Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-1841/2025-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu,u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, Mirjane Rubić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zdenko Krstić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d., Podružnica Osijek, Gundulićeva 5B, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Bojan Nikolić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, Pisarnica Osijek, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-47/2020-37 od 18. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 19. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja djelomično se prihvaća kao osnovana i djelomično odbija kao neosnovana, žalba tuženika djelomično se prihvaća kao osnovana i djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-47/2020-37 od 18. lipnja 2025.

-potvrđuje u točkama I. i III. izreke.

-preinačuje u pobijanom dijelu točke II. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu pripadajuće zatezne kamate na iznos od 43,11 eura koja teče od 15. ožujka 2019. do 11. veljače 2020. na način da se tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu u pogledu kamata odbija kao neosnovan.

-preinačuje u točki IV. u kojoj je sadržana odluka o troškovima postupka i sudi:

"Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.239,99 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, dok se za više traženo zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan."

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.700,00 eura na ime naknade pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti sa zateznom kamatom koja teče od 11. veljače 2020. do isplate (točka I. izreke); naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 43,11 eura na ime naknade imovinske štete sa zateznom kamatom od 15. ožujka 2019. do isplate (točka II. izreke); u preostalom dijelu za iznos od 1.708,55 eura sa zateznom kamatom od 15. veljače 2019. pa do isplate te u dijelu koji se odnosi na zateznu kamatu na dosuđeni iznos pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti od 15. veljače 2019. do 11. veljače 2020., tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan (točka III. izreke) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (točka IV. izreke).

2.Protiv citirane presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev kao i u odluci o troškovima postupka žali se tužitelj iz svih zakonskih razloga predlažući je preinačiti sukladno žalbenim navodima, podredno, ukinuti je i vratiti na ponovno suđenje.

2.1.Protiv točke I. presude kojom je zahtjev prihvaćen, kao i dijela točke II. u odnosu na odluku o tijeku zakonske zatezne kamate kao i protiv odluke o troškovima postupka žali se tuženik iz svih zakonskih razloga s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači na način da se odbije u cijelosti tužitelja s tužbenim zahtjevom kojim traži naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu uz obvezivanje tužitelja na plaćanje troška postupka tuženiku, te da se preinači odluka o tijeku zakonske zatezne kamate iz točke II. izreke sukladno navodima žalbe, a podredno, predlaže se pobijanu presudu u pobijanim dijelovima ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.2.Na žalbe nije odgovoreno.

3.Žalba tužitelja nije osnovana protiv odluke o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana protiv odluke o troškovima postupka.

3.1.Žalba tuženika djelomično je osnovana.

4.Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbi stranaka, a ujedno i po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP).

4.1.Nadalje, protivno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda je jasna jer sadrži valjane razloge o svim onim činjenicama koje su pravno odlučne za ovaj spor te ne postoji bilo kakvo proturječje kakvo u vidu ima odredba iz članka 354. stavak 2 točka 11. ZPP-a zbog kojih se ne može ispitati.

4.2.Posebno je na žalbeni prigovor tužitelja kako sud ne daje nikakve razloge koji iznos tužitelj “ostvaruje po kojoj različitoj osnovi već daje ukupan iznos štete, ali se ne zna što i kako i po kojoj osnovi, pa se presuda ne može ispitati“ odgovoriti da je važećim Zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO) prihvaćena objektivna koncepcija neimovinske štete kao povrede prava osobnosti. Naime, odredbom čl. 1046. ZOO-a određeno je da štetu predstavlja, između ostalog i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), a u smislu odredbe čl. 19. st. 2. ZOO-a pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime i dr. Posljedica povrede prava osobnosti je, dakle, neimovinska šteta, pa povreda prava osobnosti predstavlja pravnu osnovu naknade neimovinske štete. Dosljedno, neimovinska šteta odražava se u povredi subjektivnih prava i interesa, a prema prihvaćenoj objektivnoj koncepciji tu štetu čini već sama povreda prava osobnosti. To znači da već samom povredom prava osobnosti nastaje neimovinska šteta kao objektivna činjenica za koju štetnik (odgovorna osoba) odgovara, dok se pretrpljeni fizički bolovi, duševni bolovi i strah izazvani štetnom radnjom uzimaju u obzir samo kao mjerilo težine povrede prava osobnosti i uzimaju se u obzir pored drugih relevantnih okolnosti pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade (ali ne kao posebni osnovi), kada težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju pravo na dosudu pravične novčane naknade u smislu članka 1100. ZOO.

4.3.Nije počinjena ni povreda postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi sa člankom 338. st. 4., čl. 354. st. 1. svezi s čl. 250. i 261. st. 3. ZPP-a, čl. 354. st.1 u svezi s čl.258. i čl. 8. ZPP-a jer na obilježja tih povreda ne ukazuje prihvaćanje kao stručnog i objektivnog mišljenja sudskog vještaka imenovanog po prvostupanjskom sudu za provođenje parnične radnje vještačenja u predmetnom postupku a koje nije glede trajanja i intenziteta bolova i straha suglasno s mišljenjem po tužitelju privatno angažiranog vještaka niti neprovođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem, za što su dani prihvatljivi razlozi te obzirom je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve izvedene dokaze i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno te rezultata cjelokupnog postupka pravilno utvrdio odlučne činjenice.

4.4.Obzirom je provedenim vještačenjem po sudskom vještaku za medicinu- specijalisti opće kirurgije i traumatologije utvrđena uzročno-posljedična veza između štetnog događaja u kojemu je sudjelovao osiguranik tuženika i ozljede tužitelja u svezi kojih se traži neimovinska i imovinska šteta, i po stavu ovog suda prvostupanjski sud je pravilno postupio kada nije odredio provođenje drugog medicinskog vještačenja, odluka o čemu spada u diskrecijsko pravo odlučivanja budući sud odlučuje o tome koje će dokaze u postupku izvesti (članak 220. ZPP), a obzirom na stupanj povrede prava osobnosti i s tim u svezi nastalu neimovinsku štetu, istu prihvaća i ovaj sud. Prema odredbi članka 259. stavak 1. ZPP-a sud rukovodi vještačenjem, označuje predmet vještačenja, postavlja pitanja vještaku i prema potrebi traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem, kako je ovdje i postupljeno, pa sama činjenica da je jedna od parničnih strana nezadovoljna sadržajem vještačkog nalaza ne znači, sama po sebi, da se mora odrediti drugo, novo vještačenje. Protivno žalbenim navodima, ne radi se ni o situaciji kod određivanja više vještaka te njihovim razilaženjima ili nedostacima u nalazima (čl. 261. st. 1. i 2. ZPP) odnosno kada u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka (čl. 263. st.3. ZPP) jer je u konkretnom predmetu prvostupanjski sud imenovao samo jednog medicinskog vještaka koji je dao pismeni nalaz i mišljenje te istog usmeno izložio neposredno pred strankama dajući odgovore na postavljena pitanja i primjedbe, čime je u svemu postupljeno u smislu čl. 250. i 259.-262. ZPP-a, a čiji nalaz i mišljenje je i po stavu ovog suda pravilno ocijenjen stručnim i objektivnim, što se žalbenim navodima s osnovom ne dovodi u pitanje. Dosljedno, u situaciji postojanja još jednog nalaza i mišljenja po privatno angažiranom vještaku ne radi se o neskladu između dva nalaza i mišljenja jer spomenuto nema dokaznu snagu parnične radnje sudskog vještačenja.

4.5.Naime, nalazu i mišljenju sudskog vještaka koje nije izrađeno po nalogu suda (ovdje dr. Špiranović sudski vještak medicine rada angažiran po tužitelju), već po nalogu jedne od stranaka u postupku sud ne može se odreći značaj dokaznog sredstva kao privatne isprave, koju sud doduše nije dužan prihvatiti, ali istu treba vrednovati i ocijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza. Međutim, takva privatna isprava nema dokaznu snagu sudskog vještačkog nalaza jer taj značaj u parnici, kao dokaznog sredstva kojim se dokazuje osnovanost činjeničnih tvrdnji stranaka ima samo onaj nalaz i mišljenje vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio sud u konkretnoj parnici (čl. 251. ZPP).

4.6.U okolnostima konkretnog slučaja, a nakon što je uzeo u obzir i ocijenio sve provedene dokaze (glede odlučne činjenice nastanka štetnog događaja s prouzročenom povredom prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao osnova odštetne odgovornosti), i po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije bio dužan prihvatiti nalaz i mišljenje privatno angažiranog sudskog vještaka samo zato što ga je dala osoba koja je stalni sudski vještak koja je glede kvalifikatornih okolnosti za ocjenu neimovinske štete dala za tuženika prihvatljivije parametre .

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio u štetnom događaju-prometnoj nezgodi od 15. veljače 2019. koju je skrivio osiguranik tuženika kada je tužitelj kao vozač drugog vozila zadobio tjelesne ozljede.

6.U ovoj fazi postupka nije sporno postojanje štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija stranaka, upućivanje tužiteljevog odštetnog zahtjeva tuženiku 11. veljače 2020., kojemu nije udovoljeno, odgovornost tuženika isplatiti tužitelju iznos od 43,11 Eura s osnova izgubljene zarade, dok je za tuženika sporna dosuđujuća odluka iz točke I. izreke u cijelosti, tijek zakonske zatezne kamate na presuđeni iznos naknade štete s osnova izgubljene zarade iz točke II. te odluka suda o troškovima postupka iz točke IV., a za tužitelja odluka pod točkom III. kojom je tužbeni zahtjev odbijen te pod točkom IV. odluka o troškovima postupka.

7.U provedenom postupku na temelju rezultata dokaznog postupka utvrđeno je:

-kako je prema pisanom nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. Ivana Lovrića, specijaliste opće kirurgije i traumatologije tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio ozljede istegnuća mišića vratne kralježnice, radi čega je imobiliziran mekim ovratnikom s preporukama da isti skine za tjedan dana po nadležnom liječniku; kako je tužitelj je 2. srpnja 2019. pregledan po neurologu koji je utvrdio blaži cervikalni paravertebralni hipertonus i palpatornu osjetljivost s desne strane vrata; nalaz magnetske rezonance mozga od 19. travnja 2019. je bio uredan, a izražene su upalne promjene stranica mastoida obostrano; slijedom čega je vještak ocijenio da je tužitelj pretrpio bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana i lakog intenziteta u trajanju od 30 dana; imao je i nelagode tijekom liječenja i to kliničku i dijagnostičku obradu, kontrolni pregled i dodatnu dijagnostičku obradu; pretrpio je kratkotrajan primarni strah jakog intenziteta, te sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana i lakog intenziteta u trajanju od 15 dana, a sekundarni strah različitog intenziteta uvjetovan je zabrinutošću o mogućim posljedicama nakon ozljeđivanja,

-kako je isti vještak Lovrić saslušan na raspravi 5. veljače 2025. te povodom tuženikovih prigovora i primjedbi u cijelosti ostao kod nalaza i mišljenja, obrazlažući kako je istegnuće mišića vratne kralježnice laka tjelesna ozljeda bez anatomsko funkcijskih posljedica po QTF klasifikaciji I. i II. stupnja (bolnost vrata, palpatorna bolnost i napetost paravertebralne muskulature); u odnosu na utvrđenje da je vrat slobodan i pokretan u svim smjerovima izjavio je da prema QTF klasifikaciji, iako je vrat slobodan, može postojati palpatorna bolnost i napetost vratne muskulature; iako iz medicinske dokumentacije nije mogao utvrditi datum završetka liječenja, ustvrdio je kako se kod takve vrste ozljeda prema kliničkom iskustvu preporuča pacijentima nositi ovratnik 7-10 dana, te uzimati analgetike radi sprječavanja bolova time da je trajanje bolova subjektivna kategorija, koju je vještak u konkretnom slučaju procijenio prema vrsti i težini ozljede i svom kliničkom iskustvu i QTF klasifikaciji a u odnosu na mišljenje vještaka dr. Špiranovića koje je imao na uvidu, vještak je naveo da ono za njega nije od značenja prvenstveno zato što je dobio nalog od suda na koje okolnosti vještačiti kao specijalist kirurgije, dok je dr. Špiranović specijalist medicine rada,

-kako je vještakinja Dajana Vuković (DV Consulting) u svom nalazu i mišljenju utvrdila da je tužitelju manje isplaćena plaća zbog korištenja bolovanja za veljaču 2019. iznosila 43,11 eura neto.

8.Ocjenom vještačkih nalaza i mišljenja koje je prihvatio stručnim i objektivnim te povezanim s ostalom dokaznom građom i činjeničnim supstratom prvostupanjski je sud utvrdio neimovinsku štetu po kvalifikatornim okolnostima pretrpljenih fizičkih bolova i straha u iznosu od 1.700,00 eura u kojem dijelu je zahtjev prihvaćen s kamatom od dana podnošenja zahtjeva (od 11. veljače 2020.) te odbijen za više zatraženih 1.708,55 eura s kamatama.

8.1.Ujedno je polazeći od vještačkog nalaza i mišljenja prema kojem je tužitelj u svezi nezgode bio na bolovanju 56 sati zbog čega mu je u veljači 2019. manje isplaćena plaća za siječanj 2019. u iznosu od 43,11 eura predmetni iznos izgubljene zarade i dosudio s kamatom od 15. ožujka 2019. kako je bilo zatraženo.

9.Pravilno su utvrđene sve okolnosti od značaja za ocjenu neimovinske i imovinske štete.

10.Odredbom članka 1100. ZOO određeno je, među ostalim, da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu naknadu, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi će računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11.Naime, sukladno odredbi članka 19. stavak 1. i 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

12.Sukladno citiranim zakonskim odredbama, stav je ovog suda kako tužitelj ima pravo od tuženika potraživati naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti, sve sukladno odredbi iz čl. 1045. st. 1. ZOO.

13.S pravom je prvostupanjski sud svoju ocjenu o postojanju uzročno-posljedične veze između načina nastanka nezgode i zadobivenih ozljeda kod tužitelja temeljio na saznanjima pribavljenim iz medicinske dokumentacije (nalaz KBC Osijek, Objedinjeni hitni bolnički prijam izdan neposredno nakon nezgode) i po sudskom vještaku za medicinu-specijalistu kirurgije i traumatologije dr. Ivanu Lovriću te njegovom nalazu i mišljenju u pismenom te posebno i usmenom očitovanju vještaka u nazočnosti stranaka na raspravi kada je odgovarao na pitanja i primjedbe jasno i detaljno obrazlažući svoj stav otklonivši prigovore i prihvatljivo obrazlažući postojanje ozljeda uzročno posljedično povezanih s prometnom nezgodom i posljedicama na tjelesno i duševno zdravlje tužitelja.

14.Nalaz i mišljenje vještaka je, protivno žalbenim navodima, zasnovan na objektivnim pokazateljima, pa tako glede ozljeda na dostupnoj medicinskoj dokumentaciji kojom je vještak raspolagao, pri čemu nije odlučna brojnost pisanih nalaza već sadržaj s verifikacijom stanja neposredno nakon nezgode kakav je vještaku predočen i pravilima medicinske znanosti i vještine, čemu tuženik ponovljeno prigovara i u ovom stadiju postupka neosnovano temeljeći svoj stav o nestručnosti, neobjektivnosti i proturječnosti jedino na činjenici postojanja drugog po privatno angažiranom vještaku izrađenog vještva, za tuženika povoljnijeg, koje kod postojanja u svemu prihvatljivog nalaza i mišljenja izrađenog po vještaku imenovanom u ovoj parnici prvostupanjski sud nije bio dužan prihvatiti. Pri tome okolnost što je tuženik prigovarao nalazu i mišljenju vještaka, ne može svojim samo paušalnim osporavanjem, svojim izrazom nezadovoljstva onim što je taj vještak utvrdio, dovesti u pitanje ispravnost tog mišljenja.

15.Nije od značaja niti dovodi u pitanje vjerodostojnost nalaza i mišljenja na koje se sud pozvao ni činjenica što je tužitelju zaključeno bolovanje nakon osam dana jer je to stvar slobodne procjene obiteljskog liječnika koja nije nužno povezana i determinirana s trajanjem i intenzitetom bolova i straha, kao kvalifikatornih okolnosti o kojima se izjašnjavao vještak imenovan u parnici.

16.U odnosu na presude na koje se tuženik poziva a kojima je tužbeni zahtjev odbijen, odgovoriti je kako pored navedenih postoji i niz drugih odluka u kojima je tuženik obvezan naknaditi štetu time da u svakom pojedinom predmetu odluka ovisi o okolnostima konkretnog slučaja koje je prvostupanjski sud imao u vidu.

17.Slijedom iznijetog i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije bilo mjesta izvođenju dokaza novim medicinskim vještačenjem budući za to nisu bile ispunjene pretpostavke propisane članka 261. ZPP-a.

18.Kada se imaju u vidu činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda s kvalifikatornim okolnostima o kojima ovisi utvrđenje visine štete, zasnovana na temelju pregleda medicinske dokumentacije i medicinskog vještačenja, kako je tužitelj u predmetnom događaju zadobio ozljede, ranije citirane, karakter, težina i lokacija povreda, duljina trajanja i intenzitet fizičkih boli koje je trpio, intenzitet i trajanje straha pa uz to popratne neugodnosti pri liječenju (nošenje Schanzovog ovratnika) te dob tužitelja (rođen 1967.), i po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju sve one, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1100. ZOO opravdavaju utvrđenje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz članka 19. ZOO-a upravo po sudu prvog stupnja utvrđenom iznosu od 1.700,00 eura, radi čega se žalbe obiju stranaka u odnosu na odluku o neimovinskoj šteti ukazuju neosnovanim.

19.Posebno, u odnosu na žalbene prigovore tužitelja pobijanoj presudi pod točkom III. kojom je tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete odbijen preko navedenog iznosa a za iznos od 1.708,55 eura, već ranije navedenom je dodati kako je prvostupanjski sud, nakon pravilno provedenog dokaznog postupka, cijeneći nalaz i mišljenje sudskog vještaka uz priloženu medicinsku dokumentaciju utvrdio pravno relevantne činjenice pa tako i nelagodnosti u tijeku liječenja za koje je imao utemeljenje u medicinskom nalazu izdanom neposredno nakon nezgode a promatrano kroz pravila medicinske znanosti i iskustva, dok drugi pokazatelji na koje se žalbom upućuje prema sadržaju spisa vještaku i sudu nisu predočeni tijekom postupka.

20.Glede obračuna koji tužitelj vrši u žalbi i odnosu na procjenu po pojedinim kvalifikatornim okolnostima a upućujući na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete donesene od Vrhovnog suda Republike Hrvatske 29. studenog 2002. kojim se sada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50% odgovoriti je kako se radi o pravnim kriterijima (orijentacijske naravi). U obrazloženju tog pravnog shvaćanja između ostaloga je navedeno: „Izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).“.

20.1.Međutim, takvi kriteriji, kako to sama riječ „orijentacijski“ i ukazuje, predstavljaju samo dodatni okvir koji bi trebao omogućiti ujednačenu primjenu odredbe čl. 1100 ZOO.

20.2.Pri tome, a kako je to već više puta istaknuto u odlukama Vrhovnog suda

Republike Hrvatske (primjerice: Rev-978/10, Rev-686/04, Rev- 150/05), Orijentacijski kriteriji ne mogu predstavljati matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade te su nužna i moguća odstupanja od istih, a što proizlazi iz spomenute odredbe ZOO prema kojima se novčana satisfakcija određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja, kako je ovdje i postupljeno, a protivno navodima žalbe, nije u neskladu ni sa spomenutim Orijentacijskim kriterijima.

21.Obzirom je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je s osnova pravične novčane naknade neimovinske štete dosudio tužitelju navedeni iznos od 1.700,00 Eura, a odbio ga s preostalim dijelom zahtjeva za iznos od 1.708,55 eura, valjalo je žalbe stranaka odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke, sve prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

22.Međutim, osnovano tuženik prigovara tijeku dosuđenih zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu po osnovi izgubljene zarade od 43,11 Eura, tekućim od 15. ožujka 2019. do 11. veljače 2020., kao pod točkom II. izreke, pri čemu je prvostupanjski sud izrazio stav da kamate teku od dospijeća dosuđene izgubljene zarade za mjesec veljaču 2019.

22.1.Naime, odredbom čl. 12. stavak 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje ZOOP) propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz stava 1. tog članka, tj. isplate naknade štete u propisanom roku, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

22.2.Ovdje je ukazati i na pravno shvaćanje revizijskog suda koje je izraženo u odlukama Rev-373/2021-2 od 27. travnja 2021., Rev-538/2022-2 od 25. travnja 2023. i dr., a prema kojem zatezne kamate na iznose naknade štete zbog izgubljene zarade, iako se radi o iznosima koji su dospjeli prije podnošenja odštetnog zahtjeva odgovornom osiguratelju ili tužbe ako odštetni zahtjev nije bio podnesen, ne mogu teći prije nego što je podnesen takav odštetni zahtjev odnosno tužba, a to s obzirom na odredbu članka 12. stavak 6. ZOOP-a.

22.3.Kako iz provedenih dokaza proizlazi, što je i nesporno među strankama, da je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku 11. veljače 2020., koji je tuženik otklonio kao neosnovan, valjalo je u tom dijelu uvažiti tuženikovu žalbu kao osnovanu i pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 12. st. 6. ZOOP-a prvostupanjsku presudu preinačiti u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke i tužbeni zahtjev kojim je bila zatražena i dosuđena zakonska zatezna kamata na iznos glavnice od 43,11 Eura od 15. ožujka 2019. do dana podnošenja odštetnog zahtjeva - 11. veljače 2020. kao neosnovan odbiti, sve to temeljem odredbe iz čl. 373. st.1. ZPP-a.

24.Glede odluke o troškovima postupka valja reći kako pravilno primjećuje tužitelj kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući, pozivom na odredbu članka 154. stavak 5. ZPP-a da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

24.1.To stoga što je u konkretnom slučaju pravilnom primjenom materijalnog prava imajući u vidu da su stranke djelomično uspjele u parnici, u konkretnom slučaju primjenjiva odredba članka 154. stavak 2. ZPP-a, kako to u žalbi tužitelj navodi, a uzev u obzir osnov i visinu zahtjeva uspjeh tužitelja ocijeniti je sa 75 %, a tuženika sa 25 %.

24.2.Stoga je tužitelju, zastupanom po punomoćniku, na temelju odredbe članka 155. ZPP-a od troškova koje je pravovremeno popisao valjalo utvrditi naknadu za slijedeće radnje: za sastav tužbe (Tbr. 7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika-Narodne novine 138/23, dalje OT) 100 bodova, za pristupe na ročišta od 13. listopada 2021., 17. studenog 2021., 5. veljače 2025 i 7. svibnja 2025. po Tbr. 9.t.1. po 100 bodova te za sastav obrazloženih podnesaka od 23. kolovoza 2024. i 12. studenog 2024. kojima se očituje na nalaz i mišljenje vještaka (i uređuje zahtjev) po Tbr. 8.t. 1. OT-a 100 bodova, što je ukupno 700 bodova, pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura daje iznos od 1.400,00 eura, čemu je s naslova PDV-a valjalo dodati iznos od 350,00 eura kao i iznos od 66,36 eura s naslova plaćene pristojbe tužbe (list 4 spisa), što je ukupno 1.816,36 eura, od čega tužitelju pripada 50 % (uspjeh tužitelja 75 % - uspjeh tuženika 25 %) ili nominalno 908,18 eura čemu je valjalo dodati troškove vještačenja u iznosu od 331,81 eura, što je ukupno 1.239,99 eura na koji iznos tužitelju pripadaju kamate sukladno članku 2. u svezi sa člankom 151. stavak 3. ZPP-a, radi čega je odluku troškovima postupka valjalo preinačiti i odlučiti kao u izreci.

25.Ostale radnje tužitelju nisu odmjerene jer nisu bile potrebne za vođenje parnice, kao ni trošak žalbe jer nije uspio sa žalbom u pogledu glavne stvari.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 19. studenog 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić