REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P Ob-1103/2024-18
U I ME R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Katarini Perjanec Prstec u pravnoj stvari I. tužiteljice mlt. IH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po majci i z.z. VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sanja Barbarić, odvjetnica u Oroslavju i II. tužiteljice RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Sanja Barbarić, odvjetnica u Oroslavju, protiv tuženika LH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Kuren, odvjetnik u Zagrebu, radi povišenja uzdržavanja, nakon glavne rasprave, održane i zaključene 15. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, uz isključenje javnosti, dana 19. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Mijenja se iznos uzdržavanja određen presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj P Ob-166/2017 od 9. studenog 2018. kojom je u točki I. izreke naloženo tuženom LH doprinositi za uzdržavanje mlt. IH iznos od 800,00 kn (106,18 eura) mjesečno te se sada nalaže LH, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi za uzdržavanje mlt. IH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 260 eura mjesečno, počevši od 1. listopada 2024. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, s time da dospjele, a neplaćene razlike obroka plati odjednom u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, i to:
- na iznos od 153,82 eura od 16. listopada 2024. do isplate (10/2024);
- na iznos od 153,82 eura od 16. studenog 2024. do isplate (11/2024);
- na iznos od 153,82 eura od 16. prosinca 2024. do isplate (12/2024);
- na iznos od 153,82 eura od 16. siječnja 2025. do isplate (1/2025);
- na iznos od 153,82 eura od 16. veljače 2025. do isplate (2/2025);
- na iznos od 153,82 eura od 16. ožujka 2025. do isplate (3/2025);
- na iznos od 153,82 eura od 16. travnja 2025. do isplate (4/2025);
- na iznos od 153,82 eura od 16. svibnja 2025. do isplate (5/2025);
- na iznos od 153,82 eura od 16. lipnja 2025. do isplate (6/2025);
- na iznos od 153,82 eura od 16. srpnja 2025. do isplate (7/2025);
- na iznos od 153,82 eura od 16. kolovoza 2025. do isplate (8/2025);
- na iznos od 153,82 eura od 16. rujna 2025. do isplate (9/2025);
- na iznos od 153,82 eura od 16. listopada 2025. do isplate (10/2025);
- na iznos od 153,82 eura od 16. studenog 2025. do isplate (11/2025); a nadalje plaćati iznos od 260 eura mjesečno, sve na tekući račun majke i zakonske zastupnice VH otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d., IBAN [broj bankovnog računa].
II. Mijenja se iznos uzdržavanja određen presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj P Ob-166/2017 od 9. studenog 2018. kojom je u točki I. izreke naloženo tuženom LH doprinositi za uzdržavanje RH iznos od 900,00 kn (119,45 eura) mjesečno te se sada nalaže LH, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi za uzdržavanje RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 280 eura mjesečno, počevši od 1. listopada 2024. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, s time da dospjele, a neplaćene razlike obroka plati odjednom u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, i to:
- na iznos od 160,55 eura od 16. listopada 2024. do isplate (10/2024);
- na iznos od 160,55 eura od 16. studenog 2024. do isplate (11/2024);
- na iznos od 160,55 eura od 16. prosinca 2024. do isplate (12/2024);
- na iznos od 160,55 eura od 16. siječnja 2025. do isplate (1/2025);
- na iznos od 160,55 eura od 16. veljače 2025. do isplate (2/2025);
- na iznos od 160,55 eura od 16. ožujka 2025. do isplate (3/2025);
- na iznos od 160,55 eura od 16. travnja 2025. do isplate (4/2025);
- na iznos od 160,55 eura od 16. svibnja 2025. do isplate (5/2025);
- na iznos od 160,55 eura od 16. lipnja 2025. do isplate (6/2025);
- na iznos od 160,55 eura od 16. srpnja 2025. do isplate (7/2025);
- na iznos od 160,55 eura od 16. kolovoza 2025. do isplate (8/2025);
- na iznos od 160,55 eura od 16. rujna 2025. do isplate (9/2025);
- na iznos od 160,55 eura od 16. listopada 2025. do isplate (10/2025);
- na iznos od 160,55 eura od 16. studenog 2025. do isplate (11/2025); a nadalje plaćati iznos od 280 eura mjesečno, sve na na njezin račun otvoren kod Zagrebačke banke d.d., IBAN [broj bankovnog računa].
III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva I. i II. tužiteljica kojim se traži daljnji iznos preko dosuđenih iznosa u točkama I. i II. izreke ove presude do zatraženih 319 eura mjesečno za mlt. I. tužiteljicu i 300 eura mjesečno za II. tužiteljicu, kao neosnovan.
