1        Poslovni broj: 10 Us I-355/2023-9

 

Poslovni broj: 10 Us I-355/2023-9

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje
zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja S. V. iz R., I. …, zastupan po opunomoćenici I. P., odvjetnici u R., P. …, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na dohodak, 9. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

              I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/22-01/274, URBROJ: 513-04-23-2 od 13. veljače 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-02/22-01/58, URBROJ: 513-07-08/22-1 od 14. lipnja 2022.

 

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-02/22-01/58, URBROJ: 513-07-08/22-1 od 14. lipnja 2022., kojim je tužitelju utvrđen neobračunani porez i prirez na dohodak od samostalne djelatnosti za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. u iznosu od 145.458,95 kn i zatezna kamata u iznosu od 13.541,41 kn, kao i neobračunani porez na dodanu vrijednost za isto razdoblje u iznosu od 121.250,70 kn i zatezna kamata u iznosu od 15.724,52 kn

 

2. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da tuženik propušta obrazložiti odlučne činjenice, a na temelju kojih je, uz primjenu citiranih propisa donio zaključak o navodnoj prividnosti pravnog posla – citiranog Ugovora o zajmu. Ovakav nedostatak drugostupanjskog rješenja da je rezultat činjenice da doista ne postoji niti jedan pravni argument u korist takve teze odnosno utvrđenja da je naplata na račun tužitelja ostvarena za korist Z. Š. predujam budućih usluga tužitelja prema društvu A. L. p. d. o. o., te iste usluge nabraja, te ističe kako je u izvršenju Ugovora o nalogu zaključenog sa Z. Š., radi naplate njegova potraživanja prema J. B., u ime i za račun Z. Š. zaključio poseban Sporazum sa B. K. d. d.  i društvom O. i. t d. o. o., a temeljem kojeg Sporazuma da je navedena banka isplatila na račun tužitelja utvrđeni iznos od 1.111.593,45 kn dana 12. lipnja 2019., te navodi činjenice koje da dokazuju da navedeni iznos ni u kojem svojem dijelu ne predstavlja bilo kakav predujam za buduće odvjetničke usluge, osim opisane činjenice da je isti naplaćen u izvršenju naloga za naplatu potraživanja Z. Š. prema J. B..  Opisani računi tužitelja prema društvu A. L. p.t d. o. o. da su izdani za razne odvjetničke usluge u vremenskom razdoblju od 12/2018 pa sve do 03/2021 i da se ničime ne mogu dovesti u gospodarsku ili pravnu vezu s naprijed opisanom uplatom B. K. d. d. na račun tužitelja, s obzirom na to da je trgovačko društvo A. L. p. d. o. o. samostalna prava osoba kojoj su za isporučene pravne usluge izdani opisani računi, od kojih da je račun R-2 broj 96/PO/2 od 19. prosinca 2018. od 53.910,00 kn (43.128,00 kn i 10.782,00 kn PDV-a), za sastavljanje prijedloga za ovrhu u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Ovr-7336/2018 – navedeni  račun je djelomično podmiren u iznosu od 30.937,50 kn (24.750,00 kn osnovice i 6.187,50 kn PDV-a, djelomično podmiren, račun R-2 broj 46/PO/2 27.08.2020. – račun od 225.781,26 kn djelomično sporan, a dio koji se odnosi na zastupanje u stečajnom postupku u vrijeme poreznog nadzora još uopće nije bio dospio. Iz svega opisanog da proizlazi da je ocjena prvostupanjskog poreznog tijela, a koju u cijelosti preuzima i tuženik u pobijanom rješenju, kako je opisana uplata B. K. d. d. na račun tužitelja predujam za buduće odvjetničke usluge koje je tužitelj pružio društvu A. L. p. d. o. o. pravna konstrukcija koja da nema nikakvog uporišta u činjenicama utvrđenim tijekom postupka poreznog nadzora. Navodi se tužitelj prije i u vrijeme naplaćenog iznosa od B. K. d. d. ničim nije obvezao prema društvu A. L. p. d. o. o. da će mu u budućnosti pružiti određene odvjetničke usluge, tim više što je za dio istih proteklo više od dvije godine do trenutka kada su doista isporučene po tužitelju, pa u vrijeme spomenute uplate ni tužitelj, a ni društvo A. L. p. d. o. o. da nisu ni naslućivali takvu poslovnu suradnju, odnosno pružanje određenih odvjetničkih usluga. Ističe da je pogrešna i neodrživa ocjena tuženika da je opisani ugovor o zajmu prividni pravni posao kojim je prikrivena navodna uplata predujma za buduće odvjetničke usluge koje je tužitelj pružio društvu A. L. p. d. o. o., iz čega da proizlazi da je pobijano rješenje u potpunosti nezakonito, sve na štetu tužitelja, s obzirom na to da je istim  na  nezakonit i nepravilan način utvrđena porezna obveza plaćanja PDV-a i poreza na dohodak, sve kako je određeno prvostupanjskim rješenjem poreznog tijela, te predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

 

3. U odgovoru na tužbu tuženik, u bitnom, izlaže kao i u obrazloženjima prvostupanjske i drugostupanjske odluke te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

 

4. U sporu je održana rasprava 2. listopada 2023. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine",  broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

 

5. Opunomoćenica tužitelja je ostala u cijelosti kod navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i kod podneska od 26. rujna 2023.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovoga upravnog spora.

 

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan iz svih razloga koje su u obrazloženjima svojih odluka iznijeli tuženik i prvostupanjsko tijelo. Naime, prigovori iz tužbe istovjetni su onima koje je tužitelj iznosio i tijekom upravnog postupka a na koje su se porezna tijela opširno očitovala u obrazloženju pobijanih odluka. Sud u cijelosti prihvaća tako argumentaciju poreznih tijela budući da su u istoj sadržani činjenično i pravno utemeljeni razlozi zbogkojih su prigovori tužitelja ocijenjeni neosnovanim.

             

8. Odredbom članka 30. stavak 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, dalje: ZPDV), propisano je da za primljene predujmove obveza obračuna PDV-a na primljeni iznos nastaje u trenutku primitka predujma.

 

9. Odredbom članka 33. stavak 1. ZPDV-a, propisano je da se poreznom osnovicom pri isporuci dobara i usluga smatra naknada koju čini sve ono što je isporučitelj primio ili treba primiti od kupca ili neke druge osobe za te isporuke uključujući iznose subvencija koji su izravno povezani s cijenom isporučenih dobara ili usluga.

 

10. Odredbom članka 85. stavak 1. ZPDV-a, propisano je da porezni obveznik mora za razdoblje oporezivanja utvrditi obvezu PDV-a i iskazati je u prijavi PDV-a u kojoj se navode svi podaci potrebni za obračunavanje PDV-a odnosno ukupnu vrijednost oporezivih transakcija i iznos PDV-a i pretporeza po stopama PDV-a te ukupnu vrijednost oslobođenih transakcija i transakcija koje ne podliježu oporezivanju.

 

11. Odredbom članka 11. stavak 1. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 10/17, 128/17, 106/18, dalje: Pravilnik), propisano je da se smatra da su dobra, a time i primici naplaćeni kad porezni obveznik njima može raspolagati, dok je stavkom 9. propisano da se primicima smatraju i primljeni predujmovi za isporuku robe i obavljanje usluga na koje se obvezao porezni obveznik, a koje do kraja poreznog razdoblja (kalendarske godine) nije obavio.

 

12. Odredbom članka 12. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, dalje: OPZ), propisano je da ako se prividnim pravnim poslom prikriva neki drugi pravni posao, tada je osnova za utvrđivanje porezne obveze prikriveni pravni posao.

 

13. Iz spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelj proveden porezni nadzor o čemu je sastavljen Zapisnik 20. travnja 2022., na koji je uložen prigovor i donijeto je ovdje osporavano prvostupanjsko rješenje.

14. Tužitelj je obveznik poreza na dohodak s osnove djelatnosti slobodnih zanimanja, odvjetnika od 18. ožujka 1994., a od 1. siječnja 1998. obveznik je i poreza na dodanu vrijednost, a od 1. siječnja 2015. je obveznik plaćanja poreza na dodanu vrijednost na temelju naplaćenih naknada za obavljene isporuke.

15. Tužitelj je kao zajmoprimac sklopio Ugovor o pozajmici 23. srpnja 2019. sa Z. Š., kao zajmodavcem, kojim člankom 1., ugovorene strane sporazumno utvrđuju da je na račun tužitelja 12. lipnja 2019. B. K. d. d. isplatila iznos od 1.111.593,45 kn u ime i za račun tvrtke O. i. t d. o. o. iz Z., temeljem Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 3. lipnja 2019., a koji iznos je plaćen za korist zajmodavatelja. Člankom 2. Ugovora je utvrđeno da od iznosa iz članka 1. zajmodavatelj ovlašćuje zajmoprimatelja na naplatu njegovog potraživanja prema zajmodavatelju temeljem računa 34/PO/2 od 13. lipnja 2019. u iznosu od 38.531 kn. Prema članku 3. Ugovora, ostatak iznosa iz članka 1. od 1.073.062,00 kn, umanjen za iznos učinjenih isplata zajmodavatelju u iznosu od 175.000,00 kn isplaćen je zajmodavatelju i po njegovom nalogu, ugovorene strane ugovaraju kao zajam u iznosu od 898.062,20 kn. Člankom 4. Ugovora je utvrđeno da se tužitelj obvezuje zajam iz članka 3. vratiti zajmodavatelju najkasnije u roku od godine dana od sklapanja ovog ugovora, uz 5% ugovorene kamate. Porezno tijelo je napomenulo da je kopija gore opisanog Ugovora koji je predočene poreznom tijelu, nije bilo potpisana od strane zajmodavatelja Z. Š., a druga potpisana kopija Ugovora da je predana 9. travnja 2021. Naknadno je predan i Dodatak Ugovora o pozajmici sklopljen 23. srpnja 2020. između Z. Š. i tužitelja u kojem stranke člankom 2. sporazumno prolongiraju rok za povrat pozajmice na daljnji rok od godine dana odnosno najkasnije sa 23. srpnja 2021.

