Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

Psp-10/2025-26

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽI iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Jurić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika KI iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jeleni Mandarić, odvjetnici u Splitu, zbog smetanja posjeda, nakon održanog ročišta za glavnu raspravu dana 11. studenog 2025. u nazočnosti stranaka, a pozivom na odredbu čl.343 u svezi sa odredbom čl.355 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 19. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Tužba tužitelja se odbacuje.

II. Dužan je tužitelj ŽI OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 500,00 €.

Obrazloženje

1. Dana 14. srpnja 2023. tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika navodeći da je bio u mirnom posjedu dvosobnog stana sa nusprostorijama u podrumu na jugozapadnom dijelu zgrade, a koja se u zemljišnim knjigama vodi kao čest. zgr. [katastarska čestica], stojna kuća, površine 94 m2 te čest. zem. [katastarska čestica], dvor, 83 m2. On da je bio jedini koji je imao sve ključeve predmetnog stana, plaća režije i račune. 19. lipnja 2023., dok je boravio u [adresa], dobio je pozi od supruge koja ga je obavijestila da tuženik uz pomoć trećih osoba, nasilno provaljuje u stan i mijenja bravu, useljava u nekretninu i na parlafon lijepi prezime " Ž K ŽI". O svemu tome njegovu suprugu da je izvijestila predstavnica stanara, a koju je o radnjama obavijestio UI, stanar predmetne zgrade. Kako je, dakle, tuženik samovlasno, 19. lipnja 2023., smetao tužitelja u zadnjem faktičnom mirnom posjedu stana to da predlaže da sud provede odgovarajući postupak, provede predložene dokaze i nakon toga donese rješenje kojim će se utvrditi čin smetanja posjeda, naložiti uspostava ranijeg posjedovnog stanja te zabraniti takvo ili slično smetanje posjeda ubuduće. Tužitelj je zatražio i nadoknadu parničnog troška.

2. U svome odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu te je istakao da tužitelj nije nikada bio u samostalnom i isključivom posjedu predmetnog stana, a osim toga deset dana prije navedenog datuma, 19. lipnja 2023., dakle, 9. lipnja 2023. je upravo TI zamolila kolegicu da na parlafonu, na ulaznim vratima kao i na poštanskom sandučiću i na ulaznim vratima predmetnog stana, stavi natpis sa imenom njezinog rođenog i udanog prezimena i to zajedno sa oznakom prezimena tužitelja. Toga istoga dana, kolegica TI je sa ključevima koje joj je predala upravo TI, otključala vrata stana i u njega unijela higijenske potrepštine usput poredivši stan. Istaknut je stoga prigovor promašene pasivne legitimacije ali i prekludiranosti naslovne tužbe.

3. Odlučujući o gore opisanoj pravnoj stvari, Općinski sud u Splitu je 30. siječnja 2024. pod poslovnom oznakom i brojem Psp-98/2023-14 donio rješenje kojim je zbog prihvaćenog prigovora prekluzije tužba tužitelja odbačena, a ujedno je tužitelj i obvezan tuženiku naknaditi trošak postupka. Pravodobnu i potpunu žalbu uložio je tužitelj na opisano rješenje, a o istoj žalbi odlučivao je Županijski sud u Splitu koji je dana 21. siječnja 2025. donio rješenje poslovne oznake i broja Gž-1409/2024-2 kojim rješenjem je uvažio žalbu tužitelja, ukinuo prvostupanjsko rješenje i predmet vratio na ponovno suđenje.

4. Prigovor prekluzije je osnovan, a na okolnost tog prigovora izveden je dokaz saslušanjem svjedoka OI, RI, ĆI, JI, LI, NI, TI, MI, VI te stranaka ŽI i KI.

5. Tužba za smetanje posjeda strogo je formalna tužba koja štiti posjednika od faktičnog smetanja posjeda. Kako je posjed faktično stanje zaštićeno pravom, u petitu tužbe nema mjesta deklaratornosti. Formulacija tužbenog zahtjeva proizlazi iz čl.21 st.3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06, nadalje u tekstu: ZVDSP) jer tužba se podnosi u subjektivnom roku od 30 dana od nastalog smetanja, odnosno u objektivnom roku od 1 godine.

6. Analizom provedenog postupka, a kako bi se prije svega odgovorilo na prigovor prekluzije, sud je utvrdio da je do promjena na predmetnoj nekretnini doista došlo 9. lipnja 2023., što je u svome iskazu potvrdio svjedok OI (Saša) Lukić. Riječ je o osobi koju je upravo tužitelj predložio za saslušanje, stanaru u zgradi u kojoj se nalazi predmetni stan, osobi koja nije u srodstvu niti sa tužiteljem niti sa tuženikom. Drugim riječima rečeno, riječ je o nepristranom svjedoku koji nema razloga govoriti in favorem bilo kojoj od stranaka. Navode svjedoka OI u svome je iskazu potvrdila i druga svjedokinja, RI, koju je također za saslušanje predložio tužitelj, na način da je kronološki ispričala što se točno događalo kritičnog dana kada ju je svjedok OI obavijestio da se nešto dešava sa stanom koji se nalazi u ovoj zgradi, a koji je predmet ovog postupka. Za razliku od ova dva svjedoka, svjedokinja ĆI, koja je supruga tužitelja, ustvrdila je da se događaj zbio 19. lipnja, baš kako to u tužbi navodi i tužitelj. Riječ je o pristranom svjedoku, supruzi tužitelja koja ima cilj da njezin suprug uspije u ovoj parnici, slijedom čega sud nije mogao pokloniti vjeru u kazivanje ĆI, to tim više što ista nije dokazala da bi se predmetni događaj zbio baš 19. lipnja, a ne 9. lipnja kao što to tvrdi tuženik i kao što je to potvrdio u svome iskazu svjedok OI. Neuvjerljivo je djelovao iskaz svjedoke ĆI u dijelu kada je ustvrdila da je prijavila provalu u stan policijskoj upravi, a da su je oni uputili na I. Policijsku postaju, o čemu ona nema nikakvog pisanog traga. Čak štoviše, u tome smislu tužitelj nije dostavio pisani dokaz u smislu ishođenja potvrde policijske uprave kojoj je događaj prijavljen, premda je obveza policijske uprave i policijskog službenika evidentirati prijavu građanina kao i što je po prijavi učinjeno.

7. Saslušani tužitelj ĐI u svome je iskazu naveo da je do predmetnog postupka došlo za vrijeme njegove odsutnosti iz Splita, kada se nalazio u Italiji. Dana 12. lipnja 2023. da je otpratio suprugu na trajekt i ona je u Split došla u večernjim satima. Nekoliko dana nakon povratka u Split da ju je telefonski nazvala predstavnica zgrade kazavši da joj je provaljeno u stan. Supruga za provalu nije čula. Nakon toga supruga da ga je nazvala i pitala što da radi i on da ju je uputio na policiju. Njegova supruga ĆI da je nazvala policiju da prijavi događaj odnosno da je u predmetni stan provaljeno i kroz vrata i kroz prozor. Policija na žalost da nije napravila ništa. Predmetni stan da je godinama bio u posjedu raznih nositelja stanarskih prava, a negdje 1997. ili 1998. da je saznao da se predmetni stan prodaje i kupio ga je kao neuseljiv. U kupnji stana sudjelovao je i tuženik KI. Po kupoprodaji stana da je na sebe preuzeo plaćanje režijskih troškova. Kako se suvlasnički udjeli nisu upisivali to da je pokrenuo parnicu i spor je okončan 2013. U posjedu stana bili su odvjetnici Nuić i Vrdoljak, sa kojima je dogovorio postavljanje blindo vrata preuzevši četiri ključa od kojih je dva predao Nuiću i Vrdoljaku. KI nije dao niti jedan ključ jer je smatrao da on ključ ne treba ni dobiti jer nije plaćao nikakve račune za taj stan. Kada su spomenuti odvjetnici napustili stan vratili su mu svoje ključeve. Odvjetnici Nuić i Vrdoljak plaćali su 300,00 € tuženiku "na crno" na ime najma, dok se o on s njima dogovorio da njemu ne moraju plaćati ništa već samo režijske troškove. Spomenuti odvjetnici stan su napustili negdje 2016., jer im je KI odlučio povećati najam. U stanu sada živi žena po imenu U s malim djetetom. O provali u stan da ga je izvijestila supruga koju je pak o provali izvijestila predstavnica stanara, a odgovarajući na pitanje zašto je baš tužio KI, kazao je da je KI tada bio tu u društvu više osoba i vidjela ga je osobno njegova supruga. Na vratima stana da je promijenjena brava.

8. Tuženik KI je u svome iskazu pak kazao da nikada nije imao potrebu provaliti u sporni stan jer ima ključeve otprilike 27 godina, kako od stana tako i od ulaznih vrata. Po nalogu svoje kćeri TI da je angažirao radnike zbog uređenja spornog stana. Godine 2023. bio je produženi vikend jer je blagdan Tijelova "padao" 8. lipnja. Tada su obavljani poslovi u stanu. Njegova kći TI koja živi u [adresa] došla je u Split i ključeve spornog stana ostavila VI kako bi ista radnicima kupila šampon, sapun, WC papir i sl., obzirom da su od 8-og do možda 10-og imali obavljati radove, a na blagdan Tijelovo trgovine nisu radile. Dana 12. lipnja 2023. da je sreo tužiteljevu suprugu nakon što je u svome uredu uzeo ključeve koje je tamo pospremila VI i kako bi provjerio jesu li radnici sve napravili. Tužiteljeva supruga da je odmah počela vikati na njega. UI da je došao provjeriti što se u stanu radi, a s istim nije u nikakvim prijateljskim odnosima. Sadašnji suvlasnik stana sada da je TI, njegova kći, i to od 1998. ili 1999.

9. Svjedok II je u svome iskazu potvrdio da je u predmetnom stanu na zahtjev KI obavio radnju spajanja kuhinje. Svjedok se međutim nije mogao sjetiti kada je to točno bilo, a u stan da je ušao otključavši vrata stana ključevima koje mu je dao KI. Svjedoci LI i NI u svojim su iskazima u bitnome potvrdili da su na spornoj lokaciji obavljali određene radove negdje u mjesecu lipnju 2023. (iznosili su stari namještaj i tepihe). Radilo se o poslu od 2-3 dana i za vrijeme dok su obavljali poslove nitko ih nije ometao. Ključeve predmetnog stana, LI da ima već dugi niz godina. Obojica su potvrdila da dugi niz godina poznaju KI. Svjedok MI potvrdio je da je na zahtjev KI vršio poslove bojanja stana, a u kojem stanu je zatekao FI koji ga je pustio u stan. Do obavljanja ovih poslova došlo je početkom lipnja, baš u vikend koji je obuhvaćao 08. i 09. lipnja. FI mu je ostavio ključeve stana obzirom da je on poslove obavljao dva dana, a potom je zaključao stan i ključeve predao FI. Sa tuženikom da je u prijateljskim odnosima, čuju se ponekad. Svjedokinja VI u bitnome je potvrdila da ju je tuženik zamolio za pomoć na način da će dobiti ključeve predmetnog stana, da stan otvori za radnike i kupi neke potrepštine. Potvrdila je da je imala spoznaju da je tuženik stan prebacio na svoju kćer TI koja živi u [adresa]. Kako je konkretnog datuma bio produženi vikend zbog blagdana Tijelova, TI da joj je dobacila ključeve i potom otišla kod bake u Hercegovinu. Tada da je kupila metlu, sapun, toaletni papir i papirnate ubruse, a sve to da je kupila 09. lipnja jer je 08. lipnja na blagdan Tijelova trgovina bila zatvorena. Dana 09. lipnja sve je potrepštine odnijela u stan i tada je u stan došao radnik kojem je ostavila ključeve. Dogovor je bio da joj ključ stana radnici "dobace" u ured, a to je bio ili NI ili FI.

10. TI je u svome iskazu kazala da joj je otac darovao predmetni stan prije cca 9 godina i na stanu da je suvlasnica za ½ dijela zajedno sa tužiteljem. Ona u stanu da je bila max. 5 puta, a posljednjih pet godina da živi u [adresa]. Oko blagdana Tijelova 2023., otac, tuženik, da joj je rekao da treba obojati stan i da mu da ključeve, pa je ona iste predala gospođi VI, koja radi s njezinim ocem (svjedokinja očito misli na svjedokinju VI, op. suca). Par dana nakon toga otac da ju je obavijestio da je na hodniku vidio tužiteljevu ženu koja se bunila zbog uređenja stana. Svjedokinji TI nije bilo poznato tko je naručio i platio radnike, ona nije. Koliko ključeva predmetnog stana da je ukupno bilo, ona ne zna niti se time zamarala jer je svaki put kada je išla u stan, išla sa svojim ocem KI.

11. Radi naprijed navedenog i u svezi sa ranije citiranom zakonskom odredbom ZVDSP-a valjalo je tužbu tužitelja odbaciti, odnosno odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja. Stoga nije bilo potrebe provoditi daljnji dokazni postupak i donositi rješenje o zaključenju glavne rasprave jer odluka nije rezultat provedene glavne rasprave već ispitivanja prigovora prekluzije koji se u ovom slučaju pokazao osnovanim. Naime, iz svega navedenog jasno je vidljivo da je do izvođenja radova u predmetnom stanu došlo u prvom dijelu mjeseca lipnja 2023., najvjerojatnije 09. i 10. lipnja 2023. pri čemu 08. lipnja 2023. valja isključiti jer je bio blagdan Tijelova, a nitko od saslušanih svjedoka ne navodi da je radio na sami blagdan. Pri navedenom od nikakvog značaja za rješavanje ovog spora nije niti pitanje tko je suvlasnik predmetnog stana, tko plaća režijske troškove, tko je kome plaćao najamninu, tko je sve bio u najmu stana i sl. Ponovno se napominje da je riječ o tužbi zbog smetanja posjeda i u ovome postupku koji je povodom takve tužbe vođen, tužitelj nije dokazao da bi do smetanja posjeda došlo 19. lipnja 2023. pa makar niti na opisani način iz petita tužbenog zahtjeva. Nasuprot tome sud je poklonio punu vjeru pri kazivanju upravo svjedoku ŽIT koji nije imao nikakvog razloga govoriti neistine pogotovo u dijelu u kojem je označio dane kada je primijetio aktivnosti u predmetnom stanu. KIT živi u stanu iznad stana u kojem su radovi izvođeni, iznad predmetnog stana. Kada se njegovom iskazu pridoda još i iskaz saslušane svjedokinje RI, a potom svjedoka T NI, VI, TI i MI, onda je više nego jasno da su promjene u predmetnom stanu, u kojem se suvlasnici tužitelj i TI, provođenje 09. i 10. lipnja 2023. Za razliku od iskaza saslušanih svjedoka, jedino u prilog tužitelju svjedoči njegova supruga, ĆI čijem kazivanju se ne može pokloniti vjera iz više razloga od kojih je sigurno najvažniji taj što je ona direktno zainteresirana za uspjeh svog supruga u ovoj parnici , a i iz razloga što je potpuno neuvjerljivo svjedočila o tome da je događaj prijavila policiji koja, po njenim riječima njenog supruga, nije učinila ama baš ništa. Svjedokinji ĆI i tužitelju je za napomenuti da policija nije ničije privatno poduzeće, policija bilježi svaki poziv i prijavu te obavezno mora naglasiti što je po prijavi napravila. U konkretnom slučaju tužitelj sudu nije dostavio potvrdu PU SD da bi događaj bio prijavljen pa sud zaključuje da takve prijave nije niti bilo. Summa summarum dan kada je na predmetnom stanu došlo do promjene zasigurno nije, kako to tuženik u tužbi tvrdi, 19. lipnja 2023., već je to, kako je to ranije i naglašeno 09. i 10. lipnja 2023. Tužitelj je, dakle, prekludiran u traženju posjedovne zaštite.

12. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. ZPP-a te je susljedno tome, a obzirom da je tuženika zastupao punomoćnik iz reda odvjetnika visina istog troška određena je primjenom Tbr.7.st.1.toč.2.alineje 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22,126/22 i 138/23) i u skladu sa pisanim popisom troška istoga. Tuženiku je za sve radnje u postupku obistinjen trošak u vidu jednokratne nagrade od 200 bodova koji bodovi su pomnoženi s iznosom od 2,00 € koliko iznosi vrijednost jednog boda te je tako dobiven iznos od 400,00 €. Tuženiku je priznat još i trošak 25% PDV- a ili iznos od 100,00 €. Matematičkom operacijom zbrajanja navedenih iznosa dobiven je iznos, tuženiku prouzročenog troška, 500,00 €, a kojeg će mu platiti tužitelj, kao stranka koja je postupak "izgubila".

13. Slijedom prednjih utvrđenja, a pozivom na naprijed navedene zakonske odredbe odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu, 19. studenog 2025.

SUDAC

Dunja Ljubičić

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi višem, županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

pun. tužitelja

pun. tuženika

u spis