REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2255/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja LA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici Tin Matić i Stjepan Matić, odvjetnici iz Tin Matić i partneri odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, Vlaška 95, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, OIB: 66486182714, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 19. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/24-01/108, URBROJ: 512-2501-24-2 od 3. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/24-01/108, URBROJ: 512-2501-24-2 od 3. travnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I 560-01/22-01/875, URBROJ: 512M2-50-24-2 od 23. veljače 2024.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika u bitnome navodeći da je pobijano rješenje neosnovano, a u upravnom postupku nisu valjano uzeti u obzir predloženi dokazi niti su pravilno i potpuno ispitane sve činjenice, stoga su počinjene bitne povrede upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno je utvrđeno činjenično stanje te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

3.1. Tužitelj ističe da je u predmetnom razdoblju sudjelovao kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite te je cijelo vrijeme bio pripravan za bilo kakvo borbeno djelovanje, a osiguravao je važno područje jer je u doba ratnog stanja bilo važno osigurati trafostanicu te spriječiti bilo kakav ulazak stranih diverzanata JNA i otmicu tadašnjeg admirala L, koji je bio prvi zapovjednik Hrvatske ratne mornarice u razdoblju od 1991. do 1996. Navedeno potvrđuju i izjave svjedoka pribavljene tijekom postupka.

3.2. Tužitelj navodi da tuženik, kao niti prvostupanjsko tijelo, nije pravilno ocijenio dokaze niti je uzeo u obzir potpisane i ovjerene izjave dva svjedoka, i to samog zapovjednika naoružanog odreda Narodne zaštite ŽA, i drugog svjedoka FA, koji je također djelovao kao pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite Meje, i od kojeg je tužitelj zadužio pušku, te je shodno tome pogrešno donio odluku. Predlaže provesti dokazni postupak saslušanjem tužitelja i predloženih svjedoka te uvidom u priloženu dokumentaciju.

3.3. Nadalje, tužitelj ističe da je u pobijanom rješenju tuženik uvidom u službenu evidenciju Ministarstva obrane utvrdio da tužitelj ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, kao pripadnik pričuvnog sastava 141. brigade HV Split u razdoblju od 8. siječnja 1992. do 31. srpnja 1992. Dakle, kako je već upisan kao hrvatski branitelj nema potrebe iznositi neistinite činjenice, ali ima potrebu da mu se prizna cjelokupni angažman u Domovinskom ratu jer je isti znatno pridonio obrani teritorijalne cjelovitosti i neovisnosti Republike Hrvatske, koje okolnosti tuženik nije cijenio.

3.4. Tužitelj predlaže poništiti osporena rješenja i priznati status branitelja po zatraženoj osnovi uz nadoknadu troškova spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je suprotno navodima iz tužbe u postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo i bez povreda procesnog prava.

4.1. Poziva se na odredbe članka 3. i 179. točke a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZOHBDR).

4.2. Iznosi sadržaj priležeće dokumentacije spisa te navodi kako je prvostupanjsko tijelo ocjenjujući zahtjev tužitelja pravilno zaključilo da ne ispunjava kumulativne zakonske uvjete za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje, te se pozvao na stajalište izraženo u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3683/22-2 od 24. svibnja 2023. prema kojoj se pripadnost bilo kojoj sastavnici hrvatske vojske prvenstveno dokazuje podacima službene evidencije, a s obzirom da i u ovom slučaju iz podataka službene evidencije proizlazi da tužitelj nije evidentiran kao pripadnik Narodne zaštite. Stoga tuženik obrazlaže da je pravilno zaključeno da tužitelj ne raspolaže materijalnim dokazima, a svjedoci također nisu nikakvim materijalnim dokazima dokazali istinitost tvrdnji da je tužitelj u spornom razdoblju bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite.

4.3. Tuženik navodi da je tužitelj u traženom razdoblju obavljao stražarske dužnosti i ostale zadaće organizacijske prirode, te je bio spreman pružiti naoružani otpor, međutim, navedene aktivnosti se ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom, sukladno članku 3. stavku 2. ZHBDR-a.

4.4. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Radi osiguranja načela izjašnjavanja stranaka u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje u tekstu: ZUS) strankama je dana mogućnosti da se izjasne o zahtjevima i navodima druge stranke kao i o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, pa je tako sud održao usmenu i javnu raspravu na ročištima 26. rujna 2025. i 7. studenog 2025.

6. Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu.

7. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika. Saslušani su predloženi svjedoci FA i ŽA.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. U postupku koji je prethodio ovom sporu upravna tijela suglasno zaključuju da u konkretnom predmetu nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti, pozivom na odredbe članka 3. ZHBDR uz obrazloženje da tužitelj u službenim evidencijama nije na popisu pripadnika Narodne zaštite, a da se aktivnosti koje je obavljao ne mogu se podvesti pod odredbe članka 3. stavka 2. ZHBDR-a

9.1. Razlozi kojima je tužitelj osporavao prvostupanjsko rješenje odbijeni su odlukom tuženika, u bitnome uz obrazloženje koje je sadržano u odgovoru na tužbu.

10. Člankom 3. stavkom 1. ZHBDR-a propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:

a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)

b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i

f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

11. Prema stavku 2. članka 3. ZHBDR-a pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

12. Imajući u vidu citirane odredbe u postupku koji je prethodio ovom sporu trebalo je utvrditi da li je tužitelj osoba iz stavka 1. članka 3. ZHBDR-a te da li se aktivnosti koje je obnašao mogu podvesti pod pružanje oružanog otpora, na način kako je to definirano stavkom 2. članka 3. ZHBDR-a.

13. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja rješenja tuženika, utvrđeno je da je u postupku koji je prethodio ovom sporu u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje te je na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo. Povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito, sud nije našao.

14. Kao što je iz obrazloženja rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pa je u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.

14.1. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud jer za izneseno postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa i priležećim ispravama.

14.2. U postupku koji je prethodio ovom sporu analizirana je spisu priležeća dokumentacija iz koje proizlazi da tužitelj nije na popisu pripadnika Narodne zaštite Meje, sadržaj podnesenog zahtjeva i izjava tužitelja u zapisniku o saslušanju, te sadržaj priležećih izjava svjedoka FA i ŽA. Iznesene je zaključak da u konkretnom predmetu nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za naznačeno razdoblje, a temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti. Pozivom na odredbe članka 5. ZHBDR-a utvrđeno je da tužitelj ne ostvaruje niti uvjete za priznavanje statusa dragovoljca iz Domovinskog rata.

15. Za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata potrebno je kumulativno ispunjenje uvjeta iz citiranih odredaba članka 3. ZHBDR-a: pripadnost Oružanim snagama Republike Hrvatske ili naoružanim odredima Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora (st. 1. točke a) do f) i sudjelovanje u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti i suvereniteta Republike Hrvatske, a što podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

16. Ovaj sud prihvaća obrazloženje tuženika da u konkretnom slučaju, imajući u vidu sve provedene dokaze i ocjenjujući iste pojedinačno i u njihovoj ukupnosti ne proizlazi da je tužitelj sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način kako je odredbom članka 3. stavka 2. ZHBDR-a propisano. Pri tom se napominje da kod kumulativnih uvjeta oba moraju biti ispunjena da bi se zahtjevu moglo udovoljiti.

17. Pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja niti dokazima izvedenima pred sudom, nije dovedena u pitanje.

17.1. Naime, sud je odlučio u sporu saslušati predložene svjedoke, budući da isti nisu saslušani u postupku koji je prethodio ovom sporu, a imajući u vidu da spisu prileže izjave ispitanih svjedoka u kojima svjedoci identično navode „da je tužitelj sudjelovao u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti i suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik naoružanog odjela Narodne zaštite i bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora u razdoblju od 30. travnja 1991. do 22. studenog 1991. u Splitu, Gradski kotar Meje“.

18. Ispitan pred sudom svjedok FA u bitnome je potvrdio iskaz tužitelja o načinu pristupanja Narodnoj zaštiti budući da je kod njega tužitelj bio podstanar od 1988. do polovine 1992.

18.1. Vezano za aktivnosti koje su obavljali svjedok je iskazao da su pet-šest mjeseci stražarili, bili su u osiguranju admirala L koji je stanovao u istoj ulici, iz mjesne zajednice su dobili obavijest kako bi trebali paziti da se ne bi netko tamo motao, a nadzirali su i trafostanicu da ne bi netko nešto oko nje radio, minirao. Iskazao je da je imao dozvolu za nošenje i držanje oružja, pištolj manji i veći te lovačku pušku. Pozvani su oružje staviti u funkciju jer ga tada nije bilo, a on i tužitelj su se dogovorili da budu u istoj smjeni, te su dežurstva provodili od 8 sati uvečer do ponoći, a tada bi drugom predali dežurstvo i išli na posao. To je bilo negdje u razdoblju iza Uskrsa do 10. – 11. mjeseca 1991. dok vojska nije otjerana iz Splita.

18.2. Odgovarajući na pitanja suda svjedok je iskazao da svoje oružje korišteno u dežurstvu nije predavao dalje, druga smjena je imala svoje oružje. Status branitelja s osnova pripadnosti Narodnoj zaštiti nije tražio.

18.3. Vezano za precizno u izjavi priloženoj spisu, navedene datume za razdoblje koje tužitelj traži za priznavanje statusa, svjedok je iskazao da tako i rekao, da je to bilo negdje bilo iza Uskrsa, krajem 4. mjeseca, pa dok vojska nije otišla iz Splita.

18.4. Na pitanje suda da li je bilo borbenog djelovanja svjedok je iskazao da su se oni nalazili skoro na pola puta od mora do vrha Marjana (Park šuma) s kojega su naši pucali, a vojska je bila na moru oko Zadra, Splita i s mora se pucalo na Split. Jedan je momak poginuo na Marjanu, a jedan mornar je poginuo na brodu koji je bio vezan u luci, ne može se sjetiti kada je to bilo. Blizu njih je također pala topovska granata nekih 15 - 20 metara, nije bilo ozlijeđenih, pala je u vrt susjeda i zabila se u oranicu.

18.5. Odgovarajući na pitanje suda svjedok je iskazao da se dosta pucalo, ali nije bio u prilici upotrijebiti oružje, oni su znali šetati, otići do trafostanice, imali su zadatak reagirati ako je nešto bilo sumnjivo. Ne može se sjetiti vremena, datuma kada je osobno bio u Narodnoj zaštiti.

19. Ispitan pred sudom svjedok ŽA iskazao je da je bio bio u Gradskom kotaru, a po civilnoj zaštiti dobio je zadatak organizirati sklonište civilne zaštite u svojoj ulici. Poviše njihovih kuća je Marjan - šuma. Iz tog smjera očekivali su se upadi. Na šetnici, na pola puta Marjanu bio je smješten pokretni kamion sa mitraljezom koji je reagirao na pucnjavu, to su bili naši. Na tom području, ulica ispod njih bile su uglavnom kuće oficira, bilo je tamo 7 generala, i admirala, a tu su kuće dobivali i pripadnici vojnog osoblja. Sklonište je organizirao u podrumu kuće MA koji u toj kući nije stanovao, a bilo je negdje 120 m2 i u tom se podrumu boravilo za vrijeme uzbuna, nekad i po dva dana, bilo je dolje cijelo susjedstvo, djeca, žene a i spavalo se u tom skloništu.

19.1. Odgovarajući na pitanja suda svjedok je iskazao da tužitelja poznaje jer mu je bio susjed i oni su dežurali uglavnom po ponoći. Imao je pištolj koji je ostavio kada je otišao u brigadu, a u dežurstvima ga nije predavao dalje. S tužiteljem je bio u smjeni nekoliko puta.

19.2. Status branitelja ni po osnovi pripadnosti Narodnoj zaštiti, a niti po osnovi sudjelovanja u 141. brigadi, nije tražio.

19.3. Odgovarajući na upit suda o razdoblju provedenom u Narodnoj zaštiti iskazao jest da se ne može sjetiti, bilo je to negdje od 11. mjeseca 1991. pa dalje oko tri mjeseca.

19.4. Na poseban upit svjedoku, a vezano za podatke sadržane u njegovoj izjavi o vremenu koje je tužitelj proveo u Narodnoj zaštiti (od 30. travnja 1991. do 22. studenoga 1991.) svjedok je iskazao da se ne može točno sjetiti ali zna da je kad mu je prošlo dežurstvo pristupio brigadi. Ne može se sjetiti niti vremena provedenog u 141. brigadi, niti kada je točno stupio u brigadu, možda krajem 11. mjeseca. Oružje nije bio u situaciji upotrijebiti.

19.5. Upitan da objasni navod o pripadnosti Narodnoj zaštiti (od 11. mjeseca 1991., pa dalje oko tri mjeseca), a vezano za odgovor na pitanje o stupanju u 141. brigadu (možda krajem 11. mjeseca) svjedok je iskazao da je od 4. mjeseca, pa 5., 6., 7., 8., 9. i kraj 10. mjeseca bio u civilnoj zaštiti. Predočio je sudu na uvid osobnu kartu – obveznika sudjelovanja u jedinicama i organima civilne zaštite općina Split izdana 15. rujna 1991.

20. U skladu s člankom 49. ZUS-a, sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima.

20.1. Iz iskaza tužitelja i ispitanih svjedoka proizlazi da suglasno navode da je tužitelj bio pripadnik Narodne zaštite u spornom vremenu, te da je obavljao aktivnosti koje se odnose na obavljanje dežurstva, ophodnja određenog područja u svrhu uočavanja određenih sumnjivih aktivnosti i kretanja, te čuvanje trafostanice na istom području u vremenu koje je obuhvaćeno zahtjevom tužitelja, s tim da su uočene kontradiktornosti u iskazivanju o razdoblju pripadnosti Narodnoj zaštiti kod svjedoka ŽA, prema otklonjene.

21. U ocjeni izvedenih dokaza u kojima s jedne strane ne postoji službena evidencija niti materijalni dokazi o pristupu i sudjelovanju tužitelja u spornom razdoblju naoružanim odredima Narodne zaštite, a s druge strane iskazi ispitanih svjedoka kao i iskaz tužitelja, sud smatra da je pravilan zaključak upravnih tijela iznesen u osporenom i prvostupanjskom rješenju, imajući u vidu odredbe članka 9. ZUP-a kojima je propisano načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza i prema kojima službena osoba u javnopravnom tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, a koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Pri tom se upućuje i na odredbe članka 8. ZUP-a prema kojemu u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, a isto se utvrđuje svim prikladnim sredstvima za dokazivanje (čl. 58. ZUP-a), na način kako je propisano čankom 9. ZUP-a. Stoga je i pozivanje tuženika na stajalište izraženo u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž- 3683/22-2 od 24. svibnja 2023. u odgovoru na tužbu, prema ocjeni ovog suda opravdano. Radi se o činjenično i pravno usporedivoj situaciji u kojoj je u pogledu pripadnosti stranke određenoj postrojbi, sastavnici oružanih snaga dana službenim evidencijama i materijalnoj dokumentaciji u odnosu na iskaz stranke i ispitanih svjedoka.

21.1. Nadalje, iako svjedoci u svojim izjavama koje prileže spisu navode da je tužitelj bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, aktivnosti koje je tužitelj, a prema iskazu svjedoka i ispitani svjedoci obavljao u navedenom razdoblju ne mogu se podvesti pod oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., što je uvjet iz odredbe članka 3. stavka 2. ZHBDR-a za priznavanje statusa branitelja iz Domovinskog rata, pa izravna angažiranost tužitelja u smislu citirane odredbe, prema ocjeni suda, nije utvrđena.

21.2. Budući da je tužitelj detaljno u postupku koji je prethodio ovom sporu saslušan na sve relevantne okolnosti, o čemu je sastavljen zapisnik koji je sud imao u vidu prilikom donošenja odluke, nije bilo razloga ponovnom saslušanju tužitelja u upravnom sporu.

22. Slijedom navedenog, navodi tužbe nisu osnovani i ne dovode do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. U postupku je pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo.

22.1. Povrede odredaba postupka na koje ukazuje tužitelj, a koje se odnose na ocjenu provedenih dokaza sud nije našao. Pri tom se ističe da činjenica da tužitelj ima ostvareni status branitelja po drugom osnovu i u drugom razdoblju, nije od utjecaja na odluku u predmetnoj upravnoj stvari, imajući u vidu i to da je upravno tijelo razmotrilo zahtjev tužitelja i u odnosu na eventualnu mogućnost ostvarenja statusa dragovoljca, propisanog člankom 5. ZHBDR-a.

23. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

24. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu članka 47. stavka 3. ZUS-a, nisu utvrđeni.

25. Slijedom navedenog na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

26. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

26.1. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja, to je i zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova spora valjano odbiti, kako je i riješeno u izreci, pod točkom II.

U Zagrebu 19. studenog 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Tin Matić, Tin Matić i partneri odvjetničko društvo d.o.o., [adresa] Zagreb, Vlaška 95

2. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, [adresa] Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV.1

3. U spis