REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-4802/2018-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice ĐH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dejan Vukomanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Agencije za komercijalnu djelatnost d.o.o., Zagreb, Savska cesta 31, OIB: 58843087891, koju zastupa punomoćnica Morana Gotić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Bojane Ivanišević, odvjetnice i punomoćnice tuženika Morane Gotić, odvjetnice, dana 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je nedopuštena i bez pravnog učinka Odluka o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 23. srpnja 2018. kojim se otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 22. rujna 2017. te se utvrđuje da Tužiteljici radni odnos kod Tuženika nije prestao.

2. Raskida se Ugovor o radu sklopljen između Tužiteljice i Tuženika dana 22. rujna 2017. sa danom zaključenja glavne rasprave.

3. Nalaže se Tuženiku da Tužiteljici naknadi štetu u iznosu od 10.868,41 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od zaključenja glavne rasprave do isplate.

4. Nalaže se Tuženiku da naknadi Tužiteljici troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od zaključenja glavne rasprave do isplate."

II/ Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je nedopuštena i bez pravnog učinka Odluka o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 23. srpnja 2018. kojim se otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 22. rujna 2017. te se utvrđuje da radni odnos Tužiteljice kod Tuženika nije prestao.

2. Nalaže se Tuženiku da Tužiteljicu vrati na posao i to na radno mjesto Prodajni administrator ili na drugo tomu odgovarajuće poslove, sve u roku od 8 dana.

3. Nalaže se Tuženiku da naknadi Tužiteljici troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od zaključenja glavne rasprave do isplate."

III/ Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku parnične troškove od 497,71 eura u roku od 15 dana dok se odbija zahtjev tuženika za naknadom preostalih troškova kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je bila zaposlena kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 22. rujna 2017. na radnom mjestu Prodajni administrator. Dana 24. srpnja 2018. tužiteljica je primila Odluku o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 23. srpnja 2018. kojom se tužiteljici zbog prestanka potrebe za obavljanjem poslova njenog radnog mjesta otkazuje Ugovor o radu od 22 rujna 2017. Iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da tuženik otkazuje ugovor radi organizacijskih promjena i donošenja novog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta od 06. srpnja 2018. kojim je ukinuto radno mjesto Prodajni administrator. Tužiteljica je protiv gore navedene Odluke tuženika u zakonom predviđenom roku uložila Zahtjev za zaštitu prava te zatražila od tuženika da istu ukine smatrajući nezakonitom te da omogući daljnji rad tužiteljice. Tuženik nije odgovorio na podneseni zahtjev za zaštitu prava. U obrazloženju Odluke o otkazu tuženik je naveo da je izmjenama Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta ukinuo radno mjesto prodajni administrator. Međutim, čak i da je tuženik opravdano ukinuo radno mjesto Prodajnog administratora, nisu ukinuti poslovi toga radnog mjesta niti je prestala potreba za obavljanjem poslova toga radnog mjesta. Radno mjesto Prodajnog administratora sukladno opisu poslova navedenim u Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta obuhvaćalo je niz poslova, a koji poslovi se i dalje obavljaju kod tuženika. Stoga je teško povjerovati da trgovačko društvo u vlasništvu Republike Hrvatske, sa oko 320 zaposlenih više ne obavlja npr. poslove fakturiranja, izrade prodajnih naloga i prodajne dokumentacije, kreiranje i ažuriranje baze podataka, operativna praćenja, inventure, analitiku i administriranje reklamacija, analitiku sudjelovanja na natječajima praćenje knjigovodstvenog stanja, prikupljanje dokumentacije za knjiženje, izradu dokumenata o odobrenju i terećenju, vođenje arhive izlaznih računa, pripremu mjesečnih analiza izlaznih faktura, pripremu statističkih izvještaja pisanje izvještaja, razne administrativne poslove i dr. Navedeni poslovi nisu privremenog karaktera te se navedeni poslovi i dalje redovito obavljaju kod tuženika. U trenutku ukidanja radnog mjesta tužiteljice i dalje je postojala potreba za obavljanjem poslova koje je obavljala tužiteljica, a ta potreba postoji i danas u jednakom opsegu te je tuženik mogao tužiteljicu zaposliti i na drugim poslovima ili ju ostaviti na dosadašnjim poslovima.

