Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6461/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice NI, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22), odlučujući o žalbi okrivljenice NI, koju brani odvjetnica Morisa Mikić iz Donjeg Miholjca, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija RH, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, od 1. kolovoza 2023, Klasa: 413-01/23-26/586, Ur.broj: 513-02-7002/22-23-7, na sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I U povodu žalbe okrivljenice NI, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjsko rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela na način da se prekršaj činjenično opisan u izreci pobijanog rješenja o prekršaju pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona.
II U ostalom pobijanom, a nepreinačenom i neukinutom dijelu, odbija se kao neosnovana žalba okrivljenice NI i potvrđuje se pobijano rješenje.
III Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), okrivljenica NI obvezna je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura u roku od 8 (osam) dana od dana primitka ove presude.
r i j e š i o j e
Ukida se odluka o oduzimanju imovinske koristi u iznosu od 967,55 eura (devetstošezdesetsedam eura i pedesetpet centi).
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenica NI proglašena je krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 810,00 eura (osamsto eura) / 6.102,95 kn, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona, pobliže opisanog u izreci rješenja o prekršaju.
2. Istim rješenjem o prekršaju okrivljenici je, temeljem članka 76. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz primjenu članka 192. stavka 6. Općeg poreznog zakona, oduzeta imovinska korist ostvarena počinjenjem prekršaja u iznosu od 967,55 eura (devetstošezdesetsedam eura i pedesetpet centi) / 7.290,01 kn.
3. Također, navedenim rješenjem, temeljem članka 76. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz primjenu članka 192. stavka 6. Općeg poreznog zakona, okrivljenici NI oduzeta je imovinska korist ostvarena počinjenjem prekršaja u iznosu od 15,53 eura (petnaest eura i pedesettri centa) / 117,01 kn.
4. Okrivljenica je obvezana i na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpet eura) / 188,36 kn.
5. Protiv navedenog rješenja o prekršaju okrivljenica NI je pravodobno, putem braniteljice, podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, odluke o kazni i oduzimanju imovinske koristi, navodeći u bitnome da nije bila upućena u obvezu prijave paragon blokova poreznoj upravi u roku od dva dana od izdavanja, već ih je ukucala u fiskalnu blagajnu odmah čim je to bila u mogućnosti, pa da time nije oštetila državni proračun, te da je trebalo stoga primijeniti odredbu članka 38. stavka 2. Prekršajnog zakona. Ističe da je njezin propust bio uslijed neznanja i nepoznavanja propisa i nije učinjen u namjeri da ošteti državni proračun. Smatra da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer nije utvrđeno jesu li narudžbe iz bilježnice bile realizirane, te da nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene olakotne okolnosti. Zbog svega navedenoga, žaliteljica predlaže ovom sudu preinačiti pobijano rješenje o prekršaju i osloboditi ju optužbe ili isto ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak i odluku.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući prvostupanjsko rješenje, po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), ovaj sud je utvrdio, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona. Međutim, razvidno je kako je izdavatelj prekršajnog naloga inkriminirani prekršaj pravno označio kao prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona, kojom odredbom je za predmetni prekršaj u odnosu na počinitelja pravnu osobu propisana novčana kazna u iznosu od 2.650,00 do 66.360,00 eura, odnosno kazna koja je daleko veća od kazne koja je stavkom 2. citiranog članka u iznosu od 1.320,00 do 39.810,00 eura propisana za počinitelja koji je fizička osoba obrtnik. Kako je navedenim postupanjem počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika sukladno odredbi članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona, budući je glede prekršaja koji je predmet optužbe primijenjen propis koji se ne može primijenit, ovaj Sud je po službenoj dužnosti, djelo okrivljenice pravilno pravno označio, kao u točki I izreke ove presude.
8. Razmatrajući žalbu okrivljenice i ispitujući rješenje o prekršaju, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u potpunosti i pravilno utvrdilo činjenično stanje. Naime, u provedenom postupku, a na temelju obrane okrivljenice, te izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu, nedvojbeno je utvrđeno da okrivljenica kao vlasnica obrta nije dana 19.10.2022.g. u poslovnom prostoru oznake cvjećarnica „ugt“, uigt, hztd, iskazala isporukom usluga ostvareni gotovinski promet pravodobno, točno, potpuno i uredno preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, a isti su naplaćeni za kupovinu svijeće lampion u iznosu od 17,00 kn, plaćeno gotovim novcem, ovlaštenom carinskom službeniku kojem nije izdan fiskalizirani račun, a što je utvrđeno usporedbom stanja zatečene sveukupne gotovine u blagajni u iznosu od 317,00 kuna, a od čega dokumentirani polog iznosio 200,00 kn, evidentirani promet putem naplatnog uređaja iznosio je 0,00 kn, stanje novca bez pologa 117,00 kn, te je utvrđen višak gotovog novca u iznosu od 117,00 kn, što predstavlja imovinsku korist u iznosu 117,00 kn, čime je postupila protivno članku 62. stavak 4. Općeg poreznog zakona. Ovakvim ponašanjem okrivljenica je ostvarila sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona.
9. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenica u svojoj žalbi ponavlja navode obrane poričući odgovornost za prekršaj koji joj je stavljen na teret. Međutim, suprotno navodima žalbe, razmatrajući prvostupanjsko rješenje, ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nakon na glavnoj raspravi provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenice i provedenih dokaza, utvrdilo sve odlučne činjenice, te izvelo na zakonu osnovan zaključak o njezinoj krivnji za predmetni prekršaj.
10. Člankom 62. stavak 4. Općeg poreznog zakona propisano je da su porezni obveznici koji isporuku dobara ili obavljanje usluga naplaćuju u gotovini obvezni promet iskazivati putem naplatnih uređaja ili na drugi odgovarajući način. Stoga, navodi koje žaliteljica ističe u žalbi nisu od utjecaja niti žaliteljicu oslobađaju prekršajne odgovornosti za predmetni prekršaj, budući u žalbi nije pružila nikakve nove činjenice i dostavila dokaze kojima bi dovela u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke, a o kojima nije odlučeno u provedenom postupku.
11. Shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak svoje saznanje o djelu okrivljenice zasnovalo je na ocjeni svih u postupku izvedenih dokaza, a što je u pobijanom rješenju o prekršaju i valjano obrazložilo i koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud. Vezano uz žalbeni navod okrivljenice da nije postojala namjera za počinjenjem prekršaja, treba navesti da je odredbom članka 25. Prekršajnog zakona propisano da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a iznimno se propisom o prekršaju može propisati odgovornost samo za namjeru. U konkretnom slučaju za počinjeno djelo prekršaja propisom o prekršaju kao oblik krivnje nije propisana namjera, a navodi iz žalbe ne mogu okrivljenicu ekskulpirati za najblaži oblik krivnje – nesvjesni nehaj, jer je okrivljenica s obzirom na djelatnost s kojom se bavi upoznata sa svojim obvezama i dužnostima u obavljanju iste, a koje proizlaze iz takve djelatnosti.
12. Nadalje, razmatrajući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud je utvrdio da je ista primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenice, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona). Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak cijenilo je olakotnim dosadašnju nekažnjavanost okrivljenice i činjenicu da bi plaćanje visoke kazne za nju bilo nemoguće i dovelo bi je u dugove i do zatvaranja obrta, a što u svojoj ukupnosti predstavlja naročito olakotne okolnosti, a otegotnim da se radi o počinjenju djela prekršaja iznimne i očite društvene opasnosti kojim se izravno podriva stabilnost i temeljni smisao uređenja poreznog sustava s izravnim društveno štetnim konzekvencama za stabilnost ukupnog poreznog sustava Republike Hrvatske, pa joj je izreklo ublaženu novčanu kaznu za počinjeni prekršaj. Napominje se kako nema uvjeta za daljnje ublažavanje novčane kazne žaliteljici, budući ista nije priložila dokaze iz kojih bi bilo razvidno njezino trenutno materijalno stanje, kao i obiteljske prilike, a na temelju kojih bi ovaj sud imao uvjeta za eventualno preinačenje pobijane odluke. Stoga, ovaj sud smatra da je novčana kazna izrečena okrivljenici razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju njezine odgovornosti i ne nalazi zakonske osnove za daljnjim ublažavanjem novčane kazne.
13. Također, kako zakon izričito ne propisuje da će se okrivljenik za počinjeni prekršaj osloboditi od kazne (članak 38. stavak 1. Prekršajnog zakona) niti su po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ispunjeni uvjeti koji bi mogli opravdati fakultativno oslobođenje od kazne (članak 38. stavak 2. Prekršajnog zakona), bez osnove je prijedlog okrivljenice, da se primijeni institut oslobođenja od kazne.
14. Odluka o oduzimanju imovinske koristi ostvarene počinjenjem prekršaja u iznosu od 15,53 eura (petnaest eura i pedesettri centa) / 117,01 kn je na zakonu osnovana i valjano obrazložena.
15. Međutim, kako imovinska korist u iznosu od 967,55 eura (devetstošezdesetsedam eura i pedesetpet centi) / 7.290,01 kn, navedena u točki II pobijanog rješenja, nije sadržana u činjeničnom opisu djela prekršaja u izreci pobijanog rješenja, to je po službenoj dužnosti trebalo istu odluku o oduzimanju ukinuti, kao što je navedeno u izreci ove odluke, čime je otklonjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava počinjena na štetu okrivljenice (članak 196. točka 5. Prekršajnog zakona).
16. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o njegovoj žalbi, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
17. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 19. studenog 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Sanja Gospočić, v.r.
Odluka se dostavlja Ministarstvu financija RH, Carinska uprava, Područni carinski ured Osijek, Vijeće za prekršaje, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, braniteljicu i ovlaštenog tužitelja.