IV. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
Obrazloženje
1. Mlt. tužiteljica zastupana po majci i zz VH i II. tužiteljica podnijele su 1. listopada 2024. tužbu protiv tuženika radi povišenja uzdržavanja u kojoj navode kako je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P2-117/11- 7 od 14. svibnja 2012. razveden brak između VH i LH te je odlučeno da će zajednička djeca malodobne KH, RH i IH živjeti s majkom VH. Istom presudom naloženo je ocu LH da za uzdržavanje KH mjesečno plaća iznos od 1.000,00 kn, za uzdržavanje mlt. RH iznos od 700,00 kn i za uzdržavanje mlt. IH iznos od 600,00 kn počevši od 1. lipnja 2012. pa nadalje. Odluka o uzdržavanju tada mlt. RH i mlt. IH izmjenjena je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, posl. br. P Ob-166/2017-18 od 09.11.2018. na način da je tuženiku LH naloženo da za uzdržavanje mlt. RH umjesto iznosa od 700,00 kn mjesečno plaća iznos od 900,00 kn mjesečno, a za uzdržavanje mlt. IH da umjesto iznosa od 600,00 kn mjesečno plaća iznos od 800,00 kn mjesečno, počevši od 13.10.2017. U međuvremenu prestala je obveza tuženika da doprinosi za uzdržavanje kćeri KH. Od donošenja presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, posl.br. P Ob-166/2017-18 od 09.11.2018. promijenile su se okolnosti vezane uz potrebe RH, koja je u međuvremenu postala punoljetna, kao i potrebe još uvijek mlt. IH. Prvenstveno, iznos uzdržavanja koliko je prema aktualnoj odluci suda protustranka dužna doprinostiti za mlt. IH od 106,18 EUR je daleko ispod minimuma iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom. Naime, prema Odluci ministra rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN 49/24), minimalni novčani iznosi za dijete od 13 do 18 godina iznosi 22 % prosječne neto plaće, odnosno 252,56 eura. Iznos od 106,18 EUR koje sada tuženik plaća, nikako nije dostatan za zadovoljavanje potreba mlt. IH. Osim što su od donošenja odluke o visini uzdržavanja porasle prosječne plaće u RH te su porasli općenito troškovi života u RH, pa tako i troškovi kojima se zadovoljavaju potrebe uzdržavanja mlt. IH, i njezine potrebe su sada drugačije i povećane. Naime, mlt. IH sada je učenica 3. razreda srednje škole u Bedekovčini – smjer fizioterapeutski tehničar, ima 16 godina, zdrava je, a osim školskih obveza aktivna je u sportu (članica je Streljačkog društva Veliko Trgovišče), dobitnica nagrade Grada Oroslavja za postignute rezultate u sportu 2024. te je dobitnica brojnih medalja na sportskim natjecanjima. Mlt. IH je u vrijeme donošenja odluke o visini uzdržavanja bila još učenica osnovne škole u [adresa], a sada je učenica srednje škole u Bedekovčini, što osim uobičajnih većih potreba za knjigama, bilježnicama, školskim priborom, zahtjeva i troškove vezane uz prijevoz. Inače, mlt. IH ima uobičajne potrebe djeteta njezinog uzrasta (hrana, higijenske potrepštine, odjeća, obuća) te potrebe vezane uz izvan školske sportske aktivnosti. Tuženik LH zaposlen je Specijalnoj bolnici za medicinsku Rehabilitaciju Stubičke Toplice, time da zakonska zastupnica mlt. IH ne zna kolika su primanja tuženika, zbog čega visinu uzdržavanja koje traži ne može uskladiti s Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (NN 49/2024). Stoga predlaže da sud visinu primanja tuženika utvrdi službenim putem od njegovog poslodavca, a do tada iznos uzdržavanja za mlt. IH naznačuje u visini od 297,00 EUR, te pridržava pravo da svoj zahtjev naknadno, kada bude imala relevantne podatke, uskladi prema Tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta. Tužiteljica RH je sada punoljetna osoba, završila je srednju školu te je na Pravnom fakultetu Sveučiliša u Rijeci upisala, u statusu redovnog studenta, sveučilišni integrirani prijediplomski i diplomski studij u sveučilišnoj godini 2024/2025, čime i dalje egzistira obveza tuženika da doprinosi za njezino uzdržavanje sukladno odredbi čl. 290. st. 1. Obiteljskog zakona. Iznos od 119,45 EUR, a koliko tuženik sada plaća za njezino uzdržavanje nije dostatan da se zadovolje njezine materijalne potrebe. Naime, osim troškova hrane, odjeće i obuće (koji troškovi su znatno porasli od 2018. od kada datira aktualna odluka suda o visini uzdržavanja), RH imati će troškove odlaska kući za vikend budući da studira u Rijeci, a tu su i troškovi stručne literature i ostali troškovi studija. RH će u Rijeci stanovati u stanu koji kupuje njezina majka VH, a postupak kupoprodaje je upravo u tijeku. Dakle, majka VH snositi će trošak stanovanja RH u [adresa], kao i režijske troškove stana te smatra da se ovo treba uzeti kao njezin doprinos u uzdržavanju punoljetnog djeteta u smislu odredbe čl. 316.st. 2. OZ., budući da bi u suprotnom RH za stanovanje morala izdvajati više stotina eura, dok bi pak majka u suprotnom stan mogla iznajmljivati. Slijedom navedenog, tužiteljica RH smatra da njezine mjesečne potrebe za uzdržavanjem iznose 800,00 EUR, te traži da tuženik ubuduće doprinosi za njezino uzdržavanje iznos od 300,00 EUR mjesečno, dok preostali iznos doprinosi majka VH kroz rješavanje stambenog pitanja i režijskih troškova za nju. Za uzdržavanje mlt. IH predlaže se tuženiku naložiti plaćati iznos od 297,00 eura.
2. Podneskom od 9. listopada 2025. (str. 157-158) tužiteljice su uskladile tužbeni zahtjev sa, kako navode, Tablicom o prosječnim potrebama mlt. djeteta (NN 75/2025) na način da predlažu tuženiku za uzdržavanje mlt. IH plaćati iznos od 319 eura mjesečno, a za uzdržavanje RH plaćati iznos od 300 eura.
