Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž R-147/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice UJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., OIB: 85584865987, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 41, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1897/2022-23 od 18. srpnja 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika uvažava se kao osnovana te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1897/2022-23 od 18. srpnja 2025. preinačuje tako da se sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da je Odluka tuženika od 26. kolovoza 2022. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, kIasa: ZGH-11-22-1895, ur.broj: 01-10-01-22-01, nedopuštena te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao pa se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na rad, radi obavljanja poslova za koje je sklopila Ugovor o radu, na radno mjesto Rukovoditelj Službe za pravne, kadrovske i opće poslove ili na drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 332,50 EUR (slovima: tristo trideset dva eura i pedeset centi) i troškove žalbenog postupka u iznosu od 303,09 EUR (slovima: tristo tri eura i devet centi), sve sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku od 19. studenog 2025. do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
„I/ Utvrđuje se da je Odluka tuženika od 26. kolovoza 2022. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, kIasa: ZGH-11-22-1895, ur.broj: 01-10-01-22-01, nedopuštena te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao pa se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na rad, radi obavljanja poslova za koje je sklopila Ugovor o radu, na radno mjesto Rukovoditelj Službe za pravne, kadrovske i opće poslove ili na drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 18. srpnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 1. kolovoza 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. - Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice te ju obveže na naknadu parničnog troška i troškova žalbe zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja odluke do isplate.
3. Odgovor na žalbu nije dan.
4. Žalba je osnovana.
5. U svojoj žalbi tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, a osobito što nema razloge o odlučnim činjenicama.
5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je počinio navedenu bitnu povredu jer za svoju odluku nije dao jasne razloge, odnosno prvostupanjski sud konstatira da u odnosu na tužiteljicu nisu na zakonit način primijenjeni socijalni kriteriji, tj. bodovanje utemeljeno na istima jer tužiteljica nije bila uspoređivana i s radnicima koji obavljaju kadrovske poslove, odnosno da nisu pravilno primijenjeni socijalni kriteriji iz članka 115. stavak 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022. i 64/2023.; dalje: ZR), a da pri tome ne navodi koji od kriterija je pogrešno primijenjen.
5.2. Međutim, ovaj sud zbog učinjene bitne povrede nije ukidao pobijanu odluku, već je navedenu bitnu povredu otklonio primjenom članka 373.a stavak 3. u svezi sa stavkom 1. ZPP-a.
5.3. Druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a, nisu učinjene.
6. Tužiteljica traži da se utvrdi da je nedopuštena Odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu od 26. kolovoza 2022. i da radni odnos tužiteljici nije prestao te da se naloži tuženiku da ju vrati na radno mjesto Rukovoditelj službe za pravne, kadrovske i opće poslove ili na drugo odgovarajuće radno mjesto.
6.1. Prema stavu tužiteljice Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26. kolovoza 2022. (dalje: Odluka o otkazu) je nezakonita i nedopuštena kako u dijelu koji se odnosi na proceduru otkazivanja, tako i u odnosu na opravdane razloge. Iz obrazloženja Odluke o otkazu da nije vidljivo koji su stvarni razlozi za otkaz te da je postupak rješavanja kolektivnog viška radnika kod tuženika proveden više od 6 mjeseci prije donošenja Pravilnika za koje se navodi da su doveli do prestanka potrebe za radom na pojedinim radnim mjestima. Savjetovanje sa sindikalnim povjerenicima u ulozi radničkog vijeća o namjeri rješavanja kolektivnog viška da nije zakonito provedeno, a niti su sindikalni povjerenici mogli imati uvid u Pravilnike koji su doneseni više mjeseci kasnije i da savjetovanje nije provedeno sa sindikalnim povjerenikom nego sa sindikatom. Odluka o otkazu da ne sadrži razloge otkaza nego se poziva općenito na razloge navedene u postupku rješavanja kolektivnog viška. Procedura otkazivanja da je provedena protivno zakonu i da ne postoji opravdani razlog za otkaz ugovora o radu tužiteljici jer nije prestala potreba za obavljanjem poslova na kojima je tužiteljica radila. Navedeni poslovi da i dalje postoje pa da je prestanak potrebe za radom tužiteljice trebalo utvrđivati na nivou cijelog Zagrebačkog holdinga d.o.o. Isto tako, da ne sadrži niti obrazloženje o tome na koji su način primijenjene odredbe o socijalnom odabiru. Iz Odluke o otkazu da nije moguće utvrditi s kojim je to zaposlenicima tužiteljica uspoređivana radi primjene odredbi o socijalnom odabiru i u odnosu na koje radnike je ona ostvarila 3 boda, dok ostali imaju više bodova. Također, da je tužiteljici trebalo bodovati cjelokupno trajanje radnog odnosa, a ne samo kod tuženika i da je trebalo izvršiti bodovanje radnika koji rade na istom ili sličnom radnom mjestu na kojem radi tužiteljica, a ne ju uspoređivati sa svim radnicima visoke stručne spreme.
6.2. Tuženik je u cijelosti osporio sve navode tužiteljice te je priložio dokaze kojima osporava tvrdnje iznesene u tužbi.
6.3. Na temelju dokaza koji su provedeni u postupku prvostupanjski sud je nesporno utvrdio:
- da je tužiteljica prije donošenja Odluke o otkazu radila temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. lipnja 2021. na poslovima Rukovoditelja za pravne, kadrovske i opće poslove u Zagrebačkom holdingu d.o.o., Podružnica [adresa],
- da joj je Ugovor o radu otkazan Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26. kolovoza 2022.,
- da je tužiteljica podnijela u zakonskom roku zahtjev za zaštitu prava te su se ispunili uvjeti za podnošenje tužbe.
6.4. Iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da je odlukom uprave društva od 30. prosinca 2021., dana 30. prosinca 2021. započet postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenicima vezano uz utvrđeni kolektivni višak radnika sukladno članku 127. ZR-a. Navedeni postupak da je trajao od 30. prosinca 2021. do 8. travnja 2022. U sklopu navedenog savjetovanja da je društvo razmotrilo sve mogućnosti kojima bi se moglo otkloniti namjeravani prestanak potrebe za radom radnika te je cijenio primjedbe i prijedloge kad god je to bilo moguće. Razlozi prestanka potrebe za radom radnika da su detaljno obrazloženi i opisani tijekom postupka savjetovanja Kolektivnog viška. Nakon provedenog savjetovanja Kolektivnog viška da i dalje postoji potreba za otkazivanjem konkretnog Ugovora o radu zbog prestanka potrebe za radom tužiteljice uslijed gospodarskih i organizacijskih razloga. Navedeni razlozi prestanka potrebe za radom radnika da se mogu sažeti u centralizaciji tzv. „Korporativnih funkcija“ odnosno „Korporativnih servisa“. Navodi se kako su se kod poslodavca iste grupe tzv. funkcionalnih poslova „Korporativnih funkcija“ obavljale decentralizirano, unutar više različitih organizacijskih jedinica/podružnica i to samo za potrebe te organizacijske jedinice ili podružnice, a ne i za potrebe cijelog društva, a što je imalo za posljedicu nedovoljne procesne i organizacijske učinkovitosti te prevelik broj izvršitelja i neopravdano velikih troškova poslovanja. Novom organizacijom da tuženik provodi centralizaciju „Korporativnih funkcija“ na način da se uvodi nova organizacija prema kojoj se u potpunosti prestaju obavljati „Korporativne funkcije“ u različitim organizacijskim jedinicama/podružnicama i u njima se u potpunosti ukida obavljanje poslova koji spadaju u „Korporativne funkcije“ te se poslovi „Korporativnih funkcija“ obavljaju centralizirano, a što uključuje i poslove radnog mjesta na kojem je radila tužiteljica, unutar samo jedne nove organizacijske jedinice naziva „Korporativni servisi“ unutar odgovarajućih sektora i službi kao nižih organizacijskih jedinica. Posljedica opisane centralizacije da je smanjenje broja izvršitelja navedenih poslova, odnosno postojanje kolektivnog viška radnika, a time i potreba za prestankom rada i u odnosu na tužiteljicu.
6.5. Nadalje se navodi da je poslodavac donio interne akte kojima provodi navedenu organizacijsku promjenu dana 13. svibnja 2022. i to Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnik o organizaciji „Korporativnih servisa“ Zagrebačkog holdinga d.o.o. te Pravilnik o izmjenama pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom u Zagrebačkom holdingu d.o.o.
