REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P Ob-1251/2024-17
U I ME R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Katarini Perjanec Prstec u pravnoj stvari tužitelja mlt. MO, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zz MOK, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz Zagreba, Kennedyev trg 10, obje zastupane po punomoćnici Ivi Žuvanić Štambuk, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Hrabar, odvjetnici u Zagrebu, radi povišenja uzdržavanja, nakon glavne rasprave, održane i zaključene 13. listopada 2025., u prisutnosti majke i zz mlt. tužiteljice, punomoćnice tužiteljice, tuženika te punomoćnice tuženika, uz isključenje javnosti, dana 19. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Mijenja se iznos uzdržavanja dosuđen rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: R1 Ob-1163/2023 od 31. kolovoza 2023. kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 23. veljače 2023. kojim je određeno da je tuženik PO obvezan plaćati uzdržavanje za mlt. MO u iznosu od 600,00 eura mjesečno, na način da se sada nalaže tuženiku PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime uzdržavanja mlt. MO, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi mjesečno iznos od 1.000,00 eura, počevši od 4. listopada 2024. pa nadalje, dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, s time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom, u roku od 15 dana od dana donošenja prvostupanjske odluke, a buduće obroke mjesečno unaprijed, do svakog 10. -og dana u mjesecu za tekući mjesec, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjeseca pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja
Europske središnje banke i to na:
- na iznos od 362,32 eura od 11. listopada 2024. do isplate (10/2024);
- na iznos od 400 eura od 11. studenog 2024. do isplate (11/2024);
- na iznos od 400 eura od 11. prosinca 2024. do isplate (12/2024);
- na iznos od 400 eura od 11. siječnja 2025. do isplate (1/2025);
- na iznos od 400 eura od 11. veljače 2025. do isplate (2/2025);
- na iznos od 400 eura od 11. ožujka 2025. do isplate (3/2025);
- na iznos od 400 eura od 11. travnja 2025. do isplate (4/2025);
- na iznos od 400 eura od 11. svibnja 2025. do isplate (5/2025);
- na iznos od 400 eura od 11. lipnja 2025. do isplate (6/2025);
- na iznos od 400 eura od 11. srpnja 2025. do isplate (7/2025);
- na iznos od 400 eura od 11. kolovoza 2025. do isplate (8/2025);
- na iznos od 400 eura od 11. rujna 2025. do isplate (9/2025);
- na iznos od 400 eura od 11. listopada 2025. do isplate (10/2025);
a nadalje plaćati iznos od 1.000,00 eura mjesečno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u slučaju zakašnjenja, sve to na tekući račun majke i zz POK, OIB: [osobni identifikacijski broj], otvoren kod Zagrebačke banke d.d. IBAN [broj bankovnog računa].
II. Tuženik je dužan mlt. tužiteljici nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 500 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. studenog 2025. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.
Obrazloženje
1. Majka i zz mlt. MO je 4. listopada 2024. podnijela tužbu protiv tuženika radi povišenja uzdržavanja u kojoj navodi kako je rješenjem ovog suda br. R1 Ob-1663/2023 od 31.8.2023. razveden brak stranaka te je odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 23. veljače 2023. koji je sastavni dio rješenja, kojim je određeno da će zajedničko dijete stranka mlt. MO rođena **.**.2008. stanovati s majkom; osobni odnosi oca s mlt. MO održavati će se na sljedeći način: dijete će s ocem provoditi svaku srijedu od 15.30 do 19.30 sati kad je škola ujutro i svaki četvrtak od 15.30 do 19.30 kad je škola ujutro. Kad je škola popodne srijedom od 20-22 sata i petkom od 19-21 sat, svaki drugi vikend od petka u 18 sati do nedjelje u 20 sati, svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan koji je neradni dan od 10 do 18 sati, polovicu svih školskih praznika na način da otac preuzima dijete na adresi stanovanja djeteta i majke i vraća ga na istu adresu, dan kad je majka u dežurstvu, a sve na način da otac preuzme kćer na adresi prebivališta te ga po prestanku vremena koje s njim provodi vrati na adresu prebivališta. Također je određeno da je otac je dužan doprinositi za uzdržavanje mlt. djeteta mjesečni iznos od 600,00 EUR. Okolnosti koje su postojale kada je odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi rješenjem br. R1 Ob-1663/2023 od 31.8.2023. su znatno izmijenjene te tužiteljica temeljem odredbe čl.107. i 469. Obiteljskog zakona podnosi ovaj prijedlog radi izmjene plana roditeljske skrbi od 23. veljače 2023. u odnosu na iznos uzdržavanja. Mlt. MO sada pohađa drugi razred gimnazije, a plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi je sačinjen u vrijeme kada je pohađala osmi razred osnovne škole. Tuženik ostvaruje primanja od preko 6.000,00 EUR-a mjesečno. Tuženik je zaposlen u KBC Sestre milosrdnice kao voditelj Odjela