Napominje se da je tužiteljica radila kod tuženika i to neprekidno od 1. ožujka 2013. Također se ističe da je tuženik 2017. godine, iako tužiteljica sa time nije bila suglasna, premjestio tužiteljicu sa radnog mjesta analitičar tržišta na radno mjesto Prodajni administrator, za kojeg je očito od početka postojala namjera ukidanja. Prethodno tome tužiteljica je radila na radnom mjestu Koordinator ureda uprave. Također, tužiteljica se usmeno i pisano putem punomoćnika obraćala tuženiku vezano uz diskriminirajuće i šikanozno postupanje prema tužiteljici. Posebno se ističe da je tužiteljica dana 17. svibnja 2018. kao svjedok dala iskaz na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu u predmetu koji se vodi po privatnoj tužbi ĐHĐ (također zaposlenice tuženika) protiv MH (voditeljice pravnih i općih poslova tuženika). U navedenom postupku također je kao svjedok iskazivala i ŠH (također zaposlenica tuženika). Također, radi sumnje u počinjenje kaznenog djela zlostavljanja na radu tužiteljica je u svibnju 2018. podnijela kaznenu prijavu protiv MHĐ, direktorice sektora prodaje i dr. Simptomatično je da je nakon navedenog ročišta u svibnju 2018. godine i nakon podnošenja kaznene prijave protiv MHĐ i dr., tuženik odmah proveo novu sistematizaciju 06. srpnja 2018. s ciljem otkazivanja ugovora o radu upravo tužiteljici, zatim BH i ŠH. Stoga je očito da su predmetni otkazi posljedica i direktno u svezi sa svjedočenja istih u postupku protiv voditeljice pravnih i općih poslova tuženika i kaznenom prijavom protiv direktorice tuženika.

Iako tuženik u Odluci o otkazu navodi da je uzeo u obzir kriterije iz čl. 115. stavak 2. Zakona o radu, očito je da tuženik prilikom otkazivanja nije vodio nikakva računa o navedenim kriterijima niti ih je uzimao u obzir. Također se ističe da se glavni sindikalni povjerenik nije složio sa namjeravanom odlukom o otkazu. Slijedom navedenog očito je da je predmetni otkaz ugovora o radu unaprijed smišljeno postupanje tuženika da se tužiteljici otkaže ugovor o radu bez postojanja stvarnih razloga za otkaz. Uzimajući u obzir kvalifikacije tužiteljice (magistra politologije, menadžer sigurnosti i dr.) tuženik je sukladno izmijenjenoj sistematizaciji mogao rasporediti tužiteljicu na nekoliko drugih radnih mjesta koje bi bilo odgovarajuće njezinoj stručnoj spremi, odnosno obrazovnoj razini i dosadašnjem radnom iskustvu i poslovima koje je obavljala, bez potrebe za otkazivanjem ugovora o radu.

