Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-312/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Ivone Rupić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene PF, zbog protupravnih djela zakonskih obilježja kaznenih djela iz članka 140. stavak 1. i dr., a u svezi s člankom 51. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optužene PF podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja K-241/2025 od 29. rujna 2025., u sjednici održanoj 4. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optužene PF kao neosnovana te se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Šibeniku utvrđeno je da je optužena PF na temelju članka 554. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; dalje u tekstu: ZKP/08) u neubrojivom stanju počinila u stjecaju četiri protupravna djela zakonskih obilježja kaznenih djela protiv osobne slobode i to nametljivog ponašanja iz članka 140. stavak 1. KZ/11, protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, te dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11.

1.1. Nadalje, na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08 prema optuženoj PF određen je prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

1.2. Na temelju članka 555. stavak 5. ZKP/08 u svezi s člankom 45. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj 11/97, 128/99 i 79/02) nakon pravomoćnosti predmet će se uputiti nadležnom Županijskom sudu prema Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 optužena je u u cijelosti oslobođena od plaćanja troškova postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela optužena PF po braniteljima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Nikoline Crnogoća Grubišić i Ivica Crnogoća iz Šibenika i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i "pogrešne primjene mjere", s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optužena oslobodi od optužbe te podredno da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje te da se u odnosu na optuženu izrekne sigurnosna mjera liječenja na slobodi.

3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državnog odvjetništvo u Šibeniku, s prijedlogom da se odbije žalba optužene i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08) dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba optužene PF je neosnovana.

6. U žalbi optužene se navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, ali u žalbi nije pravno označio o kojoj se povredi radi, već navodi da je prvostupanjski sud povrijedio pravo na obranu time što je odbio dokazne prijedloge obrane, a koji dokazi bi rasvijetlili susjedske odnose između optužene i oštećenika. Odbijanje predloženih dokaza, ispitivanje sestre optužene ZF i pribavljanje dokumentacije o kaznenim prijavama koje je optužena podnijela protiv obitelji oštećene KF i ŠF i JF, bez njihovog valjanog obrazloženja predstavlja povredu prava na pravičan postupak iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje u tekstu: Konvencija).

7. Optužena se u žalbi poziva na okolnost da je prvostupanjski sud optuženoj povrijedio pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske iz članka 29. i člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, suprotno istaknutim žalbenim navodima prvostupanjski sud nije povrijedio pravo optužene zajamčeno člankom 6. Konvencije, odnosno nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, jer joj tijekom postupka nije teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje i niti u jednoj fazi postupka nije došlo do povrede prava propisanih u članku 6. stavak 3. alineja a), b), c) i d) Konvencije. Činjenica što optužena smatra da svojim postupanjem nije ostvarila zakonska obilježja protupravnih kaznenih djela koja joj se optužnicom državnog odvjetništva stavljaju na teret i da nije prema istoj bilo potrebno odrediti prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu ne znači da joj je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje i da je na taj način prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08.

7.1. Prvostupanjski sud je postupio u smislu odredbi članka 421. stavak 1. točka 2. i 4. ZKP/08 te odbio dokazne prijedloge da se u svojstvu svjedoka ispita sestra optužene PF, ZF kao i da se pribavi dokumentacija vezana uz kaznenu prijavu koju je optužena podnijela protiv oštećenika s obrazloženjem da prijedlog za ispitivanje ZF, sestre optužene ne bi bilo važno za odlučivanje jer ne postoji povezanost između tih činjenica i odlučnih činjenica te je i odbio prijedlog za pribavljanjem dokumentacije vezane uz kaznenu prijavu koje je optužena podnijela protiv oštećenih, budući je navedeni dokazni prijedlog bio usmjeren na odugovlačenje postupka, a svi potrebni i relevantni dokazi za utvrđivanje počinjenja inkriminiranih protupravnih djela za koja se tereti optužena su već bili izvedeni. Stoga, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 da bi optuženoj povrijedio pravo na obranu, jer je dao razloge zašto nije prihvatio pojedinačne dokazne prijedloge optužene, a što je i obrazložio na način na koji je to navedeno.

7.2. Kako ovaj sud nije našao da bi bile počinjene ni neke druge bitne povrede odredaba kaznenog postupka, na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08 ukazuje se žalba optuženika glede navedenih žalbenih osnova neosnovana.

8. Optužena PF pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i u žalbi iznosi analizu provedenih dokaza navodeći da je prvostupanjski sud poklonio vjeru iskazima "navodnih žrtava" KF, ŠF i UF te svjedokinje MF, iako postoje ozbiljni razlozi za sumnju u njihovu objektivnost i neposrednost iz kojih iskaza je zaključio da je optužena počinila utužena protupravna djela u stanju neubrojivosti i izrekao joj prisilan smještaj u zatvorenoj ustanovi u trajanju od 6 (šest) mjeseci, ne obrazlažući da li postoje uvjeti za psihijatrijskim liječenjem optužene na slobodi prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

9. Ovaj sud nije prihvatio žalbu optužene zbog žalbenog osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja činjenična utvrđenja dao valjane i logične razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

9.1. U žalbi se daje subjektivna ocjena dokaza i to iskaza oštećenih žrtava KF, ŠF i UF. Naime, iskaz žrtve KF je iskaz koji je dan na uvjerljiv, životan i logičan način opisujući vremenski slijed događaja i okolnosti koje su se dogodile u inkriminiranom razdoblju, a opisane u činjeničnom opisu izreke pobijane prvostupanjske presude. Kada se iskaz oštećene žrtve SF, a kojoj je optužena u stanju sumanutog paranoidnog poremećaja i koja stanuje u njezinom susjedstvu dolazila do njezine kuće, uhodila nju i članove njezine obitelji, te joj prijetila riječima "kurvetino, strpat ću te u zatvor, ubit ću te", dovede u vezu sa iskazom žrtava ŠF i UF, da im se optužena obratila riječima "kurvice jedne, dođite ovamo", a neposredno nakon toga riječima "kurvice male, dočekat ću ja vas u gradu, ubit ću vas", a što je kod žrtava izazvalo osjećaj tjeskobe i straha za njihov život, prvostupanjski sud nije imao razloga ne povjerovati njihovim iskazima, s obzirom da optužena ničim nije dovela u pitanje vjerodostojnost tih iskaza.

10. Prvostupanjski sud je pravilnom analizom i ocjenom svih provedenih dokaza ispravno utvrdio da je optužena PF postupila na način pobliže opisan u izreci pobijane presude.

10.1. Budući da je prvostupanjski sud na ovako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje utvrdio da su se u ponašanju optužene ostvarila sva bitna obilježja protupravnog djela protiv osobne slobode nametljivog ponašanja iz članka 140. stavak 1. KZ/11 i protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, te dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11, a sve svezi s člankom 51. KZ/11, utemeljeno je primjenom odredbe članka 554. stavak 1. ZKP/08 sud nakon provedene rasprave utvrdio da je optužena u stanju neubrojivosti počinila protupravna djela, te da postoje uvjeti za određivanjem prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

10.2. Naime, sud je proveo psihijatrijsko vještačenje optužene po vještaku dr. med. Vlatki Novak iz kojeg nalaza i mišljenja proizlazi da PF boluje od duševne bolesti sumanutog paranoidnog ponašanja, a da u vrijeme izvršenja kaznenih djela nije bila sposobna vladati svojom voljom niti je mogla shvatiti značenje svoga postupanja, odnosno da je bila neubrojiva. Vještak je nadalje naveo da s obzirom da se ne može isključiti opasnost od ponovnog učina kaznenog djela, zbog svega navedenog postoje uvjeti za izricanjem sigurnosne mjere psihijatrijskog liječenja u zatvorenoj psihijatrijskoj ustanovi, a što je u skladu s člankom 51. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Stoga je neosnovana žalba optužene u dijelu u kojem navodi da je mjera prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu prestroga te da bi se ista svrha mogla postići i psihijatrijskim liječenjem optužene na slobodi.

11. Budući da je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda suda prvog stupnja pobija, kao ni povrede zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude ovog drugostupanjskog suda, u suglasju s člankom 482. ZKP/08.

Split, 4. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj