1              Poslovni  broj:  5 Us I-666/2023-6

 

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
      Erazma Barčića 5                                                                     Poslovni  broj:  5 Us I-666/2023-6

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužiteljice R. R. iz V. L., O.H. 5a, zastupane po opunomoćeniku B. K., odvjetniku u M. L., L. b. 23, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi posebnog poreza na motorna vozila, 9. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/22-01/347, URBROJ: 513-04-23-3 od 10. ožujka 2023. i rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-410-19/22-19/41546, URBROJ: 513-02-6022/1-22-9 od 12. rujna 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

 

II.              Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 1.243,75 € (slovima: tisuću dvjesto četrdeset i tri eura i sedamdeset i pet centi) / 9.371,03 kn (devet tisuća tristo sedamdeset i jedna kuna i tri lipe)[1] u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.               Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-410-19/22-19/41546, URBROJ: 513-02-6022/1-22-9 od 12. rujna 2022., kojim je tužiteljici utvrđena obveza plaćanja posebnog poreza na motorna vozila u iznosu od 68.004,97 kn za rabljeno osobno vozilo marke Volkswagen, trgovačkog naziva T6 Stylevan Melbourne, pobliže opisano u izreci tog rješenja.

 

2.               Tužiteljica osporava zakonitost gore označenih rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povreda pravila postupka. U tužbi, u bitnom, osporava visinu utvrđene porezne obveze smatrajući da je ista trebala biti umanjena obzirom da se radi o kamper vozilu, a kako to propisuje odredbe čl. 12. st. 6. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila (NN br. 15/13, 108/13, 115/16, 127/17, 121/19; dalje: Zakon). Navodi da je prvostupanjsko tijelo u postupku utvrdilo da predmetno vozilo ne udovoljava bitnim elementima kamperskog vozila iz definicije Zakona i Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22; dalje: ZSPC) obzirom da je konstruirano za prijevoz osoba, ne sadrži ugrađeni toalet u svrhu adekvatnom prenoćištu osoba, te sa modularnim prilagodbama opreme, koja nije nepomično učvršćena u prostoru boravka, već se može pomicati i uklanjati. Tužitelj smatra da se takvo utvrđenje carinskog tijela temelji na potpuno paušalnoj i u zakonu neutemeljenoj ocjeni karakteristika predmetnog vozila, a isto je i u suprotnosti s podacima sadržanim u javnim ispravama i to Prometnoj dozvoli i Potvrdi o ispitivanju vozila (izdane po Centru za vozila Hrvatska d.d.) iz kojih nedvojbeno proizlazi da je namjena predmetnog vozila „kampiranje-stanovanje“. Tužitelj ističe da predmetno vozila ima sve elementa kamperskog vozila (posebno nabraja) sukladno odredbi čl. 4. st. 1. tč. m) Zakona u kojoj je zadana definicija ove vrste motornog vozila. Međutim, unatoč tome porezna tijela zaključuju da vozilo ipak ne udovoljava bitnim elementima kamperskog vozila pozivajući se pritom na kriterije iz ZSPC-a, koji propis u konkretnom slučaju predstavlja lex generali, a iz čega slijedi da su pobijane odluke zasnovane na pogrešnoj primjeni materijalnog prava i ekstenzivnom tumačenju propisa. Sve i da u konkretnom slučaju ima mjesta primjeni kriterija iz ZSPC-a, pogrešno je utvrđenje da je predmetno vozilo konstruirano za prijevoz osoba.  Da se u konkretnom slučaju radi o kamper vozilu moguće je utvrditi iz Potvrde o ispitivanju vozila od 25. kolovoza 2022. sačinjenu po Centru za vozila Hrvatske d.d., Prodajnog katalog proizvođača vozila u kojem su prikazane i detaljno opisane funkcije ovog vozila kao kampera, a ne kao vozila za prijevoz osoba te, končano, iz fotografija samog vozila (ukupno 33) koje prileže spisu. Zaključno, navodi kako ugrađen toalet nije nužan element kampera, niti prema pravnoj definiciji iz Zakona, niti u praksi, obzirom na pozitivne propise Republike Hrvatske i svih drugih europskih država koji zabranjuju kampiranje izvan kampova te dodaje kako kamper vozila samo iznimno sadrže ugrađene toalete.

 

3.               Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

 

4.               U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

 

5.               U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

 

6.               Odredbom čl. 5. st. 1. tč. 1. Zakona, predmet oporezivanja su motorna vozila na koje nije obračunat i plaćen posebni porez u Republici Hrvatskoj koja se registriraju sukladno posebnim propisima, i to osobni automobili i ostala motorna vozila konstruirana prvenstveno za prijevoz osoba, uključujući motorna vozila tipa karavan, kombi i trkaće automobile iz tarifnih oznaka KN: 8703 21, 8703 22, 8703 23, 8703 24, 8703 31, 8703 32, 8703 33 i 8703 90, osim sanitetskih vozila, dostavnih »van« vozila i vozila posebno prilagođenih za prijevoz osoba s invaliditetom.

 

7.               Prema odredbi čl. 12. st. 1. Zakona posebni porez na motorna vozila iz čl. 5. st. 1. tč 1. Zakona te druga motorna vozila prenamijenjena u takva motorna vozila plaća se prema prosječnoj emisiji ugljičnog dioksida (CO2), ovisno o vrsti goriva koje vozilo koristi za pogon i prodajnoj cijeni motornog vozila, dok je u st. 6. istog čl. određeno da se za kamper vozila iznos posebnog poreza umanjuje se za 85%.
8.               Među strankama ovog upravnog spora nesporno je da je unosom u RH motornog vozilo marke Volkswagen, trgovačkog naziva T6 Stylevan Melbourne, za tužiteljicu nastala obveza plaćanja posebnog porezna na motorna vozila, u smislu ranije citiranih odredbi Zakona.

 

9.               Sporno je da li je porezna obveza pravilno obračunata, a obzirom na navode tužiteljice da se radi o kamper vozili slijedom čega je prilikom obračuna poreza trebalo primijeniti odredbu čl 12. st. 6. Zakona.

 

10.          Iz stanja spisa proizlazi da se radi o vozilu za koje je prvotno izdana potvrda o sukladnosti vozila pod kategorijom N1 (motorna vozila za prijevoz tereta čija najveća dopuštena masa nije veća od 3,5 t); da su na vozilu izvršene preinake nakon čega je ishodovana homologacija (u Belgiji) kojom je vozilo potvrđeno pod kategorijom M1 – Autocaravene (kamper); da su po unosu vozila u RH za isto od strane Centara za vozila Hrvatske izdane Potvrda o sukladnosti vozila broj: H123-003315 i Potvrda o ispitivanju vozila C-558426, a u kojim ispravama se navodi da se radi o vozilu kategorije M1 koje je namijenjeno za kampiranje; da je u Prometnoj dozvoli vozila izdanoj 16. rujna 2022. kao namjena vozila navedeno "za stanovanje – kampiranje".

 

11.          Sukladno čl. 275. ZSPC-a motorna i priključna vozila koja se serijski proizvode moraju biti homologirana (tipno odobrena) te se prije stavljanja na tržište i prve registracije trebaju podvrgnuti postupku provjere homologacije radi utvrđivanja zadovoljavaju li propisane zahtjeve o homologaciji. Zadovoljavanje propisanih zahtjeva potvrđuje se izjavom/potvrdom o sukladnosti koja je uvjet za stavljanje na tržište i prvu registraciju vozila (st. 1.). Propisima o homologaciji propisuju se zahtjevi o homologaciji koje moraju zadovoljavati vozila i njihovi dijelovi i oprema, metode i postupci ispitivanja, načini priznavanja dokumenata o homologaciji izdanih u drugim zemljama, sadržaj potvrde (certifikata) o sukladnosti, naknade za provođenje postupka kao i uvjeti koje moraju ispunjavati pravne i fizičke osobe za obavljanje određenih radnji u postupku homologacije vozila i njihovih dijelova i opreme. Upravni nadzor nad određenim radnjama u postupku homologacije vozila obavlja Državni zavod za mjeriteljstvo (st. 2.).

 

12.          Iz obrazloženja pobijanih odluka razvidno je da javnopravna tijela, unatoč izdanim (stranim i domaćima) homologacijama i potvrdama, zaključuju kako predmetno vozilo ne udovoljava bitnim elementima kamperskog vozila prema definicijama istog sadržanim u odredbama Zakona (čl. 4. st. 1. tč. m) i ZSPC-a (čl. 2. st. 1. tč. 54.) obzirom da radi o vozilu u kojem je moguće modularno prilagođavati neke dijelove opreme (stražnja sjedala i stol), odnosno oprema nije nepomično učvršćena u prostoru za boravak već se može pomicati i uklanjati jednostavnim postupkom demontaže te što u vozilu nije ugrađen toalet.

 

13.          Odredbom čl. 4. st. 1. tč. m) Zakona kamper vozilo definirano je kao motorno vozilo koje sadrži opremu za smještaj, prenoćište i snabdijevanje osoba. Ova oprema može biti u obliku kreveta, sjedalica ili kauča, opreme za kuhanje, spremišta za hranu i opreme za njezino pripremanje.

Prema definiciji sadržanoj u čl. 2. st. 1. tč. 54. ZSPC-a kampersko vozilo je motorno ili priključno vozilo posebne namjene, konstruirano tako da su u njemu postavljene stvari koje omogućuju boravak, a mora imati najmanje sljedeću opremu: sjedalice sa stolom, krevete (koji se mogu dobiti razvlačenjem sjedalica), kuhinjske elemente i prostor za odlaganje garderobe - ormare, koja mora biti nepomično učvršćena u prostoru za boravak te se ne može pomicati jednostavnim demontažnim postupcima.

14.          Analizirajući ukupnost činjenica utvrđenih iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i spisu predmeta ovog upravnog spora te podvodeći iste pod kontekst prethodno citiranih zakonskih normi, Sud nalazi da pobijane odluke javnopravnih tijela nisu utemeljene na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju te pravilnoj primjeni materijalnog prava, a na što osnovano tužiteljica upire u tužbi.

 

15.          Naime, kako iz sadržaja spisa proizlazi da je riječ o vozilu za koje je u provedenom postupka ispitivanja sukladnosti (u Belgiji i RH) od strane nadležnih tijela utvrđeno da ispunjava sve tehničke uvjete za kamper, u vezi čega su i izdani odgovarajući dokumenti (atesti, potvrde), koji imaju dokaznu snagu javne isprave, to je neosnovano od strane poreznih tijela osporena namjena predmetnog vozila. Valja naglasiti i to da je upravo temeljem tih isprava vozilo registrirano kao kamper (Prometna dozvola od 16. rujna 2022.), a što je još jedna činjenica koja govori u prilog navoda iz tužbe.

Međutim, čak i da je prethodno iznijeti zaključak Suda pogrešan, ostaje nejasno na osnovu čega porezno tijelo smatra da kamperska vozila nužno moraju imati nužnik, obzirom da takav element nije sadržan u ranije citiranim definicijama iz čl. 4. st. 1. tč. m) Zakona čl. 2. st. 1. tč. 54. ZSPC-a. Prema brošuri Centra za vozila Hrvatske u kojoj su sadržene upute za ispitivanje ove vrste vozila (prileži spisu upravnog postupka) sanitarni čvor nije obvezni dio opreme kamper vozila. Također, iz obrazloženja pobijanih rješenja nije razvidno na osnovu čega je utvrđeno da oprema u vozilu tužiteljice nije nepomično učvršćena u prostoru za boravak već da se može pomicati i uklanjati jednostavnim postupkom demontaže.

 

16.          Slijedom iznijetog, obzirom da isprave koje je tužiteljica dostavila u tijeku upravnog postupka na razini izvjesnosti koja isključuje svaku razumnu sumnju ukazuju da je predmetno motorno vozilo kamper to su ostvarene pretpostavke za primjenu porezne povlastice iz čl. 12. st. 6. Zakona, a posljedično čemu se utvrđuje da porezna obveza nije pravilno obračunata.  Stoga, temeljem odredbe čl. 58. st. 1. ZUS-a, valjalo odlučiti kao i dispozitivu. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo vezano je pravnim shvaćanjem i primjedbama suda (čl. 81. st. 2. ZUS-a).

 

17.          Odluka Suda o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 79. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; 37/22, 126/22; dalje: Tarifa). Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku i to: sastav tužbe (497,50 € - Tbr. 23. tč. 1. Tarife) te zastupanje na ročištu održanom 5. listopada 2023. (497,50 € – Tbr. 23. tč. 2. Tarife), sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu 248,75 €, odnosno sveukupno 1.243,75 €.

 

U Rijeci 9. listopada 2023.

 

                   Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur., v. r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv odluke u tč. I. žalba nije dopuštena (čl. 66.a st. 1. ZUS-a).

Protiv odluke u tč. II. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).