6.6. Poslove koje je obavljala tužiteljica da ulaze u grupu pravnih poslova tzv. funkcionalna grupa poslova, odnosno u poslove tzv. „Korporativnih funkcija“ te kako je Pravilnicima tuženika ukinuta organizacijska jedinica u kojoj je tužiteljica obavljala navedene poslove te se djelokrug poslova te organizacijske jedinice u bitnom proširuje opsegom poslova koji se sada obavljaju unutar nove organizacijske jedinice, naziva Sektor za pravne poslove, unutar „Korporativnih servisa“.
6.7. Za obavljanje poslova unutar nove organizacijske jedinice Sektora za pravne poslove da je potrebno 15 izvršitelja visoke stručne spreme, a ukupan broj radnika koji obavlja te poslove i ima potrebnu stručnu spremu je veći od potrebnog broja zbog čega je otkazan Ugovor o radu tužiteljici. U Odluci o otkazu navedeni su i kriteriji prema kojima je vršeno bodovanje svih zaposlenika koji su konkurirali za rad u novoj organizacijskoj jedinici te je navedeno kako je prema kriterijima za bodovanje tužiteljica ostvarila ukupno 3 boda i to 1 bod za duljinu radnog odnosa kod tuženika koji iznosi 5 godina, 6 mjeseci i 26 dana, dok radnik s najmanjim brojem bodova visoke stručne spreme koji je popunio slobodna radna mjesta u novoj organizacijskoj jedinici ima 4 boda jer je u radnom odnosu kod poslodavca proveo 15 godina, 4 mjeseca i 20 dana.
6.8. Također je navedeno da je tužiteljici prije otkaza Ugovora o radu ponuđena mogućnost zapošljavanja na poslovima u tzv. „Operacijama“ te da je tužiteljica aplicirala na više slobodnih radnih mjesta, ali tijekom provedbe postupka selekcije odabira kandidata da je ista odbila ponudu za popunjavanje slobodnog radnog mjesta i povukla interes za sva preostala radna mjesta na koje je aplicirala.
6.9. Prvostupanjski sud zaključuje da je postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika bio proveden na zakonit način, kako to proizlazi i iz dopisa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 9. svibnja 2022. Priznaje tuženiku ovlasti da kao poslodavac provodi organizacijske promjene u svrhu optimizacije poslovnih procesa, što uključuje i otkazivanje pojedinih ugovora o radu, pri čemu da ne postoji obveza poslodavca da objektivizira svoje razloge, kao niti da ih podupre podacima, analizama i sl.
6.10. Tuženik da je imao slobodu odlučiti koji novi oblik organiziranja poslovnih procesa je za njega najadekvatniji, pri čemu nepostojanje nove sistematizacije ili opisa poslova ne derogira pravo poslodavca da pristupi pojedinačnim otkazivanjima u situaciji kada je prethodno na zakonit način proveo utvrđivanje kolektivnog viška radnika pri čemu se dužan pridržavati u ZR-u propisanih kriterija.
6.11. Iz iskaza tužiteljice prvostupanjski sud je utvrdio da je ista radila kod tuženika od 2014. do 2015. u trajanju od oko godinu i pol kao agencijski radnik, a od 2017. prvo kao referent, a nakon toga temeljem konkretnog Ugovora o radu kao Voditelj odjela pravnih i općih poslova te ljudskih resursa u Podružnici [adresa]. Ista da je bila nadređena grupi od 7 do 10 djelatnika i obavljala je voditeljske poslove, što da je uključivalo pravne poslove, ali i poslove vezane za ljudske resurse, kao što je praćenje radno-pravnog statusa djelatnika posebno vezano za bolovanje, eventualne probleme u ponašanju, te je bila uključena u pitanja zasnivanja i prestanka radnog odnosa i obavljala radnje u vezi s tim, kao što je npr. priprema ugovora o radu. Isto tako da je obavljala i imovinskopravne poslove, odnosno poslove vezane za status pojedinih objekata u vlasništvu tuženika, kao što su spremišta za alate djelatnika te je surađivala s podružnicom upravljanja nekretninama. Obavljala je druge pravne poslove, kao što je npr. ovrha, sudjelovanje u prekršajnim postupcima, naknadama štete, odlazila na sud i druge institucije, ali je obavljala i poslove iz područja tzv. općih poslova, kao npr. da je bila voditelj kuhinje, rukovodila i pratila rad prijemne kancelarije, koordinirala rad tehničkog osoblja i sl. Poznato joj je da je unazad godinu i pol tuženik zapošljavao diplomirane pravnike, ali se ona nije javljala na natječaje jer je imala privatna saznanja da njezina prijava ne bi bila prihvaćena. Smatra da ju je prilikom otkazivanja trebalo uspoređivati s pravnicima koji obavljaju imovinskopravne poslove ili poslove vezane za ljudske resurse.
6.12. Iz iskaza svjedokinje UJP, koja je kod tuženika zaposlena na mjestu direktora Sektora za upravljanje ljudskim potencijalima, proizlazi kako, između ostalog, tužiteljica nije uspoređivana s pravnicima iz ljudskih resursa jer da nije utvrđeno da bi obavljala te poslove neovisno o nazivu njezinog radnog mjesta. Ona osobno da je poslove ljudskih resursa obavljala još od 2009. godine, no s tužiteljicom koja je zaposlena 2017. godine da nikada nije surađivala. Dopušta da je tužiteljica predmetne poslove obavljala u manjoj mjeri, ali da je procjena poslodavca da ista ne spada u tu grupu poslova.
6.13. Na temelju iskaza tužiteljice i iskaza navedene svjedokinje prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica u smislu članka 115. stavak 2. ZR-a nije bila uspoređivana s radnicima koji su obavljali kadrovske poslove, iako obavljanje takve vrste poslova proizlazi iz Ugovora o radu tužiteljice, a da je ista u svom iskazu potvrdila da je uz pravne i opće obavljala i kadrovske poslove. Kako tuženik tužiteljicu nije usporedio i bodovao s radnicima koji su obavljali kadrovske poslove, to da nisu pravilno primijenjeni kriteriji iz članka 115. stavak 2. ZR-a zbog čega Odluka o otkazu nije dopuštena te radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao u smislu članka 124. stavak 1. ZR-a.
6.14. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. u svezi s člankom 155. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa).
7. U svojoj žalbi tuženik ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava te na pogrešnu ocjenu bitnih činjenica za presuđenje u ovoj pravnoj stvari. Navodi da je prilikom utvrđivanja Kolektivnog viška radnika tuženik radnike svrstavao u funkcionalne grupe prema vrsti poslova koje su obavljali iz razloga što je novom organizacijom rada ustrojena centralizirana organizacijska jedinica naziva „Korporativni servisi“ koju čine sektori kao niže organizacijske jedinice, a koji sektori su formirani prema vrsti poslova koji se u njima obavljaju. Unutar ustrojenih funkcionalnih grupa tuženik je izvršio dodatnu podjelu na radnike sa VSS i radnike sa VŠS i SSS stručnom spremom jer je predvidio koliki mu broj radnika određene stručne spreme treba za obavljanje poslova pojedine funkcionalne grupe. Tuženik je prilikom utvrđivanja kolektivnog viška radnika višak radnika utvrđivao uspoređivanjem radnika koji su obavljali istu vrstu posla i imali istu stručnu spremu. Tuženik da je tužiteljicu uvrstio u funkcionalnu grupu Pravni poslovi (tužiteljica po zanimanju diplomirani pravnik), u skupinu radnika sa VSS, jer da je tužiteljica u okviru svog radnog mjesta obavljala poslove koji su isključivo pravne naravi. Da je tuženik tužiteljicu pravilno uvrstio u navedenu funkcionalnu grupu da je potvrdila i sama tužiteljica navodeći da „Ustrajem slijedom svega iznesenog da sam obavljala sve naprijed navedene poslove kako sam opisala, pri čemu smatram da sve navedeno predstavlja pravne poslove…“. Poslove koje je tužiteljica obavljala, a vezano uz kadrove tuženika, da su bili isključivo pravne naravi i to praćenje radnopravnog statusa, poduzimanja radnji s ciljem zasnivanja i prestanka radnog odnosa, sudjelovanje u postupcima otkazivanja i sl. Da je tužiteljica stvarno i suštinski obavljala kadrovske poslove da bi joj bila nadređena UJP te bi znala da tužiteljica obavlja te poslove, a što ne proizlazi iz njezinog iskaza.
7.1. Nadalje, da je tuženik primijenio kriterije iz članka 115. stavak 2. ZR-a po kojima je tužiteljica ostvarila 3 boda, dok je prvi radnik iznad crte koji nije utvrđen viškom u funkcionalnoj grupi Pravni poslovi s VSS imao 4 boda. U žalbi se dodaje i da je u situaciji kada bi se tužiteljicu usporedilo s radnicima uvrštenim u funkcionalnu grupu Upravljanje ljudskim potencijalima da to ne bi dovelo do povoljnije pozicije tužiteljice jer je i u toj funkcionalnoj grupi prvi radnik iznad crte koji nije utvrđen viškom imao 4 boda.
7.2. Člankom 115. stavak 1. točka 1. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, i u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). U stavku 2. istog članka navedeno je da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
7.3. Člankom 127. ZR-a propisano je da poslodavac kod kojeg bi u razdoblju od 90 dana mogla prestati potreba za radom najmanje 20 radnika, od kojih bi poslovno uvjetovanim otkazom prestali ugovori o radu najmanje petorici radnika, dužan je pravodobno i na način propisan ovim Zakonom, savjetovati se s radničkim vijećem radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika. U višak radnika iz stavka 1. ovog članka ubrajaju se radnici kojima će radni odnos prestati poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu i sporazumom poslodavca i radnika na prijedlog poslodavca. Poslodavac je dužan, radi provođenja obveze savjetovanja iz stavka 1. ovog članka, radničkom vijeću u pisanom obliku dostaviti odgovarajuće podatke o razlozima zbog kojih bi mogla prestati potreba za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju i poslovima radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba, kriterijima izbora takvih radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima te mjerama koje je poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika. Tijekom postupka savjetovanja s radničkim vijećem poslodavac je dužan razmotriti i obrazložiti sve mogućnosti i prijedloge koji bi mogli otkloniti namjeravan prestanak potrebe za radom radnika. O provedenom savjetovanju iz stavka 1. ovog članka poslodavac je dužan obavijestiti nadležnu javnu službu za zapošljavanje i dostaviti joj podatke iz stavka 3. ovog članka, podatke o trajanju savjetovanja s radničkim vijećem, rezultatima i zaključcima provedenog savjetovanja, te priložiti pisano očitovanje radničkog vijeća, ako mu je ono dostavljeno. Radničko vijeće može nadležnoj javnoj službi zapošljavanja i poslodavcu uputiti svoje primjedbe i prijedloge na dostavljenu obavijest iz stavka 5. ovog članka. Poslodavac je dužan provesti postupak savjetovanja iz stavka 1. ovog članka i ako će nakon provedenog savjetovanja o višku radnika kod tog poslodavca i prestanku potrebe za njihovim radom odlučivati poslodavac koji nad njima ima vladajući utjecaj u skladu s posebnim propisima.
7.4. Prema članku 128. ZR-a, radnicima koji su utvrđeni viškom radni odnos ne smije prestati tijekom razdoblja od 30 dana od dana dostavljene obavijesti iz članka 127. stavak 5. ovog Zakona nadležnoj javnoj službi zapošljavanja. Nadležna javna služba zapošljavanja može, najkasnije posljednjeg dana roka iz stavka 1. ovog članka, poslodavcu pisano naložiti odgodu provođenja otkazivanja svim ili pojedinim radnicima koji su utvrđeni viškom za još najduže 30 dana, ako tijekom produženog roka može osigurati nastavak radnog odnosa radnika.
7.5. Autonomno pravo svakog poslodavca je da organizira posao na način da isti bude učinkovitiji i ekonomičniji nego što je to bio ranije, pa u cilju postizanja navedenog može, između ostalog, i smanjiti broj zaposlenika koji su do tada radili na određenim poslovima kod poslodavca zbog prestanka obavljanja određenih poslova ili zbog spajanja poslova više radnih mjesta.
7.6. Tuženik je, a kako to proizlazi iz obrazloženja Namjere donošenja odluke o Kolektivnom višku radnika u Zagrebačkom holdingu d.o.o., koja je upućena sindikatima koji djeluju u Zagrebačkom holdingu d.o.o., naveo razloge nastanka kolektivnog viška među kojima su i organizacijski razlozi koji bi doveli do učinkovitije organizacije, a time i do poslovanja uz manje troškova i bolju efikasnost.
7.7. Navedena reorganizacija se trebala provesti na način da se ista vrsta poslova koji su se do tada obavljali u različitim podružnicama Zagrebačkog holdinga d.o.o. centralizira u okviru nove organizacijske jedinice, a unutar koje bi se određena grupa poslova obavljala centralizirano za sve podružnice. Namjera tuženika kao poslodavca bila je centralizirati sve poslove „Korporativnih funkcija“ koji su se do tada obavljali u pojedinim podružnicama u okviru nove organizacijske jedinice, a poslovi „Korporativnih funkcija“ razvrstani su u grupe i to; pravni poslovi, poslovi financija, računovodstva, općih poslova, poslova sigurnosti i zaštite na radu, poslova nabave, odnosa s korisnicima te poslova upravljanja ljudskim resursima. Prema novoj organizaciji u podružnicama bi se prestali obavljati poslovi „Korporativnih funkcija“ i ukinule bi se nepotrebne organizacijske jedinice i pripadajuća radna mjesta izvan grupe složenosti poslova, što bi dovelo, između ostalog, do smanjenja broja izvršitelja.
7.8. Kriteriji o kojima bi se vodilo računa kod odabira kolektivnog viška radnika su trajanje radnog odnosa, dob radnika i obveza uzdržavanja kao osnovni kriterij, te dodatni kriterij hrvatski branitelji, djeca poginulih/nestalih branitelja. Savjetovanje sa sindikatima koji djeluju u okviru Zagrebačkog holdinga d.o.o. trajalo je u razdoblju od 30. prosinca 2021. do 8. travnja 2022.
7.9. Nije sporno da kod tuženika nije postojalo radničko vijeće, već da na nivou Zagrebačkog holdinga d.o.o. djeluje više sindikata koji nisu imenovali sindikalnog povjerenika sukladno članku 153. stavak 4. ZR-a zbog čega se tuženik kao poslodavac u postupku savjetovanja obratio svim sindikatima koji djeluju u okviru Zagrebačkog holdinga d.o.o. i koji su iznosili svoje mišljenje na prijedlog tuženika o Kolektivnom višku radnika te o mjerama koje je poslodavac predlagao poduzeti za zbrinjavanje nastalog viška radnika, a što je potvrdila i svjedokinja UJP.
7.10. Nesporno je također i to da se tuženik obratio Hrvatskom zavodu za zapošljavanje postupajući sukladno članku 127. stavak 5. ZR-a te da Hrvatski zavod za zapošljavanje nije utvrdio postojanje pravne osnove za odgodu provođenja otkazivanja radnicima uvrštenim u kolektivni višak temeljem članka 128. stavak 2. ZR- a.
7.11. Dakle, tuženik je pravilno proveo postupak prije otkazivanja ugovora o radu, odnosno postupak vezan uz kolektivni višak radnika, savjetovanje te obavještavanje nadležnog Zavoda za zapošljavanje.
8. U Ugovoru o radu tužiteljice navedeno je kako ona zasniva radni odnos na neodređeno vrijeme te će obavljati poslove radnog mjesta Rukovoditelja za pravne, kadrovske i opće poslove, pri čemu se detaljnije ne opisuju poslovi koje bi ona trebala obavljati. Tužiteljica je po struci diplomirana pravnica, a iz njezinog iskaza proizlazi kako je ona obavljala poslove, prije svega, pravne prirode vezane uz svoje radno mjesto Rukovoditelja za pravne, kadrovske i opće poslove, te iz opisa poslova koje je ona sama dala proizlazi kako su, u pravilu, veći dio poslova koje je ona obavljala pravne prirode zbog čega ju je tuženik, po ocjeni ovog suda, pravilno svrstao u grupu pravnih poslova u okviru nove organizacijske jedinice „Korporativnih servisa“, pri čemu je vodio računa i o njezinoj stručnoj spremi.
8.1. Tužiteljica ne osporava da ju tuženik nije pravilno bodovao, odnosno ne osporava da nije ostvarila odgovarajuće bodove prema kriterijima bodovanja, osim u dijelu što joj tuženik nije priznao i rad kod tuženika u 2014. godini oko godinu i pol. Prema kriteriju trajanja radnog odnosa bodovanje je izvršeno na način da radni staž kod tuženika u vremenskom periodu od 0 do 9 godina iznosi 1 bod. Kada bi se tužiteljici, koja je od 2017. do otkaza Ugovora o radu imala radni staž u trajanju od 5 godina, 6 mjeseci i 26 dana dodala godina i pol radnog staža koje je radila kod tuženika na određeno vrijeme, ali kao agencijski radnik, isto ne bi dovelo do povećanja broja bodova jer bi tada imala oko 7 godina radnog staža.
8.2. Tužiteljica je bila u dobi od 37 godina u vrijeme bodovanja pa je po tom osnovu ostvarila 2 boda te nije imala obvezu uzdržavanja, zbog čega je ostvarila 0 bodova. Također, nije ispunjavala niti dodatni kriterij koji bi joj nosio određeni broj bodova.
8.3. Tužiteljica konkretno ne navodi koji je od radnika s kojim je ista uspoređivana ili s kojima bi ista bila uspoređivana da je svrstana u skupinu kadrovskih poslova ostvario manje bodova nego što mu je priznato, odnosno da bi ona s ostvarena 3 boda ušla u skupinu radnika koji su zadržani na poslu, a iz priložene dokumentacije tuženika vidljivo je bodovanje radnika koji su utvrđeni viškom u funkcionalnoj grupi poslova Pravni poslovi i u funkcionalnoj grupi poslova Upravljanje ljudskim potencijalima, u kojoj grupi također zadnji radnik koji je zadržan na poslu ima 4 boda.
8.4. Zbog svega navedenog zaključak je ovog suda da je tuženik dokazao da je imao opravdani razlog iz članka 115. stavak 1. točka 1. ZR-a za otkazivanje Ugovora o radu tužiteljici, kao i da je tužiteljica svrstana u odgovarajuću funkcionalnu grupu prema poslovima koje je pretežno obavljala na svojem radnom mjestu te da je ista pravilno bodovana, ali joj navedeni broj bodova nije bio dovoljan da bi ostala raditi kod tuženika.
9. Kako je ovaj sud preinačio pobijanu odluku temeljem članka 373.a stavak 3. u vezi sa stavkom 1. ZPP-a, to je temeljem članka 166. stavak 2. ZPP-a donio i novu odluku o naknadi parničnog troška.
9.1. Prvostupanjski postupak započeo je podnošenjem tužbe 30. rujna 2022. pa se temeljem Tbr. 52. stavak 4. Tarife za postupke iz Tbr. 7. točka 2. i 3. primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka bez obzira kada je postupak okončan. Dakle, za ocjenu troškova stranaka u konkretnom postupku primjenjuje se Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022.; dalje: Tarifa/12).
9.2. Prema Tbr. 7.2. Tarife/12 odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova, između ostalog i u postupcima iz radnih odnosa (poništenje otkaza, utvrđivanje prava na rad i sl.), osim u procjenjivim predmetima na koje se primjenjuje Tbr. 7.1. Tarife. Konkretno, ovdje se ne radi o procjenjivom predmetu. Zbog toga se punomoćniku tuženika za cjelokupni prvostupanjski postupak priznaje 200 bodova i to po vrijednosti boda od 10,00 kuna, koja vrijednost je bila na snazi u vrijeme pokretanja tužbe, odnosno pretvoreno u eure u vrijednosti od 1,33 eura po bodu. Tuženik bi za rad svog punomoćnika imao pravo na nagradu u visini od 266,00 eura i iznos PDV-a od 66,50 eura ili ukupno 332,50 eura, a koji iznos je tuženiku i dosuđen.
9.3. Kako je tuženik u cijelosti uspio sa svojom žalbom, to mu pripada i nagrada za sastav žalbe primjenom Tbr. 10.2. Tarife u iznosu od 200,00 eura te PDV-a od 50,00 eura i iznos sudske pristojbe na žalbu koju je tuženik platio u iznosu od 53,09 eura, odnosno ukupno 303,09 eura, kako je i suđeno. Na navedene iznose troškova tuženiku se dosuđuje i zakonska zatezna kamata od donošenja drugostupanjske odluke do isplate.
Koprivnica, 19. studenog 2025.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković
