REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-638/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vinko Ljubičić odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & partneri u Splitu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Podružnica Split, Varaždinska 54, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Ivana Kraljević Radalj odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja o troškovima postupka, sadržanog u presudi Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1607/2023-3 od 19. studenoga 2024., kojom presudom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3966/2020-18 od 21. travnja 2023., na sjednici održanoj 19. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se rješenje o troškovima parničnog postupka, sadržano u presudi Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1607/2023-3 od 19. studenoga 2024. pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3966/2020-18 od 21. travnja 2023. i naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji trošak postupka u iznosu od 353,38 Eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 21. travnja 2023. pa do isplate i pod točkom III. izreke, te se predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od 106,24 EUR (800,00 kn), sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku počev od dana 30. listopada 2020. godine do isplate.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana, na ime naknade parničnog troška, isplati tužiteljici iznos od 89,58 EUR (674,94 kuna), sa zakonskom zateznom kamatom počev od 21. travnja 2023. godine do isplate.“.
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3966/2020-18 od 21. travnja 2023. potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I izreke u odnosu na tijek zatezne kamate.
II. Žalbe tužiteljice i tuženika odbijaju se kao djelomično neosnovane i uvažavaju se kao djelomično osnovane te se preinačava odluka o troškovima postupka sadržana u toč. II. izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3966/2020-18 od 21. travnja 2023. tako da sada glasi:
Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici pored već dosuđenog troška u iznosu od 89,58 EUR, daljni trošak u iznosu od 353,38 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 21. travnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30 prosinca 2023. godine do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.“.
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-1021/2025-2 od 18. ožujka 2025., dopustio tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, zbog pitanja koje glasi:
„Ima li tuženik pravo, ukoliko sud odluči dopustiti djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva, na parnični trošak za povučeni dio tužbenog zahtjeva?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv odluke o troškovima parničnog postupka, sadržane u drugostupanjskoj presudi, tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predložio je preinačiti pobijanu presudu u dijelu odluke o troškovima postupka, a podredno je u tom dijelu ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. U povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz odredbe čl. 385.a ZPP-a, zbog kojega je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP-a).
8. S obzirom na sadržaj pravnog pitanja zbog kojega je dopuštena revizija u ovom predmetu, u ovom stupnju postupka sporno je pripada li tuženiku u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva pravo na naknadu troškova postupka, sukladno odredbi čl. 158. st. 1. ZPP-a.
9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 106,24 Eur sa zateznom kamatom, radi isplate naknade s osnove ugovora o osiguranju kojim je ugovorena invalidnost u slučaju nezgode.
10. Nižestupanjski sudovi utvrđuju: da je tužiteljica 29. travnja 2020. sudjelovala u prometnoj nezgodi kao vozačica osobnog vozila u vlasništvu njezinoga sina KV, te je tom prilikom zadobila teške tjelesne ozljede; da je tuženik tužiteljici u mirnom postupku 30. listopada 2020. na ime invalidnosti na temelju police osiguranja za slučaj nezgode u iznosu od 80.000,00 kn, isplatio iznos od 8.000,00 kn; da je tužiteljica tužbom potraživala iznos od 8.000,00 kn smatrajući da je kod nje došlo do invaliditeta u visini od 20%, a nakon provedenog medicinskog vještačenja kojim je utvrđena invalidnost u visini od 11% podneskom od 5. listopada 2022. postavila konačni zahtjev kojim potražuje isplatu iznosa od 106,24 Eur sa zateznim kamatama od 30. listopada 2020.
11. Nižestupanjski sudovi usvajaju tužbeni zahtjev za isplatu utuženog iznosa prema konačno postavljenom zahtjevu od 106,24 Eur.
11.1. Prvostupanjski sud uz zaključak da je tužiteljica djelomično uspjela u postupku jer je potraživala prvotno iznos od 8.000,00 kn, dok je dosuđen konačno iznos od 800,00 kn te uzimajući u obzir osnov i visinu tužbenog zahtjeva, zaključuje da je tužiteljica uspjela u parnici u postotku od 55%, a posljedično tome da je tuženik uspio u parnici u omjeru od 45%, pa primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, zaključuje da tužiteljici pripada pravo na naknadu parničnog troška od tuženika, u obračunu postotka uspjeha od 10%. Stoga, prvostupanjski sud dosuđuje tužiteljici na ime parničnog troška iznos od 89,58 Eur.
11.2. Drugostupanjski sud uz shvaćanje da nije pravilan zaključak prvostupanjskog suda o omjeru uspjeha tužiteljice u sporu od 10%, te uz obrazloženje da je tužiteljica tužbeni zahtjev smanjila nakon provođenja medicinskog vještačenja, podneskom od 5. listopada 2022. kojim je postavila zahtjev za isplatu iznosa od 106,24 Eur i s kojim zahtjevom je uspjela u cijelosti, dosuđuje tužiteljici parnični trošak primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, na način da joj dosuđuje daljnji parnični trošak od 353,38 Eur.
11.3. Pritome drugostupanjski sud odbija zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka za povučeni dio tužbenoga zahtjeva bez ikakvoga obrazloženja.
12. Prije svega potrebno je navesti, kako prema shvaćanju građanskog odjela ovoga suda od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) predstavlja djelomično povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a. Navedeno je pravno shvaćanje potvrđeno i u odlukama ovoga suda npr. Rev-1094/2024-2 od 20. studenoga 2024., Rev-899/2022-2 od 6. rujna 2022. i dr.
12.1. Nadalje, ovaj sud je u odluci broj Rev-461/2022-2 od 10. rujna 2024. reafirmirao pravno shvaćanje sadržano u odluci ovoga suda broj Rev-80/2022 od 5. rujna 2023. koje glasi:
„18. Prema shvaćanju ovog suda izraženom u odluci broj: Revx-254/2014 od 10. prosinca 2014. u slučaju smanjenja tužbenog zahtjeva tuženiku pripada pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi dijela tužbenog zahtjeva za koji je zahtjev smanjen neovisno o uspjehu u sporu, jer smanjenje tužbenog zahtjeva u biti predstavlja povlačenje tužbe u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, ali to samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva što ujedno predstavlja i odgovor na drugo postavljeno pitanje.“.
13. Slijedom navedenoga, o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova postupka u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva, treba na odgovarajući način primijeniti odredbe ZPP-a o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe.
14. Prema odredbi čl. 158. st. 1. ZPP-a, tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove, ali ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je naknaditi tužitelju tuženik. Dakle, tužitelj osim iznimno nema pravo na naknadu troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe, odnosno kod djelomičnog povlačenja tužbe za iznos smanjenog zahtjeva. Člankom 154. st. 2. ZPP-a, propisano je da se omjer uspjeha stranaka u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Iznimka u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva kada se naknada troškova određuje za poduzete radnje prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme njihovog poduzimanja i to samo za odluku o zahtjevu za naknadu troška postupka (čl. 158. st. 1. ZPP-a) tuženika odnosno tužitelja koji je povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku (čl. 158. st. 2. ZPP- a).
14.1. Smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a. Stoga, je zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva treba na odgovarajući način primijeniti odredbe ZPP-a o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe.
15. Budući da u ovoj pravnoj stvari do smanjenja tužbenog zahtjeva nije došlo nakon djelomičnog udovoljenja zahtjevu tužiteljice, to nema mjesta primjeni iznimke iz čl. 158. st. 1. ZPP-a, te je tužiteljica za radnje poduzete prije smanjenja tužbenog zahtjeva dužna naknaditi troškove postupka tuženiku.
16. Ovim je odgovoreno na postavljeno pitanje.
17. Slijedom navedenog, pravno shvaćanje drugostupanjskog suda na kojem je utemeljena odluka o troškovima parničnog postupka odstupa od prakse revizijskog suda.
18. Zbog pogrešno pravnog shvaćanja drugostupanjskog suda pri odlučivanju o troškovima postupka u odnosu na povučeni dio tužbe, drugostupanjski sud nije utvrdio je li tuženik u tom smislu određeno postavio zahtjev za naknadu parničnog troška zbog djelomičnog povlačenja tužbe, primjenom odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 164. st. 2. ZPP-a, te je propustio ocijeniti koje su od parničnih radnji, ako je u tom smislu tuženik određeno postavio zahtjev za naknadu parničnog troška, bile potrebne za vođenje parnice, radi čega nema uvjeta za preinaku odluke o trošku.
19. Stoga je, ovaj sud na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a ukinuo revizijom pobijanu drugostupanjsku odluku u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka i predmet u tom dijelu vraća sudu drugog stupanja na ponovno odlučivanje.
20. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije, temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 19. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
