, pa je tako nakon navodnog pritvaranja i mučenja tužitelj obaviješten da će protiv njega biti pokrenut kazneni postupak, a da kopije dokumenata može preuzeti sutradan, a što da je u suprotnosti s postupanjem u kaznenim postupcima. S obzirom da je riječ o postupanju organa vlasti Ruske Federacije, koja je prema svim međunarodnim izvješćima sklona upotrebi represivnih mjera prema vlastitim građanima i zaobilaženju pravila postupka, općenito pozivanje tuženika na „suprotnosti s postupanjem u kaznenim postupcima“ je paušalno i neprihvatljivo, bez dodatnih argumenata o konkretnom načinu postupanja ruskih vlasti u kaznenim postupcima i to u praksi. Također nije točan navod iz odgovora na tužbu prema kojem tužitelj nema saznanja u kojoj je policijskoj postaji bio zadržan, iako se navodno u istu trebao vratiti, jer je tužitelj na zapisnik 13. prosinca 2023. jasno iskazao da se to dogodilo u policijskoj postaji u gradu Ačinsk, ulica Gagarina, ali ne zna točan broj.

10. Točna je tvrdnja tuženika da tužitelj svoje pritvaranje i fizički napad temelji samo na vlastitim navodima te da za navedeno ne posjeduje materijalne dokaze, poput policijskog zapisnika, kojim bi potvrdio da se navedeno u stvari i dogodilo. Međutim, tuženik nije osporio iskaz tužitelja u dijelu pripadnosti Jehovinim svjedocima te je u tom smislu propustio analizirati pretpostavke za primjenu instituta blagodati sumnje iz čl. 29. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine broj 70/15, 127/17, 33/23, 17/25, dalje Zakon), pri čemu je tužitelj obrazložio zašto nije čekao rješenje o zahtjevu za međunarodnu zaštitu koji je prethodno podnio u Srbiji. Naime, navod iz odgovora na tužbu da je tužitelj napustio Republiku Srbiju i došao u Hrvatsku zbog toga što je bio smješten u većinskom muslimanskom mjestu gdje nije mogao ići na skupštine Jehovinih svjedoka, je samo djelomično točan, jer je tužitelj uz to naveo i da u razdoblju od 5 mjeseci od traženja azila u Srbiji postupak nije proveden niti je zakazan termin intervjua, nego su samo zapisali njegove osobne podatke i nisu ga ni pitali zbog čega traži azil, a kada se raspitivao o postupku rekli su mu da može sam napisati razloge traženja azila na bilo kojem jeziku, što je tužitelj učinio, ali nakon toga se više ništa u postupku nije događalo, a čuo je i da Republika Srbija surađuje s Ruskom Federacijom i da im daju informacije o tražiteljima azila. Nadalje, u dijelu rješenja gdje tuženik obrazlaže procjenu budućeg rizika, tuženik zanemaruje činjenicu da je tužitelj pripadnik Jehovinih svjedoka, koja vjerska organizacija se u Ruskoj Federaciji smatra ekstremističkom i protuzakonitom, a rješenje ne sadrži valjano obrazloženje u pogledu situacije u kojoj se nalaze i rizika s kojima su suočeni članovi Jehovinih svjedoka u Rusiji.

11. Slijedom navedenoga, sud ocjenjuje da je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, jer se tuženik fokusirao na strah od mobilizacije, umjesto na strah od progona zbog vjerskih razloga, u kojem smislu je potrebno razmotriti da li su ispunjeni uvjeti iz čl. 20. i 21. Zakona, a imajući u vidu trenutni položaj Jehovinih svjedoka u Ruskoj federaciji i rizike kojima je izložen tužitelj u slučaju povratka, kao i rizike kojima su izloženi svi članovi Jehovinih svjedoka u Rusiji, uzimajući u obzir i relevantnu praksu Europskog suda za ljudska prava.

12. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS) poništio osporeno rješenje i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak. Sud nije sam riješio stvar, jer u provedenom upravnom postupku nisu utvrđene sve relevantne činjenice i okolnosti potrebne za donošenje meritorne odluke.

13. Sud je rješenjem poslovni broj: Us I-2517/2024-9 od 22. rujna 2025. odlučio da se tužitelju ne odobrava besplatna pravna pomoć u ovome sporu, jer visina prihoda koje tužitelj ostvaruje u Republici Hrvatskoj prelazi iznos proračunske osnovice.

14. Tužitelj potražuje i naknadu troškova spora prema ZUS-u, koji zahtjev je osnovan s obzirom da je tužitelj uspio u sporu. Stoga je sud na temelju članka 144. i članka 147. stavka 1. ZUS-a naložio tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR, i to za sastav tužbe i pristup na ročište 16.10.2025. po 500 bodova, u skladu s Tbr. 27. t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa) u vezi Tbr. 54. Tarife, s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost prema Tbr. 46. Tarife, koji trošak je sud ocijenio opravdanim i potrebnim za vođenje spora.

U Zagrebu 19. studenoga 2025.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točaka I. i II. izreke ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

Protiv točke III. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Tomislav Keser, Turinina ulica 5, 10020 Zagreb

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Ilica 335, [adresa] Zagreb – uz spis

3. U spis