 

16. Uvidom u Izvadak broj 8 računa tužitelja u A. b. d. d. od 22. ožujka 2021.,  evidentirana je isplata Z. Š. u iznosu od 51.112,50 kn kao povrat dijela zajma, a iz izvadka broj 47 računa tužitelja od 25. ožujka 2021., evidentirana je isplata Z. Š. u iznosu od 35.974,50 kn kao povrat dijela zajma.

 

17. Iz očitovanja tužitelja od 16. listopada 2020., proizlazi kako isti navodi da je ugovorena pozajmica namijenjena za kupnju poslovnog prostora - ureda u Rijeci koja se trebala realizirati 2019., ali do realizacije da nije došlo zbog neriješenih imovinsko pravnih odnosa u svezi s nekretninom koja je trebala biti predmet kupnje, pa stoga u dogovoru sa zajmodavateljem pozajmica nije vraćena zbog mogućnosti kupnje druge nekretnine, a što da još nije realizirano, te da je obvezan vratiti pozajmicu po pozivu zajmodavatelja ukoliko do isteka tekuće poslovne godine ne dođe do planirane kupnje. Očitovanjem od 9. travnja 2021. tužitelj dodatno pojašnjava svoj poslovni odnos sa zajmodavateljem Z. Š., dok očitovanjem od 24. studenog 2021. obrazlaže okolnosti vezane uz stjecanje nekretnine, te očitovanje u  kojem navodi okolnosti vezane za povrat većeg dijela pozajmice, koji je u dogovoru sa Z. Š., isplaćen zajedničkom prijatelju J. M..

 

18. Ovaj Sud je uvjerenja da je porezno tijelo ispravno postupilo kada je zaključilo da se u predmetnom slučaju ne radi o pozajmici Z. Š. odvjetniku S. V.. već da je riječ o avansnom plaćanju odvjetničkih usluga S. V. od strane društva A. L. p.d. o. o (čiji je direktor Z. Š.) i avansnom plaćanju samog direktora Z. Š. Porezno je tijelo vrlo iscrpno pojasnilo zbog čega smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o pozajmici na stranici 8-9 poreznog rješenja.

 

19. Obzirom da društvo A. L. P. d. o. o. i Z. Š. duguju tužitelju veći iznos novčanih sredstava, sklapanje Ugovora o pozajmici poslužilo je kao sredstvo za avansno plaćanje odvjetničkih usluga za koje je kasnije u 2020. i 2021. tužitelj izdao račune koji su ostali nenaplaćeni do dana nadzora. Dakle, Ugovor o pozajmici je prividan pravni posao, dok prikriveni pravni posao, koji je osnova za utvrđivanje porezne obveze, predstavlja naplata predujmova prema kasnije izdanim a nenaplaćenim računima za odvjetničke usluge tužitelja prema društvu A. L. P. d. o. o. i Z. Š.. Sukladno navedenom, tužitelju je obračunat porez i prirez na dohodak od samostalne djelatnosti i porez na dodanu vrijednosti kako je to opisano na str. 10-12 prvostupanjskog rješenja.

 

20. Analizirajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz sadržaja dokumentacije koje prileže spisu upravnog postupka te podvodeći iste pod kontekst pravnih normi kojima je regulirano predmetno upravno područje, ocjena je ovoga Suda da su osporavane odluke javnopravnih tijela utemeljene na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

 

21. Slijedom svega gore izloženog, Sud utvrđuje da odlukama tuženika i prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je stoga, temeljem
odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. izreke presude.

 

22. Odluka o troškovima spora (točka II. izreke) temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS- a.

 

U Rijeci 9. listopada 2023.

 

 

Sutkinja

Danica Vučinić, dipl. iur., v. r.

             

 

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).