3. Tuženik je podneskom od 4. studenog 2024. (str. 28-33 sudskog spisa) dostavio odgovor na tužbu u kojem je naveo kako nije sporno da je presudom Općinskog suda u Zlataru posl.br. P2-117/11 od 14. svibnja 2012. razveden brak između LH i VH, kao ni da je istom presudom odlučeno je da će njihova zajednička djeca tada mlt. KH, mlt. RH i mlt. IH živjeti s majkom, a ovdje tuženiku je naloženo da je za uzdržavanje mlt. KH dužan plaćati 1.000,00 kuna mjesečno, za uzdržavanje mlt. RH iznos od 700,00 kuna mjesečno te za uzdržavanje mlt. Dore Mrzljak 600,00 kuna mjesečno. Nadalje, nije sporno da je navedena odluka izmijenjena presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, posl. br. P Ob-166/2017-18 od 9.11.2018. kojom je LH naloženo da za uzdržavanje maloljetne RH umjesto iznosa od 700,00 kn mjesečno plaća iznos 900,00 kn mjesečno, a za maloljetnu IH, umjesto iznosa od 600,00 kn mjesečno, plaća iznos 800,00 kn mjesečno. Istom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je bilo traženo da se tuženiku LH naloži da za uzdržavanje KH umjesto iznosa od 1.000,00 kn mjesečno plaća iznos od 1.500,00 kn mjesečno. Tužbom podnesenom u predmetnoj pravnoj stvari tužiteljice traže da sud obveže ovdje tuženika kao njihova oca da doprinosi za uzdržavanje mlt. IH novčanim iznosom u visini od 297,00 eura i za uzdržavanje RH novčanim iznosom u visini od 300,00 eura. Dakle, u odnosu na iznose uzdržavanja utvrđene presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, posl. br. P Ob-166/2017-18 od 9.11.2018. tužiteljice traže uvećanje uzdržavanja od tuženika za gotovo 200 %. Po provedenom dokaznom postupku u predmetu Općinskog suda u Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, posl. br. P Ob-166/2017-18, utvrđeno da tuženik radi u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Stubičkim Toplicama te za svoj rad prima plaću u rasponu od 4.000,00 – 4.800,00 kuna. U ovom trenutku tuženik i dalje radi u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Stubičkim Toplicama na istom radnom mjestu, a za svoj rad prima plaću u visini od 1.000,00-1.100,00 eura, ovisno o broju radnih sati koje tijekom mjeseca odradi u noćnoj smjeni, vikendima i blagdanima. Dakle, od donošenja poslijednje odluke kojom je odlučeno o visini uzdržavanja do danas, tuženiku je plaća porasla za oko 70 % u apsolutnom (ne realnom) iznosu. Međutim, pri donošenju odluke o visini uzdržavanja Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini, u predmetu posl.br. P Ob-166/2017-18, imao je u vidu da je tuženik u to vrijeme ostvarivao dodatan prihod u visini od 1.843,55 kuna mjesečno koji mu je majka tužiteljica bila obvezna isplaćivati s osnova ulaganja koje je ovdje tuženik izvršio u njezinu posebnu imovinu. Sud je također imao u vidu da je majka tužiteljica VH tuženiku bila obvezna isplatiti ¾ novčanog iznosa od 48.000,00 kuna temeljem Predugovora o kupoprodaji nekretnina od 8.4.2016. Prema tome, kada se plaći koju je tuženik ostvarivao 2018. pridodaju dodatni prihodi koje je sud uzeo u obzir pri donošenju odluke o iznosu s kojim je tuženik dužan doprinosti za uzdržavanje djece i kada se svi ti iznosi stave u korelaciju s porastom troškova života, onda je više nego jasno da su tuženikovi prihodi u realnom iznosu danas znatno manji nego što su bili 2018. Naime, od dana donošenja presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, posl. br. P Ob-166/2017-18 od 9.11.2018. do dana podnošenja tužbe u ovosudnoj pravnoj stvari, prošlo je nešto manje od šest godina. U razdoblju od studenog 2018. do rujna 2024. stopa inflacije prema javno dostupnim podacim objavljenim na mrežnim stranicama Državnog zavoda za statistiku iznosi 26,8 % (ne 200 %). Kako tuženik sada s osnova radnog odnosa ostvaruje plaću u visini od 1.000,00 – 1.100,00 eura te ne ostvaruje nikakve druge dodatne prihode, njegova kupovna moć odnosno imovinske prilike su bitno gore nego prije šest godina. Nadalje, kada tužiteljice zahtjev za povećanjem iznosa uzdržavanja temelje na povećanju troškova života, onda porast troškova života moraju akceptirati i na strani tuženika jer on nije jednostran i ograničen samo na njih i njihove potrebe. Slijedom navedenog, imovinske prilike tuženika su takve da ne da ne daju osnovu za povećanje uzdržavanja već bi bilo puno realnije govoriti da daju osnovu za smanjenje iznosa uzdržavanja. Tuženik je čvrstog uvjerenja da troškovi školovanja mlt. IH u Srednjoj školi u Bedekovčini ni u kojem slučaju ne opravdavaju povećanje postojećeg iznosa uzdržavanja za gotovo tri puta u odnosu na vrijeme kada je pohađala Osnovnu školu u Oroslavju tj. u odnosu na vrijeme kada je donesena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, posl. br. P Ob-166/2017-18 od 9.11.2018. Naime, iz obrazloženja više navedene presude vidljivo je kako je njihova majka VH u svom iskazu navela kako se RH i IH bave plesom te idu na razna putovanja, kako su ta putovanja u godini koja je prethodila donošenju presude bila svaki vikend, kako idu na razna događanja i u razne gradove, ponekad na dalji put kao što su išle na Pelješac te da RH ide na razna natjecanja iz likovnog i literarnog rada, da će u sklopu geografske i povijesne grupe ići u Austriju, na maturalno putovanje, etc. Majka tužiteljica dalje je navela da je za IH i RH kupila tenisice za tjelesni i za boravak u školi i cipele za odlazak u školu, školske torbe, donji veš, čarape, četiri majice, troje do četvero hlače i jakne s time što je time djecu opremila za prva tri mjeseca te im već oko Božića mora kupiti veći broj jer im odjeću kupuje svaka tri mjeseca, a po potrebi i češće. S obzirom na aktualnu dob tužiteljica sasvim je jasno da ne postoji potreba da im se kompletna obuća i odjeća kupuju kvartalno pa je u tom dijelu njihov trošak i manji nego što je to bio 2018., a također u tužbi nije navedeno niti su uz tužbu priloženi dokazi da tužiteljice svaki vikend negdje putuju kao što su to navodno činile uoči donošenja više označene odluke Općinskog suda u Zlataru, Stalna služna u Krapini pa je i u tom dijelu njihov trošak realno manji. Pored toga tužiteljice su sada u dobi da se mogu samostalno koristiti javnim prijevozom pa ih više ne mora na putovanja voziti majka, a opće je poznato da je trošak javnog prijevoza bitno manji od troškova prijevoza osobnim automobilom. U odnosu na iznos uzdržavanja koji se tužbom traži za RH za napomenuti je da se on temelji na paušalnim i ničim dokaznim tvrdnjama. Nastavno na više navedeno za primijetiti je da RH s obzirom na svoju dob više nije u fazi rasta pa joj odjeću i obuću više nije potrebno kupovati svakih tri mjeseca, a što je prema iskazu njezine majke bilo potrebno činiti ranije. Također, razumno je za pretpostaviti da će RH kao redovita studentica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci prehrambene potrebe rješavati u okviru samog sveučilišnog kampusa po subvencioniranim cijenama prema kojim prosječan obrok ne košta više od 3-4 eura. Što se tiče troškova stanovanja za napomenuti je da majka RH stan u [adresa] ne namjerava kupiti na Martino ime već na svoje, a onda RH navodno omogućiti da u tom stanu živi, a što prikazuje kao svoj doprinos njezinom uzdržavanju. Drugim riječima, svojim doprinosom „uzdržavanju“ RH, njezina majka bi se de facto dovela u poziciju da otplaćuje stan u svom vlasništu. Tuženik ne vidi razlog zašto RH ne bi unajmila stan primjeren studentskom stanardu prema tržišnim cijenama i da u cijeni najma sudjeluje i njezina majka konkretnim novčanim doprinosom. Štoviše, tuženik osobito ne vidi razlog zašto RH nije podnijela zahtjev odnosno zašto ne konkurira za smještaj u studentskom domu po subvencioniranim cijenama. S tim u vezi tuženik smatra potrebnim istaknuti da je između njega i majke tužiteljica 2. kolovoza 1997. godine zaključen brak koji je razveden presudom Općinskog suda u Zlataru posl. br. P2-117/11 od 14.5.2012. Za vrijeme trajanja braka tuženik i VH izgradili su obiteljsku kuću na nekretnini upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], oranica Kosovo, površine 354 čhv, na adresi [adresa], a koju nekretninu je tuženiku prethodno darovao otac pa je ista u zemljišnjim knjigama bila upisana na ime tuženika, dok na njoj izgrađena kuća nije bila upisana u zemljišne knjige. Ugovorom o darovanju nekretnina od 9. studenog 2009. tuženik je VH darovao nekretninu upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], oranica Kosovo, površine 354 čhv, zajedno s kućom sagrađenoj na označenom zemljištu, a po izvršenom darovanju VH zatražila je od tuženika da se iseli iz predmetne nekretnine. Temeljem više označenog ugovora o darovanju nekretnina, VH se je 9. studenog 2009. u zemljišnim knjigama upisala kao vlasnica predmetne nekretnine. Dakle, prema shvaćanju na kojem tužiteljice odnosno njihova majka VH temelji zahtjev za povećanjem uzdržavanja, tuženik bi de facto trebao biti oslobođen plaćanja uzdržavanja obzirom da temeljem darovanja izvršenog s njegove strane, tužiteljice i njihova majka već petnaest godina bez ikakave naknade žive u kući na adresi [adresa]. Slijedom više navedenog zahtjev za povećanje uzdržavanja od strane tužiteljica nije osnovan niti je u skladu s važećim odredbama Obiteljskog zakona. Nadalje, tuženik ukazuje da se iznimno potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma: 1. ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili 2. ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanja. U konkretnom slučaju postoji zakonska osnova i činjenična podloga za određivanje iznosa uzdržavanja u bitno manjem iznosu od onog koji se traži tužbom. Tuženik ističe da radi u tri smjene te da boluje od psorijaze, artritisa, hipertenzije i PTSP-a, etc., a što u svojoj ukupnosti upućuje na zaključak kako tuženik nema mogućnost stjecanja povećane zarade obavljanjem drugog posla jer mu to ne dopušta zdravstveno stanje i smjenski rad u ustanovi u kojoj je zaposlen. Bolesti od kojih tuženik boluje zahtijevaju kontinuiranu medicinsku brigu što uključuje konzumaciju propisane farmakološke terapije, godišnje odlaske u zdravstvenu ustanovu „Naftalan“ u Ivanić Gradu radi liječenja psorijaze…, a što je sve povezano s novčanim izdacima potrebnim za obavezno liječenje koji iznose oko 100 eura mjesečno u prosjeku. O težini tuženikovog zdravstvenog stanja govori i rješenje HZMO-a od 11.4.2023. kojim je ovdje tuženiku utvrđeno svojstvo osiguranika – osobe s invaliditetom, počevši od 1.1.2019. dok je rješenjem HZMO-a od 11.4.2023. odbijen njegov zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja kao na zakonu neosnovan. Iz svega navedenog razvidno je da tuženik nema mogućnost stjecanja povećane zarade i da su mu nemali novčani iznosi potrebni za liječenje. Uz navedeno valja istaknuti da tuženik živi u vrlo skromnim uvjetima, stanuje u zajedničkom domaćinstvu s majkom kod koje je doselio nakon darovanja kuće bivšoj supruzi VH u kojoj ona danas živi sa zajedničkom djecom. Tuženik vozi automobil star 30-tak godina čija vrijednost ne prelazi iznos od 1.000,00 eur i kupuje samo stvari najnužnije za život i osobno liječenje. Tuženik završno smatra potrebnim istaknuti da, iako živi tek 100-njak metara od kuće u kojoj žive tužiteljice sa svojom majkom, tužiteljice ga iako već dovoljno zrele, nikada ne posjećuju, ne kontaktiraju ga ni na koji način, ne interesiraju se za njegovo zdravlje, ne pitaju je li mu potrebna kakva pomoć oko nabave, održavanja kućanstva i sl. Štoviše, tužiteljice istu nebrigu pokazuju i prema svojoj baki (tuženikovoj majci) koja im nije dala nikakav povod ni razlog za takvo ponašanje. Slijedom svega navedenog. predlaže se sudu odbiti tužiteljice s tužbom i tužbenim zahtjevom i naložiti im da tuženiku nadoknade parnični trošak.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u spisu te je proveden dokaz saslušanjem majke i zz mlt. I tužiteljice, II. tužiteljice te tuženika. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika da se zatraži od Studentskog centra Rijeke cijenu subvencioniranog stanovanja u dvokrevetnoj sobi u [adresa] jer sud smatra kako zbog pribave navedenog podatka nije potrebno odugovlačiti postupak, a činjenično stanje je dovoljno utvrđeno za donošenje presude. Naime, iz dokumentacije u spisu (koja se kasnije u presudi navodi) nesporno proizlazi da je II. tužiteljica kao studentica dobila smještaj u studentskom domu gdje je zasigurno mogla imati manje troškove stanovanja negoli u majčinom stanu za kupnju kojeg stana je majka tužiteljica podigla kredit te sud smatra kako tuženik zasigurno nije u obvezi sudjelovati u takvim povećanim troškovima stanovanja II. tužiteljice.
5. Analizom i ocjenom provedenih dokaza sud je utvrdio na temelju čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) da je tužbeni zahtjev tužiteljica za povišenjem uzdržavanja djelomično osnovan.
6. U postupku je nesporno utvrđeno da je presudom Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P2-117/11-7 od 14. svibnja 2012. (str. 8-10) razveden brak kojeg su sklopili VH i LH te je odlučeno da će zajednička djeca tada mlt. KH, RH i IH živjeti s majkom VH. ocu LH je naloženo da za uzdržavanje KH mjesečno plaća iznos od 1.000,00 kn, za uzdržavanje mlt. RH iznos od 700,00 kn i za uzdržavanje mlt. IH iznos od 600,00 kn počevši od 1. lipnja 2012. pa nadalje te su također određeni susreti i druženja oca s djecom prema dogovoru roditelja, a ovisno o obvezama djece i roditelja.
7. Nadalje je nesporno utvrđeno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, posl. br. P Ob-166/2017-18 od 9. studenog 2018. (str. 11-21) izmijenjena naprijed navedena presuda na način da je tuženiku LH naloženo da za uzdržavanje mlt. RH umjesto iznosa od 700,00 kn mjesečno plaća iznos od 900,00 kn mjesečno, a za uzdržavanje mlt. IH da umjesto iznosa od 600,00 kn mjesečno plaća iznos od 800,00 kn mjesečno, počevši od 13. listopada 2017. Tada su utvrđene potrebe mlt. RH u iznosu od oko 1.700,00 kuna mjesečno, a mlt. IH u iznosu od 1.500,00 kuna mjesečno. Plaća tuženika tada je iznosila oko 4.000,00 do 4.800,00 kuna te je sud tada cijenio da je tuženik u to vrijeme ostvarivao dodatan prihod u visini od 1.843,55 kuna mjesečno koji mu je majka tužiteljica bila obvezna isplaćivati s osnova ulaganja koje je ovdje tuženik izvršio u njezinu posebnu imovinu te je sud također imao u vidu da je majka tužiteljica tuženiku bila obvezna isplatiti ¾ novčanog iznosa od 48.000,00 kuna temeljem Predugovora o kupoprodaji nekretnina od 8.4.2016. Tuženik je i tada imao iste bolesti koje ima i danas, a koje je naveo u odgovoru na tužbu. Istom presudom odbijen je tužbeni zahtjev KH za povišenjem uzdržavanja.
8. Uvidom u presudu na temelju priznanja ovog suda posl. broj P Ob-1189/2022- 4 od 2. siječnja 2023. (str. 22-24) utvrđeno je kako je navedenom presudom utvrđen prestanak obveze uzdržavanja KH s danom 8. studenog 2022., a koja obveza je postojala prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Zlataru posl. br. P2-117/11 od 14. svibnja 2012.
9. Uvidom u elektronički zapis o statusu studenta (str. 25) utvrđeno je kako u akademskoj godini 2024./2025. RH ima upis u statusu redovitog studenta na studij – sveučilišni integrirani prijediplomski i diplomski studij, Sveučilište u Rijeci, Pravni fakultet. Uvidom u elektronički zapis o statusu studenta (str. 160) utvrđeno je kako u akademskoj godini 2025./2026. RH ima upis u statusu redovitog studenta na studij – sveučilišni integrirani prijediplomski i diplomski studij, Sveučilište u Rijeci, Pravni fakultet.
10. Predugovor o kupoprodaji nekretnine (str. 80-83) zaključen je 24. rujna 2024. između IHŠ kao prodavatelja i VH kao kupca, a kojim predugovorom je dogovorena kupoprodaja dvosobnog stana, površine 59,39 m2 za cijenu od 150.000,00 eura. Ugovor o kupoprodaji te iste nekretnine datiran je u studenom 2024., a potpisan je samo od kupca VH (str. 86-88). Ugovor o stambenom potrošačkom kreditu u kojem je korisnik kredita VH, a založni dužnik IHŠ je zaključen 12. studenog 2024. (str. 89-94). Uvidom u rješenje Općinskog suda u Rijeci posl. br. Z-28802/2024 od 15. studenog 2024. (str. 84-85) utvrđeno je kako je u z. k. ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dopušten upis na temelju Ugovora o stambenom potrošačkom kreditu zaključenom 12. studenog 2024. na nekretnini-dvosobnom stanu, površine 59,39 m2, založnog prava radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 157.000,00 eura u korist Privredne banke Zagreb d.d.
11. Iz rang liste studenata za natječaj za dodjelu doma 2024./2025. Studentskog centra Rijeka, Studentski dom od 27. kolovoza 2024. (str. 104-148) proizlazi kako je RH na 1506. mjestu, s posljednji student koji je ostvario pravo na stanovanje u studentskom domu je na 1250. mjestu.
12. Iz odgovora SN Ivan Goran Kovačić od 19. listopada 2024. (str. 149) proizlazi kako je RH ostvarila pravo na subvencionirano stanovanje u dvokrevetnoj sobi u SN Ivan Goran Kovačić.
13. Iz iskaza majke i zz I. tužiteljice VH proizlazi kako ona radi i uzdržava dvoje djece. Najstarija kćer je punoljetna i uzdržava se sama. RH je također u međuvremenu postala punoljetna i na prvoj je godini studija prava u Rijeci, dok je IH 3. razred srednje škole u Bedekovčini, smjer fizioterapeutski tehničar. RH nije uspjela dobiti studentski dom pa su mislili iznajmiti stan, međutim cijene najma su 600 eura i više plus režije pa je u Rijeci kupila stan na kredit na 20 godina jer je procijenila da im je to isplativije. Mjesečna rata kredita je 927 eura, a režije za taj stan su još 250 eura mjesečno. IH će isto tako ići na studij pa računa da će i ona biti u tom stanu. Tuženik sukladno ranije donesenoj presudi plaća uzdržavanje za kćeri. Ukupno svaki mjesec za kćeri plaća 225,68 eura za obje. Izvan toga ne plaća nikakve druge troškove. Kćeri se ne viđaju s ocem, oni su imali ružan razvod i djeca bi prema presudi kod njega mogla dolaziti kad god on želi i kad one to mogu, međutim posljednjih 6 do 7 godina nema želje za viđanjem niti s jedne strane. Stan u [adresa] kupila je u studenom 2024., a nakon što je RH upisala fakultet. Pregovori za kupnju tog stana započeli su u listopadu 2024. Naime, fakultet je počeo u prvom tjednu listopada i one su vikend prije početka predavanja išle pogledati taj stan i gospođa koja je stan prodavala im je izašla u susret te je dopustila da RH stanuje u tom stanu i prije nego što je njoj odobren kredit za što je bilo potrebno nekih mjesec i pol. Kćer je upisala fakultet na prvom ljetnom roku i kad je dobila rješenje da je upisana i kad je dom raspisao natječaj za dom, kćer se javila i ona ne zna točan datum kad je dobila rješenje da njezin zahtjev za dom nije prihvaćen. Poznato joj je da dom nije dobila jer su prednost imali studenti koji već studiraju u Rijeci, a također bio je veći broj prijavljenih studenata nego je kapacitet doma. Stan kojeg je kupila je površine 60 m2, a cijena je bila 150.000 eura.
14. Iz iskaza II. tužiteljice proizlazi kako je ona nakon završene srednje škole upisala Pravni fakultet u Rijeci u šk. godini 2024/2025. Otac za nju i sestru plaća oko 225 eura mjesečno. Na upit dobiva li ona taj novac, navela je da joj mama šalje novce za džeparac i to je dio tih novaca. U Rijeci postoje dva studentska doma, jedan je dom na Trsatu, a drugi dom se zove IGK, i ona je podnijela prijavu za oba doma s time da je jednog stavila kao favorit i odbila su je oba doma. Ona je o tome dobila obavijest mailom, a također je izašla lista na njihovoj stranici te je bila među zadnjima i to je bilo negdje u kolovozu. Ona se interesirala za najam stana u [adresa], gledale su online i mama je zvala, a kad su vidjele da to nije to, odlučile su kupiti stan. Zaključile su da su dosta velike cijene najma i da se bolje isplati kupiti stan. Sjeća se da su cijene najma stana bile oko 600 eura, ali to isto ovisi kako koji i to bi bio stan za dvije cimerice. Ona bi tada plaćala 300 eura plus režije. Mislila je da će raditi, ali kada je vidjela koliko ima gradiva za učiti, jednostavno nema vremena i da radi. Nema sklopljen ugovor sa studentskim centrom. Ne zna detalje oko režija za stan jer majka to plaća, a zna da ukupno iznose oko 250 eura jer majci nosi račune za režije, a i majka je maloprije rekla da toliko iznose. U studentskoj menzi može i doručkovati, ali ne može večerati s obzirom da menza radi od 9 do 15 sati, i to samo od ponedjeljka do petka tako da vikendi nisu uključeni. Ona ne ostvaruje nikakve prihode.
15. Iz iskaza tuženika proizlazi kako on za kćeri plaća uzdržavanje sukladno ranije donesenoj presudi. Misli da bi mogao plaćati 100 eura više mjesečno za obje nego što sada plaća. Nije njegova volja da ne viđa kćeri, on ih ne viđa, one ga ne dolaze ni pogledati isto kao ne dolaze pogledati ni baku koja je bolesna, a prvi su susjedi. Nitko ga ne obavještava vezano za bilo koje odluke o djeci. On ne zna da bi kćeri posjećivale baku dok njega nema doma, ali su je posjetile dva puta kad je bila u bolnici i to u smjeni u kojoj on nije radio.
16. Odredbom čl. 285. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23; dalje ObZ-a) propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promjeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.
17. U odnosu na uzdržavanje punoljetnog djeteta primjenjuje se odredba čl. 290. st. 1. i 2. ObZ-a kojom je propisano da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta, a punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje, a ne može se zaposliti, roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo 26 godina.
18. U konkretnom slučaju II. tužiteljica je punoljetno dijete koja je nakon završetka srednje škole u akademskoj godini 2024./2025. ostvarila upis u statusu redovitog studenta na studij – sveučilišni integrirani prijediplomski i diplomski studij, Sveučilište u Rijeci, Pravni fakultet, odnosno u akademskoj godini 2025./2026. ostvarila je upis u statusu redovitog studenta na studij – sveučilišni integrirani prijediplomski i diplomski studij, Sveučilište u Rijeci, Pravni fakultet. Dakle, II. tužiteljica je tijekom ovog postupka upisala sveučilišni studij u skladu s posebnim propisima te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, čime ispunjava uvjete propisane čl. 290. st. 1. i 2. ObZ-a. Navedeno nije bilo niti sporno između stranaka.
19. Nadalje, sud je utvrdio da su se u konkretnom slučaju okolnosti promijenile na strani I. i II. tužiteljica s obzirom da je u vrijeme donošenja prethodne odluke o uzdržavanju, presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, posl. br. P Ob-166/2017-18 od 9. studenog 2018. I. tužiteljica bila u dobi od 10 godina te je bila učenica osnovne škole, a sada je u dobi od 17 godina te je učenica 4. razreda srednje škole u Bedekovčini, dok je RH bila maloljetna, u dobi od 13 godina te je pohađala osnovnu školu, a sada je punoljetna u dobi od 20 godina te je studentica Pravnog fakulteta u Rijeci. Iz navedenog je razvidno da su se njihove potrebe povećale samom činjenicom odrastanja zbog čega imaju veće potrebe za hranom, odjećom, obućom, higijenom, obrazovanjem, izlascima, džeparcem. Okolnosti na strani tuženika su se izmijenile na način da je mu je plaća rasla te mu je s danom 8. studenog 2022. prestala obveza uzdržavanja najstarije kćeri KH koja je bila određena u iznosu od 1.000,00 kuna, odnosno 132,72 eura.
20. Čl. 307. st. 1. ObZ-a propisano je da će sud u sporu o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Kod uzdržavanja punoljetnog djeteta potrebno je primijeniti i odredbu čl. 316. st. 2. ObZ-a kojom je propisano da su oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz čl. 290. ovog Zakona, s tim da se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja.
21. Na temelju čl. 307. st. 1. i st. 2., čl. 311., čl. 314., 316. st. 2. i čl. 317. st. 1. ObZ-a sud je utvrdio potrebe mlt. IH rođene **.**.2008. i RH rođene **.**.2005. U odnosu na mlt. IH, majka VH je iskazala da mlt. IH živi s njom i najstarijom kćeri u kući koja je njezino vlasništvo i za nju troškovi koji se odnose na higijenu, odjeću, obuću iznose između 300 – 400 eura mjesečno, bez hrane. Na hranu mjesečno za njih troši oko 600 eura. IH se aktivno bavi streljaštvom, ide na treninge tri puta tjedno te je prva u županiji i pojedinačno i grupno i godišnja članarina je 50 eura, ali ima troškove kada ide na natjecanja gdje ju uvijek vozi, a također ju vozi i na treninge. Kćeri su zdrave i po toj osnovi nema stalnih troškova. Obje kćeri imaju mobitele i ona za sve plaća pretplatu te za sebe i za njih dvije je mjesečna pretplata 70 eura. Režije za kuću u kojoj žive se oko 300 eura mjesečno. Dakle, iz iskaza majke I. tužiteljice može se zaključiti kako ista ima uobičajene potrebe i troškove kao sva djeca njezine dobi koje se odnose na troškove stanovanja, školovanja, hrane, odjeće, obuće, mobitela, pri čemu I. tužiteljica nema povećanih materijalnih potreba u smislu odredbe čl. 312. ObZ-a. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da su potrebe I. tužiteljice oko 260 eura mjesečno. U odnosu na potrebe II. tužiteljice njezina majka je iskazala kako kćer studira u Rijeci gdje je ona kupila stan na kredit te je mjesečna rata kredita 927 eura, a režije za taj stan su još 250 eura mjesečno. Ona RH pokriva sve troškove hrane, higijene, odjeće, obuće, knjiga, putovanja i za sve njezine potrebe je potrebno oko 800 eura mjesečno. Sama II. tužiteljica je iskazala kako ima troškova za printanje skripti i knjiga što napravi početkom mjeseca za taj mjesec i za to joj je potrebno oko 200 eura mjesečno. Živi u stanu u [adresa] koji je mama kupila na kredit te ima troškove za hranu te odjeću i obuću. Ruča u menzi, a sama si radi doručak i večeru i za hranu joj ukupno treba oko 200 eura mjesečno. Odjeću i obuću kupuje sezonski i procjenjuje da joj za to svaka dva mjeseca treba oko 200 eura. Ima mobitel, a majka joj plaća pretplatu na mobitel. Majka joj također šalje džeparac između 150-200 eura mjesečno jer nekad ode na kavu poslije faksa ili ode jednom tjedno ili jednom u dva tjedna na kuglanje. Nema posebnih aktivnosti koje se dodatno plaćaju. Režije za stan u kojem živi plaća mama i misli da su oko 250 eura mjesečno, ali nije sigurna. Kući dolazi kako koji mjesec, primjerice prošli mjesec je došla jednom, ovaj mjesec će doći dva puta. Troškovi puta ovise o autobusu kojim putuje što opet ovisi o terminima kada može doći pa je primjerice karta za Flixbus 10 eura, a za Arriva autobus je karta 20 eura. To je karta u jednom smjeru do Zagreba, a onda ju mama pokupi i vozi do kuće u [adresa]. Vezano za troškove higijene uključujući troškove za čišćenje stana i pranje veša navela je da to obično donese mama kad dolazi, a ona kupuje ako joj nešto fali od toga i po toj osnovi troši oko 50 eura mjesečno. Na osnovi iskaza II. tužiteljice i njezine majke sud utvrđuje da su potrebe II. tužiteljice oko 600 eura mjesečno. Pri ocjeni iskaza II. tužiteljice sud nije uzeo u obzir da je istoj potrebno 200 eura mjesečno za printanje skripti s obzirom da se taj iznos ovom sudu čini previsok i nerealan, a II. tužiteljica nije dokumentacijom dokazala da po ovoj osnovi ima toliko visoke troškove. U odnosu na troškove stanovanja, sud smatra kako je II. tužiteljica iste mogla imati u znatno manjem iznosu od sadašnjih, a da je prihvatila smještaj u studentskom domu kojeg je i dobila. Kupnja stana u [adresa] od strane majke tužiteljice je njezina osobna stvar i u istom tuženik ne treba sudjelovati.
22. Na temelju čl. 307. st. 3. i čl. 313. ObZ-a sud je na temelju iskaza tuženika utvrdio da živi s majkom koja je 86 godina stara te je invalid, teško je pokretna i prima mirovinu. Živi u zajedničkoj kući koja je ostala iza pok. oca te osim te kuće je vlasnik poljoprivrednog zemljišta od 1 do 1,5 ha i tu zemlju rade drugi. Ništa mu ne plaćaju za to jer mu je jeftinije da netko drugi obrađuje zemlju nego da mora platiti malčiranje. Drugih nekretnina nema u svom vlasništvu. Vlasnik je automobila marke Renault Modus god. proizvodnje 2005. Zaposlen je u bolnici u Stubičkim Toplicama kao telefonista jer je dobio prekvalifikaciju zbog invaliditeta. Još nije dobio invaliditet jer su mu rekli da ponovno podnese, samo je dobio beneficirani radni staž. Prima plaću u iznosu od 1.100 – 1-300 eura mjesečno jer to ovisi o noćnim smjenama, vikendima i praznicima. Drugi prihoda nema. Od dijagnoza ima psorijazu, psorijatični artritis, hipertenziju i PTSP te prima biološke lijekove, svaka dva mjeseca ide na preglede u Ivanić Grad, dva puta godišnje ima pravo na terapije, ali to sve ide na teret HZZO-a, osim što lijekove mora doplaćivati. To je oko 15 do 20 eura. Još dodatno ima troškove prijevoza kad ide na terapije i preglede. Također će morati operirati koljeno. Po osnovi svog zdravstvenog stanja, ne dobiva nikakvu naknadu. Režije za kuću iznose oko 200 eura mjesečno, pola plaća on, pola plaća majka, odnosno pojašnjava da su režije za kuću 400 eura i on plaća 200, a majka 200 eura. Isti iznos od 400 eura im treba i za hranu. Ima troškove za automobil u vidu goriva te tehničkog pregleda i osiguranja, a automobil mu je potreban zbog posla jer drugačije ne bi mogao ići, također zbog odlaska na preglede, a i zbog majke koju također vozi na preglede. Sud je u većem dijelu prihvatio iskaz tuženika u kojem je isti opisao svoje materijalno i zdravstveno stanje, a što je potkrijepljeno i dokumentacijom, osim što iz potvrda Porezne uprave koje se navode u daljnjem nastavku presude proizlazi kako isti aktualno ostvaruje plaću od oko 1.500,00 eura, a ne u iznosu od 1.100 – 1-300 eura mjesečno pa u tom dijelu njegov iskaz nije prihvaćen.
23. Uvidom u potvrde Porezne uprave o visini dohotka i primitaka (str. 51-66, 152- 155) je utvrđeno kako je tuženik u 2017. ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 63.232,29 kuna, dohodak od imovine i imovinskih prava u iznosu od 176,40 kuna, dakle ukupno 63.408,69 kuna, što je mjesečno prosječno 5.284,06 kuna, odnosno 701,32 eura uz neoporezivi primitak u iznosu od 8.461,57 kuna; u 2018. ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 69.895,68 kuna, dohodak od imovine i imovinskih prava u iznosu od 736,00 kuna, dakle ukupno 70.631,68 kuna, što je mjesečno prosječno 5.885,97 kuna, odnosno 781,20 eura uz neoporezivi primitak u iznosu od 6.803,53 kuna; u 2019. ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 73.672,69 kuna, što je mjesečno prosječno 6.139,69 kuna, odnosno 814,88 eura uz neoporezivi primitak u iznosu od 10.007,10 kuna; u 2020. ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 75.744,68 kuna, dohodak od imovine i imovinskih prava u iznosu od 371,76,58 kuna, dakle ukupno 76.116,44 kuna, što je mjesečno prosječno 6.343,04 kuna, odnosno 841,87 eura uz neoporezivi primitak u iznosu od 8.510,15 kuna; u 2021. ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 83.352,83 kn, dohodak od imovine i imovinskih prava u iznosu od 401,76 kn, dakle ukupno 83.754,59 kuna, odnosno mjesečno prosječno 6.979,55 kn, odnosno 926,55 eura, uz neoporezivi primitak u iznosu od 7.443,332 kuna; u 2022. ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 88.239,75 kn, dohodak od imovine i imovinskih prava u iznosu od 203,76 kn, dakle ukupno 88.443,51 kn, odnosno mjesečno prosječno 7.370,29 kn, odnosno 978,21 eura; u 2023. ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 13.062,10 eura, dohodak od imovine i imovinskih prava u iznosu od 27,00 eura, dakle ukupno 13.089,10 eura, odnosno mjesečno prosječno 1.090,76 eura, uz neoporezivi primitak u iznosu od 1.075,29 eura; u 2024. ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 16.264,74 eura, dohodak od imovine i imovinskih prava u iznosu od 27,00 eura, dakle ukupno 16.291,74 eura, odnosno mjesečno prosječno 1.357,65 eura, uz neoporezivi primitak u iznosu od 1.503,04 eura; za siječanj i veljaču 2025. ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 2.985.30 eura, odnosno mjesečno prosječno 1.492,30 eura.
24. Iz obračuna plaće za tuženika od poslodavca Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Stubičke Toplice (str. 40-46) proizlazi kako je tuženiku za lipanj 2024. isplaćena neto plaća u iznosu od 1,269,14 eura; za srpanj 2024. mu je isplaćena neto plaća u iznosu od 1.365,54 eura; za kolovoz 2024. mu je isplaćena plaća u iznosu od 1.195,13 eura; za rujan 2024. isplaćena mu je neto plaća u iznosu od 1.427,59 eura.
25. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 12. travnja 2023. (str. 36-37) utvrđeno je kako se LH utvrđuje svojstvo osiguranika
– osobe s invaliditetom, počevši od 1. siječnja 2019.
26. Odredbom čl. 309. ObZ-a je propisano da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novcu. Sud je u odnosu na II. tužiteljicu uzeo u obzir i odredbu čl. 316. st. 2. ObZ-a kojom je propisano da su oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz čl. 290. ovog Zakona, s tim da se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja. U odnosu na mlt. I. tužiteljicu sud je uzeo u obzir odredbu čl. 310. st. 1. ObZ-a kojom je propisano da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.
27. Sud je također uzeo u obzir i odredbu čl. 311. st. 2. ObZ-a kojom je propisano da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. U ovom slučaju otac I. i II. tužiteljica je radno sposoban, zaposlen je te ostvaruje mjesečnu plaću u iznosu od oko 1.500,00 eura, ima riješeno stambeno pitanje s obzirom da živi u vlastitoj kući, vlasnik je zemljišta i automobila. Također treba reći kako tuženik više nije u obvezi uzdržavati najstariju kćer KH te da djeca kod oca uopće ne provode vrijeme (nesporno među strankama) pa otac, osim plaćanja dosuđene alimentacije, nema drugih troškova za djecu, a koje bi zasigurno imao da djeca kod njega provode vrijeme. Stoga sud smatra da tuženik može i mora doprinositi za uzdržavanje II. tužiteljice u iznosu od 280 eura mjesečno, a s obzirom na utvrđene potrebe II. tužiteljice, činjenicu da je i majka II. tužiteljice dužna plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete te s obzirom na mogućnosti tuženika. U odnosu na mlt. dijete, odnosno I. tužiteljicu, sud je odredio da je tuženik dužan plaćati za njezino uzdržavanje u iznosu od 260 eura mjesečno. Pri tome je sud uzeo u obzir i činjenicu da tuženik, osim mlt. IH, mora uzdržavati i RH, pa je zbog činjenice da je tuženik dužan uzdržavati dvoje djece, istome dosuđen iznos uzdržavanja za I. tužiteljicu ispod zakonom propisanog minimuma, sukladno čl. 314. st. 3. toč. 1. ObZ-a, a u svezi s čl. 314. st. 1. i 2. ObZ-a te Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN 75/25), ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma. Treba reći kako je sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN 49/24) kao minimalan iznos uzdržavanja za dijete Dorine dobi propisan iznos od 252,56 eura mjesečno. Nadalje, sud je uzeo u obzir i zdravstveno stanje tuženika, odnosno činjenicu da mu je utvrđeno svojstvo osiguranika-osobe s invaliditetom, što mu zasigurno smanjuje mogućnosti dodatnog rada.
28. Slijedom navedenog sud smatra da je tužbeni zahtjev za povišenjem uzdržavanja djelomično osnovan do iznosa od 260 eura mjesečno za mlt. IH i 280 eura mjesečno za RH pa je odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude. Kako je u postupku nesporno utvrđeno da tuženik plaća uzdržavanje za djecu sukladno ranije donesenoj presudi, to je sud tuženika za razdoblje od podnošenja tužbe kako je to i zatraženo tužbom (čl. 306. ObZ-a) do donošenja ove presude obvezao na platež razlike obroka, dok ga je nadalje obvezao na dosuđeni, a naprijed navedeni iznos uzdržavanja sve dok za to postoje zakonski uvjeti. Zatezna kamata je dosuđena temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO).
29. Slijedom navedenog, odbijen je dio tužbenog zahtjeva I. i II. tužiteljica preko dosuđenih 260 eura za I. tužiteljicu, odnosno 280 eura za II. tužiteljicu, do zatraženih 319 eura za I. tužiteljicu, odnosno 300 eura za II. tužiteljicu kao neosnovan s obzirom na utvrđene potrebe djece i mogućnosti tuženika, a kako je sve naprijed obrazloženo, odnosno odlučeno je kao u točki III. izreke.
30. Kako ni jedna stranka svojim postupanjem nije utjecala na trajanje ovog postupka, niti je svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio uzrokovala dodatne troškove protivnoj stranci, temeljem odredbe čl. 366. ObZ-a, odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, odnosno odlučeno je kao pod točkom IV. izreke ove presude.
U Zagrebu, 19. studenog 2025.
Sutkinja:
Katarina Perjanec Prstec
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.
Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u četiri primjerka.
O žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. pun. tužiteljica
2. pun. tuženika
