REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

10 000 Zagreb

Posl.br. P-604/2023-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Borni Pešeku, u pravnoj stvari tužitelja AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa pun. Ante Blažanin, odvj. u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Banka d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Dora Hažneković Žuža, odvj. u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 07. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, 19. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51404627-5102830503 od 01.02.2006., koji je sklopljen između tužitelja: ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. , Jadranski trg 3A, Rijeka, OIB: 23057039320, u čl. 8., a koji glasi:

'' … kamatna stopa je promjenjiva … Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke. '',

te se utvrđuje da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51404627-5102830503 od 01.02.2006., koji je sklopljen između tužitelja: ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. , Jadranski trg 3A, Rijeka, OIB: 23057039320, u čl. 7., a koji glasi:

''Povrat obveza iz ovog ugovora iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate na zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi, obračunat će se po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom ugovoru korisnik kredita potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja'' , te je ništetna i ugovorena valuta u CHF iz čl. 2. Ugovora o kreditu prema kojoj je vezana glavnica za švicarski franak.

II Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d. , Jadranski trg 3A, Rijeka, OIB: 23057039320 da tužitelju: ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati s osnove preplaćenog iznosa po osnovi promjenjive kamatne stope, ukupan iznos od 456,17 eura (slovima: četiristopedesetišest eura i 17 centi) (ranije: 3.436,77 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim po kamatnoj stopi određenoj čl. 29., st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatih za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanih za 5 postotnih poena, tekućim od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, pa do 31.07.2015., od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01.01.2023., pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30.12.2023., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za 3 postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

na iznos od - 15,80 eura s kamatom od 01.05.2009 do plaćanja na iznos od - 15,75 eura s kamatom od 01.06.2009. do plaćanja na iznos od - 15,69 eura s kamatom od 01.07.2009. do plaćanja na iznos od - 15,63 eura s kamatom od 01.08.2009. do plaćanja na iznos od - 15,56 eura s kamatom od 01.09.2009. do plaćanja na iznos od - 15,50 eura s kamatom od 01.10.2009. do plaćanja na iznos od - 15,43 eura s kamatom od 01.11.2009. do plaćanja na iznos od - 15,37 eura s kamatom od 01.12.2009. do plaćanja na iznos od - 15,30 eura s kamatom od 01.01.2010. do plaćanja na iznos od - 15,24 eura s kamatom od 01.02.2010 do plaćanja na iznos od - 15,16 eura s kamatom od 01.03.2010. do plaćanja na iznos od - 15,09 eura s kamatom od 01.04.2010. do plaćanja na iznos od - 15,02 eura s kamatom od 01.05.2010. do plaćanja na iznos od - 14,94 eura s kamatom od 01.06.2010. do plaćanja na iznos od - 14,87 eura s kamatom od 01.07.2010. do plaćanja na iznos od - 14,80 eura s kamatom od 01.08.2010. do plaćanja na iznos od - 14,72 eura s kamatom od 01.09.2010. do plaćanja na iznos od - 14,64 eura s kamatom od 01.10.2010. do plaćanja na iznos od - 14,56 eura s kamatom od 01.11.2010. do plaćanja na iznos od - 14,47 eura s kamatom od 01.12.2010. do plaćanja na iznos od - 14,40 eura s kamatom od 01.01.2011. do plaćanja na iznos od - 14,31 eura s kamatom od 01.02.2011. do plaćanja na iznos od - 14,23 eura s kamatom od 01.03.2011. do plaćanja na iznos od - 14,13 eura s kamatom od 01.04.2011. do plaćanja na iznos od - 14,05 eura s kamatom od 01.05.2011. do plaćanja na iznos od - 13,96 eura s kamatom od 01.06.2011. do plaćanja na iznos od - 13,87 eura s kamatom od 01.07.2011. do plaćanja na iznos od - 13,78 eura s kamatom od 01.08.2011. do plaćanja na iznos od - 13,68 eura s kamatom od 01.09.2011. do plaćanja na iznos od - 13,58 eura s kamatom od 01.10.2011. do plaćanja na iznos od - 12,65 eura s kamatom od 01.11.2011. do plaćanja

III Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d. , Jadranski trg 3A, Rijeka, OIB: 23057039320 da tužitelju: ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati s osnove preplaćenog iznosa po anuitetima - po osnovi valutne klauzule, ukupni iznos od 6.066,56 eura (slovima: šesttisućašezdesetišest eura i pedesetišest centi) (ranije 45.705,50 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, tekućim od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, pa do 31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023., pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30.12.2023., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za 3 postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

na iznos od - 9,66 eura s kamatom od 01.11.2008. do plaćanja na iznos od - 12,59 eura s kamatom od 01.01.2009. do plaćanja na iznos od - 13,78 eura s kamatom od 01.02.2009. do plaćanja na iznos od - 14,99 eura s kamatom od 01.03.2009. do plaćanja na iznos od - 11,39 eura s kamatom od 01.04.2009. do plaćanja na iznos od - 5,66 eura s kamatom od 01.05.2009. do plaćanja na iznos od - 1,65 eura s kamatom od 01.06.2009. do plaćanja na iznos od - 2,41 eura s kamatom od 01.09.2009. do plaćanja na iznos od - 2,98 eura s kamatom od 01.12.2009. do plaćanja na iznos od - 6,26 eura s kamatom od 01.01.2010. do plaćanja na iznos od - 10,52 eura s kamatom od 01.02.2010. do plaćanja na iznos od - 9,45 eura s kamatom od 01.002.2010. do plaćanja na iznos od - 16,88 eura s kamatom od 01.04.2010. do plaćanja na iznos od - 15,39 eura s kamatom od 01.05.2010. do plaćanja na iznos od - 17,18 eura s kamatom od 01.06.2010. do plaćanja na iznos od - 36,48 eura s kamatom od 01.07.2010. do plaćanja na iznos od - 32,29 eura s kamatom od 01.08.2010. do plaćanja na iznos od - 48,02 eura s kamatom od 01.09.2010. do plaćanja na iznos od - 40,34 eura s kamatom od 01.10.2010. do plaćanja na iznos od - 33,72 eura s kamatom od 01.11.2010. do plaćanja na iznos od - 53,81 eura s kamatom od 01.12.2011. do plaćanja na iznos od - 64,09 eura s kamatom od 01.01.2011. do plaćanja na iznos od - 56,54 eura s kamatom od 01.02.2011. do plaćanja na iznos od - 58,98 eura s kamatom od 01.03.2011. do plaćanja na iznos od - 52,68 eura s kamatom od 01.04.2011. do plaćanja na iznos od - 53,48 eura s kamatom od 01.05.2011. do plaćanja na iznos od - 73,83 eura s kamatom od 01.06.2011. do plaćanja na iznos od - 77,28 eura s kamatom od 01.07.2011. do plaćanja na iznos od - 100,46 eura s kamatom od 01.08.2011. do plaćanja na iznos od - 97,29 eura s kamatom od 01.09.2011. do plaćanja na iznos od - 79,27 eura s kamatom od 01.10.2011. do plaćanja na iznos od - 4.956,99 eura s kamatom od 01.1.2011. do plaćanja sve u roku od 15 dana.

IV Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja s osnove manje plaćenih anuiteta zbog tečajne razlike CHF u iznosu 340,70 EUR (2.567,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- 3,56 EUR od 02.03.2006.

- 5,25 EUR od 02.04.2006.

- 4,61 EUR od 02.05.2006.

- 3,99 EUR od 02.06.2006.

- 5,22 EUR od 02.07.2006

- 5,60 EUR od 02.08.2006

- 3,44 EUR od 02.09.2006

- 4,14 EUR od 02.10.2006

- 4,02 EUR od 02.11.2006

- 5,02 EUR od 02.12.2006

- 7,87 EUR od 02.01.2007

- 9,78 EUR od 02.02.2007

- 8,89 EUR od 02.03.2007

- 9,41 EUR od 02.04.2007

- 14,25 EUR od 02.05.2007

- 15,44 EUR od 02.06.2007

- 17,01 EUR od 02.07.2007

- 17,00 EUR od 02.08.2007

- 14,85 EUR od 02.09.2007

- 18,05 EUR od 02.10.2007

- 18,13 EUR od 02.11.2007

- 15,88 EUR od 02.12.2007

- 16,13 EUR od 02.01.2008

- 11,32 EUR od 02.02.2008

- 8,13 EUR od 02.03.2008

- 4,98 EUR od 02.04.2008

- 12,37 EUR od 02.05.2008

- 14,42 EUR od 02.06.2008

- 12,18 EUR od 02.07.2008

- 16,65 EUR od 02.09.2008

- 15,65 EUR od 02.10.2008

- 11,23 EUR od 02.11.2008

- 6,23 EUR od 02.12.2008 pa do isplate,

to do dana 31.12.2007. po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

r i j e š i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbe od 12. listopada 2020.

II Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.862,43 EUR uvećano za zatezne kamate koje teku od 19. studenog 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu 1. veljače 2006., kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 38.895,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita. Predmetnim Ugovorom stranke su ugovorile da će se na iznos kredita obračunavati kamata 7,99 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora te da će isplaćivati kredit u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunato po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja. Tužitelj dalje ukazuje na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 te Pž-6632/17, kojima je utvrđeno da je nepoštena ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke te ugovorna odredba kojom je ugovorena valutna klauzula. Stoga predlaže da sud utvrdi ništetnim navedene ugovorne odredbe te naloži tuženiku isplatiti mu iznos 29.336,49 kn sa zateznim kamatama, kao i naložiti tuženiku naknaditi mu troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da se tužitelj neosnovano poziva na presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 4. srpnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., jer predmet ovog spora nije naknada štete. Tvrdi da je tužitelj dužan dokazati da mu sporne odredbe ugovora nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive, a ako to uspije dokazati tada mora dokazati i da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. U odnosu na kamatnu stopu ističe da je ta odredba uočljiva, jasna i razumljiva, Ugovor je solemniziran i tužiteljica je unaprijed dala suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promijeni, te stranke nisu sklopile Ugovor s fiksnom kamatnom stopom. Prilikom formiranja i promjene kamatnih stopa tuženik je uzimao u obzir promjene tržišnih faktora koji određuju troškove financiranja kreditnih institucija. U odnosu na valutnu klauzulu tvrdi da je tužitelju dao sve potrebne informacije, koja je mogao birati valutu kredita, a tužitelj je sam izabrao kredit uz valutnu klauzulu u CHF. Također tuženik ističe prigovor zastare i predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova. U nastavku postupka tuženik ističe prigovor radi prebijanja u odnosu na eventualne negativne razlike u visini tečaja u odnosu na tečaj na dan isplate kredita u iznosu od 340,70 EUR (2.567,00 kn).

3. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 12. listopada 2020., te u podnesku od 09. srpnja 2025. (kojim specificira tužbeni zahtjev u eurima) tužitelj je kondemnatorni zahtjev uskladio sa nalazom i mišljenjem vještaka te predložio da sud naloži tuženiku isplatiti mu iznos 436,77 EUR (3.436,77 kuna) s osnove promjenjive kamatne stope i iznos od 6.066,56 EUR (45.705,50) s osnove valute sve sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je to naznačeno u petitu (listovi 196-199 spisa). Sud je preinaku dopustio sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03/, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka budući da je konačna visina tužbenog zahtjeva utvrđena tek nakon provedenog financijskog vještačenja. S tim u vezi valja reći da je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenog 2021. broj Su IV-162/2021 usvojen zaključak da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

4. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu (listovi 6-8 spisa), otplatni plan (listovi 9-10,13,15), obavijest o promjeni kamatne stope (listovi 11-12, 14), pregled prometa po partiji kredita (listovi 16-19, 84-91) Informacije poslovanja s građanstvom (listovi 53-79) te je izveden dokaz financijskim vještačenjem (listovi 180-187 spisa) i saslušan je tužitelj (list 412).

4.1. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka ŠB i PB s obzirom je tuženik podneskom od 03. listopada odustao od saslušanja istih.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan dok nije osnovan prigovor tuženika istaknut radi prebijanja.

6. Među strankama nije sporno da je sklopljen Ugovor o kreditu 1. veljače 2006., kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 38.895,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita.

7. Sporno je je li ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, s obzirom da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost. Također sporna je i valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi. Isto tako, sporno je da li je potraživanje tužitelja u zastari.

8. Iz odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena redovna kamata 7,99 % godišnja, koja je promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Kreditora.

8.1. Iz odredbe čl. 2. Ugovora o kredit proizlazi da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak te iz čl. 7. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja.

9. U svom je iskazu tužitelj je u bitnome naveo da je ugovor o kreditu uzeo radi kupnje automobila za privatne potrebe i da bi pokrio minus. U trenutku dobivanja kredita nije imao obrt niti poslovne udjele u trgovačkim društvima. Prije potpisivanja ugovora isti je površno pročitao i laički razumio. Bilo mu je bitno samo koliko će novaca dobiti. Uzeo je kredit u CHF jer mu je to prezentiran kao najpovoljniji kredit s najmanjom kamatom. U banci mu nisu ništa objašnjavali u vezi promjenjive kamatne stope, odnosno na koji način dolazi do promjene kamatne stope. Istu tako, nisu mu objašnjavali koji su rizici vezani uz valutnu klauzulu. Na sadržaj ugovora nije mogao utjecati, odnosno da se pojedine odredbe ugovora izmijene, barem tokom razgovora nije shvatio da bi mogao utjecati.

10. Iskazu tužitelja sud vjeruje jer je bio uvjerljiv, logičan i u skladu s načinom na koji potrošači sklapaju ugovore s financijskim institucijama prema kojima imaju povjerenja da su ugovor sastavile u dobroj vjeri. Iz iskaza proizlazi da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o kreditu, da nije mogao pregovarati o valutnoj klauzuli te mu nitko nije posebno objašnjavao mogućnost tolikog rasta tečaja za CHF.

11. Prvenstveno valja reći da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev- 2221/2018-11 od 03. rujna 2019., utvrđeno je da je tuženik od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključivanja i u vrijeme zaključivanja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključivanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupao sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP i odredbama ZOO/05-a. Kolektivni interes potrošača (sadašnjih i budućih), prema navedenim presudama, temelji se na tome da određeni trgovci u svojim standardnim ugovorima ne koriste određene odredbe koje su nepoštene po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača i da njihova poslovna praksa ne bude po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača nepoštena. Iz izreke navedenih presuda, razvidno je da se odnose na ugovore o potrošačkom kreditiranju, dakle i na predmetni Ugovor o kreditu.

11.1. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje VSRH) poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. te presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (dalje VTS) poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12. Ovdje valja još reći da je navedenim presudama pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita koristeći nepoštene ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak te kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Naime, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014. i 110/2015.)), međutim, takva odluka ne isključuje primjenu odredbi Zakona o obveznim odnosima, te tužitelj kao ugovorna strana ima pravo tražiti utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi sukladno odredbi čl. 327. st. 1. ZOO/05-a u svezi odredbe čl. 322. ZOO-a. Ovo tim više što je tuženik u konkretnom slučaju osporio da bi sporne ugovorne odredbe bile ništetne, navodeći da povreda kolektivnih interesa potrošača koja se utvrdi u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača ne znači automatski i postojanje povrede pojedinačnog interesa potrošača u svakom pojedinom slučaju.

13. Nadalje, odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S tim u vezi valja napomenuti da se pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, na što upućuje i činjenica da je posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) izmijenjen i sadržaj navedene odredbe članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate. Stoga je ovaj sud vezan za utvrđenje iz gore navedenih presuda.

14. Nadalje, sukladno odredbi čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP) ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a posebno odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

15. Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

16. Prema odredbi čl. 269. st. 2. ZOO/05-a činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Odredbom čl. 272. ZOO- a određeno je da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Nadalje, odredbom čl. 270. st. 1. ZOO-a propisano je da je ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva.

17. U odnosu na odredbe kojima je ugovorena valuta CHF, uz koju je vezana glavnica, valja reći da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi stranke pojedinačno pregovarale o istim odredbama, niti da je tuženik informirao tužitelja o rizicima koje nosi valuta CHF, a navedeno proizlazi i iz gore navedenih odluka donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje obvezuju ovaj sud, dok glede odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa proizlazi da je ista tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Stoga je ugovaranje takvih odredbi imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa su po ocjeni ovog suda ništetne nepoštene odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa. Nadalje, valja reći da iz gore navedenih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa proizlazi da je i postupanje tuženika, po pitanju valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite, riješeno na način da je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena vezanoj za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro, te na koji način dolazi do promjene kamatne stope. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, obzirom da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike, odnosno da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

18. Slijedom svega navedenoga, a imajući u vidu da ni iz iskaza tužitelja (kojega sud u cijelosti prihvaća) ne proizlazi ništa drugo, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz valutu CHF, te promjenjiva kamatna stopa, te je odlučeno kao u točki I izreke.

19. Budući da je ovaj sud utvrdio ništetnim odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te promjenjiva kamatna stopa, to tužitelj sukladno odredbama čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05 i 41/08 - u daljnjem tekstu: ZOO/91) ima pravo na isplatu razlike između iznosa koji bi platio po osnovi tečaja CHF na dan sklapanja ugovora i iznosa koji je platio tuženiku po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa razlike do isplate, kao i razliku iznosa koje je preplatio na ime kamate u odnosu na početno ugovorenu, a sve sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, djelomično nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

20. Glede visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Kristijanu Toleu od kolovoza 2021. (list 180-187) koji u svom nalazu i mišljenju izračunao razliku u visini obveze tužitelja prema predmetnom Ugovoru o kreditu, a ukoliko se kao kamatna stopa uzme početno ugovorena stopa od 7,99% te ukoliko se primjeni srednji tečaj kreditora za valutu CHF važeći na dan korištenja kredita. Navedeno, s obzirom na okolnost da su tužitelj i tuženik na dan sklapanja Ugovora o kreditu decidirano naveli da kamatna stopa iznosi upravo toliko te obzirom da je tužitelju bio poznat srednji tečaj kreditora za valutu CHF na dan isplate kredita pa se ovako utvrđena kamatna stopa i tečaj imaju smatrati transparentnim i jasnima, od stranaka utvrđenima (tako i VSRH Revt 249/14).

21. U svom nalazu i mišljenju vještak Kristijan Tole izračunao je da razlika s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 456,17 EUR (3.436,77 kn) ((kolona n) Tablice 1.), dok razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju Kreditora važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju Kreditora važećem na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 6.066,56 EUR (45.705,50 kn) ((kolona o) Tablice 1.).

22. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Kristijanu Tolea jer je isti stručan, jasan i argumentiran, tim više što nijedna stranka nije imala primjedbi na financijsko vještačenje, niti je u tom pravcu stavljala daljnje dokazne prijedloge. Ovdje valja reći da je sud prilikom odlučivanja uzeo u obzir izračun vještaka koji se odnosi samo na preplate izvršene od strane tužitelja (pozitivna razlika) iako je tuženik istaknuo prigovor radi prebijanja, pa stoga tražbina tuženika prema tužitelju ne postoji. Pritom valja napomenuti da, na taj način (eventualno plaćajući manji iznos za vrijeme pada tečaja), nije došlo do povrede interesa potrošača, niti je time narušena ravnoteža u njihovom ugovornom odnosu, da bi dovela do ništetnosti Ugovora. Dakle, odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u Ugovoru o kreditu nisu nedopuštene, niti nepoštene u odnosu na tuženika (tako Županijski sud u Puli u presudi posl. br. Gž- 299/2020-2 od 06. travnja 2020. u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji). Slijedom navedenog sud je pod točkom IV. izreke presude utvrdio da ne postoji tuženikova tražbina prema tužitelju istaknuta radi prebijanja u iznosu od 340,71 EUR (2.567,11 kuna) zajedno sa zateznim kamatama na pojedine iznose.

23. Na temelju tako izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj na temelju ništetnih ugovornih odredbi zbog valutne klauzule vezane uz valutu CHF u utuženom razdoblju preplatio tuženiku po predmetnom Ugovoru o kreditu, a koja proizlazi iz promjene tečaja iznos od 6.066,56 EUR, a zbog promjenjive kamatne stope iznos od 456,17 EUR, te je stoga tuženiku naloženo iste iznose isplatiti tužitelju. Na tako dosuđeni iznos tužitelju je dosuđena zatezna na temelju odredbe čl. 1115. ZOO-a, imajući u vidu da tuženik nije bio savjestan. Visina stope zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, te je odlučeno kao u II i III izreke.

24. Nadalje, valja reći da tuženik neosnovano ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja. Ovo stoga što je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu za zaštitu kolektivnih prava (koja tužba je podnesena 4. travnja 2012., kako to proizlazi iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. dostupne na službenim internetskim stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a stranke ni ne tvrde drugačije) u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a prekinut tijek zastare, pa je zastara počela teći ispočetka pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u pogledu ništetnosti valutne klauzule, odnosno 13.06.2014. godine kada je postala pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 u pogledu odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Slijedom navedenog, kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 05. ožujka 2023. godine, tako je razvidno da nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove, sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a.

25. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa).

25.1. S obzirom na vrijednost predmeta spora (6.522,73 EUR) tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 16. veljače 2021., 05. travnja 2022., 07. srpnja 2025. i 07. listopada 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) po 100 bodova, ukupno 400 bodova, trošak sastava podneska od 11. listopada 2020. i 09. srpnja 2025 (Tbr. 8.1. Tarife) po 100 bodova, ukupno 200 bodova, sveukupno 700 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 1.400,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 265,46 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 196,97 EUR, pa je tužitelju valjalo odrediti trošak u ukupnom iznosu od 1.862,43 EUR zajedno sa zatraženom zateznom kamatom tekućom od donošenja odluke do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 126/2021., 114/2021., 156/2022. i 155/2023.), a sve sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 06/2024.).

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

27. Tuženik nema pravo na naknadu troška jer je u cijelosti izgubio spor.

U Zagrebu 19. studenog 2025.

Sudac:

Borna Pešek

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.