Poslovni broj: P Ob-86/2024-15

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sucu toga suda Katji Morić Arambašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ER s prebivalištem u [adresa], kbr. 8, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Rudiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika KR s prebivalištem u [adresa], kbr. 8 te boravištem u [adresa], Dom za starije Dom Smiljevac d.o.o., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanom po Klaudii Šopić, odvjetnici u Zadru, radi uzdržavanja bivšeg bračnog druga, nakon održane glavne rasprave zaključene 07. listopada 2025. u prisutnosti tužiteljice i njezinog punomoćnika, tuženika i njegovog punomoćnika te objave 19. studenog 2025.

p r e su d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ER koji glasi:

„Nalaže se tuženiku KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], doprinositi na ime uzdržavanja tužiteljice ER, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], mjesečni iznos od 199,20 eura (1.500,00 kuna) počevši od dana donošenja presude suda, pa u buduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti najkasnije do 15.-og u mjesecu za tekući mjesec, te je u slučaju zakašnjenja s plaćanjem tuženik KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan platiti i zakonsku kamatu za svaki dospjeli, a ne isplaćeni iznos koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.“

II. Dužna je tužiteljica ER, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog postupka u iznosu do 500,00 EUR u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Dana **.**.2024. ER (dalje u tekstu: tužiteljica) podnijela je protiv KR (dalje u tekstu: tuženik) tužbu radi uzdržavanja u kojoj je u bitnome navela da su ona i tuženik sklopili brak 03. svibnja 1969., u kojem je rođeno dvoje djece, a koji brak je razveden presudom ovog suda posl. br. P Ob-232/2023. Kako ona nije sudjelovala u postupku koji se vodio radi razvoda braka, da sada podnosi ovu tužbu kojom sukladno odredbi čl. 297. Obiteljskog zakona traži da se tuženika, kao njezinog bivšeg bračnog druga, obveže da joj plaća uzdržavanja u mjesečnom iznos od po 199,20 EUR počev od dana donošenja presude pa buduće, dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Naime, da se ona cijeli život brinula o djeci i o kućanskim obavezama, čime je doprinijela da tuženik stekne imovinu koju danas ima. Da je ona sada visoke starosne dobi i nezaposlena te da se niti nema mogućnost zaposliti zbog svoga zdravstvenoga stanja jer boluje od kroničnih degenerativnih bolesti lokomotornog sustava, fibrilacije atrija i hipertenzije te čestih bolova u trbuhu i mučnina. Dakle, da nema dovoljno sredstava za život te da ih ne može ostvariti iz svoje imovine, budući da nema niti jednu nekretninu na svoje ime. Osim toga da je žrtva obiteljskog nasilja upravo od strane tuženika, tako da je istom Rješenjem ovog suda posl. br. Kov-652/2023 određena mjera opreza zabrane da joj se približi. Slijedom navedenog, da su ispunjene pretpostavke da joj se odredi uzdržavanje od strane bivšeg bračnog druga, ovdje tuženika, koji ima mirovinu i novčane primitke od prodaje nekretnina.

2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu od 20. srpnja 2024. u bitnome naveo da se u potpunosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu jer navodi tužiteljice izneseni u povjesnici tužbe nisu točni. Naime, da je tužiteljica umirovljenica i suvlasnica nekretnina u k. o. [katastarska općina], od kojih je neke prodala, pa da raspolaže novčanim sredstvima od te prodaje. Osim, toga da je ista za sebe u cijelosti zadržala njegovu ušteđevinu, koja je ostala u domu kada je isti on morao napustiti te da mu je ne želi vratiti. Nadalje da je tužiteljica prešutjela činjenicu da ima sa sinom UR kao primateljica uzdržavanja zaključen Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 14. travnja 2016., kojim se isti kao davatelj uzdržavanja obvezao da ju za života uzdržava, a koji tvrdi da ispunjava tu obvezu pa da zbog toga ne može pomoći i njemu. Dakle, da tužiteljica ne ostvaruje pravo da ju on uzdržava, već da bi isto predstavljalo očitu nepravdu prema njemu. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

2.1. U odnosu na navode iz odgovora na tužbu tužiteljica se očitovala na ročištu održanom dana 10. lipnja 2025 na način da je u bitnome istakla da ona doista prima mirovinu od 147,00 EUR mjesečno te da doista ima sklopljen Ugovor od doživotnom uzdržavanju sa sinom UR. Također da je i suvlasnica nekretnina u k. o. [katastarska općina] koje je naslijedila iz smrti oca 1973., međutim da on njih nema nikakvu korist jer je ta imovina do danas nepodijeljena te brat NR protiv nje i ostalih suvlasnika već više od 20 godina pred ovim sudom vodi spor, a na jednoj je nekretnini drugi brat sad pok. DR sagradio kuću koja je u posjedu njegovih sinova E i MR.

3. U daljnjem tijeku postupka proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženika kao stranka, nakon čega je zaključeno s raspravljanjem u ovoj pravnoj stvari.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 14. travnja 2016., potvrđen od strane ovog suda istog dana pod. posl. br. R2-889/2016, Ov-37/16 (l.s. 34-36), Ugovor o individualnom trajnom nalogu od 28. prosinca 2023. (l.s. 37), Ugovor o pružanju usluga u domu i naknadi za smještaj od 23. prosinca 2023. (l.s. 38-40), Zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] i sve sa stanjem na dan 10. lipnja 2025. (l.s. 41-48), Potvrde o visini dohodaka i primitaka za tužiteljicu za razdoblje od 01. siječnja 2024. do svibnja 2025. izdane 17. lipnja 2025. od strane Porezne uprave, Ispostave Zadar (l.s.53-56), Potvrde o visini dohodaka i primitaka za tuženika za razdoblje od 01. siječnja 2024. do svibnja 2025. izdane 17. lipnja 2025. od strane Porezne uprave, Ispostave Zadar (l.s. 57-60), dana 07. listopada 2025. saslušao tužiteljicu i tuženika kao stranke (l.s. 61-66) te izvršio uvid u spis ovog suda posl.br. p ob-232/2023, P Ob-213/2024 i K-87/2024.

Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Tužiteljica ovom tužbom traži da se tuženika, kao njezinog bivšeg bračnog druga obveže da počev od dana donošenja presude pa sve dok za to budu postojali zakonski razlozi, uplaćuje za njezino uzdržavanje mjesečni iznos od 199,20 EUR.

6. Odredbom čl. 295. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje - ObZ) propisano je da bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svojeg bračnog druga, ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti.

6.1. Odredbom čl. 297. ObZ propisano je da bračni drug može podnijeti zahtjev za uzdržavanjem do zaključenja glavne rasprave u parnici za razvod braka na što ga je dužan upozoriti sud, a ako tu nije učinio onda to iznimno može tražiti tužbom za uzdržavanje u roku od šest mjeseci od prestanka braka ako su pretpostavke za uzdržavanje iz čl. 295. st.1. ovog Zakona postojale u trenutku zaključenja glavne rasprave u parnici za razvod i trajale bez prestanka do zaključenja glavne rasprave u parnici za uzdržavanje.

6.3. Uvidom u spis ovog sud posl. br. P Ob-232/2023 koji se vodio radi razvoda braka ovdje stranaka, utvrđeno je da tamo tužena, ovdje tužiteljica, nije pristupila na ročište radi saslušanja stranka na kojem je zaključena glavna rasprava, tako da u tom postupku nije postavila zahtjev za uzdržavanjem. Nadalje je utvrđeno da je presuda posl. br P Ob-232/2023-8, kojom je brak razveden, objavljena dana 22. ožujka 2024., a da je postala pravomoćna 12. travnja 2024. Slijedom navedenog te činjenice da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 23. svibnja 2024., ovaj sud je našao da je ista pravodobna.

7. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na tvrdnji da ju je tuženik dužan uzdržavati jer ona kao nezaposlena osoba, visoke životne dobi i lošeg zdravstvenog stanja nema dovoljno sredstava za život te da ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a da je za vrijeme trajanja bračne zajednice brinula o zajedničkoj djeci i kućanstvu i na taj način omogućila da tuženik stekne sve što danas ima.

7.1. Tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu iz razloga jer tvrdi da tužiteljica ima i sredstva za život i imovine iz koje ista može ostvariti, dok ona nema mogućnosti da ju uzdržava jer svojom mirovinom plaća dom za starije osobe u kojem sada živi, nakon čega mu ostane neznatan iznos za vlastite potrebe.

7.2. Dakle, među strankama je sporno da li tužiteljica ima dovoljno sredstava za život te da li tuženik ima mogućnosti istu uzdržavati.

8. Uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 14. travnja 2016., potvrđen od strane ovog suda istog dana pod posl. br. R2-889/2016, Ov-37/16, utvrđeno je da je isti sklopljen između KR i ER, ovdje stranaka, kao primatelja uzdržavanja s jedne strane i njihovog sina UR, kao davatelja uzdržavanja s druge strane, kojim se ugovorom sin K obvezao roditeljima omogućiti nesmetano korištenje kuće u k. o. [katastarska općina], potpunu i redovitu prehranu i svu ostalu redovitu brigu i skrb, svu potrebnu njegu u slučaju pogoršanja zdravstvenog uključujući bolničko liječenje i trošak lijekova i liječenja, po potrebi podmirivati sve tekuće troškove poput troškova električne energije, grijanja, plina i ostalog te nakon smrti pokopati ih prema mjesnim običajima, dok primatelji uzdržavanja njemu prepuštaju sve nekretnine u k. o. [katastarska općina] koje su u vlasništvu KR, kao i nekretninu koja je bračna stečevina KR i ER. Nadalje, uvidom u predmetni Ugovor utvrđeno je da su primatelji uzdržavanja ovlastili davatelja uzdržavanju da odmah temeljem tog ugovora izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, što znači da se ovdje zapravo radi o ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju, koji je pogrešno nazvan ugovorom o doživotnom uzdržavanju.

8.1. Uvidom zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 10. lipnja 2025. utvrđeno je da je ovdje tužiteljica suvlasnica za 1/9 dijela nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] u naravi pašnjak površine 15490 m[2] te da se u odnosu na tu nekretninu vodi spor pred ovim sudom.

8.2. Uvidom zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 10. lipnja 2025. utvrđeno je da je ovdje tužiteljica suvlasnica za 1/6 dijela nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] u naravi pašnjak površine 1153 m[2] .

8.3. Uvidom zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 10. lipnja 2025. utvrđeno je da je ovdje tužiteljica suvlasnica za 1/6 dijela nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] u naravi vinograd površine 1032 m[2] .

8.4. Uvidom zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 10. lipnja 2025. utvrđeno je da je ovdje tužiteljica suvlasnica za 1/5 i 1/30 dijela, odnosno 7/30 dijela nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] u naravi oranica površine 5845 m[2] , što znači da njezin suvlasnički udio odgovara površini od 1.368,83 m[2] .

8.5. Uvidom u Potvrde o visini dohodaka i primitaka izdane 17. lipnja 2025. od strane Porezne uprave, Ispostave Zadar, utvrđeno je da je tuženik u 2024. sveukupno ostvario prihod od 23.511,86 EUR, što prosječno na godišnjoj razini iznosi 1.959,32 EUR mjesečno, a u razdoblju od siječnja 2025. do travnja 2025. iznos od 7.853,68 EUR, što prosječno iznosi 1.963,442 EUR mjesečno.

8.6. Uvidom u Ugovor o pružanju usluga u domu i naknadi za smještaj od 23. prosinca 2023. utvrđeno je da je isti potpisao KR, ovdje tuženik, kao korisnik na vrijeme do 01. siječnja 2024. za mjesečnu naknadu od 1.000,00 EUR.

8.7. Uvidom u Ugovor o individualnom trajnom nalogu od 01. listopada 2025. utvrđeno je da je isti KR, ovdje tuženik, sa OTP bankom d.d. ugovorio da banka mjesečno isplaćuje 1.500,00 EUR Domu Smiljevac d.o.o. za smještaj počevši od 03. listopada 2025. do opoziva.

8.8. Uvidom u spis ovog suda posl. br. K-87/2024 utvrđeno je da se protiv tuženika vodi kazneni postupak radi počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po čl. 179.a KZ/11 na štetu ovdje tužiteljice. Nadaje je utvrđeno da su povodom ove kaznene prijave tuženiku prvi put izrečene mjere opreza 10. studenog 2023. zabranom približavanja tužiteljici na udaljenost manju od 15 metara, zabranom uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze sa tužiteljicom te udaljenje iz doma na adresi [adresa], koje mjere su produljene 25. siječnja 2024. odlukom ovog suda posl. br. Kov-652/23 sve do 03. srpnja 2024., kada su djelomično ukinute u pogledu udaljenja iz doma. Međutim, već 16. rujna 2024. odlukom ovog suda Kv-250/2024 ponovo su izrečene, da bi 18. listopada 2024. odlukom posl. br. Kv-301/2024 bile zamijenjene istražnim zatvorom u kojem je tuženik boravio sve do 17. siječnja 2025., kada mu je zatvor ukinut, ali su mu ponovo izrečene mjere zabrane približavanja tužiteljici na razdaljinu ispod 100 m, zabrane uspostavljanja kontakta s njom, kao i udaljenje iz doma sa adrese [adresa], a koje su produljenje odlukom Kv-80/2025 od 17. ožujka 2025. Uvidom u e-spis utvrđeno je da su posljednje mjere određene 17. ožujka 2025. još uvijek na snazi, iako obje stranke u ovom postupku tvrde drugačije.

8.9. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da ona ostala živjeti u kući koja je izgrađena za vrijeme trajanja braka, dok se tuženik odselio nakon što ga je ona 2023. prijavila policiji radi nasilja u obitelji, povodom koje prijave se i dalje protiv njega vodi kazneni postupak. Da je tada tuženik otišao živjeti u dom gdje je boravio sve do lipnja 2024. kada se vratio doma, ali da je ostao samo tri mjeseca kada ga je odvela policija jer ga je ona opet prijavila zbog nasilničkog ponašanja. Da ona plaća režije za tu kuću koje mjesečno iznose oko 100,00 EUR. Da je lošeg zdravstvenog stanja zbog čega pije raznu terapiju koju ili doplaćuje ili u cijelosti sama kupuje, na što mjesečno troši 120,00 EUR. S obzirom da njezina mirovina iznosi svega 180,00 EUR mjesečno, da svoju egzistenciju osigurava na način da joj sin K, s kojim imaju potpisan Ugovor o doživotnom uzdržavanju, mjesečno pošalje iznos koliko može od 200,00 do 400,00 EUR. Da sada ima 77 godina te da ima završena samo 3-4 razreda osnovne škole. Da od nekretnina u Vrsima nema ništa jer ih je sveukupno 9 suvlasnika, a da se radi o nekretninama koje su samo krš i kamen. Da nema nikakve ušteđevine jer ju je potrošila na financiranje života i sudskih troškova, a da je 60.000,00 EUR koje je dobila 2022. kada je sa ostalim sunasljednicima prodala nekretninu dala sinu U kad mu je trebalo.

8.10. Iz iskaza tuženika proizlazi da on nakon što mu je policija rekla da više ne može boraviti u kući u [adresa] kada ga je tužiteljica prvi put prijavila prvo otišao kod brata, međutim kako tu nije moga ostati, da je otišao u dom. Da je taj dom naknadno promijenio jer mu se nije sviđao. Da on još uvijek živi u domu, iako misli da mu više nisu izrečene mjere koje bi mu branile da se vrati kući, jer je siguran da bi ga tužiteljica ponovno prijavila policiji, nakon čega bi sigurno ponovno završio u zatvoru gdje je već jednom po njenoj prijavi proveo 3 mjeseca, a da to ne bi mogao ponovo izdržati. Da on prima mirovinu koja sveukupno iznosi oko 1.800,00 EUR, koja je uglavnom inozemna, dok je dio od hrvatske mirovine zanemariv. Da od ove mirovine plaća sve režije za kuću u [adresa] u kojoj danas živi tužiteljica, osim struje, zatim smještaj u domu u kojem živi, nakon čega mu ostane samo neki manji iznos s kojim kupi hranu poput voća i slično. Da je za plaćanje računa i podizanje penzije opunomoćio rođaka FR, koji mu donese novac koji preostane nakon što sve plati. Da njemu sin UR s kojim ima sklopljen Ugovor od doživotnom uzdržavanju ništa ne pomaže, niti plaća režije za kuću u [adresa], niti bilo koje njegove troškove jer se priklonio svojoj majci, ovdje tužiteljici. Da osim penzije nema nikakvih drugih primanja jer se više ne bavi poljoprivredom. Da još uvijek u vlasništvu ima nekretnina i to one koje su navedene u Ugovoru od doživotnom uzdržavanju, a da se zapravo radi o nekretninama na kojima je sagrađena obiteljska kuća i kojima on više nema pristup. Da je on pretrpio moždani udar s tim da se više ne sjeća kada, za što pije terapiju koju plaća, ali ne zna koliko jer mu sve financije vodi FR.

9. Cijeneći sve dokaze zajedno i svaki zasebno, ovaj sud je našao da da tužiteljica nije dokazala da su ispunjeni zakonom propisani uvjeti da se tuženika obveže da ju uzdržava, niti na njezinoj strani, niti na strani tuženika.

9.1. Naime, s obzirom da sama tužiteljica potvrđuje da prima mirovnu od 180,00 EUR mjesečno te da sin UR s kojim ona i tuženik imaju sklopljeni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, ispunjava svoju obvezu iz tog ugovora, to je ovaj sud našao da se ista ima dovoljno sredstva za život. Osim toga, tužiteljica je i suvlasnica četiri nekretnine u k. o. [katastarska općina] te čak ukoliko se izuzme najveća od njih kat. čest. [katastarska čestica] koja ima 15490 m[2] jer je na njoj zabilježen spor te druge dvije jer nemaju značajno veliku površinu kat. čest. [katastarska čestica] i ke.t čest. 505/1, ostaje joj nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] površine 5845 m[2] na kojoj njezin suvlasnički udio odgovara površini od 1.368,83 m[2] u turističkom mjestu. Činjenica da su na naslijeđenim nekretninama uz tužiteljicu upisani i ostali sunasljednici, odnosno da zk. stanje nije riješeno, ne ispričava tuženu obveze da to zk. stanje riješi i od naslijeđene imovine sebi osigura dodatna sredstva za život, kako je to do sada već jedno učinila, međutim dobivena sredstva od 60.000,00 EUR je darovala drugom sinu.

9.2. S druge strane, ovaj sud je našao da tuženik nema sredstava da plaća tuženoj uzdržavanje, a da pri tome ne ugrozi svoju egzistenciju, s obzirom da od svoje mirovine koja ukupno iznosi oko cca 1.900,00 EUR plaća dom u kojem živi u iznosu od 1.500,00 EUR te od ostataka kupuje lijekove koje koristi zbog pretrpljenog moždanog udara i zadovoljava ostale redovne potrebe. Ovdje je za istaći da je suprotno tvrdnjama tužiteljice trošak doma nužan jer iz predmeta posl. br. K-87/2024 proizlazi da su od studenog 2023. gotovo kontinuirano, s prekidom od svega dva mjeseca, tuženiku bile izrečene mjere opreza koje su uključivale i udaljenje iz doma, pod prijetnjom zatvora u slučaju kršenja mjera, a koje su još uvijek na snazi, pa se tuženik niti ne može vratiti kući. Nadalje, tuženik niti nema imovine iz koje bi mogao osigurati dodatne prihode jer je sa svim nekretninama u svojem vlasništvu raspolagao ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenim sa sinom UR jer je tim ugovorom istog ovlastio da odmah izvrši uknjižbu svog prava vlasništva.

9.3. Dakle, nakon provedenog dokaznog postupka ovaj sud je našao da tužiteljica, iako se zbog svoje visoke starosne dobi od 77 godina i lošeg zdravstvenog stanja ne može zaposliti, da ima sredstava za život te u slučaju da se njezine potrebe povećaju bilo uslijed povećanja cijena, bilo uslijed pogoršanja zdravlja iste dužan je ispuniti sin UR kao davatelj uzdržavanja, a kako se obvezao sklopljenim ugovorom, zbog čega mu je tuženik i prepustio nekretnine u njegovom vlasništvu. Dok s druge strane tuženik nakon što podmiri troškove stanovanja, više nema mogućnosti uzdržavati još i tužiteljicu. Slijedom navedenog, jasno je da nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 295. ObZ da se tuženika kao bivšeg bračnog druga tužiteljice obveže da doprinosi za njezino uzdržavanje, pa je valjalo odbiti tužbeni zahtjev, kako je odlučeno u toč. I. izreke ove presude.

10. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove, kao i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/2023 i 107/2025, dalje - Tarifa), a sve sukladno vrsti predmeta spora, pa je tuženiku zastupanom po punomoćniku iz redova odvjetnika priznat trošak za cjelokupni prvostupanjski postupak u iznosu od 200 bodova (Tbr. 7. st. 3. al. 3. Tarife), što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 50), iznosi 400,00 EUR te sa priznatim PDV-om u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 42), sveukupno iznosi 500,00 EUR, pa je tužiteljica obvezana na plaća nje istog, a kako je odlučeno u toč. II. izreke ove presude.

U Zadru, 19. studenog 2025.

S U D A C

Katja Morić Arambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu u RH. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženoj po punomoćniku.