Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1528/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Valičević, odvjetnik u Zagrebu, protiv I. tuženika ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Josip Perić, odvjetnik u Zagrebu i II. tuženika DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dražen Lančić, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenomu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: P-6420/2021-34 od 7. ožujka 2024., u sjednici održanoj 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: P-6420/2021-34 od 7. ožujka 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kao što se potvrđuje i pod točkama II. i IV. izreke, kojim je naloženo tužitelju da naknadi I. tuženiku i II. tuženiku troškove postupka.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i I. tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha koja se pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu vodi pod posl. brojem Ovr-2255/17 temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu od 25. listopada 2017., radi namirenja novčanog potraživanja ovrhovoditelja, ovdje tuženika (točka I. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupaka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tužitelju u roku od 15 dana naknaditi I. tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 10.222,31 eura (točka II. izreke), dok je odbijen kao neosnovan zahtjev ovoga tuženika radi naknade troškova parničnog postupka u iznosu od 187,50 eura (točka III. izreke), a tužitelju je naloženo da u roku od 15 dana naknaditi i II. tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. ožujka 2024. do isplate (točka IV. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev i pod točkom II. i IV. izreke, kojim mu je naloženo da naknadi I. tuženiku i II. tuženiku troškove postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispra., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači u skladu s navodima žalbe, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. U odgovor na žalbu I. tuženik je osporio sve žalbene navode kao neosnovane te je predložio da se žalba kao takva odbije, dok II. tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Neosnovano tužitelj prigovara da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbi, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagreb pod poslovnim brojem Ovr- 2255/17 od 25. listopada 2017.

5.1. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je povodom prijedloga od 20. listopada 2017. ovdje I. tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika Općinski sud u Novom Zagrebu izdao rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-2255/17 od 25. listopada 2017. temeljem ovršne isprave javnobilježničkog akta javnog bilježnika Velimira Čerića Ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini upisane u zemljišne knjige poslovni broj OU-423/2007 od 24. listopada 2007., radi prisilne naplate tražbine u ukupnom iznosu od 40.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama određivanjem i provođenjem ovrhe na nekretnini koja se sastoji od stana na osmom katu površine 53,40 m2 koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], sve upisano u zk. [broj poduloška]/zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo tužitelja,

- da je tužitelj kao ovršenik protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-2255/17 od 25. listopada 2017. izjavio pravovremenu žalbu u kojoj u bitnom ističe prigovor namirenja tražbine iz ovršne isprave koji temelji na navodima istaknutim u tužbi,

- da je povodom izjavljene žalbe, Općinski sud u Novom Zagrebu Rješenjem i Zaključkom poslovni broj Ovr-2255/17 od 17. lipnja 2021. uputio ovdje tužitelja na pokretanje parnice upravo iz razloga koji su istaknuti u žalbi (prestanak tražbine) pozivajući se na članak 50. stavak 1. točku 9. OZ-a,

- da je javnobilježnički akt javnog bilježnika Velimira Čerića - Ugovor o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini poslovni broj OU-423/2007 od 24. listopada 2007. zaključen između ZĆ kao zajmodavatelja i predlagatelja osiguranja i CĆ kao zajmoprimca i založnog dužnika temeljem kojeg je ZĆ pozajmio CĆ iznos od 40.000,00 eura, koji se CĆ obvezala vratiti najkasnije do 24. prosinca 2007., a radi osiguranja vraćanja navedenog zajma CĆ dopustila je upis uknjižbe založnog prava za korist zajmodavca,

- da je temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-556/11 od 17. veljače 2011. kao nasljednik iza pokojne CĆ proglašen ovdje tužitelj,

- da je povodom prijedloga od 26. veljače 2020. ovdje II. tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika Općinski sud u Novom Zagrebu izdao rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-295/2020 od 3. ožujka 2020. temeljem ovršne isprave zadužnice izdane 8. studenog 2019. solemnizirane u javnobilježničkom uredu ĐĆ pod poslovnim brojem OV-7086/19, radi prisilne naplate tražbine u ukupnom iznosu od 96.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama određivanjem i provođenjem ovrhe na nekretnini koja se sastoji od E-131, stan na osmom katu, površine 53,47 m2 koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom z.k. č. [katastarska čestica] [adresa], stambena zgrada [adresa], 13, 15, 17, 19, 21, 23 ukupne površine 1458 m2 sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvu ovršenika,

- da je zaključkom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-2255/17 od 8. siječnja 2021. određeno spajanje spisa Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-295/20 na spis poslovni broj Ovr-2255/17,

- da se ovdje I. tuženik uknjižio kao vlasnik nekretnine koja je predmet spornog ovršnog postupka temeljem rješenja o dosudi Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. Ovr-2255/2017 od 27. srpnja 2021. i zaključka o predaji poslovni broj Ovr-

2255/2017 od 9. rujna 2021.,

- da je u pravnoj stvari tužitelja HĆ protiv tuženika IĆ radi utvrđenja ništetnosti i iseljenja presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-622/08 od 15. veljače 2014. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3198/14 od 12. svibnja 2015. odlučeno sljedeće:

"I) Utvrđuje se da je ništetan ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 10.03.2008. između tužitelja-protutuženika HĆ iz [adresa], kao kupca s jedne strane i CĆ zastupane po punomoćniku ZĆ kao prodavateljice s druge strane na kojem ugovoru je potpis ZĆ kao punomoćnika CĆ ovjerio 10.03.2008. pod br. Ov-4242/08 Javni bilježnik iz [adresa] Ignac Vuger te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stana kakvo je postojalo prije sklapanja navedenog ugovora na način da provede uknjižbu prava vlasništva u korist CĆ iz [adresa], glede stana u [adresa], koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čest. br. 525, na osmom katu, koji se stan sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, wc-a, hodnika, ukupne površine 53,47 čm, u zk. ul. [broj ZK uloška] [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], kao i prava suvlasništva cijele nekretnine u odgovarajućem udjelu, koje je pravo neodvojivo povezano sa pravom vlasništva navedenog stana kao posebnog dijela nekretnine, uz istovremenu uknjižbu brisanja prava vlasništva navedene nekretnine upisanog u korist tužitelja-protutuženika HĆ iz [adresa], u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku ČĆ iz [adresa], iseliti iz stana u [adresa], sagrađenog na čest. 525 povezano sa vlasništvom posebnog dijela stana na VII katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, wc-a, hodnika u ukupnoj površini od 53,47 m2 u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 13.634,85 kn sa zateznim zakonskim kamatama na iznose koji su pobliže navedeni u toj točki izreke,

III) Nalaže se tužitelju SĆ iz [adresa], naknaditi tuženiku ČĆ iz [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 12.810,00 kn, u roku od 15 dana."

- da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1067/17 od 29. rujna 2017. u pravnoj stvari tužitelja ČĆ protiv tuženika ZĆ radi naknade štete odlučeno sljedeće:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženiku ZĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tužitelju ČĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 550.206,30 kn zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 11. ožujka 2008. do 30. lipnja 2011. godine po kamatnoj stopi od 14 % godišnje, a od 1. srpnja 2011. pa do isplate po kamatnoj stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, kao i naknaditi mu parnični trošak, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju ČĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku ZĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nadoknadi parnični trošak u iznosu od 6.876,25 kn u roku od 15 dana."

- da je u pravnoj stvari tužitelja ZĆ protiv tuženika ČĆ i HĆ, a u kojoj tužitelj zahtijeva da sud naloži IĆ ČĆ kao pravnom sljedniku CĆ da mu isplati 40.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i da naloži SĆ koji je upisan kao vlasnik predmetnog stana da tužitelju izda suglasnost da se tužitelj temeljem ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnuje založno pravo na nekretnini na adresi [adresa] sagrađena na čest. 525 povezano s vlasništvom stana na sedmom katu površine 53,47 m2, i da je Općinski sud u Novom Zagrebu rješenjem poslovni broj P-227/16 od 15. svibnja 2018. utvrdio da se tužba u toj pravnoj stvari smatra povučenom, a koje rješenje je postalo pravomoćno 8. lipnja 2018.,

- da iz iskaza tužitelja u bitnom proizlazi kako je sporni ugovor o zajmu s I. tuženikom zaključila njegova majka sada pok. CĆ; da je u ugovoru o zajmu navedeno da se pozajmljuje iznos od 40.000,00 eura s kamatom od 10% mjesečno, ali da je isplaćen samo iznos od 12.500,00 eura; da su na navedeno pristali jer im je rečeno da se rok iz ugovora može produžiti pa da se ne mora raditi novi ugovor; da je majka pristala jer da je sin tužitelja već imao zaključen ugovor s Raiffaisen bankom odnosno imao je zaključen predugovor radi zaključivanja ugovora o zajmu na iznos od 50.000,00 eura, a u svrhu adaptacije predmetnog stana, u kojem da je tužiteljev sin trebao živjeti s obitelji; da su zajam uzeli zbog teške financijske situacije; da je predmetni stan ZĆ prodao SĆ temeljem punomoći koju je njegova majka potpisala kod javnog bilježnika isti dan kada je potpisala sporni ugovor o zajmu; da ne zna kada su zaključili ugovor o kupoprodaji niti koliko je novaca za kupoprodaju isplaćeno niti zna niti je vidio, a nakon što je utvrđeno da je kupoprodaja stana i punomoć ništetna on se uknjižio kao vlasnik predmetnog stana, a u konkretnom ovršnom postupku kao vlasnik stana uknjižio se sada ZĆ,

- da dalje iz iskaza tužitelja proizlazi kako je njegova majka tražila 25.000,00 eura od tih 25.000,00 eura da je zatvorila iznos od 6.000,00 koji joj je pozajmio RĆ, zatim troškove odvjetnika HĆ u iznosu od 2.000,00 eura i odmah da je prilikom isplate uzela prvu ratu od 2.500,00 eura te da je na ruke primila iznos od 12.500,00 eura, a da su se oni stvarno s ZĆ dogovorili da će mu se vratiti iznos od 25.000,00 eura i bilo im je rečeno da ne brinu što je u Ugovoru navedeno 40.000,00 eura; da su dobili kredit od Raiffaisen banke da bi vratili zajam ZĆ ali zbog njihove prodaje stane njegov sin da nije dobio kredit od Raiffaisen banke i zbog toga nije vraćen zajam, a zajmom od Raiffaisenbank Austrije da bi vratili zajam ZĆ od 40.000,00 eura, a njegovom sinu bi bilo isplaćeno 10.000,00 eura odnosno ZĆ bi bilo vraćeno 15.000,00 eura odnosno 12.500,00 eura koliko im je isplaćeno, ali da ZĆ nije vratio iznos iz spornog ugovora o zajmu niti djelomično,

- da iz iskazu I. tuženika u bitnom proizlazi kako je tužitelju prvi put pozajmio iznos od 7.000,00 eura, drugi put mu je posudio 33.000,00 eura ali da je za to tražio garanciju; da mu je kao garanciju ponudio stan bake, pokojne CĆ; da je ugovor o zajmu za iznos od 40.000,00 eura, prvo pozajmljenih 7.000,00 eura i drugo pozajmljenih 33.000,00 eura je zaključio s CĆ, a na temelju tog ugovora na stanu CĆ uknjižio se kao založni vjerovnik, pa kako mu tužitelj nije vraćao novac on je prodao stan SĆ za iznos od 300.000,00 kn i to temeljem Kupoprodajnog ugovora i punomoći koju mu je CĆ dala za prodaju njezinog stana, koju je punomoć potpisala CĆ za prodaju stana, a predmetni ugovor o zajmu i punomoć zaključeni su i potpisani isti dan kod istog javnog bilježnika, te da nikada nije naplatio posuđeni novac i da je nakon što je kupoprodajni ugovor utvrđen ništetnim vratio VĆ iznos koji mu je bio platio za kupoprodajnu cijenu stana.

6. Na temelju utvrđenog, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, navodeći da je tužitelj upućen u parnicu radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena iz razloga što je tražbina iz ovršne isprave podmirena, a što tužitelj temelji na činjeničnoj tvrdnji da je tražbina iz ovršne isprave u cijelosti podmirena prodajom stana prednice tužitelja za iznos od 300.000,00 kn i da je I. tuženik koji je kao punomoćnik MĆ prodao stan, zaprimio iznos kupoprodajne cijene stana i time namirio svoje potraživanje iz predmetnog ugovora o zajmu. Kako je tužitelj tijekom postupka tvrdio i da ovršna isprava, ugovor o zajmu od 24. listopada 2007. predstavlja zelenaški ugovor i stoga da je ništetan i da iz navedenog razloga treba utvrditi nedopuštenost predmetna ovrhe, prvostupanjski je sud pravilno smatrao da u okviru parnice za proglašenje ovrhe nedopuštenom parnični sud raspravlja i odlučuje samo o žalbenim razlozima zbog kojih je ovršenik upućen na parnicu i da to znači da se tužba kojom se pokreće parnični postupak radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom pa tako i odluka kojom se odlučuje o osnovanosti te tužbe, može temeljiti samo na činjenicama koje su bile iznesene u žalbi protiv rješenja o ovrsi (navedeno pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-2026/11 od 19. veljače 2013. i Županijskog suda u Varaždinu posl.br. Gž-1129/2019 od 12. rujna 2019.).

6.1. Budući da tužitelj u žalbi protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-2255/2017 od 25. listopada 2017. nije osporavao pravnu valjanost ovršne isprave kao razlog nedopuštenosti ovrhe niti je iz tog razloga upućen u parnicu, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se ne može utvrđivati nedopuštenost ovrhe utvrđivanjem činjenica zbog kojih tužitelj nije upućen u parnicu.

6.2. Nadalje je prvostupanjski sud u odnosu na činjenicu da je tražbina iz ovršne isprave podmirena, a zbog koje je tužitelj upućen u parnicu, pravilno utvrdio da tužitelj nijednim dokazom nije dokazao te svoje tvrdnje, odnosno da su njegova prednica (majka) ili on vratili u cijelosti ili djelomično iznos zajma iz sporne ovršne isprave, kao što nije dokazao ni činjenicu da bi mu bio isplaćen manji iznos od ugovorenog, niti da bi se I. tuženik eventualno naplatio u nekom drugom postupku s osnove spornog zajma, pri čemu je taj sud naveo kako i sam tužitelj u svom iskazu navodi da tražbina iz ovršne isprave nije vraćena, zbog čega je pravilno zaključio da predmetna ovrha nije nedopuštana iz razloga zbog kojeg je tužitelj upućen u parnicu.

6.3. U prilog tom zaključku da upućuje i dio iskaza I. tuženik koji je naveo da prodajom stana kao punomoćnik CĆ nije primio nikakav iznos novaca kojim bi mu bila namirena tražbina iz ovršne isprave, a što potkrjepljuje i činjenica da je kupoprodajni ugovor utvrđen ništetnim i da je uspostavljeno zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora uknjižbom prava vlasništva za korist CĆ i brisanjem prava vlasništva za korist HĆ, a što sve proizlazi iz pravomoćno okončanog spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-622/08 od 15. veljače 2014. Kako je posljedica ništetnosti obveza svake ugovorne strane vratiti drugome sve ono što je primila na temelju ništetnog ugovora u smislu odredbe članka 323. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 153/23. - u daljnjem tekstu: ZOO)., to je prvostupanjski sud prihvaćajući kao uvjerljiv dio iskaza I. tuženika u kojem navodi da je SĆ vratio iznos kupoprodajne cijene nakon što je ugovor utvrđen ništetnim, pravilno zaključio da tražbina I. tuženika iz ovršen isprave na kojoj se temelji ovrha čiju nedopuštenost traži tužitelj nije podmirena.

6.4. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud naveo da tužitelj u tijeku postupka nije dokazao razloge za nedopuštenost ovrhe koja se vodi pod poslovnim brojem Ovr- 295/2020 od 3. ožujka 2020. koju je temeljem ovršne isprave, zadužnice, pokrenuo ovdje II. tuženik kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika, a koja je spojena na ovrhu ovog suda poslovni broj Ovr-2255/2017, pri čemu je taj sud ocijenio da II. tuženik ne bi bio pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, jer čak i da je sud utvrdio nedopuštenost ovrhe koja je pokrenuta temeljem ovršne isprava javnobilježničkog akta javnog bilježnika Velimira Čerića ugovora o zajmu poslovni broj OU-423/2007 od 24. listopada 2007. (što se traži u ovom postupku), da navedeno utvrđenje ni na koji način ne bi utjecalo na dopuštenost ovrhe koja se vodi pod poslovnim brojem Ovr- 295/2020 od 3. ožujka 2020., a koja je pripojena na spornu ovrhu.

7. Žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, a koja kao pravilna prihvaća i ovaj sud, što se ponovno ističe.

8. Naime, tužitelj je na pokretanje parnice upućen iz razloga koji su istaknuti u žalbi (prestanak tražbine) iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20. i 114/22. – u daljnjem tekstu: OZ), kojom je propisano da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu, ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

8.1. U žalbi tužitelj neosnovano ponavlja da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenicu da je I. tuženik ZĆ vratio SĆ iznos od 300.000,00 kuna, kada iz pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-622/08 od 15. veljače 2014. (koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3198/14 od 12. svibnja 2015.), proizlazi da je utvrđen ništetnim ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 10. ožujka 2008. između HĆ iz [adresa], kao kupca s jedne strane i CĆ (prednice tužitelja) zastupane po punomoćniku ZĆ kao prodavateljice s druge strane i da je nalaženo zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stana kakvo je postojalo prije sklapanja navedenog ugovora na način da se provede uknjižba prava vlasništva u korist CĆ iz [adresa], glede stana u [adresa], koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čest. br. 525, na osmom katu, koji se stan sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, wc-a, hodnika, ukupne površine 53,47 čm, u zk. ul. [broj ZK uloška] [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], uz istovremenu uknjižbu brisanja prava vlasništva navedene nekretnine upisanog u korist tužitelja- protutuženika HĆ iz [adresa].

8.2. Kako je posljedica ništetnosti obveza svake ugovorne strane vratiti drugome sve ono što je primila na temelju ništetnog ugovora na temelju odredbe članka 323. stavka 1. ZOO-a, to je prvostupanjski sud prihvaćajući kao uvjerljiv dio iskaza I. tuženika u kojem navodi da je SĆ vratio iznos kupoprodajne cijene nakon što je prethodno kupoprodajni ugovor utvrđen ništetnim, pravilno zaključio da iznos iz ovršene isprave na kojoj se temelji ovrha čiju nedopuštenost traži tužitelj nije podmiren i time nije tražbina I-tuženika prestala, a tužitelj nije dokazao suprotno.

8.3. Stoga, neosnovano tužitelj tvrdi da je tražbina iz ovršne isprave prestala, kada to tužitelj tijekom postupka nije dokazao, pri čemu se ističe da je odredbom članka 219. stavkom 1. ZPP-a, propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

9. U ovom slučaju, kada je prvostupanjski sud ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da tražbina I. tuženika iz ovršne isprave – ugovora o zajmu nije prestala, to su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da je u ovom slučaju trebalo saslušati svjedoke koji imaju saznanja o uvjetima vezanim za sklapanje ugovora o zajmu iz razloga što predmet ovog postupka nije utvrđenje valjanosti tog pravnog posla, a u okviru parnice za proglašenje ovrhe nedopuštenom parnični sud raspravlja i odlučuje samo o žalbenim razlozima zbog kojih je ovršenik upućen na parnicu, što znači da se tužba kojom se pokreće parnični postupak radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom pa tako i odluka kojom se odlučuje o osnovanosti te tužbe, može temeljiti samo na činjenicama koje su bile iznesene u žalbi protiv rješenja o ovrsi, a to je u ovom slučaju da je tražbina iz ovršne isprave podmirena, pa na pravilnost pobijane odluke ne utječu ni ostali žalbeni navodi tužitelja (je li tužiteljeva majka dovedena u zabludu prilikom sklapanja ugovora o zajmu, radi li se o zelenaškom ugovoru i dr.).

9.1. Budući da je tužitelj nije dokazao da je u konkretnom slučaju tražbina iz ovršne isprave prestala u smislu odredbe članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-, a iz kojeg je razloga upućen u parnicu, to je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je donio pobijanu odluku kojom je odbio tužbeni zahtjev prema oba tuženika, jer II. tuženik u ovoj parnici nije pasivno legitimiran, što je pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Ovo iz razloga, što se ponovno ističe, da sud u parničnom postupku odlučuje isključivo o žalbenim razlozima zbog kojih je ovršenik, ovdje tužitelj upućen na parnicu, a to je da je prestala tražbina I-tuženika iz ovršne isprave na kojoj se temelji ovrha za koju tužitelj traži proglašenje nedopuštenom.

10. Isto tako, i odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi s odredbom čanka 155. ZPP-a, koju tužitelj pobija bez navođenja bilo kojeg žalbenog razloga.

11. S obzirom na sve navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke.

12. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka odbijen je iz razloga što nije uspio sa svojom žalbom, kao što je odbijen i zahtjev I-tuženika za naknadom troškova za sastavljanje odgovora na žalbu jer ta radnja prema mišljenju ovoga suda nije bila potrebna za parnicu u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove odluke.

U Splitu 19. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča