REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-1369/2024-38
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje OIB: 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, protiv I-tuženika SANDRO LIKE j.d.o.o. OIB: 69256209991 Pag, Ulica Nikole Valentića 25, i II-tuženika II, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti ugovora o radu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja BI temeljem generalne punomoći Su-1050/2025, zakonskog zastupnika I- tuženika NI i II-tuženika II, dana 19. studenog 2025. godine
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je ništetan ugovor o radu od 31. srpnja 2023. koji su sklopili I- tuženik SANDRO LIKE j.d.o.o. OIB: 69256209991 Pag, Ulica Nikole Valentića 25 zastupan po KI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]- tuženik II, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], s početkom rada II-tuženika kod I-tuženika 31. srpnja 2023. godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ovom sudu dana 17. srpnja 2024. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti ugovora o radu. U tužbi je naveo da I-tuženik s II-tuženom sklopio ugovor o radu čija svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom, već isključivo da bi II-tužena ostvarili status iz obveznog zdravstvenog osiguranja kao zaposlena osoba te da bi ostvarila prava iz Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama na teret tužitelja, budući da je II-tužena bila u korištenju prava na obvezni rodiljni dopust od 31. srpnja 2023. do 16. listopad 2023. te je od 17. listopada 2023. do 07. veljače 2024. koristila pravo na dodatni rodiljni dopust. Iz službenih evidencija tužitelja razvidno je da je II-tužena od 31. srpnja 2023. zaposlena kod I-tuženika te joj je od 31. srpnja 2023. priznato pravo na rodiljni dopust. Tuženici su pozvani od strane tužitelja na očitovanje o okolnostima zasnivanja radnog odnosa te se II-tužena 21. ožujka 2024. očitovala na način da ju je suprug ĆI prijavio u svoju tvrtku jer je bila u visokom stupnju trudnoće, a radi stjecanja prava iz zdravstvenog osiguranja. S obzirom da je ugovor o radu od 31. srpnja 2023. sklopljen u visokom stupnju trudnoće II-tužene (rodila je 08. kolovoza 2023.) vlasnik firme u kojoj se zaposlila je njezin suprug koji je morao znati da radnica ne može početi s radom 31. srpnja 2023., da je mjesto rada na Pagu, a II-tužena ima prebivalište u [adresa], da je II-tužena izjavila da je prijavljena u radni odnos zbog korištenja zdravstvene zaštite i prava, tužitelj ima opravdanu sumnju da se nije radilo o ugovoru o radu već je isti sklopljen s ciljem ostvarivanja uvjeta da II-tužena stekne prava iz Zakona o rodiljnim i roditeljskim naknadama prema kojem joj je isplaćeno 1.701,56 eura. Tužitelj tvrdi da radni odnos između I-tuženika i II-tuženika nije zakonit jer je cilj bio ostvariti pravo na naknadu plaće na teret sredstava tužitelja, a ne zasnivanje radnog odnosa prema Zakonu o radu. Stoga tužitelj tvrdi da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u smislu članka 122 stavak 4 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.
2. Tužbenim zahtjevom naznačenim u tužbi tužitelj predlaže da sud utvrdi da je ništetan ugovor o radu od 31. srpnja 2023. koji su sklopili I-tuženik SANDRO LIKE j.d.o.o. OIB: 69256209991 Pag, Ulica Nikole Valentića 25, zastupan po KI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]-tužena II, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], s početkom rada II-tužene kod I-tuženika 31. srpnja 2023. godine.
3. U odgovoru na tužbu tuženici su osporili tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je točno da se II-tužena zaposlila kod I-tuženika 31. srpnja 2023., ali to nije protuzakonito i stranke nisu postupale u lošoj namjeri. Naveli su da II-tužena nije namjeravala ostvariti nešto nepripadno te da trudnoća nije zapreka za ostvarenje egzistencije.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o radu na neodređeno vrijeme između I-tuženika i II-tuženika od 31. srpnja 2023. (list 3 spisa), izjavu II- tuženika od 21. ožujka 2024. (list 5), zaključke tužitelja (list 7-16 spisa), zahtjev-izjavu od 30. kolovoza 2023. (list 17-18), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (list 19), zahtjev od 14. veljače 2023. (list 21-22), prijavu na HZZO (list 23-25), dokumentaciju (list 27-38), dopis Ministarstva financija – Porezna uprava područni ured Zadar od 06. lipnja 2025. (list 94-95), proveden je dokaz saslušanje zakonskog zastupnika I-tuženika NI i II-tužene II (list 116-118).
5. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Uvidom u prijavu i odjavu osiguranja na HZZO utvrđeno je da je II-tužena bila prijavljena na HZZO temeljem radnog odnosa kod I-tuženika od 31. srpnja 2023. godine.
7. Uvidom u dopis Porezne uprave od 06. lipnja 2025. utvrđeno je da je uvidom ISPU vidljivo da je porezni obveznik SANDRO LIKE j.d.o.o. za II za razdoblje od 31. srpnja 2023. do 31. prosinca 2024. dostavljao prazne JOPPD-obrasce sa šifrom 5203-osiguranik koji plaću ostvaruje za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta i dopusta radi smrti djeteta na teret HZZO-a. Obrasce od 01. siječnja 2025. ne dostavlja.
8. Na ročištu održanom 23. listopada 2025. sud je proveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika I-tuženika NI koji je izjavio da je sklopio ugovor o radu s II-tuženom 31. srpnja 2023., ali II-tužena nakon sklapanja ugovora o radu nije počela raditi kod I-tuženika, već je II-tuženu prijavio u radni odnos kako bi dobila zdravstveno osiguranje jer je trebala roditi 15. kolovoza 2023. Rodila je 08. kolovoza 2023. Naveo je da je prilikom sklapanja ugovora o radu znao da II-tužena neće moći početi raditi kod I-tuženika, ali ju je prijavio u radni odnos samo radi zdravstvenog osiguranja. Izjavio je da II-tužena nakon prestanka porodiljnog dopusta nije obavljala poslove iz ugovora o radu, a radni odnos prestao joj je sporazumno u travnju 2025. godine. Izjavio je da II-tužena nije obavljala nikakve poslove kod I- tuženika u utuženom razdoblju.
9. II-tužena II je prilikom saslušanja izjavila da je s I-tuženikom sklopila ugovor o radu 31. srpnja 2023. zato da dobije zdravstveno osiguranje, ali temeljem tog ugovora nije počela raditi kod I-tuženika. Na porodiljnom dopustu bila je do travnja 2025., a nakon porodiljnog dopusta nije se vratila na posao kod I-tuženika. Ugovor o radu prestao je sporazumno u travnju 2025. godine.
10. Temeljem suglasnih iskaza zakonskog zastupnika I-tuženika i II-tužene sud je nedvojbeno utvrdio da su I-tuženik i i II-tužena 31. srpnja 2023. sklopili ugovor o radu čija je svrha bila stjecanje prava iz zdravstvenog osiguranja II-tužene koja je u trenutku sklapanja ugovora o radu bila u visokom stupnju trudnoće. Iz njihovih iskaza također proizlazi da II-tužena za vrijeme radnog odnosa kod I-tuženika nije obavljala poslove iz ugovora o radu.
11. Člankom 10 Zakona o radu (Narodne novine 93/2014) propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu, a člankom 14 stavak 1 Zakona o radu propisano je da se ugovor o radu sklapa u pisanom obliku. Sukladno članku 14 stavak 2 Zakona o radu propust ugovornih strana da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, ne utječe na postojanje i valjanost tog ugovora.
12. Člankom 322 ZOO-a propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
13. Svrha zasnivanja radnog odnosa i sklapanje ugovora o radu je obavljanje poslova radnog mjesta od strane radnika za poslodavca sukladno ugovoru o radu. Sukladno članku 7 stavak 1 Zakona o radu poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao i za obavljeni rad mu isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca, u skladu s naravi i vrstom posla, osobno obavljati preuzeti posao.
14. Sud je zaključio da I-tuženik i II-tužena nisu sklopili ugovor o radu u svrhu obavljanja poslova II-tužene kao radnika kod I-tuženika kao poslodavca, već je svrha zasnivanja radnog odnosa bila stjecanje svojstva osiguranika II-tužene kod tužitelja u smislu članka 122 stavak 4 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine 80/2013, 137/2013, 98/2019 i 33/2023).
15. Stoga je sud zaključio da je ugovor o radu između I-tuženika i II-tužene od 31. srpnja 2023. temeljem kojeg je zasnovan radni odnos II-tužene kod I-tuženika, ništetan jer je suprotan članku 7 stavak 1 Zakona o radu i članku 10 Zakona o radu.
16. Slijedom navedenog sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan te je utvrdio da je ugovor o radu između I-tuženika i II-tužene od 31. srpnja 2023. ništetan sukladno članku 322 ZOO-a.
17. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.
U Zagrebu 19. studenog 2025.
Sudac:
Jasminka Galešić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.
DNA:
1. Tužitelju
2. I-tuženiku
3. II-tuženoj