Slijedom svega navedenog, tužbenim zahtjevom preinačenim u podnesku od 9. lipnja 2025. tužiteljica predlaže utvrditi Odluku o otkazu nedopuštenom, te zbog narušenosti odnosa sa tuženikom i novog zaposlenja, sudski raskinuti ugovor o radu s danom zaključenja glavne rasprave, uz naknadu štete tužiteljici od osam mjesečnih bruto plaća od ukupno 10.868,41 eura, a podredno utvrditi nedopuštenost Odluke o otkazu i naložiti tuženiku vratiti tužiteljicu na rad, sve uz naknadu parničnih troškova sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor prekluzije te u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi da je tuženik kao poslodavac procijenio da su za potrebe posla potrebne organizacijske promjene, te je 6. srpnja 2018. donesen Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta kojim je ukinuto radno mjesto Prodajni administrator. Navedene izmjene i dopune Pravilnika donesene su nakon prethodnog savjetovanja s Glavnim sindikalnim povjerenikom koji se usuglasio s predloženim izmjenama i dopunama Pravilnika, te je potom objavljen i stupio na snagu sukladno zakonskoj proceduri. Tuženik odlučno odbacuje navode da bi proveo novu sistematizaciju radi bilo kakvih radnji tužiteljice, pa tako i radi svjedočenja i pokretanja postupaka protiv radnika tuženika, a ne radi postojanja stvarnih organizacijskih razloga. Sve što tužiteljica navodi u prilog navoda da nisu postojali razlozi za otkaz ugovora o radu ne utječe na to da je za donošenje pobijane odluke o otkazu postojao organizacijski razlog jer je poslodavac odlučio prema potrebama posla organizirati proces rada drugačije, te je ocijenio da radno mjesto tužiteljice nije potrebno. Ističe da je poštujući zakonske odredbe i interne akte proveo organizacijske promjene, te je uslijed toga imao opravdani razlog za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici prilikom čega je ispoštovao propisanu proceduru. Tijekom postupka tuženik je odustao od prigovora prekluzije te se nije protivio preinaci tužbe. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka MHĐ, IH, ŽH, ĆH, ŠH, AH, ĐHĐ i tužiteljice i zz tuženika kao stranaka.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan i to kako glavni tako i eventualno kumulirani.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 23. srpnja 2018. nedopuštena, te da temeljem iste radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev za sudski raskid ugovor o radu s danom zaključenja glavne rasprave, podredno zahtjev za vraćanje na rad.

6. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno:

- da je tužiteljica radila kod tuženika od 2013. godine, promijenila je više radnih mjesta, a posljednji Ugovor o radu stranke su zaključile 22. rujna 2017. za radno mjesto

Prodajni administrator,

- da je tuženik 6. srpnja 2018. donio Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta kojim je ukinuto radno mjesto Prodajni administrator, te su u toj reorganizaciji tri radnice dobile poslovno uvjetovani otkaz i to tužiteljica i radnice ŠH i BH,

- da je tužiteljici 24. srpnja 2018. dostavljena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 23. srpnja 2018. te je protiv iste u zakonskom roku podnijela Zahtjev za zaštitu prava koji je tuženiku dostavljen 7. kolovoza 2018. i na koji tuženik nije odgovorio u daljnjem zakonskom roku, potom je tužiteljica 6. rujna 2018. podnijela tužbu i ostvarila pravo na sudsku zaštitu u rokovima propisanim odredbom čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 27/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR),

- da se tuženik povodom organizacijskih promjena savjetovao sa sindikalnim povjerenikom koji se suglasio sa organizacijskim promjenama, te se tuženik savjetovao i sa otkazom tužiteljici, a sindikalni povjerenik se protivio otkazu navodeći da bi se radnicu trebalo zadržati na radu i pronaći joj drugo radno mjesto.

7. Sporno je postojanje organizacijskih razloga za otkaz, s obzirom na tvrdnju tužiteljice da se njezini poslovi i dalje obavljaju kod tuženika, te je li otkaz tužiteljici bio diskriminatoran zbog činjenice da je svjedočila u kaznenom postupku protiv GH te podnijela kaznenu prijavu protiv MHĐ za diskriminaciju.

8. Uvidom u Odluku o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 23. srpnja 2018. utvrđeno je da je tužiteljici zaposlenoj na radnom mjestu Prodajni administrator otkazan ugovor o radu zbog organizacijskih razloga i to ukidanja tog radnog mjesta novim Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta od 6. srpnja 2018. Navodi se da je poslodavac imao u vidu kriterije iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu, no da je tužiteljica jedini izvršitelj tog radnog mjesta.

9. Člankom 115. st. 1. podstavak 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga. Odredbom čl. 115. st. 2. ZR propisano je da poslodavac koji zapošljava više od 20 radnika pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Nadalje, čl. 135. st. 3. ZR propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

10. Radi izbjegavanja nepotrebnih ponavljanja sud sadržaj više iskaza svjedoka i stranaka nije prepisao u obrazloženje već će u nastavku navesti i istaknuti ključne dijelove prihvaćenih iskaza u korelaciji s ostalim materijalnim dokazima.

11. Da je tužiteljica bila jedini izvršitelj radnog mjesta Prodajni administrator proizlazi iz iskaza MHĐ što tužiteljica ne spori. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o smanjivanju broja izvršitelja, već je radno mjesto tužiteljice ukinuto, tuženik nije imao obvezu vršiti uspoređivanje radnika po kriterijima iz čl. 115. st. 2. ZR, a kako to pogrešno smatra tužiteljica.

12. Da su dio poslova prodajnog administratora i to otvaranje naloga, briga o kupcima, ažuriranje baze podataka, fakturiranje, praćenje naplate zapravo obavljale kolege komercijalisti jer to i ulazi u opis njihovog posla proizlazi iz iskaza MHĐ, direktorice sektora prodaje, a to niti tužiteljica ne spori kada u podnesku od 5. travnja 2024. podnosi analizu poslova iz Pravilnika o sistematizaciji koji se preklapaju za radna mjesta Prodajni administrator (radno mjesto tužiteljice), Viši prodajni specijalist / Prodajni specijalist i Komercijalist.

Nije osnovana tvrdnja tužiteljice da je tuženik stoga trebao izvršiti uspoređivanje tužiteljice sa radnicima tih radnih mjesta jer sama činjenica da se dio poslova više radnih mjesta preklapa ne znači da su ujedno te osobe usporedni radnici jer ti radnici osim tih poslova rade i druge poslove a koje tužiteljica nije radila, što tužiteljica niti ne spori (kada same poslove u podnesku piše u više boja, crvenoj, plavoj i zelenoj).

13. Da je tuženik digitalizirao poslovanje utvrđeno je iz iskaza MHĐ. Da se određeni dio posla tužiteljice prestao obavljati još dok je tužiteljica bila u radnom odnosu i to zbog automatizacije radnih procesa proizlazi iz iskaza MHĐ i IH, voditelja prodaje. Stoga sud nije prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu gdje tvrdi da nije bilo niti nikakve digitalizacije poslova koje je radila kao prodajni administrator te su da su se i dalje ti poslovi radili ručno.

14. Naime, svjedoci MHĐ i VH koji su u hijerahiji bili nadređeni tužiteljici suglasno su naveli koji se poslovi a koji su ulazili u opis posla radnog mjesta prodajnog administratora više ne obavljaju kod tuženika zbog digitalizacije te koje poslove obavljaju sami komercijalisti pa tako:

- fakturiranje se obavlja ali u smanjenom opsegu radi implementacije e-računa, odnosno digitalizacije toga procesa i to svaki komercijalist radi za sebe;

- vođenje analitike reklamacija se ne obavlja zbog digitalizacije procesa;

- vođenje analitike sudjelovanja na natječajima se ne obavlja – također je i taj proces digitaliziran;

- prikupljanje dokumentacije za knjiženje izlaznih računa se ne obavlja u opsegu kao što se ranije radilo također zbog implementacije e-računa;

- vođenje arhive izlaznih računa se ne obavlja na način kao što se to ranije obavljalo te se ne pripremaju mjesečne analize izlaznih faktura niti pišu izvještaji mjesečnih nenaplaćenih potraživanja na način kako je to bilo ranije, jer su u informacijskom sustavu sve te transakcije su uvedene;

- vezano za izradu prodajnih naloga i ostalu prodajnu dokumentaciju izrađuje svaki komercijalista za sebe i odgovara za iste;

- za kreiranje i ažuriranje baze podataka o kupcima obavlja svaki komercijalista sam za sebe;

- vezano za operativno izvršenje rokova isporuke na dnevnoj bazi obavlja svaki komercijalista za sebe;

- vezano za rokove za ugovore, ukoliko se radi o državnim ugovorima to obavljaju

TH ili IH;

- vezano za provedbu inventura za izradom prateće dokumentacije, radi inventurna komisija i dr. poslove koje radi komercijalisti za sebe.

15. Da je radno mjesto prodajnog administratora na kojem je radila tužiteljica postalo nepotrebno utvrđeno je i iz iskaza IH koji je kao voditelj prodaje tužiteljici bio prvi nadređen te je iskazao da mu operativno taj dio poslova koje je tužiteljica ranije obavljala više ne treba jer je tendencija poslodavca da komercijalisti budu maksimalno samostalni i neovisni.

16. Da su organizacijske promjene kod tuženika česte i to najmanje jednom godišnje proizlazi iz iskaza ŽH i zz tuženika KH, a iz iskaza ŽH, ĆH i TH te zz tuženika suglasno proizlazi mehanizam organizacijskih promjena na način da glavni direktor konkretna saznanja prikuplja od direktora sektora i naloži direktorima sektora da predlože određene organizacijske promjene koje onda glavni direktor provodi donošenjem novih pravilnika o sistematizaciji, pa je tako ukidanje radnog mjesta tužiteljice predložila MHĐ kao direktorica Sektora prodaje.

17. Da nije zaposlen novi radnik na radnom mjestu prodajnog administratora nakon otkazivanja tužiteljici proizlazi iz iskaza MHĐ.

18. Da je novih zapošljavanja bilo primarno u IT sektoru proizlazi iz iskaza MHĐ i zz tuženika što je potvrdio i svjedok ĆH, direktor Sektora razvoja poslovanja. Da je razlog sistematizacije u srpnju 2018. bio razvoj tvrtke na informatički dio i napuštanje nekih zastarjelih proizvoda i usluga razvidno je iz iskaza zz tuženika.

19. Da je novom reorganizacijom ukinut veći broj radnih mjesta od kojih su neka bila nepopunjena a tri radnice su dobile poslovno uvjetovani otkaz proizlazi iz iskaza MHĐ i IH što tužiteljica ne spori.

20. Iskaz svjedoka CH nije posebno cijenjen jer je iskazivao na nesporne činjenice.

21. Da je i formalno ukinuto tužiteljičino radno mjesto, te su ustrojena druga radna mjesta, utvrđeno je i uvidom u Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta od 6. srpnja 2018. i to članak 3. istog.

22. Iako se sindikalni povjerenik nije suglasio s Odlukom o otkazu tužiteljice, navedeno nije od utjecaja na opravdanost i zakonitost otkaza jer ZR navedenu suglasnost ne propisuje kao uvjet valjanosti otkaza.

23. Autonomno je pravo poslodavca proces rada organizirati na najoptimalniji način u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata, u kojem smislu ima pravo odlučivati koja radna mjesta su mu potrebna i u okviru koje organizacijske jedinice. Nastavno na navedeno, poslodavac zbog gospodarskih i organizacijskih razloga ima pravo i ukinuti postojeće organizacijske jedinice i postojeća radna mjesta posebice ako se ti poslovi više ne obavljaju, a što je tuženik učinio donošenjem Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta od 6. srpnja 2018.

24. Ukidanje radnog mjesta koje se u organizaciji procesa poslovanja pokaže suvišnim opravdani je organizacijski razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu.

25. Naime, poslodavac je samostalan i autonoman u organizaciji rada i u ustroju radnih mjesta te ZR daje samo okvirne granice u kojima se poslodavac i radnik trebaju kretati u uređivanju radnog odnosa. Ovlaštenje je poslodavca da ustroji radna mjesta, a što je tuženik učinio donošenjem citiranog Pravilnika, a sud u radnom sporu nije ovlašten ocjenjivati zakonitost pravilnika koji je donio poslodavac, ako radničko vijeće ili sindikalni povjerenik nisu, kao ovlaštena tijela, zahtijevali oglašavanje pravilnika nevažećim (VSRH, Revr-721/05 od 25.07.2007. i Revr-195/07 od 04.04.2007.).

26. Nije od utjecaja na dopuštenost Odluke o otkazu navod tužiteljice da se poslovi koje je obavljala tužiteljica nisu prestali obavljati pa da zato nije prestala potreba za radom tužiteljice. Ovo stoga jer je u ovom postupku utvrđeno da se dio poslova radnog mjesta prodajnog administratora u potpunosti prestao obavljati, a drugi dio poslova se obavlja od strane radnika zaposlenih na drugim radnim mjestima. Naime, tuženik je u postupku uspio dokazati da se poslovi prodajnog administratora koji se još obavljaju kod tuženika obavljaju u okviru već postojećih radnih mjesta i to prvenstveno od strane komercijalista.

27. Da je tužiteljica u svibnju 2018. podnijela kaznenu prijavu protiv MHĐ, ĆH i ČH zbog mobinga na radnom mjestu te je sudjelovala također u svibnju 2018. kao svjedok u sudskom postupku koji je pokrenula kolegica NH protiv istog poslodavca, a u tom postupku svjedočila je i kolegica ŠH, razvidno je iz iskaza tužiteljice, što su potvrdile svjedokinje ŠH i ĐHĐ, a navedene činjenice tuženik ne spori. Po stavu ovog suda, same te činjenice nisu dovoljne da se zaključi kako je otkaz bio posljedica diskriminirajućeg postupanja prema tužiteljici, pored toga kako je u tuženik u ovom postupku uspio dokazati da je zbog ukidanja radnog mjesta tužiteljice i preraspodjele ostatka poslova na druga radna mjesta, prestala potreba za radom tužiteljice.

28. Sud razumije tužiteljicu kada tvrdi da ju tuženik mogao zaposliti i na drugim poslovima, međutim, niti okolnost što to tuženik nije učinio ne čini Odluku o otkazu nedopuštenom, jer prema važećem ZR više ne postoji obveza poslodavca da kod poslovnog otkaza radnika pokuša zaposliti na drugim poslovima.

29. Slijedom svega navedenog, u provedenom dokaznom postupku je nedvojbeno utvrđeno kako je Odluka o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici u cijelosti zakonita i dopuštena, stoga je tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti iste trebalo u cijelosti odbiti. S obzirom da je odluka o otkazu dopuštena, nije osnovan zahtjev tužiteljice za sudski raskid ugovora o radu, time ni zahtjev za naknadom štete, a niti eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim se, pored utvrđenja nedopuštenosti otkaza, traži vraćanje na rad.

30. Preostali navodi stranaka koji nisu bili od utjecaja na zakonitost Odluke o otkazu nisu raspravljeni.

31. Isto pravno shvaćanje u istovrsnoj pravnoj stvari zauzeo je i Županijski sud u Rijeci presudom broj Gž R-231/2023 od 27. studenog 2024.

32. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužiteljica izgubila parnicu, dužna je, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP, tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka. Tuženiku je, u smislu odredbe čl. 155. ZPP, a prema Tarifi nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 398,17 eura (Tbr. 7.2) uvećano za PDV od 25% (Tbr. 42) pa trošak tuženika sveukupno iznosi 497,71 eura. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadom preostalih troškova jer se prema Tbr. 52. 4. Tarife iz 2023. primjenjuje Tarifa koja je na snazi u vrijeme pokretanja postupka.

33. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu, 19. studenog 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku