REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. P-5723/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku iz OD Knezović & partneri u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane dana 17. studenog 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i tužiteljice osobno, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, dana 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba iz članka 5. st. 1. Ugovora o kreditu broj: 016-433/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, sklopljenog dana 9. ožujka 2005. između tužiteljice i pravnog prednika tuženika, potvrđenog dana 15. ožujka 2005. po javnom bilježniku Ignacu Vugeru iz Sesveta pod br. OU-345/2005, u dijelu odredbe koji glasi:

''Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu od 0,63 % jednokratno.''

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 856,18 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. studenog 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 9.3.2005. sklopila sa pravnim prednikom tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini solemniziran po javnom bilježniku Ignacu Vugeru iz Sesveta pod br. OU-345/2005 prema kojem joj je kao korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 46.500,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti. Odredbom čl. 5. ugovora o kreditu utvrđena je naknada za obradu zahtjeva za kredit u visini od 0,63 % od iznosa kredita jednokratno. Tužiteljica smatra da je predmetna odredba nepoštena sukladno odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača, jer je unaprijed formulirana u tipskom ugovoru, a tužiteljica nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Tuženik je prilikom isplate kredita dana 30.3.2005. naplatio tužiteljici naknadu za obradu zahtjeva za kredit u iznosu od 1.403,90 kn. Stoga tužiteljica smatra da je predmetna ugovorna odredba i ništetna sukladno odredbi čl. 270. ZOO-a, pa tužbenim zahtjevom potražuje utvrđenje ništetnosti predmetne odredbe ugovora o kreditu, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te ističe da predmetna odredba čl. 5. ugovora o kreditu ne podliježe testu nepoštenosti. Podredno, tuženik ističe i prigovor zastare.

3. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužiteljicu kao stranku, te izvršio uvid u ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 9.3.2005. (list 6-18 spisa), dopis punomoćnika tužiteljice od 22.5.2019. (list 19 spisa) i sudsku praksu (list 34-114 spisa).

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovanim.

5. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 9.3.2005. kojim je tužiteljici odobren stambeni kredit u iznosu od 46.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da je tužiteljici dana 30.3.2005. naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 1.403,90 kn, te da visina zahtjeva nije sporna.

6. Sporno je u ovom predmetu je li ugovorna odredba iz čl. 5. ugovora o kreditu o naplati naknade za obradu zahtjeva za kredit od 0,63 % od iznosa kredita, jednokratna, ništetna.

7. Na okolnost utvrđenja spornih činjenica sud je saslušao tužiteljicu kao stranku.

8. Tužiteljica saslušana kao stranka u svom iskazu u bitnom navela je da je kredit podignula radi adaptacije kuće u [adresa], te da kuću nikada nije iznajmljivala ili koristila za obrt. Ugovor o kreditu je pročitala, sjeća se da je ugovor je bio unaprijed pripremljen, tipski, te se o pojedinim odredbama ugovora o kreditu nije moglo posebno pregovarati. Radilo se o ugovoru po principu ''uzmi ili ostavi''. Također, niti javni bilježnik ju nije posebno upoznao s odredbama ugovora. Djelatnik banke ju prije sklapanja ugovora nije upozorio na predmetnu odredbu o ulaznoj naknadi, niti joj objasnio u čemu se sastoje troškovi ulazne naknade. Točno je da joj je prilikom isplate kredita naplaćena ulazna naknada. Kredit je podignula kod tuženika, jer je ova banka nudila povoljne uvjete za ovu vrstu kredita.

9. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice, jer je njezin iskaz životan i logičan, te je nesporno da se u vezi sporne odredbe ugovora o kreditu u vezi naknade za obradu kredita nije moglo posebno pregovarati, tim više što je sporna odredba kojom se potrošaču nameće obveza plaćanja ulazne naknade bila sastavni dio tipskog ugovora koje su banke sklapale sa potrošačima. Tužiteljica je u konkretnom slučaju bila potrošač, pa su navodi tuženika u tom smislu u cijelosti neosnovani i neargumentirani.

10. Odredbama čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora, propisano je kako ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

11. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

12. Predmetne ugovore o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora kredita kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11-dalje ZOO-a), jer se radi o ugovorima unaprijed sastavljenim za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) predlaže drugoj ugovornoj strani ugovor po principu uzmi ili ostavi.

13. Tužiteljica sve da joj je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom ugovoru ne bi mogla postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Stoga je tuženik nezakonito i nepošteno primjenjivao i ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva na koji način je doveo tužiteljicu u neravnopravan položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljicom, a tuženik suprotno sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a u postupku niti nije dokazao. Naime, tuženik nije dokazao da je imao bilo kakve troškove vezano za obradu predmetnog kredita, odnosno na koje usluge se troškovi obrade kredita, a koji su naplaćeni tužiteljici, odnose.

14. Iz provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, jer je ta odredba bila unaprijed formulirana standardnim ugovorom tuženika. Sporna ugovorna odredba prouzročila je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je stoga ova odredba neodređena ili neodrediva, te posljedično ništetna sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a.

15. Slijedom navedenog sud je utvrdio ništetnom predmetnu ugovornu odredbu iz čl. 5. st. 1. ugovora o kreditu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, te je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.

16. Pri tome valja reći i da prigovor zastare nije osnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužiteljice da joj tuženik vrati ono što je neosnovano stekao temeljem ništetne odredbe ugovora, a kojem prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora, radi čega zastara još nije niti počela teći (pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 30.1.2020.).

17. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora (1.340,50 EUR) i važećoj OT. Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe, sastava podneska od 22.10.2025. i pristupa na ročište od 17.11.2025. od po 200,00 EUR, ili ukupno 600,00 EUR. Na ovaj iznos pribrojen je PDV od 25 % od 150,00 EUR, ili ukupno 750,00 EUR. Tužiteljici je priznata i sudska pristojba na tužbu od 53,09 EUR i na presudu od 53,09 EUR, ili ukupno 856,18 EUR.

18. Sud nije priznao tužiteljici trošak pristupa na ročište za objavu presude, jer na isto ročište punomoćnik tužiteljice niti nije pristupio.

U Zagrebu, 19. studenog 2025.

S U D A C:

Andrea Krstanović Čada

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.

DNA:

-punomoćniku tužiteljice

-punomoćniku tuženika