REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 154 P Ob-1085/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Rei Rajić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika mlt. SOI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Ivani Sury, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Alenu Pozdercu, odvjetniku u Zagrebu, radi uzdržavanja djeteta, nakon glavne rasprave, održane i zaključene 24. rujna 2025., uz isključenje javnosti, u prisutnosti tužitelja i tuženice osobno te njihovih punomoćnika, 10. studenog 2025.

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

„1. Mijenja se točka VI. Presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-431/2018 od 5. lipnja 2019. tako da ista sada glasi:

Nalaže se HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi za uzdržavanje mlt. SOI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 229,60 eura mjesečno počevši od dana ponošenja ove tužbe pa nadalje, sa dospijećem do 15. u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun majke i zakonske zastupnice SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], otvoren kod Zagrebčke banke d.d., IBAN: [broj bankovnog računa].

2. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi nna dan 1. srpnja te godine, a roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja u dijelu koji glasi:

„Utvrđuje se da je obveza HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na plaćanje uzdržavanja određena Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od dana 5. lipnja 2019. posl. broj P Ob-431/2018 prestala s danom donošenja ove presude.“

III. Mijenja se točka VI. Presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-431/2018 od 5. lipnja 2019. na način da će roditelji SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u odnosu na mlt. ČO, OIB: [osobni identifikacijski broj], podmirivati sve njegove redovne potrebe i troškove (prehrana, higijenske i kućanske potrepštine, režije i sl.) za vrijeme dok se on nalazi kod svakog od roditelja, dok će veće troškove djeteta (oprema i knjige za školu, školski izleti, izvannastavne aktivnosti, odjeća i obuća i sl.) podmirivati svaki u polovici iznosa.

IV. Nalaže se SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku-protutužitelju HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 526,54 eura s pripadajućom zateznom kamatom od 14. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 24. rujna 2024. navodi se da je pravomoćnom i ovršnom presudom naslovnog suda poslovni broj P Ob-431/18 od 5. lipnja 2019. tuženiku naloženo plaćanje mjesečnog uzdržavanja tužitelja u iznosu od 1.000,00 kuna odnosno 132,72 eura. Od donošenja navedene presude promijenile su se okolnost. Mlt. ČO je u to vrijeme imao tri godine, a u trenutku podnošenja tužbe ima 10 godina, zbog čega su se povećale njegove potrebe u pogledu prehrane, odijevanja, školovanja, izvannastavnih aktivnosti i sl. Ističe se kako su s obzirom na povećane potrebe djeteta zakonska zastupnica tužitelja te tuženik postigli sporazum na temelju kojeg je tuženik od svibnja 2023. počeo na ime uzdržavanja uplaćivati povećani iznos od 203.15 eura, što je i činio do kolovoza 2024., dok je u rujnu 2024. platio iznos od 133,25 eura sukladno prethodno donesenoj presudi, odnosno prestao je plaćati dogovoreni povećani iznos bez ikakvog objašnjenja i opravdanog razloga. Predlaže da se tuženiku naloži plaćanje uzdržavanja u iznosu od 229,60 eura počevši od dana podnošenja tužbr pa nadalje.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 22. listopada 2024. odnosno od 31. listopada 2024. u bitnom navodi kako se protivi navodima tužbe s obzirom da dijete prema aktualnoj presudi podjednako vrijeme provodi sa svakim od roditelja stoga smatra kako zakon ne nameće niti jednom od roditelja obvezu zadovoljavanja materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Nadalje, smatra kako je u tom slučaju (kad je dijete jednako vrijeme kod svakog od roditelja) uzdržavanje u novcu moguće dogovoriti isključivo na temelju sporazuma roditelja, koji među strankama više ne postoji. Ističe kako iznos uzdržavanja kojeg je do sad plaćao nije utrošen na potrebe djeteta već na druge stvari.

3. Između stranaka nije sporno da mlt. ČO podjednako vremena provodi kod majke i kod oca, sukladno presudi poslovni broj P Ob-431/2018 od 5. lipnja 2019. Sporno je da li je tuženik u obvezi plaćati povećani iznos uzdržavanja, s obzirom na promijenjene okolnosti odnosno protek vremena od donošenja presude.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je saslušao zakonsku zastupnicu tužitelja i tuženika, pribavio je podatke Porezne uprave o prihodima stranaka, izvršio je uvid u presudu ovog suda poslovni broj P Ob-431/2018 od 5. lipnja 2019. te je proučena sva dokumentacija u spisu, a odluka je donesena sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP).

5. Uvidom u presudu ovog suda poslovni broj P Ob-431/2018 od 5. lipnja 2019. utvrđeno je kako je istom presuđeno sljedeće:

- roditelji SO i HO roditeljsku skrb u odnosu na mlt. ČO (rođen **.**.2014.) izvršavaju zajednički,

- mlt. ČO će mjesto prijavljenog prebivališta ima na adresi majke,

- osobne odnose s roditeljima ostvaruje na sljedeći način:

s ocem:

- od petka nakon vrtića do ponedjeljka ujutro,

- u tjednu koji se nastavlja na vikend koji je dijete provelo s ocem, od srijede nakon vrtića do petka ujutro,

- u tjednu koji se nastavlja na vikend koji dijete provodi s majkom od utorka nakon vrtića do četvrtka ujutro,

- islamske blagdane,

s majkom:

- ostalo vrijeme tijekom tjedna i vikenda koje ne provodi s ocem,

- katoličke blagdane,

Ostale državne blagdane dijete provodi s roditeljem kod kojeg bi bilo po redovnom rasporedu. Ljetne praznike provodi s oba roditelja po 15 dana naizmjence sa svakim, a zimske po sedam dana.

- ocu je naloženo doprinositi za uzdržavanje iznos od 1.000,00 kuna mjesečno (132,72 eura).

Iz obrazloženja proizlazi da su stranke postigle sporazum o svim bitnim elementima roditeljske skrbi, slijedom čega je donesena opisana presuda.

6. Na ročištu od 10. lipnja 2025. proveden je dokaz saslušanjem stranaka. U svojem iskazu majka navodi da mlt. ČO boravi kod oca jedan tjedan od utorka do četvrtka, a drugi od srijede do petka, te svaki drugi vikend, sukladno sudskoj presudi iz 2019. Nadalje, u bitnom iskazuje kako sve troškove djetetovih izvannastavnih aktivnosti, školskih izleta, mobitela, poklona za rođendane školskih prijatelja i zdravstvenih potreba pokriva u cijelosti ona. Navodi kako sve troškove za dijete, uključujući odjeću, obuću, hranu, higijenske potrepštine, opremu za školu i za izvannastavne aktivnosti snosi ona kao majka, koja sve financira vlastitim prihodima ali i iznosom alimentacije koju uplaćuje otac. Prema njenim saznanima, otac ne sudjeluje u troškovima djeteta izvan alimentacije u iznosu od 133,00 eura mjesečno sukladno presudi iz 2019., ali isto tako odgovara da, koliko zna, otac podmiruje Arijanove troškove dok je djete s njim.

Tuženik u svom iskazu opisuje kako prema presudi iz 2019. dijete jedan tjedan provodi dva dana kod jednog roditelja, pet kod drugog, a idući tjedan obrnuto, na koji način podjednako vremena s oba roditelja. Alimentacija koju plaća prema presudi odnosi se na troškove vrtića/škole te odjeće za dijete, a sve ostale troškove i potrebe djeteta podmiruje roditelj kod kojeg je dijete u tom periodu. Navodi da on plaća sve troškove hrane i higijene koje ČO ima dok je s njim, uključujući odjeću koju mu kupuce sezonski. Svu potrebnu odjeću dijete ima i u njegovom kućanstvu. Ističe kako je povećani iznos uzdržavanja od 200,00 eura koji je plaćao od sredine 2023. do rujna 2024. prestao plaćati jer je majka i pored toga tražila da plaća troškove mobitela, laptopa i sl. Spreman je plaćati polovicu svih troškova u slučaju da se ukine alimentacija.

7. Sukladno čl. 310. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, dalje: ObZ), roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Stavak 3. propisuje iznimku od stavaka 1. i 2. tog članka te određuje da ako roditelji na temelju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi provode podjednako vremena s djetetom i podjednako svakodnevno skrbe o djetetu, novčano uzdržavanje za dijete može se urediti sporazumno u skladu s obiteljskim okolnostima.

8. Prema iskazima stranaka, koji se u odnosu na to pitanje u cijelosti podudaraju, roditelji se pridržavaju postojećeg uređenja sukladno presudi od 2019. stoga mlt. ČO kroz jedan tjedan s tatom provede pet dana, s mamom dva, a drugi tjedan obrnuto i tako naizmjence. Među strankama je dakle nesporno da dijete sa svakim od njih provede jednako vrijeme, pri čemu svaki roditelj obavlja svakodnevnu skrb o djetetu u dane kad je ČO kod njih, uključujući pokrivanje tekućih troškova poput prehrane, higijene, sitnih školskih potrepština, odlazaka u kino i slično. Prema aktualnoj presudi, majka je podmirivala sve veće troškove djeteta, poput knjiga i opreme za školu te školskih izleta, pri čemu je otac u tim troškovima sudjelovao kroz redovno uplaćivanje mjesečnog iznosa uzdržavanja, sukladno njihovom prethodnom dogovoru prihvaćenom u okviru postupka P Ob-431/2018. Oba roditelja navode da djetetu kupuju odjeću prema potrebi te da u njihovim kućanstvima ČO ima sve što mu je potrebno.

9. Slijedom navedenog, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži povećanje plaćanja uzdržavanja kojeg je do sad plaćao otac, kao neosnovan. S obzirom da mlt. dijete jednako vrijeme provodi i s majkom i s ocem, oba roditelja svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjavaju kroz svakodnevnu skrb o djetetu. Sud stoga smatra da je opravdano i životno da svaki roditelj nastavi podmirivati redovne troškove uzdržavanja u vremenu kad je sin kod njega, a da veće izvanredne troškove snose svaki po pola. Napominje se da iz obrazloženja presude od 2019. koja je uspostavila aktualni model osobnih odnosa djeteta sa svakim od roditelja, proizlazi da je plaćanje uzdržavanja koje je naloženo ocu rezultat međusobnog dogovora stranaka, a ne obveze roditelja koji ne živi s djetetom pa se svakodnevna skrb nadomješta novčanim uzdržavanjem. Budući da ČO sada ima 11 godina (bio je pet godina star u trenutku donošenja presude iz 2019.), ide u osnovnu školu, pohađa izvannastavne aktivnosti (engleski jezik i stolni tenis), njegove potrebe su svakako porasle, slijedom čega je opravdano i pravično da roditelji sve njegove veće troškove, mimo svakodnevnih troškova prehrane, higijene i kućanskih potrepština dijele (koji se podmiruju na dnevnoj bazi ovisno kod kojeg roditelja dijete boravi), dijele po pola. Pod tim se misli na nabavu knjiga i opreme za školu, sezonsku kupovinu odjeće i obuće, plaćanje izvannastavnih aktivnosti i opreme vezane za njih, eventualne zdravstvene troškove. Sud stoga smatra da je tuženikova protutužba osnovana u dijelu koji se odnosi na izmjenu presude u vidu podjele troškova uzdržavanja između roditelja. Nije osnovan protutužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži prestanak obveze uzdržavanja budući da se radno sposobni roditelji ne mogu osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta, sukladno čl. 288. st. 1. ObZ-a. Dakle, ne može se ocu utvrditi prestanak obveze plaćanja uzdržavanja, već se ta obveza mijenja u odnosu na presudu iz 2019. na način da se izvršava kroz svakodnevnu roditeljsku skrb, a da otac u većim troškovima više ne sudjeluje kroz plaćanje paušalnog mjesečnog iznosa uzdržavanja, već ravnomjernom podjelom tih troškova između oba roditelja. Na taj način se uzima u obzir i nesporno povećanje potreba i životnih troškova djeteta, u plaćanju kojih oba roditelja trebaju jednako sudjelovati.

10. Na temelju svega iznesenog, odlučeno je kao pod točkama I., II. i III. izreke presude.

11. U čl. 366. st. 1. ObZ-a propisano je da će sud u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka. S obzirom da tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom, a tuženik jest sa protutužbom u pretežitom dijelu, priznat mu je trošak jednokratne nagrade za zastupanje po odvjetniku u visini od 200 bodova sukladno Tbr. 7. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023, 107/2025, dalje: Tarifa). Uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) te uvećanje za porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife), trošak iznosi 500,00 eura. Također mu je priznat trošak sudske pristojbe na protutužbu te na odluku, u iznosu od 26,54 eura. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom IV. Izreke.

U Zagrebu, 14. studenog 2025.

Sutkinja:

Rea Rajić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti :

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun. uz rješenje o sudskoj pristojbi na protutužbu od 13,27 eura, te na presudu od 13,27 eura, ukupno 26,54 eura