poliklinike, gastroenterološke poliklinike i liječnik je specijalist te ostvaruje mjesečnu plaću od cca 3.100,00 EUR. Pored navedenog radi kao zaposlenik Stomatološkog fakulteta kao profesor i tu prima mjesečno iznos od cca 400,00- 500,00 EUR. Nadalje, zaposlen je na Hrvatskom katoličkom sveučilištu na kojem ostvaruje mjesečna primanja od cca 400,00-500,00 EUR. Nadalje, zaposlen je privatno u Specijalnoj bolnici Sveta Katarina u kojoj ostvaruje mjesečne prihode od oko 2.500,00 EUR. Pored navedenog otac djetea ostvaruje dodatne prihode iz najma poslovnih prostora o kojima tužiteljica nema saznanja, ali radi se o znatnim iznosima. Radi se o poslovnom prostoru na Bundeku, Ulica Jurija Knifera br 4., od 120 m2, od kojeg najma ostvaruje minimalni prihod od 1.600,00 EUR. Iako taj prostor formalno glasi na majku tužitelja, isti vodi svu brigu oko poslovanja te nekretnine te mu pripada polovica najamnine tj. iznos od 800,00 EUR mjesečno. Kada se uzmu u obzir svi prihodi tuženika, a kada im se pridoda i iznos koji ostvari najmom, tuženik ostvaruje prihode od gotovo 7.000,00 EUR te njegova primanja premašuju najviši razred primanja obveznika uzdržavanja, a prema sadašnjoj odluci uplaćuje 600,00 EUR, tj. kao da ostvaruje primanja u platežnom razredu 2.654-2.919 EUR. Uslijed svega navedenog potražuje se povećani iznos uzdržavanja u iznosu od 1.000,00 EUR mjesečno. Mlt. MO pohađa drugi razred gimnazije te je potrebno uzimati dodatne instrukcije iz pojedinih predmeta. Trošak instrukcija mjesečno iznosi cca 400,00 EUR. Troškovi mobitela, troškovi prehrane, stanovanja, odjeće, obuće, putovanja, školskih izleta, školskog pribora, nabavka kompjutera, mobitel i slično iznose 1.500,00 EUR mjesečno. Troškovi odjeće i obuće, kao i svi troškovi života su porasli u protekih godinu dana. Ističe se kako tuženik nema nikakvih drugih troškova niti posebnih potreba za sebe jer živi u stanu u vlasništvu te druge maloljetne djece nema, dakle razlika plaće preostaje isključivo tuženiku za njegove osobne potrebe, dok tužiteljica ostvaruje daleko manje prihode, iako za potrebe djeteta doprinosi daleko više od iznosa uzdržavanja koji mjesečno uplaćuje tuženik. Prema saznanju tužiteljice, tuženi ima ukupna primanja od preko 6.000,00 EUR. S druge strane potrebe mlt. MO su u međuvremenu narasle te se zbog navedenog primjenom citiranih odredbi Obiteljskog zakona može zaključiti da bi tuženik bio dužan minimalni novčani iznos za uzdržavanje djeteta plaćati 1.200,00 EUR. Temeljem svega naprijed navedenog tužiteljica podnosi ovaj prijedlog radi izmjene rješenja br. R1 Ob- 1663/2023 od 31.8.2023. kojim je razveden brak stranaka te je odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 23. veljače 2023. koji je sastavni dio rješenja, u dijelu koji se odnosi na mjesečni iznos uzdržavanja te se predlaže naložiti tuženiku da za uzdržavanje mlt. MO doprinosi iznos od 1.000,00 EUR-a mjesečno, počevši od dana podnošenja tužbe.
2. Majka i zz mlt. tužiteljice te mlt. tužiteljica su 10. listopada 2024. podnijele ispravak tužbe (str. 19-21 sudskog spisa) u kojoj je kao tužiteljica navedena i mlt. MO koji od tuženika traži povišenje uzdržavanja na iznos od 1.000,00 eura mjesečno zbog svih razloga koji su navedeni u točki 1. ovog obrazloženja.
3. Tuženik se u podnesku od 28. siječnja 2025. (str. 38-41) očitovao na tužbu navodeći kako uvodno ističe prigovor promašene aktivne legitimacije budući da je u sporu radi uzdržavanja djeteta aktivno legitimirano samo dijete kako je propisano člankom 424. stavkom 1. Obiteljskog zakona (NN 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023). Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Promijenjene okolnosti na kojima tužiteljica temelji svoj zahtjev za povećanjem uzdržavanja – ne postoje. Naime, mlt. MO je u vrijeme donošenja rješenja ovog suda poslovni broj: R1 Ob-1663/2023 od 31.8.2023. imala 14 godina, gotovo 15, a trenutno ima 16 godina. Od donošenja navedenog rješenja proteklo je tek manje od godinu i pol dana. U tako kratkom vremenskom razmaku okolnosti se nisu mogle toliko promijeniti da bi predstavljale razlog za izmjenu odluke o visini uzdržavanja djeteta. Iz Odluke o tablici prosječnih potreba maloljetnog djeteta (NN 94/2024; dalje u tekstu: Tablica) proizlazi da posebnu, a ujedno i zadnju dobnu skupinu, čine djeca od 13 do 18 godina, a kojoj skupini pripada i ovdje tužiteljica. Dakle, okolnosti i prosječne potrebe maloljetnog djeteta u dobi od 13 do 18 godina ne mijenjaju se u značajnijoj mjeri pa da bi zato bilo potrebno Tablicom regulirati drugačije dobno razgraničenje u odnosu na prosječne potrebe djece te dobi. Tužiteljica je bila i ostala u skupini prosječnih potreba maloljetnog djeteta u kojoj je bila i u vrijeme donošenja rješenja R1 Ob-1663/2023. Nadalje, s obzirom na to da je majka i zz tužiteljice upoznata s visinom prihoda tuženika, a njegovo zaposlenje i prihodi nisu se izmijenili u proteklih godinu i pol dana, nameće se pitanje kako to da se već u vrijeme sklapanja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi nije regulirao veći iznos uzdržavanja, a ne 600,00 eura? Posebice stoga što sada tužiteljica tvrdi da bi tuženik, s obzirom na odredbe Obiteljskog zakona koje citira, bio dužan plaćati minimalni novčani iznos od 1.200,00 eura. Majka i zz tužiteljice se svjesno suglasila s time da tuženik na ime uzdržavanja tužiteljice isplaćuje mjesečni iznos od 600,00 EUR. S obzirom na to da tužiteljica cilja na povećani iznos uzdržavanja prvenstveno s osnove visine primanja tuženika, ukazuje joj se na odredbu članka 315. stavka 1. ObZ kojom je propisano da sud može u parničnom postupku odrediti uzdržavanje u iznosu višem od najvišeg iznosa predviđenog tablicama zbog posebno opravdanih okolnosti i to u situaciji kada roditelj koji ne stanuje s djetetom ima prihode koji premašuju prihod najvišeg platnog razreda, s time da sud mora voditi računa da uzdržavanje djeteta ne smije povećati životni standard drugog roditelja. Nije jasno koje su to posebno opravdane okolnosti na temelju kojih bi tuženik trebao plaćati dvostruko veći iznos uzdržavanja. Promjena u smislu prelaska iz osnovne u srednju školu ne predstavlja tu posebno opravdanu okolnost, a svakako ne može biti riječi o tome da su okolnosti „znatno izmijenjene“ kako to prikazuje tužiteljica. U prilog tome da je ovdje riječ o nerealnom iznosu, govori i činjenica da je tužiteljica kontradiktorna u svojoj argumentaciji potraživanog iznosa. Naime, s jedne strane navodi da njene ukupne materijalne potrebe iznose gotovo 2.000,00 eura mjesečno te citira odredbe ObZ o načinu određivanja visine uzdržavanja i ukupnih materijalnih potreba djeteta, pa tako između ostalog da se isti određuje prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja, da bi onda tužbenim zahtjevom tražila iznos od 1.000,00 eura. Taj je iznos, dakle, pak dvostruko manji od potreba koje navodi da ima. Nadovezujući se na iznesene iznose materijalnih troškova tužiteljice, tuženik spori da bi ista imala troškove instrukcija. Naime, tužiteljica je oduvijek bila odlična učenica, kako u osnovnoj školi, tako i sada u gimnaziji bez potrebe za instrukcijama. Tužiteljica točno navodi podatke o zaposlenju tuženika, no netočne su tvrdnje o visini njegovih primanja. Primanja koja tuženik ostvaruje su varijabilna te ne iznose onoliko koliko tvrdi tužiteljica. Naime, jedini stalni prihod koji tuženik ostvaruje jest plaća u iznosu od 3.100,00 eura s osnove rada u KBC Sestre milosrdnice te 500,00 eura na Stomatološkom fakultetu. Međutim, prihode od rada u Specijalnoj bolnici Sv. Katarina ostvaruje povremeno kao vanjski suradnik te je plaćen ovisno o količini posla, pri čemu je sasvim moguće da tuženik u određenom mjesecu uopće nije potreban bolnici za rad. Također, tuženik je vanjski suradnik na Hrvatskom katoličkom sveučilištu gdje je honoriran samo jednokratnim iznosom od 435,00 eura jer tek jedanput godišnje održava malu količinu nastave. Također, u pogledu dodatnih prihoda koje navodno ostvaruje od najma poslovnih prostora, tuženik ističe kako je vlasnik poslovnih prostora njegova majka koja je u mirovini te su prihodi od najma namijenjeni isključivo podmirenju njezinih vlastitih potreba. Tuženik nema nikakve veze sa spomenutim poslovnim prostorima svoje majke niti kroz to ostvaruje dodatne prihode. Jednako tako, neistinita je tvrdnja da tuženik nema nikakvih drugih troškova niti posebnih potreba za sebe. Naime, tuženik plaća mjesečni iznos od 700,00 eura na ime uzdržavanja sina DO, rođenog **.**.2001. koji je redoviti student na Pravnom fakultetu. Uz navedeno, tuženik boravi u stanu u najmu te za isti plaća mjesečni iznos od 750,00 eura uvećano za iznos režija. Nadalje, tuženik i izvan postojećeg iznosa uzdržavanja podmiruje materijalne potrebe tužiteljice. Tako s djetetom odlazi u kupovinu po stvari koje su joj potrebne te joj daje džeparac, financira kupovinu odjeće, obuće, kozmetike, karata za koncerte i sl. Osim navedenog, tuženik je u 2024. platio i, primjerice, troškove za tužiteljičin odlazak na skijanje, školski izlet, tužiteljica je s ocem provela ljetovanje, dao joj je 500,00 eura za rođendan u studenom i 200,00 eura za Božić, itd. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan te naložiti tužiteljici da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u spisu te je proveden dokaz saslušanjem majke i zz mlt. tužiteljice te tuženika. Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanjem svjedoka DO (punoljetnog sina tuženika te majke mlt. tužiteljice) na okolnost da postoje i dodatna primanja tuženika kao i imovina tuženika koja se iznajmljuje i koja je značajna jer sud smatra da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje presude i bez saslušanja ovog svjedoka, uz napomenu da su prihodi tuženika u ovom postupku razvidni iz potvrda Porezne uprave te iskaza tuženika, a koji podaci daju dovoljno osnova da sud presudi u ovom predmetu, a sve u cilju ekonomičnosti ovog postupka.
5. Analizom i ocjenom provedenih dokaza sud je utvrdio na temelju čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) da je tužbeni zahtjev mlt. tužiteljice za povišenjem uzdržavanja osnovan.
6. U prvom redu treba reći kako je čl. 424. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23; dalje ObZ-a) propisano da su stranke u postupku radi uzdržavanja djeteta, dijete i osoba koja ga je prema ovom zakonu dužna uzdržavati, a dijete zastupa roditelj s kojim dijete stanuje. Stoga je u ovom postupku tužiteljica mlt. MO koja je naznačena kao tužiteljica u ispravku tužbe u podnesku od 10. listopada 2024. To što je istim podneskom kao tužiteljica naznačena i majka mlt. tužiteljice ne utječe na aktivnu legitimaciju mlt. tužiteljice.
7. U postupku je nesporno utvrđeno da je rješenjem ovog suda poslovni broj R1 Ob-1663/2023 od 31. kolovoza 2023. (str. 5-13) razveden brak majke mlt. tužiteljice i tuženika te je odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 23. veljače 2023. koji je sastavni dio rješenja, a kojim je određeno da će zajedničko dijete stranka mlt. MO rođena **.**.2008. stanovati s majkom; osobni odnosi oca s mlt. MO održavati će se na sljedeći način: dijete će s ocem provoditi svaku srijedu od 15.30 do 19.30 sati kad je škola ujutro i svaki četvrtak od 15.30 do 19.30 kad je škola ujutro. Kad je škola popodne srijedom od 20-22 sata i petkom od 19-21 sat, svaki drugi vikend od petka u 18 sati do nedjelje u 20 sati, svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan koji je neradni dan od 10 do 18 sati, polovicu svih školskih praznika na način da otac preuzima dijete na adresi stanovanja djeteta i majke i vraća ga na istu adresu, dan kad je majka u dežurstvu, a sve na način da otac preuzme kćer na adresi prebivališta te ga po prestanku vremena koje s njim provodi vrati na adresu prebivališta. Također je određeno da je otac je dužan doprinositi za uzdržavanje mlt. djeteta mjesečni iznos od 600,00 EUR. Među strankama je također nesporno kako mlt. tužiteljica ne ostvaruje osobne odnose s tuženikom sukladno odobrenom planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, već u znatno manjem opsegu, odnosno kod oca ne provodi vikende, a niti polovinu svih školskih praznika.
8. Odredbom čl. 285. ObZ-a je propisano da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promjeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.
9. U ovom postupku potrebno je utvrditi jesu li se u međuvremenu promijenile okolnosti na temelju kojih mlt. tužiteljica traži povišenje uzdržavanja te mogućnosti tuženika za plaćanjem višeg iznosa uzdržavanja.
10. U konkretnom slučaju okolnosti su se promijenile na strani mlt. tužiteljice samom činjenicom njezinog odrastanja obzirom da je mlt. MO u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju bila u dobi od nepunih 15 godina te je pohađala 8. razred osnovne škole, dok je danas u dobi od 17 godina i učenica je 2. razreda srednje škole. Stoga mlt. tužiteljica zasigurno ima veće troškove za hranu, higijenu, mobitel, odjeću i obuću, džeparac i izlaske, a također je općepoznato kako su porasli troškovi života. U odnosu na tuženika okolnosti su se promijenile na način da dohodak tuženika od 2023. do danas raste (navedeno je utvrđeno uvidom u podatke Porezne uprave koje se kasnije u obrazloženju presude navode); nadalje tuženik više ne uzdržava punoljetnog sina DO koji se u međuvremenu zaposlio te tuženik ne provodi vrijeme s mlt. tužiteljicom onako kako je to određeno u planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji je odobren od strane ovog suda.
11. Čl. 288. st. 1. ObZ-a je propisano da su roditelji dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Čl. 309. ObZ-a je određeno da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu, a čl. 310. st. 1. ObZ-a roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.
12. Dakle, tuženik je kao roditelj koji ne stanuje s mlt. djetetom dužan plaćati za njezino uzdržavanje u novčanom iznosu.
13. Čl. 307. st. 1. ObZ-a propisano je da će sud u sporu o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje.
14. Na temelju čl. 307. st. 1. i st. 2., čl. 311., čl. 314., 316. st. 2. i čl. 317. st. 1. ObZ-a sud je na temelju iskaza svjedokinje POK, majke mlt. tužiteljice rođene **.**.2008., utvrdio njezine potrebe. Tako iz iskaza majke mlt. tužiteljice proizlazi kako su tuženik i ona sklopili Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u dobroj vjeri jer su se u trenutku odluke o razvodu braka odlučili o svemu dogovoriti. Ona je i tada znala koliko on ima visoka primanja i zna da je spadao u kategoriju najvećeg razreda te je predlagala da taj iznos uzdržavanja bude veći, međutim on na to nije pristao, rekao joj je da ako bude tako razgovarala da će zbog šnicle izgubiti tele, a da će on ubuduće biti jako korektan. Ona je htjela okončati razvod, a on je dok su živjeli zajedno bio dobar i brižan otac te je vjerovala da će tako biti i dalje pa su u konačnici potpisali Plan u kojem je on za njihovu kćerku MO dužan plaćati 600,00 eura mjesečno. Roditelji su još i sina DO koji je sada u dobi od nepunih 25 godina i živi sam u stanu njezine bake. Za sina više ne plaća uzdržavanje, plaćao je dok je sin bio student. Nakon razvoda, tuženik je završio u vezi s njezinom ponajboljom prijateljicom psihologinjom koja mu je pomagala da na najbolji način izađe iz odnosa s njom, međutim on je počeo isključivati djecu iz svog života i jednostavno više nije bio dostupan. On je čak i djeci počeo opisivati seksualne odnose s njom te je ona podnosila i prijavu socijalnoj službi. On je kćeri uvjetovao odnos s njom na način da mora prihvatiti njegovu novu partnericu što je djetetu jako teško s obzirom da je riječ o njezinoj ponajboljoj prijateljici. Stoga se tuženik zapravo ne pridržava Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi te s kćerkom provodi vrlo malo vremena. Prema potpisanom Planu kćer bi kod njega trebala biti svaki drugi vikend te još 2 dana u tjednu i polovicu praznika i njima je već kod potpisivanja Plana bilo jasno da im je teško napisati točnu dinamiku viđanja obzirom da su oboje liječnici, ali u konačnici kćer je kod njega preko ljeta provela samo 5-6 dana, a preko vikenda nikada nije kod oca. Otac ju je ponekad znao odvesti na engleski jezik i zapravo otac s kćeri nema nikakav odnos, a i kada se vide to svaki puta završava teškom emocionalnom reakcijom kćeri jer uvijek uđu u sukob. Nakon potpisivanja Plana, ona je vjerovala da će tuženik ponekad kupovati kćeri neku odjeću što se nije dogodilo, možda ima jedan rođendanski poklon, rekao je da će kćeri plaćati engleski, ali i to je prestao plaćati. Tuženik ima stvarno visoka primanja i ona smatra da dijete treba imati standard koji mu pripada. Ona s kćerkom živi u stanu od njezinih roditelja za što joj režije iznose oko 300,00 eura mjesečno, kćerka je sada 3. razred II. gimnazije, odlična je učenica, ali kako želi studirati medicinu ima instrukcije iz kemije, fizike, matematike i engleskog što je 30,00 eura po satu, tako da mjesečno na njezine instrukcije troši preko 300,00 eura. Svaki dan joj za školu za hranu daje između 5 do 7 eura da si kupi za gablec. Još je potrebno kupovati hranu i za kod kuće i teško joj se izjasniti o točnom iznosu. Tu su još i školski izleti, možda dva godišnje što bude do 50,00 eura po izletu. Otac je sufinancirao jedno skijanje prije par godina. Osnovne knjige za školu su besplatne, potrebno je kupovati školski pribor koji je na mjesečnoj razini između 10,00 do 20,00 eura. Ona kćer također vodi na izlete, a priušti joj i skijanje. Na odjeću i obuću troše ovisno kako koji mjesec, ali misli da prosječno između 150,00 do 200,00 eura. Na njezinu higijenu troši između 70,00 i 100,00 eura mjesečno što uključuje i kozmetiku. Kod frizera ide svaka 2-3 mjeseca što je 150,00 eura. Ima mobitel i njih dvije imaju zajednički račun od 90,00 eura mjesečno. Daje joj za džeparac i primjerice 2 puta mjesečno ima izlazak u neki klub što je 50,00 eura po izlasku, ako ode u kino to je 30,00 eura. Trenutno nema ni jednu aktivnost koja se plaća. MO nema kroničnih bolesti osim atopijske alergije zbog peludi. Javni prijevoz za MO je besplatan osim što ima troškove benzina kada ju vozi svugdje, između ostalog i na more i slično. S ocem je MO preko ljeta provela 5-6 dana, a ostatak ljetovanja je ili s njom ili s njezinim roditeljima. MO i ona idu jednom godišnje na neko putovanje, a također idu i na skijanje. Njezina redovna primanja kao liječnice specijalistice su oko 3.000,00 eura mjesečno. Ona drugih primanja nema. Tu i tamo ima neki honorar i ima jednu privatnu firmu u kojoj radi 2-3 puta mjesečno gdje zaradi između 200,00 do 400,00 eura. Njihov sin je u radnom odnosu negdje od travnja ili svibnja 2025. i njegova plaća je oko 1.400,00 eura mjesečno neto. Ona zna da je u trenutku njihovog razvoda tuženik dobro zarađivao, ali ne može znati u detalje koliko on zarađuje, osim što zna koliko iznosi njihova osnovna plaća i zna da radi još na dva fakulteta i vidi po njegovom povratu poreza od 5.000,00 eura da zarađuje puno više od nje s obzirom da je njezin povrat poreza iznosio 130,00 eura, a ona ima dobru plaću za hrvatske prilike. Tuženik radi i u privatnoj Klinici Sveta Katarina i to unatrag 3 godine koliko joj se čini. Kada se tuženik iselio, njegova majka je uzela stan u zgradi gdje i ona živi i tu je živio negdje godinu dana, a onda je taj stan dao u najam te se odselio u Dobri dol gdje je iznajmio stan. Još postoje prihodi od najma poslovnog prostora koji se piše na majku tuženika, ali tuženik dobiva polovicu novca od tog najma, a to zna jer je tako bilo još u braku, a on to tako i komunicira sa sinom. Nije sigurna točno o kojem iznosu se radi, ali misli da je njegov dio 800,00 eura.
15. Sud je na temelju iskaza majke mlt. tužiteljice kojeg je ocijenio kao vjerodostojan s obzirom da je ista iskazivala uvjerljivo i životno, utvrdio kako mlt. tužiteljica ima uobičajene potrebe i troškove kao sva djeca njezine dobi koje se odnose na troškove stanovanja, školovanja, hrane, odjeće, obuće, mobitela, pri čemu mlt. tužiteljica nema povećane materijalne potrebe u smislu odredbe čl. 312. ObZ-a, odnosno troškove povezane s njezinim zdravstvenim stanjem s obzirom da je majka iskazala kako je mlt. MO zdrava (izuzev atopijske alergije zbog peludi), ali po toj osnovi nema posebnih troškova. Slijedom navedenog, sud je kao redovne mjesečne troškove mlt. tužiteljice utvrdio iznos od 1.000,00 eura.
16. Sukladno čl. 307. st. 3. i čl. 313. ObZ-a sud je na temelju iskaza tuženika te uvidom u dokumentaciju u spisu utvrdio mogućnosti tuženika za plaćanjem uzdržavanja.
17. Iz iskaza tuženika proizlazi kako je za njega ovaj postupak vrlo težak i emocionalno i financijski jer je i on dijete rastavljenih roditelja koji do svoje 26. godine nije imao kontakt sa svojim ocem. Majka tužiteljice i ona su bili zajedno od studenskih dana, on je doživio njezin višegodišnji preljub, pokušavao je spasiti brak, a na kraju je izbačen iz stana njezinih roditelja preko noći, a njezini roditelji su vlasnici 4 stana u istoj zgradi. Tada mu je pomoć uskočila njegova majka koja je kupila stan u istoj zgradi kako bi bio bliže svojoj djeci, a kasnije mu je taj stan darovala. Supruga i on su sastavili Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi gdje je za MO dogovoreno uzdržavanje u iznosu od 600,00 eura mjesečno i pokušao je biti dobar i brižan otac i dalje. Život ga je odveo u drugom smjeru i život u ovom stanu u istoj zgradi mu je postao emocionalno pretežak te je on taj stan iznajmio za 800,00 eura mjesečno od čega plaća 71,00 eura mjesečno poreza te je iznajmio stan na drugoj lokaciji gdje živi sa svojom partnericom. Najam plaća 750,00 eura mjesečno plus još 250,00 do 300,00 eura mjesečno na pričuvu i režije. On je zaposlen kao voditelj gastroenterološke Poliklinike u KBC Sestre milosrdnice gdje mu je mjesečna plaća oko 3.200,00 eura te još radi na Stomatološkom fakultetu gdje zarađujem 580,00 eura mjesečno i to su njegova jedina fiksna primanja. Povremeno radi na Katoličkom fakultetu gdje godišnje zaradi između 350,00 do 400,00 eura te na Kineziološkom fakultetu gdje godišnje zaradi možda 150,00 eura. Posljednje 3 godine honorarno radi u Svetoj Katarini gdje zarađuje između 2.000,00 do 2.300,00 eura mjesečno, ali to nije stalan posao, to ovisi o poslovnoj politici poslodavca. Također se pripremaju izmjene Zakona o radu liječnika u privatnim praksama te će od toga zasigurno biti isključen s obzirom da radi i na fakultetu te ima voditeljsko mjesto u bolnici. On nikad nije bježao od svojih financijskih obveza, uvijek uredno plaća uzdržavanje za MO iako je tijekom 2023. pet mjeseci bio na bolovanju te su mu bila smanjena primanja. Također je plaćao uzdržavanje za sina 700,00 eura mjesečno što je činio do 10. travnja 2025. kada se on zaposlio. On doista nema podatak da bi sin zarađivao tako dobro kao što je navela njegova majka. On je bio uvjeren da je pripravnička plaća 850,00 eura mjesečno. Bez obzira što se on zaposlio, on mu i dalje daje 400,00 eura džeparca, a njegova majka mu je poklonila na dar automobil marke Tiguan vrijedan 40.000,00 eura. On se vozi 6 godina u starom autu čiji je vlasnik, a radi se o automobilu marke BMW. On ne bježi od obveze uzdržavanja svog maloljetnog djeteta, ali smatra da je 1.000,00 eura mjesečno dobra prosječna plaća, a ne potrebe maloljetnog djeteta. Kćer je u adolescentskoj dobi, u buntovničkoj fazi, asimilirala se s majkom te slijedi njezine obrasce ponašanja. Kćer ne viđa po planu jer ona tako ne želi. I on radi od jutra do mraka, a ona je gimnazijalka. Ne provodi kod njega vikende jer pruža otpor te hoće, kada ona dođe, da u stanu ne bude njegova partnerica, a s kojom on živi. Kćer i sin su prihvatili majčinog partnera. Kćer provodi s njim samo 8 dana godišnje i to krajem lipnja u apartmanu njegove majke i on tamo ide sam bez svoje partnerice, a kćerka uvijek želi voditi i prijateljicu. Ako vidi kćer, da joj 50,00 eura za džeparac, tako je učinio zadnji put kada su se vidjeli, za odličan uspjeh na kraju školske godine kupio joj je gramofon, za prošli rođendan joj je dao 500,00 eura na ruke, vodio ju je u kupnju odjeće i obuće u Arenu, ali kako ne voli dugotrajne šopinge onda joj je dao 300,00 eura da ode s majkom ili bratom da kupi što želi. On još ima teško bolesnu majku koja je u zadnjih 3 godine 9 puta hospitalizirana. Njegova majka je vlasnica poslovnog prostora, ali s obzirom na bolest, sve tehničke poslove vezano uz poslovni prostor obavlja on, majka iznajmljuje taj poslovni prostor za 1.600,00 eura mjesečno, ali nije točan navod tužiteljice da on dobiva polovinu tog iznosa, naprotiv, on mora plaćati ženu da brine o njegovoj majci jer ona ne može živjeti sama. Kada mu se predočava potvrda Porezne uprave o visini dohotka i primitaka za razdoblje od siječnja do lipnja 2025. (str. 66 sudskog spisa), naveo je da se dohodak od nesamostalnog rada odnosi na njegova fiksna primanja koje dobiva u KBC Sestre Milosrdnice i na Stomatološkom fakultetu, dohodak od imovine i imovinskih prava odnosi se na iznajmljivanje stana čiji je vlasnik, ali se to anulira time što iznajmljuje stan u kojem živi, dohodak od kapitala se odnosi na isplaćene dividende s obzirom da ima dionice u T-Comu i Adriaticu koje mu je darovala majka, a drugi dohodak se odnosi na primanja iz Svete Katarine. Na taj dohodak se plaća porez tako da treba uzeti u obzir da su mu primanja niža od ukupnog dohotka koji se navodi u potvrdi Porezne uprave. Osim stana kojeg iznajmljuje, nije vlasnik niti jedne druge nekretnine. On je otac dvoje djece mlt. MO i punoljetnog sina DO. Plaća pričuvu i za stan čiji je vlasnik u iznosu od 22,00 eura mjesečno. On je u radnom odnosu jedino u KBC Sestre milosrdnice i Stomatološkom fakultetu dok je u ostalim institucijama na ugovor o djelu na što se plaća porez. On ne plaća ženu koja brine za njegovu majku, ali kako njegova majka živi u staroj kući koja je teška za održavanje, on majci pomaže u smislu da joj obavlja kupovinu iz vlastitih sredstava, također plaća majstore za popravke koji dolaze, a on ne koristi majčina sredstva. Majka ima mirovinu u iznosu od 1.700,00 eura mjesečno. On smatra da je primjeren iznos koji bi trebao plaćati za mlt. MO 800,00 eura mjesečno. On ne zna da li njegova majka još M daje novaca, uglavnom on mu uplaćuje 400,00 eura mjesečno preko računa.
18. Uvidom u potvrde Porezne uprave o visini dohotka i primitaka (str. 52-57, 66- 67) je utvrđeno kako je tuženik u 2023. ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 47.504,92 eura, drugi dohodak u iznosu od 25.546,56 eura, dakle ukupno 73.051,48 eura, odnosno kada se taj iznos umanji za plaćeni porez od 16.269,58 eura dolazi se do prosječnog mjesečnog dohotka od 4.731,83 eura pri čemu je tuženik ostvario i neoporezivi primitak u iznosu od 1.805,60 eura; u 2024. ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 68.627,09 eura, dohodak od imovine i imovinskih prava u iznosu od 1.785,00 eura, dohodak od kapitala u iznosu od 2.431,92 eura, drugi dohodak u iznosu od 33.384,37 eura, dakle ukupno 106.228,38 eura, odnosno kada se taj iznos umanji za plaćeni porez od 24.240,79 eura dolazi se do prosječnog mjesečnog dohotka od 6.832,30 eura pri čemu je tuženik ostvario i neoporezivi primitak u iznosu od 5.553,84 eura; u razdoblju od siječnja do lipnja 2025. ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 28.256,50 eura, dohodak od imovine i imovinskih prava u iznosu od 3.570,00 eura, dohodak od kapitala u iznosu od 2.389,48 eura, drugi dohodak u iznosu od 21.444,42 eura, dakle ukupno 55.660,40 eura, odnosno kada se taj iznos umanji za plaćeni porez od 11.278,12 eura dolazi se do prosječnog mjesečnog dohotka od 7.397,05 eura, pri čemu je tuženik ostvario i neoporezivi primitak u iznosu od 400 eura.
19. Sud je uzeo u obzir odredbu čl. 311. st. 2. ObZ-a kojom je propisano da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, a radno sposoban roditelj se ne može osloboditi dužnosti plaćanja uzdržavanja. U ovom slučaju tuženik je radno sposobna osoba, liječnik je, zaposlen je u KBC Sestre milosrdnice te na Stomatološkom fakultetu u Zagrebu, dodatno posljednje 3 godine radi na ugovor o djelu u Svetoj Katarini te povremeno, također na ugovor o djelu, radi na Katoličkom fakultetu te na Kineziološkom fakultetu te prema vlastitom iskazu, kada se zbroje svi dohotci, zarađuje iznos od oko 6.000,00 eura. Tuženik je još vlasnik stana kojeg iznajmljuje, vlasnik je automobila te ima dionice u T-Comu i Adriaticu za koje mu se isplaćuje dividenda. Iz potvrda Porezne uprave proizlazi da je dohodak tuženika od 2023. kada je odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi rastao pa je tako u 2023. tuženik imao dohodak od prosječno mjesečno 4.731,83 eura plus neoporezivi primitak u iznosu od 1.805,60 eura, 2024. je imao dohodak od prosječno mjesečno 6.832,30 eura plus neoporezivi primitak u iznosu od 5.553,84 eura, a u 2025. je imao dohodak od prosječno mjesečno 7.397,05 eura plus neoporezivi primitak u iznosu od 400 eura. To su sve iznosi nakon odbitka plaćenog poreza. S obzirom na ovakva primanja tuženika, sud smatra kako tuženik može i mora, a bez štete za svoju egzistenciju, doprinositi za uzdržavanje kćeri iznosom od 1.000,00 eura mjesečno, kako su i utvrđene potrebe djeteta, pri čemu se naglašava da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Tuženik ostvaruje primanja znatno iznad najvišeg iznosa propisanog u Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (NN 75/2025) koja propisuje najveći platni razred od 4.304 – 4.600 eura te iznos uzdržavanja za dijete u dobi od 13 do 18 godina od 979 eura pa je s obzirom na dohodak tuženika u 2024. i 2025. sud tuženiku odredio iznos uzdržavanja od 1.000,00 eura smatrajući da time ni na koji način ne povećava životni standard majke tužiteljice, a kako to tuženik ističe u svom odgovoru na tužbu. Nadalje, navodi tuženika da sud treba uzeti u obzir samo redovna primanja tuženika, odnosno samo primanja iz KBC Sestre milosrdnice i Stomatološkog fakulteta su u potpunosti promašeni s obzirom da je čl. 307. st. 3. ObZ-a jasno propisano da će se pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna davati uzdržavanje uzeti u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja. Tuženik, osim redovnog zaposlenja i redovne plaće, ima i druga primanja, pri čemu u Svetoj Katarini, prema vlastitom kazivanju, radi već tri godine. Stoga, itekako je potrebno uzeti u obzir sva primanja tuženika. Ukoliko u narednom periodu, zbog bilo kojeg razloga (bilo izmjene poslovne politike poslodavca, bilo zbog zakonskih izmjena, a kako to tuženik navodi u svom iskazu), dođe do drugačijih primanja tuženika, odnosno do smanjenja njegovih primanja, isti uvijek može tražiti smanjenje uzdržavanja, ukoliko dođe do promijenjenih okolnosti koje bi opravdavale smanjenje uzdržavanja. Međutim, kako sud sudi prema vremenu koje je aktualno i prema mogućnostima tuženika za uzdržavanje djeteta od podnošenja tužbe pa nadalje, sud je utvrdio da je tuženik u mogućnosti, a s obzirom na svoje imovno stanje, plaćati zatraženi iznos uzdržavanja za svoju mlt. kćer. Pri tome je sud još dodatno uzeo u obzir činjenicu da tuženik vrlo rijetko ostvaruje osobne odnose sa svojom kćeri (ne ulazeći u razloge zbog kojih je to tako), zbog čega isti nema troškova koje bi zasigurno imao da kćer kod njega provodi vrijeme kako je navedeno u odobrenom planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Nadalje, tuženik više nije u obvezi uzdržavati punoljetnog sina koji se zaposlio pa je sud utvrdio da, osim mlt. tužiteljice, tuženik nema drugih osoba koje je dužan uzdržavati. U odnosu na navode tuženika kako pomaže vlastitoj majci obavljajući joj kupovinu iz vlastitih sredstava te plaćajući joj majstore za popravke, treba reći kako sud smatra da majci tuženika koja ostvaruje mirovinu u iznosu od 1.700,00 eura mjesečno, koja iznamljuje poslovni prostor za 1.800,00 eura mjesečno i koja je kupila unuku M automobil od 40.000,00 eura, doista nije potrebna financijska pomoć tuženika. S obzirom na sve navedeno, sud smatra kako tuženik može plaćati dosuđeni iznos uzdržavanja bez štete za svoju egzistenciju.
20. Slijedom navedenog, sud smatra da je tužbeni zahtjev za povišenjem uzdržavanja osnovan i to od dana podnošenja tužbe sukladno čl. 306. ObZ-a jer su i tada bili ispunjeni uvjeti za povišenje uzdržavanja. U dosuđeni iznos uzdržavanja, sud je uračunao iznose od 600 eura mjesečno koje tuženik plaća za uzdržavanje mlt. tužiteljice, a što je nesporno među strankama. Zatezna kamata je dosuđena temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).
21. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.
22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 366. st. 1. ObZ-a, čl. 154. st. 1. ZPP- a i Tbr. 7/3 Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23) te je mlt. tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici od 200 bodova za cijeli prvostupanjski postupak, što uzimajući vrijednost boda od 2 eura iznosi 400 eura. Na to je obračunat PDV od 25%, tako da ukupan trošak zastupanja tužiteljice iznosi 500 eura. Tužiteljici su priznate i zatezne kamate na trošak o dana donošenja presude s obzirom da je isto i zatražila, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. Sud je o troškovima postupka odlučio slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka, odnosno činjenici da je mlt. tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom postupku pa je u ovakvim okolnostima tuženik dužan istoj nadoknaditi nastale troškove postupka.
23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Zagrebu, 19. studenog 2025.
Sutkinja:
Katarina Perjanec Prstec
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.
Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u četiri primjerka.
O žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. pun. tužiteljice
2. pun. tuženika