Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2207/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Edvard Sušac, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Anlim Investments d.o.o., OIB: 32353434329, Split, Držićeva 16, koji zastupa punomoćnik Boris Bulj, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja prava služnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-4535/2019-32 od 9. lipnja 2025., u sjednici održanoj 19. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-4535/2019-32 od 9. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se kao pripadak povlasnoj nekretnini; Suvlasnički dio:168/636 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom stana oznake STAN 2 - dvoetažni stan koji se proteže u prizemlju i na I katu, a sastoji se od kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka, unutarnjeg stubišta, WC-a, ostave, dvije sobe i kupaonice korisne površine 75,41m2. Stanu pripadaju i parking mjesto br. 3, površine 11,59 m2, popločani vrt br. 1 površine 18,31 m2, zelena površina br. 1 površine 18,05 m2, zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom zemljišta, zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, povezanih temeljem odredbi čl. 68. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kao samostalna uporabna cjelina položena u stambenoj zgradi sagrađenoj na k. čest. [katastarska čestica] „STAMBENA ZGRADA, DVORIŠTE“ P=459 m2 „STAMBENA ZGRADA, [adresa]“ P=113 m2, „DVORIŠTE“ P=346 m2, Zk. Ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], pravo stvarne služnosti staze i kolnika na teret poslužnih nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] „PUT“ P=184 m2,, Zk. Ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i kat. čest. [katastarska čestica], „ORANICA“, P=198 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] u dijelu koji je u geodetskom vještvu BR PR-12/V/22 od prosinca 2022. opisan likom A označen točkama A-B-C-D-E-F-A, a koje vještvo predstavlja sastavni dio ove presude, bez naknade.
II. Utvrđuje se da će se pravo služnost izvršavati kao pristupni put definiran Lokacijskom dozvolom Splitsko dalmatinske županije, Upravni odjel za prostorno uređenje, klasa UP/I-350-05/08-01/0423 od 03.02.2009. te Izmjenom lokacijske dozvole klasa UP/I-350-05/11-01/0036 od 27.04.2011. te kao put definiran u geodetskom vještvu BR PR-12/V/22 od prosinca 2022. likom A, označen točkama A- B-C-D-E-F-A, a koje vještvo predstavlja sastavni dio ove presude.
III. Tuženiku se kao svagdašnjem vlasniku poslužnih nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] „PUT“ P=184 m2,, Zk. Ul. [broj ZK uloška], i kat. čest. [katastarska čestica], „ORANICA“, P=198 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] sve K. O. [katastarska općina], nalaže trpjeti da tužitelj kao svagdašnji vlasnik glasom ove presude u korist povlasne nekretnine, upiše uknjižbu prava stvarne služnosti staze i kolnika kao pripadnost i kao teret poslužnim nekretninama sukladno sadržaju iz točke II. tužbenog zahtjeva.
IV. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u roku od petnaest dana." (točka I. izreke).
1.1. Istom odlukom naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.687,50 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 9. lipnja 2025. do isplate (točka II. izreke).
2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispra., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači tako da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Odgovoru na žalbu nije podnesen.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj jer su izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječe same sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga navedenih u istoj i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost te odluke.
4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava stvarne služnosti staze i kolnika na teret poslužnih nekretnina oznake kat. čet. [katastarska čestica] "Put" površine 184 m2 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kat. čest. [katastarska čestica] "Oranica" površine 198 m2 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u korist suvlasničkog dijela povlasne nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] "Stambena zgrada, dvorište" zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i zahtjev za utvrđenje da će se to pravo služnosti izvršavati kao pristupni put definiran Lokacijskom dozvolom i izmjenom iste i prema geodetskom elaboratu, te zahtjev za upis tog prava u zemljišnu knjigu, a koji su zahtjevi pobliže označeni u izreci presude.
6. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrdio je sljedeće odlučno činjenično stanje:
- da je tužitelj vlasnik suvlasničkog dijela:168/636 koji je povezan s cjelinom stana oznake STAN", kojem pripadaju parking mjesto broj 2, popločani vrt broj 1 i zelena površina broj 1, a koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa] na kat. čest. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
- da je tuženik bio investitor predmetne zgrade, kao i vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] „PUT“ P=184 m2, Zk. Ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i kat. čest. [katastarska čestica], „ORANICA“, P=198 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],
- da je tuženik vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] „PUT“ P=184 m2,, Zk. Ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i kat. čest. [katastarska čestica],
- da je tužitelj pozivao tuženika da zaključe ugovor o uspostavi prava stvarne služnosti kolnika,
- da je tuženik tužitelju nudio cjelovito rješenje za sve stambene zgrade i suvlasnike povlasnih nekretnina, u vidu izrade geodetske podloge na temelju koje će se osnovati i upisati pravo stvarne služnosti kolnika, ali po dovršenosti preostalih stambenih zgrada,
- da su stranke više puta pokušavale spor riješiti mirnim putem, ali bezuspješno,
- da stranke u ugovoru o kupoprodaji nekretnine (kojim je tužitelj od tuženika kupio navedeni stan) nisu ugovorile postojanje prava stvarne služnosti staze i kolnika,
- da tužitelj nije posjedovao predmetni put, izvršavajući sadržaj služnosti kroz dvadeset godina,
- da tužitelj u postupku nije isticao da bi se radilo o nužnom prolazu,
- da iz iskaza svjedoka BC proizlazi kako je on u vrijeme kada se gradila zgrada u kojoj tužitelj ima stan bio voditelj radova za investitora pravnu osobu tuženika; da se tada gradilo sedam zgrada, jedno malo naselje i da tada put nije bio formiran, a za vrijeme gradnje da se put formirao jer su se u tu svrhu kupovale čestice; da je put formiran i ne može služiti ničemu drugome nego kao put i da svi suvlasnici navedenih zgrada da će tu imati i imaju pravo služnosti; da se na početku puta nalazi kapija koja se zaključava, a svi suvlasnici da su dobili ključeve; da su svi suvlasnici kasnije od odvjetnika dobili prijedlog ugovora kojim bi bila regulirana služnost puta, i to da je bilo 2017.; da tužitelj nije potpisao taj ugovor ali mu nije poznato zbog čega; da osim tužitelja ugovor nije potpisao njegov otac i GC; da je većina suvlasnika potpisala ugovor; da se o putu koji dovodi do kapije vode pregovori s Općinom Podstrana da isti put pripadne toj općini jer služi ne samo stanarima u ovih sedam zgrada već ga koriste i ostali stanovnici,
- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je stan opisan u tužbi stekao na temelju kupoprodajnog ugovora s tuženikom 2015.; da je ishodio upis prava vlasništva stana; da mu je u pogledu prava stvarne služnosti na teret nekretnine gdje se nalazi stan predočeno da će to malo drugačije izgledati oko zgrade; da u kupoprodajnom ugovoru ništa nije dogovoreno oko puta, a tuženik da je tada svim kupcima rekao da će to biti upisano; da je tuženik prije otprilike godinu i pol dana, a nakon što će protiv tuženika biti pokrenute tužbe, dostavio ugovore koji da on nije dobio, a da nije pristupio sklapanju ugovora jer je tuženik u to vrijeme rekao da je preko čestice gdje se nalazi zgrada u kojoj on ima stan, htio napraviti prolaz za tri parkirna mjesta i u tome smislu srušiti hidrant i još nešto, a kada da se to s njihove strane ispuni da bi onda tek bila uspostavljena tražena služnost prolaza,
- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za geodeziju Zdeslava Veig, proizlazi kako predmet spora predstavlja lik, na Skici Priloga 2, ožnačen kao lik A omeđen točkama ABCDEFA i lik B omeđen točkama CBGHIJKLMNC, te je zauzeo tehničko mišljenje kako bi minimalna širina kolnog pristupa trebala iznositi 3 m., koji je sukladan odredbama Prostornog plana Općine [adresa], a definiran je uz južnu i istočnu granicu obuhvata (uz granice izgrađenih čestica).
6.1. S obzirom na utvrđeno prvostupanjski je sud smatrao kako se u ovom slučaju nije ispunila nijedna od pretpostavki za zasnivanje prava stvarne služnosti kako je tužitelj traži, jer da postavljeni tužbeni zahtjev, kao ni okolnosti cijelog slučaja, ne predstavljaju zakonom predviđen temelj stjecanja prava stvarne služnosti u smislu odredbi članka 186. i 218. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/92., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08. i 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. – u daljnjem tekstu: ZVDSP). Pritom jer prvostupanjski sud naveo kako je tužitelj svoju nekretninu kupio temeljem kupoprodajnog ugovora u kojem nije ugovoreno postojanje služnosti na teret tuženikovih nekretnina pa tako ne postoji ni pravni posao na temelju kojeg bi tužitelj mogao osnovano tražiti utvrđenje prava stvarne služnosti, a jednako tako tužitelj ni u tužbi ni tijekom postupka nije tvrdio niti dokazivao da bi postojali materijalno pravni uvjeti propisani odredbom članka 224. ZVDSP-a, za donošenje odluke u izvanparničnom postupku o nužnom prolazu, zbog čega je odbio kao neosnovane tužbene zahtjeve tužitelja.
7. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog sud o neosnovanosti tužbenih zahtjeva tužitelja u cijelosti prihvaća i ovaj sud, s time što ni žalbenim navodima tužitelja nisu dovedeni u sumnju.
8. Naime, služnost je ograničeno stvarno pravo na nečijoj stvari koje ovlašćuje svojeg nositelja da se na određeni način služi tom stvari (poslužna stvar) ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik je dužan to trpjeti ili pak zbog toga glede nje nešto propuštati sukladno odredbi članka 174. stavka 1. ZVDSP-a.
8.1. Prema odredbi članka 218. stavku 1. ZVDSP-a, pravo služnosti može se osnovati na temelju pravnog posla vlasnika poslužne nekretnine, odluke suda ili druge vlasti ili samoga zakona.
9. Na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje služnosti osnivaju se prava služnosti izvođenjem iz vlasništva poslužne stvari, odnosno, iz pripadanja prava koje je poslužna stvar, a na način određen zakonom u smislu odredbe članka 219. stavka 1. ZVDSP-a.
10. Pravilno je prvostupanjski pobijanom presudom, na temelju utvrđenih činjenica, odbio postavljeni tužbeni zahtjev i zaključio da tužitelj nema pravo zahtijevati od tuženika kao vlasnika poslužne stvari da prizna i trpi njegovo pravo služnosti na dijelu poslužnih nekretnina oznake kat. čet. [katastarska čestica] "Put" površine 184 m2 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kat. čest. [katastarska čestica] "Oranica" površine 198 m2 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označenim likom A točkama A-B-C-D-E-F-A, a u korist suvlasničkog dijela povlasne nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] "Stambena zgrada, dvorište" zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] jer tužitelj nije dokazao da su se ispunili uvjeti za prihvaćanje takvog tužbenog zahtjeva iz citiranih odredbi.
10.1. Naime, iz činjeničnog supstrata tužbe proizlazi da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je vlasnik nekretnine, odnosno suvlasničkog dijela 168/636 etažno vlasništvo koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom i to stana oznake Stan 2
– dvoetažni stan, kojem stanu pripada i parking, popločani vrt i zelena površina u točno označenoj površini, sve stambena zgrada, [adresa], a tuženik da je investitor te zgrade koja je sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je izgrađena na temelju rješenja o uvjetima građenja i lokacijske dozvole, koja je sastavni dio tog akta o građenju, s time što je tuženik nakon gradnje ishodio i potvrdu o uporabi građevne, pri čemu tvrdi da su stranke očito nesmotrenošću propustile u kupoprodajnim ispravama utvrditi i opisati pripatkom etažnom vlasništvu i pravo prolaza staze i kolnika pristupnim putem koji svakodnevno koristi i što mu tuženika nikada nije branio.
11. S obzirom na to da je sud vezan za činjeničnu osnovu tužbe, a odredbom članka 2. stavkom 1. ZPP-a propisano je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva stavljenog u postupku, pa kako u ovom slučaju tužitelj ne traži osnivanje prava služnosti na temelju valjanog pravnog posla jer je nesporno da kupoprodajnim ugovorom iz 2015. kojim je tužitelj od tuženika kupio prethodno navedeni stan, nije tim ugovorom ugovoreno i stjecanje tražene služnosti, kojim bi se osnivalo pravo služnosti izvođenjem iz vlasništva poslužne stvari, odnosno, iz pripadanja prava koje je poslužna stvar, na način određen zakonom, sukladno odredbi članka 219. stavka 1. ZVDSP-a, a time i da bi se to pravo na nekretninama osnovalo uknjižbom toga prava u zemljišnoj knjizi kao teret na poslužnoj nekretnini, sukladno odredbi članka 220. stavka 1. ZVDSP-a, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da između stranaka nije ugovoreno na temelju pravnog posla postojanje služnosti na nekretninama tuženika.
11.1. Pri tome se ističe kako ZVDSP-a određuje više pravnih osnova stjecanja prava služnosti, među kojim osnovama se pravo služnosti može steći i na temelju samog zakona, a prema odredbi članka 229. ZVDSP-a stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. Imajući u vidu navedenu zakonsku odredbu, jasno je da se pravo služnosti dosjelošću osniva vršenjem posjeda prava služnosti kroz dvadeset godina.
12. Budući da tužitelj u tužbi tvrdi da svakodnevno prolazi spornim putem i da se tuženik tome ne protivi (što ne spore u svojim iskazima tužitelj i saslušani svjedok), to proizlazi da bi traženo pravo služnosti tužitelj temeljio i na dosjelosti, ali kako se u ovom slučaju nisu ispunili uvjeti za stjecanje prava služnosti ni dosjelošću iz citirane odredbe jer tužitelj kao suposjednik povlasne nekretnine nije dvadeset godina izvršavao sadržaj služnosti na poslužnim nekretninama tuženika, to je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je odbio tužbene zahtjeve tužitelja.
13. Na pravilnost pobijane odluke ne utječu ni žalbeni navodi tužitelja kojima se poziva na upravne akte donesene u upravnom postupku prije građenja stambene zgrade u kojoj je tužitelj kupio od tuženika stan (lokacijsku dozvolu, rješenje o građenju i dr.), kao što to ne utječe ne navod da je u ovom postupku trebalo utvrditi je li pristupni put definiran prema lokacijskoj dozvoli, odnosno posebnim uvjetima o građenju, kada je sud vezan predmetom spora, a to je u ovom slučaju prethodno navedeno utvrđenje prava služnosti staze i kolnika. Pritom se ističe da se na temelju tih upravnih akata ne može udovoljiti postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja i utvrditi da bi tužitelj pravo služnosti na predmetu spora stekao na temelju istih, kada to ne proizlazi ih tih upravnih akata. Za navesti je i to da iz stanja spisa i pobijane odluke proizlazi kako tuženik ne spori tužitelju pravo prolaza spornim dijelom njegovih nekretnina i da je nudio tužitelju sklapanjem ugovora kojim bi to svoje pravo služnosti tužitelj kao suvlasnik povlasne nekretnine upisao u zemljišnu knjigu, kao što je to ponuđeno i drugim stanarima kao suvlasnicima, a što je tužitelj odbio.
14. Ostali žalbeni navodi sadržajno su prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih utvrđenja i zaključaka, suprotnih svemu prethodno iznesenom.
15. Pravilno se i odluka o troškovima postupka temelji na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. stavka 1. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.).
16. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.
U Splitu 19. studenog 2025.
Predsjednica vijeća:
Arijana Bolanča