Poslovni broj: K-1623/2021-62
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mirku Aužini, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Eme Sremić, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog AL, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 1. i 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom privatne tužbe privatnog tužitelja HL od 27. srpnja 2021. te od 13. listopada 2021. koja je izmijenjena 16. rujna 2025., nakon održane javne rasprave 19. studenog 2025. u prisutnosti privatnog tužitelja HL, odvjetnice Hane Avdović u zamjenu za opunomoćenika privatnog tužitelja odvjetnika EL, optuženog AL i branitelja optuženog odvjetnika Mate Matića, dana 24. studenog 2025. objavio je, a 19. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Optuženi AL, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin A, rođen **.**.1949. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, sa završenim doktoratom iz ekonomskih znanosti, u mirovini, s mjesečnom mirovinom u iznosu od 2.000,00 eura, oženjen, otac jednog punoljetnog djeteta, supruga u mirovini s mjesečnom mirovinom od 1.850,00 eura, neosuđivan,
k r i v j e
što je
1) dana 29. travnja 2021. godine u 16:24 sati, u Zagrebu, s ciljem da naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja, iako mu on za to nije dao nikakvog povoda, privatnom tužitelju, putem elektroničke pošte poslao poruku u kojoj navodi: " HL već duže vrijeme razmišljam da li da te nazovem pravim imenom. Već sam ti u jednom mailu u prenesenom značenju rekao da si hijena. Sad pak razmišljam da te nazovem još gorim terminom recimo kao smeće?!?! Molim te nemoj me tjerati na to i molim da prekinemo sve komunikacije?"
dana 29. travnja 2021 godine, u 16:37 sati u Zagrebu, s ciljem da naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja, iako mu on za to nije dao nikakvog povoda, privatnom tužitelju, putem elektroničke pošte poslao poruku u kojoj navodi: "Sad ti ipak eksplicite kažem da si obično smeće i za me vise ništa ne znacis!"
dana 7. lipnja 2021. godine u 12:27 sati, u Zagrebu, s ciljem da naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja, iako mu on za to nije dao nikakvog povoda, NL i privatnom tužitelju, putem elektroničke pošte poslao poruku u kojoj navodi: " NL molim te izvještavaj me što se i kako događa s Uredom predsjednika i suradnjom, jer sam se našao zatečen s nekim stvarima zbog svoje neinformiranosti. Budući da tvoj šef HL ima kulturu mesoždera to jest hijene, daj ti pazi jer ipak dolaziš iz fine familije. Bok"
u razdoblju od dana 9. do 10. lipnja 2021., u nepoznato vrijeme sati, u Zagrebu, s ciljem da naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja, iako mu on za to nije dao nikakvog povoda, UL (iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]) putem mobilnog telefona poslao SMS sadržaja: "Daj malo razmisli jer ako tom malom pit bulu dozvoliš da manipulira i tebe će odjebati Vidis da se meni sveti s onom igrom sa dobiti On nema morala!!!", a koju SMS poruku je privatni tuženik zaprimio dana
10. lipnja 2021. u 09:13 h,
dakle, drugoga uvrijedio,
2) dana 16. srpnja 2021. godine u 08:18 sati, u Zagrebu, s ciljem da naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja, putem računalnog sustava sa e- mail adrese: [adresa elektroničke pošte] poslao e-mail UL na e- mail adresu: [adresa elektroničke pošte], i ALĐ na e- mail adresu: [adresa elektroničke pošte], te je poslao kopiju istog e-maila privatnom tužitelju HL na e- mail adresu: [adresa elektroničke pošte], a u kojem e-mailu je, znajući da iznesene činjenične tvrdnje nisu istinite, za privatnog tužitelja HL neistinito naveo:„Agron i ALĐ, Molim vas kao odgovorne partnere u firmi da me zaštitite od strvinarskih i terorističkih napada vaše partnera HL koji uznemirava moju obitelj,“
dakle, pred drugim za nekoga iznio neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti i ugledu, znajući da je neistinita,
čime je pod točkom 1) počinio produljeno kazneno djelo protiv časti i ugleda – uvredom - opisano i kažnjivo po članku 147. stavku 1. u svezi članka 52. KZ/11, a pod točkom 2) kazneno djelo protiv časti u ugleda – klevetom – opisano i kažnjivo po članku 149. stavak 1. KZ/11.
II. Na temelju članka 147. stavak 1. u svezi članka 52. KZ/11 optuženom AL se za kazneno djelo iz točke 1)
u t v r đ u j e
NOVČANA KAZNA OD 60 (ŠEZDESET) DNEVNIH IZNOSA
U VISINI DNEVNOG IZNOSA OD 38,33 EURA,
što ukupno iznosi 2.299,80 EURA
III. Na temelju članka 149. stavak 1. KZ/11 optuženom AL se za kazneno djelo iz točke 2)
u t v r đ u j e
NOVČANA KAZNA OD 100 (STO) DNEVNIH IZNOSA
U VISINI DNEVNOG IZNOSA OD 38,33 EURA,
što ukupno iznosi 3.833,00 eura
IV. Na temelju članka 51. u vezi s člankom 42. KZ/11 optuženi AL se
o s u đ u j e
NA JEDINSTVENU NOVČANU KAZNU
U IZNOSU OD 150 (STOPEDESET) DNEVNIH IZNOSA
U VISINI DNEVNOG IZNOSA OD 38,33 EURA,
što ukupno iznosi 5.749,50 eura
V. Na temelju članka 56. KZ/1 optuženom se i z r i č e
UVJETNA OSUDA
te se određuje da se jedinstvena novčana kazna na koju je osuđen neće naplatiti ako optuženi u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
VI. Na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11 optuženi je u slučaju opoziva uvjetne osude dužan novčanu kaznu platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti odluke o opozivu uvjetne osude.
VII. Na temelju članka 43. stavka 1. do 3. KZ/11 kada novčana nije u cijelosti ili djelomično plaćena u određenom roku, a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavka 7. KZ/11 ista će se naplatiti prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog Zakona, a ako se novčana kazna ne može niti prisilno naplatiti u roku od 3 mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamjeni s 2 sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 sati. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora.
VIII. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1.,
6. i 7. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 dalje: ZKP/08) optuženi AL dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura,a koje troškove je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude te troškove sudskomedicinskog vještačenja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem, kao i nužne izdatke privatnog tužitelja te nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatnog tužitelja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.
Obrazloženje
1. Privatni tužitelj HL putem opunomoćenika EL, odvjetnika iz [adresa] podigao je uvodno citiranu privatnu tužbu protiv optuženog AL, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 1. i 2. i dr. KZ/11.
2. Rješenjem ovog suda broj Kv-1356/23 od 8. siječnja 2024., spojeni su kazneni postupci koji se kod ovog suda vode protiv optuženog AL pod brojevima K-1623/21 i K-1900/21 te je određeno da će se provesti jedinstveni postupak pod brojem K-1623/21.
3. Optuženi AL pozvan da se očituje o osnovanosti privatne tužbe je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se privatnom tužbom stavljaju na teret.
4. U svojoj obrani iznesenoj na početku dokaznog postupka optuženi je naveo da ne spori da je napisao kako poruke tako i e-mail poruke koje su dio ove privatne tužbe, međutim kazao je da se ne osjeća krivim jer to nisu bile uvrede niti je na bilo koji način želio oklevetati privatnog tužitelja već je isključivo želio ukazati na njegovu osobnost, s time da je pojasnio kako je privatnog tužitelja primio u svoju firmu i to na prijedlog svoje supruge obzirom da je privatni tužitelj bio dobar student s time da se nije mogao sjetiti točno kada ga je primio u svoju firmu ali zna da je to bilo u vrijeme dok isti nije diplomirao. U 10 do 12 godina koliko je bio u njegovoj firmi privatnog tužitelja je odgojio u poslovnom smislu, međutim isti je odlučio napraviti karijeru te je skrivajući svoj karakter kroz cijelo ovo razdoblje pokušao na jedan monstruozan način da mu zabije nož u leđa i da se dočepa njegove firme tako da su se ove poruke isključivo odnosile na kvalifikaciju osobnosti privatnog tužitelja. Što se tiče navoda iz e-maila kojim ukazuje na terorističko ponašanje privatnog tužitelja kazao je da je on zvao njegovu kćer na telefon te je to kako poslovno tako i moralno nedopustivo odnosno da se privatni tužitelj obraća njegovoj obitelji vezano za vlastiti poslovni interes. Vezano za dio poruke u kojem je privatnom tužitelju naveo da je nezahvalno smeće ponovio je da ne osporava sadržaj poruka međutim tu poruku nije napisao da bi ga u javnosti kvalificirao na takav način već isključivo iz razloga što je njegova supruga predložila privatnog tužitelja da dođe u njegovu firmu, on ga je kroz cijelo razdoblje dok je radio podigao u poslovnom smislu a on se ponašao na način kako je gore opisao odnosno da se na monstruozan način želio dočepati njegove firme, s time da je upotrijebio i riječi strvinar ili hijena, te riječi su rečene u kontekstu svih zbivanja, upravo strvinar ili hijena kvalificira nekoga tko uzima nešto nezasluženo tako da privatnog tužitelja ni na koji način nije želio oklevetati već isključivo da mu ukaže na njegov karakter. Njemu ne pada na pamet da bez ikakvog opravdanog razloga piše takve stvari međutim ponovio je da osim ovog monstruoznog pokušaja uzimanja njegove firme da je privatni tužitelj uz privatne tužbe podnosio i građanske tužbe u kojima je tražio novac, međutim u sporu koji se vodi pred OGS-om odbijen je njegov tužbeni zahtjev, u prilog tome je priložio i presudu OGS P-6386/21 od 27. rujna 2024. s time da se radi o nepravomoćnoj presudi. Također smatra da su sve ove tužbe podnesene s namjerom da ga se uznemiri zbog teškog narušenog zdravstvenog stanja obzirom da je imao moždani udar, 3 operacije kralježnice s time da je dodao da njegova supruga danas zbog svega ovoga uopće ne spava jer se smatra odgovornom sve iz razloga što je ona privatnog tužitelja predložila da dođe u njegovu firmu. Optuženi je naveo da ne želi odgovarati na pitanja privatnog tužitelja ali da će odgovarati na pitanja suda. Na posebno pitanje suda je odgovorio da je poslao poruku NL koji je bio glavni asistent privatnog tužitelja u firmi, a to mu je poslao isključivo iz razloga da on zna što on (optuženi) misli o njegovom šefu. Također je poslao poruku UL koji se spominje u privatnoj tužbi, a radilo se o vanjskom suradniku koji je kasnije od njega otkupio firmu, a poslao mu je poruku iz razloga što je bio u procesu preuzimanja firme te da zna s kim ima posla. Na daljnje pitanje suda da malo detaljnije pojasni dio obrane u kojem je naveo da je privatni tužitelj na monstruozan način mu pokušao zabiti nož u leđa da se dočepa njegove firme odgovorio je da se radi o njegovom čitavom karakteru i njegovoj osobnosti. Naime, dok je u upravljačkom smislu privatnom tužitelju dopustio da upravlja firmom ista se skoro raspala te je došla do polu stečajnog stanja te se po njegovom sudu radilo o nezahvalnom i monstruoznom ponašanju od strane privatnog tužitelja jer je on njega tražio novac za ono što nije zaslužio te je sa tim novcima htio od njega otkupiti njegovu firmu, to je bila generalna ideja s time kada je kako privatnog tužitelja tako i cijelu upravu smijenio zbog ovakvog načina upravljanja nakon toga je došlo do traženja novca od strane privatnog tužitelja. Na daljnje pitanje suda da malo detaljnije pojasni strvinarske i terorističke napade koji uznemiravaju njegovu obitelj kako je to napisao u poruci od 16. srpnja 2021. odgovorio je da je privatni tužitelj zvao njegovu kćer na telefon, a zvao ju je upravo jer je on dugi niz godina bio dio obitelji te joj je u telefonskom razgovoru govorio da s njim ulazi u konflikte međutim da taj odnos između njega i privatnog tužitelja ne bi trebao imati nikakvog utjecaja na odnos između privatnog tužitelja i njegove kćeri. Privatni tužitelj je najmanje jedan put zvao njegovu kćer, zapravo nije ju zvao više od jedan put, nije zvao suprugu, a nakon podnesenih privatnih tužbi je njegova supruga privatnog tužitelja nazvala te ga izvrijeđala. Poruku tog sadržaja vezano za uznemiravanje njegove obitelji je poslao UL i ALĐ iz razloga da znaju s kim imaju posla jer su oni ostali u firmi, Rubinka je bila partner a Agron kupac firme. Njima je samo dao informaciju o ponašanju privatnog tužitelja, a misli da oni o tome nemaju nikakva osobna saznanja.
5. Tijekom dokaznog postupka pročitana je e-mail poruke od 29. travnja 2021. (list 4-5 spisa), e-mail poruka od 07. lipnja 2021. (list 6 spisa), SMS poruka od 10. lipnja
(list
spisa
), e-mail prepiska od 16. srpnja 2021. (list 55 spisa) i presuda OGS-a u Zagrebu broj P-6386/21 od 27. rujna 2024. (list 145-150 spisa), u svojstvu svjedoka je ispitan privatni tužitelj HL (list 154-156 spisa), a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (list 136-138 spisa).
6. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 3. ZKP/08 odbijeni su dokazni prijedlozi privatnog tužitelja da se u svojstvu svjedoka ispitaju UL i HLĐ obzirom da se navedenim dokazom neka važna činjenica ne bi mogla utvrditi prvenstveno imajući u vidu obranu optuženog i iskaz privatnog tužitelja vezano za sadržaj razgovora između privatnog tužitelja i kćeri optuženika, te nespornu činjenicu da je optuženi pisao predmetne poruke.
U odnosu na djelo pod točkom 1)
7. S obzirom na ovakvu obranu optuženog treba kazati da u odnosu na kazneno djelo iz točke 1) nije bilo sporno da je isti napisao četiri poruke koje su sadržane u činjeničnom opisu privatne tužbe.
8. Sporno je da li se radi o negativnom vrijednosnom sudu koji je podoban štetiti časti i ugledu privatnog tužitelja, te da li je optuženi postupao s ciljem da naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja.
9. Stoga, nakon što je utvrđeno da je optuženi napisao četiri poruke koje su sadržane u činjeničnom opisu iz točke 1) presude, sud je pristupio utvrđivanju da li se radi o negativnom vrijednosnom sudu.
10. Vrijednosni sud je osobna i subjektivna tvrdnja kojom nešto, u konkretnom slučaju nekog,označavamo kao dobrog ili lošeg, pozitivnog ili negativnog. Kazneno djelo uvede čini se iznošenjem negativnih vrijednosnih sudova pri čemu se postojanje uvrede ocjenjuje po objektivnom mjerilu, odnosno shvaćanjima prosječnog čovjeka koji se odnosi na kontekst izgovorene ili napisane riječi u nekoj sredini.
11. Po ocjeni suda izjave optuženog iz email poruke dana 29. travnja 2021. godine u 16:24 sati, u kojoj privatnom tužitelju govori da ga je već jednom nazvao hijenom, a sada da razmišlja da ga nazove još gorim terminom, i to smećem predstavlja negativni vrijednosni sud o osobnosti privatnog tužitelja. Naime, već sama činjenica da je optuženi privatnog tužitelja ranije nazvao hijenom, što po ocjeni suda označava bešćutnu, zlobnu osobu koja iskorištava tuđu nevolju za vlastitu korist, koja drugome zagorčava život ili ga dodatno unesrećuje, a da ga sada želi nazvati još gorim terminom, predstavlja negativni vrijednosni sud, a kada je to potkrijepio i nazivom „smeće” onda je razvidno da na taj način privatnog tužitelja prikazuje kao vrlo lošu osobu, pokvarenu, karakterno bezvrijednu, dok se riječ „smeće” kada se tom riječi označava neka osoba u našoj sredini uobičajeno upotrebljava u negativnom kontekstu te predstavlja općepoznati pojam kojim se nekog prikazuje negativno. Iz istih razloga se radi o negativnom vrijednosnom sudu i u odnosu na e-mail poruku od dana 29. travnja 2021 godine, u 16:37 sati u Zagrebu, u kojom je optuženi privatnom tužitelju kazao da mu sada eksplicite kaže da je obično smeće i da za njega više ništa ne znaci.
12. Nadalje, u odnosu na email poruku od dana 7. lipnja 2021. godine u 12:27 sati, koju je optuženi poslao, NL i privatnom tužitelju, a u kojoj navodi da privatni tužitelj ima kulturu mesoždera to jest hijene treba kazati da je sud već ranije, u točki 11. presude naveo što označava pojam hijena kada se njime označava neka osoba, odnosno da označava bešćutnu, zlobnu osobu koja iskorištava tuđu nevolju za vlastitu korist, koja drugome zagorčava život ili ga dodatno unesrećuje,a isto tako se često koristi kako bi se opisalo nekoga tko želi profitirati na tuđoj nesreći, odnosno osoba koja želi ostvariti svoj interes bez obzira na štetu koju može nanijeti drugima, a sinonimi za to bi bili strvinar, lešinar, pa kada se to poveže sa nazivom „kultura mesoždera” onda je razvidno da ga opisuje kao osobu nepristojnog, divljeg ponašanja, koja ne poštuje osnovna društvena pravila ponašanja i koja bi učinila sve da dođe do vlastitog cilja bez obzira na posljedice odnosno štetu koja iz takvog ponašanja može nastati drugim osobama, pa je razvidno da se radi o negativnom vrijednosnom sudu o osobnosti privatnog tužitelja.
13. Što se tiče SMS poruke koju je optuženi u razdoblju od dana 9. do 10. lipnja 2021., u nepoznato vrijeme sati poslao UL "Daj malo razmisli jer ako tom malom pit bulu dozvoliš da manipulira i tebe će odjebati Vidis da se meni sveti s onom igrom sa dobiti On nema morala!!!", a koju SMS poruku je privatni tuženik zaprimio dana 10. lipnja 2021. u 09:13 h, treba kazati da se također radi o negativnom vrijednosnom sudu o osobnosti privatnog tužitelja jer ga optuženi uspoređuje sa pit bullom, za kojeg je opće poznato da se smatra agresivnim, a agresija predstavlja ponašanje odnosno emocionalnu reakciju kojemu je u osnovi namjera da se nanese šteta, da se nekoga psihički ili fizički povrijedi, te predstavlja ponašanje koje nije kao pozitivno prihvaćeno u društvu, a isto tako negativni vrijednosni sud predstavlja kada se za nekoga kaže da nema morala, jer se time ta osoba prikazuje kao iskvarena, pokvarena, loša, nepoštena, čije je ponašanje u suprotnosti sa općeprihvaćenim društvenim normama.
14. Nazivi koje je optuženi upotrijebio za privatnog tužitelja, a koji su obrazloženi u prethodnim točkama predstavljaju subjektivan stav koji je svojim sadržajem negativan i nepovoljan za osobu o kojoj je izrečen, te su takvi nazivi svakako podobni štetiti vlastitom osjećaju vrijednosti privatnog tužitelja (čast) i njegovom pravu na priznanje vlastitog ljudskog dostojanstva od strane drugih u društvu (ugled), dakle nesporno je da se radi o uvredi.
15. Kako su dakle inkriminirani navodi nesporno izrečeni od stane optuženog za privatnog tužitelja, dok isti svakako predstavljaju vrijednosni sud, osobni stav i mišljenje optuženog, te je definitivno negativnog karaktera i kao takav podoban štetiti časti i ugledu privatnog tužitelja to je jasno da je optuženi svojim ponašanjem ostvario objektivna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela uvrede.
16. Optuženi je kazneno djelo počinio s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera, budući da je bio svjestan svoga djela i htio je radnju samog kaznenog djela kao svoju. Sama izravna namjera optuženog, odnosno njegova namjera da uvrijedi privatnog tužitelja, proizlazi iz izbora riječi kojima opisuje privatnog tužitelja, njegovu osobnost i ponašanje, a s obzirom da je evidentno da se gore obrazložene usporedbe nisu upotrijebile u pozitivnom kontekstu. Optuženi u svojoj obrani navodi kako nije želio nikoga uvrijediti već je isključivo želio ukazati na osobnost privatnog tužitelja zbog nesuglasica koje su nastale između njih, a koje se odnose na firmu gdje su radili, obzirom da optuženi smatra da je privatni tužitelj njemu zabio nož u leđa te se nezakonito htio dočepati njegove firme,a te riječi su rečene u kontekstu svih zbivanja, a upravo strvinar ili hijena kvalificira nekoga tko uzima nešto nezasluženo tako da je isključivo želio ukazati na karakter privatnog tužitelja.Međutim, po ocjeni suda, da optuženi nije namjeravao uvrijediti privatnog tužitelja, odnosno da je htio ukazati na njegov karakter zbog ponašanja unutar same firme, onda je mogao upotrijebiti bilo koje druge riječi iz kojih bi privatni tužitelj mogao shvatiti da ono što optuženi smatra da je on (privatni tužitelj) napravio nije primjereno, prihvatljivo, jer postoji neograničeni izbor riječi kojima bi tako nešto optuženi privatnom tužitelju mogao dati do znanja, a ne baš upotrijebiti one riječi za koje je ranije obrazloženo u kojem se kontekstu uobičajeno u društvu prihvaćaju i smatraju. Navedene poruke predstavljaju uvredljiv sadržaj, čega je optuženi kao potpuno poslovno sposobna osoba bio svjestan, te je isti svjestan značenja i sadržaja napisanog, navedene poruke je uputio privatnom tužitelju te jednu poruku UL koji ju je potom dostavio privatnom tužitelju, a iste je iznio s ciljem vrijeđanja i omalovažavanja privatnog tužitelja. Navedene riječi su mogle škoditi časti i ugledu privatnog tužitelja, a optuženi je bio svjestan u trenutku kada ih je napisao, da su ove riječi objektivne podobne škoditi časti i ugledu privatnog tužitelja.
17.Svijest o protupravnost u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženog, zbog čega je sud utvrdio da je optuženi upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja produljenog kaznenog djela uvrede iz članka 147. stavka 1. u svezi članka 52. KZ/11 za koje je oglašen krivim.
17. Naime, optuženom se u odnosu na točku 1) presude stavljalo na teret da je počinio četiri kaznena djela uvrede iz članka 147. stavak 1. KZ/11, međutim ovdje treba kazati kako sud sukladno odredbi članka 449. stavak 2. ZKP/08 nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj ocjeni djela, ali optuženika ne može proglasiti krivim za kazneno djelo teže od onog koje mu je privatnom tužbom stavljeno na teret. Naime, po ocjeni suda radnje optuženog koje su opisane pod točkama 1), 2) 3) i 4) privatne tužbe od 27. srpnja 2021. treba pravno označiti kao jedno produljeno kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavak 1. u svezi članka 52. KZ/11. Prema članku 52. stavku 1. KZ/11 za počinjenje produljenog kaznenog djela potrebno je da počinitelj s namjerom izvrši više odvojenih radnji u prirodnom smislu, tako da se može zaključiti da one čine logičnu cjelinu, zatim da se tim radnjama ostvari biće istog ili istovrsnih kaznenih djela, što je u ovom predmetu slučaj zato što se radi o radnjama koja imaju obilježja kaznenog djela uvrede iz članka 147. stavak 1. KZ/11. Također je potrebno da te radnje s obzirom na njihovu vremensku i prostornu povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu, a sve radnje su počinjene u razdoblju od 29. travnja 2021. do 10. lipnja 2021. što ih čini vremenski povezanim te su sve počinjene na području Grada Zagreba, što ih čini prostorno povezanim, a također su sve radnje poduzete s isti ciljem, odnosno namjerom da se povrijedi časti i ugled privatnog tužitelja, odnosno postupanje optuženog je rezultat jedinstvene namjere koje svoju podlogu ima u međusobno narušenim poslovnim odnosima.
U odnosu na djelo pod točkom 2)
18. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 2) treba kazati da nije bilo sporno da je optuženi dana 16. srpnja 2021. godine u 08:18 sati, u Zagrebu, putem računalnog sustava sa e- mail adrese: [adresa elektroničke pošte] poslao e-mail UL na e- mail adresu: [adresa elektroničke pošte], i ALĐ na e- mail adresu: [adresa elektroničke pošte], te je poslao kopiju istog e-maila privatnom tužitelju HL na e- mail adresu: [adresa elektroničke pošte], a u kojem e-mailu je za privatnog tužitelja HL naveo:„ UL i ALĐ, Molim vas kao odgovorne partnere u firmi da me zaštitite od strvinarskih i terorističkih napada vaše partnera HL koji uznemirava moju obitelj“.
19. Sporno je da li se u konkretnom slučaju radi o neistinitim činjeničnim tvrdnjama koje su podobne šteti časti u ugledu privatnog tužitelja, te da li ih je optuženi iznio znajući da su neistinite.
20. Optuženi je u svojoj obrani, ne osporavajući sadržaj email poruke kao niti činjenicu da ju je on poslao, naveo kako je privatnog tužitelja primio u svoju firmu i to na prijedlog svoje supruge obzirom da je privatni tužitelj bio dobar student. U 10 do 12 godina koliko je bio u njegovoj firmi privatnog tužitelja je odgojio u poslovnom smislu, međutim isti je odlučio napraviti karijeru te je skrivajući svoj karakter kroz cijelo ovo razdoblje pokušao na jedan monstruozan način da mu zabije nož u leđa i da se dočepa njegove firme. Što se tiče navoda iz e-maila kojim ukazuje na terorističko ponašanje privatnog tužitelja kazao je da je on zvao njegovu kćer na telefon te je to kako poslovno tako i moralno nedopustivo odnosno da se privatni tužitelj obraća njegovoj obitelji vezano za vlastiti poslovni interes. Na daljnje pitanje suda da malo detaljnije pojasni dio obrane u kojem je naveo da je privatni tužitelj na monstruozan način mu pokušao zabiti nož u leđa da se dočepa njegove firme odgovorio je da se radi o njegovom čitavom karakteru i njegovoj osobnosti. Naime, dok je u upravljačkom smislu privatnom tužitelju dopustio da upravlja firmom ista se skoro raspala te je došla do polu stečajnog stanja te po njegovom sudu se radilo o nezahvalnom i monstruoznom ponašanju od strane privatnog tužitelja jer je on njega tražio novac za ono što nije zaslužio te je sa tim novcima htio od njega otkupiti njegovu firmu, to je bila generalna ideja s time kada je kako privatnog tužitelja tako i cijelu upravu smijenio zbog ovakvog načina upravljanja nakon toga je došlo do traženja novca od strane privatnog tužitelja. Na daljnje pitanje suda da malo detaljnije pojasni strvinarske i terorističke napade koji uznemiravaju njegovu obitelj kako je to napisao u poruci od 16. srpnja 2021. odgovorio je da je privatni tužitelj zvao njegovu kćer na telefon, a zvao ju je upravo jer je on dugi niz godina bio dio obitelji te joj je u telefonskom razgovoru govorio da s njim ulazi u konflikte međutim da taj odnos između njega i privatnog tužitelja ne bi trebao imati nikakvog utjecaja na odnos između privatnog tužitelja i njegove kćeri. Privatni tužitelj je najmanje jedan put zvao njegovu kćer, zapravo nije ju zvao više od jedan put, nije zvao suprugu, a nakon podnesenih privatnih tužbi je njegova supruga privatnog tužitelja nazvala te ga izvrijeđala. Poruku tog sadržaja vezano za uznemiravanje njegove obitelji je poslao UL i ALĐ iz razloga da znaju s kim imaju posla jer su oni ostali u firmi, Rubinka je bila partner a Agron kupac firme. Njima je samo dao informaciju o ponašanju privatnog tužitelja, a misli da oni o tome nemaju nikakva osobna saznanja.
21. Privatni tužitelj je u svom iskazu naveo da sve što je optuženi rekao u svojoj obrani je njegova gluma i manipulacija s time da vezano za dio obrane u kojem je naveo da je htio uzeti njegov novac je kazao da postoji pisana dokumentacija odnosno e-mail poruka u kojoj sam optuženi navodi da mu je dužan isplatiti dobit. Što se tiče kupnje firme želio je pojasniti cjelokupni kontekst odnosno da je firmu odbio kupiti po cijeni i uvjetima kako je to predložio optuženi te je nakon toga krenulo njegovo maltretiranje. Firmu nije želio kupiti jer je optuženi tražio nerealan iznos, on mu se zahvalio na ponudi, istu je odbio i to iz razloga što nije imao novac koji je tražio optuženi a pored toga što je smatrao da firma toliko ne vrijedi. Naveo je da je nakon toga počeo napad na njega, a to maltretiranje je trajalo više godina. Kada je optuženi pokušao prodati firmu on se radi izbjegavanja konflikta povukao sa pozicije direktora nakon čega je tu poziciju preuzeo optuženi te se on (privatni tužitelj) povukao upravo jer nije htio biti dio procesa prodaje s time da je u firmi ostao kao manjinski partner te na takav način nije nikako mogao našteti firmi niti procesu same kupoprodaje. Vezano za dio obrane u kojem je optuženi naveo da je sa njegovim novcima htio otkupiti firmu kazao je da se to odnosi na iznos od pišljivih 30.000,00 eura, odnosno nešto manje jer se radilo o iznosu od 200.000,00 kuna i to na dio neisplaćene dobiti. Inicijalna ideja je bila da on firmu kupi zajedno sa još jednim partnerom koji je radio u firmi međutim od tog posla nije bilo ništa. Što se tiče pozivanja optuženikove kćeri H točno je da ju je zvao te je s njom imao jako dobar odnos te bi u međusobnim razgovorima komentirali politička zbivanja te u međusobnim razgovorima nikada nisu spominjali poslovni odnos sa njenim ocem, međutim kada je vidio u kojem smjeru idu stvari s optuženim odlučio je nazvati E te joj je prilikom telefonskog razgovora kazao da će protiv njezinog oca morati pokrenuti neke pravne aktivnosti, da se sve zakuhalo te da ne vidi drugačiji način za rješavanje problema, isto tako joj je kazao da ne bi volio da ta činjenica poremeti njihov odnos, pri tome misli na E. Ona mu je u tom razgovoru kazala da ne zna što je radio s njezinim ocem u poslovnom smislu te da učini ono što misli da je najbolje te je nakon podnošenja tužbe došlo do prekida njihove komunikacije. E je zvao samo jedan put, imajući u vidu sadržaj njihovog razgovora, istu nije uznemirivao niti terorizirao, a E poznaje još od fakultetskih dana, više su komunicirali putem društvenih mreža i raspravljali o raznim temama nego što su se vidjeli uživo. Poruke koje je pisao optuženi predstavljaju isključivo želju da se njemu našteti s time da je ALĐ bila partner u firmi već kada je došao u firmu te je na tom mjestu ostala do svoje mirovine te smatra da optuženi nije osoba koja bi drugim osobama pa tako i njoj trebala objašnjavati tko je kakav prvenstveno imajući u vidu da su zajedno radili 10 godina, a što se tiče Agrona njegov interes je bio da kupi firmu, već je naprijed naveo razloge zbog kojih nije on (privatni tužitelj) htio kupiti firmu te je zapravo jedva čekao da dođe novi vlasnik i da mogu svi zajedno nastaviti normalno raditi bez ikakvog mobbinga te su ove poruke izraz optuženikove zloće da omalovaži njegovu karijeru. Naveo je kako je sve u svojoj karijeri izgradio svojim radom, trudom te je to već ranije bilo prepoznato pa je to bio razlog što je došao u optuženikovu firmu te je sa svojim radom i zalaganjem doprinio samom razvoju firme.
22. Imajući u vidu obranu optuženog i iskaz privatnog tužitelja razvidno je da između njih postoje nesuglasice i narušeni poslovni odnosi, koji nisu predmet odlučivanja u ovom postupku, već je predmet odlučivanja činjenična tvrdnja „ UL i ALĐ, Molim vas kao odgovorne partnere u firmi da me zaštitite od strvinarskih i terorističkih napada vaše partnera HL koji uznemirava moju obitelj,“ kojom optuženi imputira privatnom tužitelju poduzimanje više radnji (obzirom da spominje napade-množinu) prema članovima njegove obitelji, koji poprimaju oblike terorizma i strvinarskih napada, što bi svakako značilo višekratne, ustrajne, intenzivne napade kako bi privatni tužitelj ostvario svoj cilj, pri tome ne birajući sredstva, a koji napadi premašuju uobičajeni obrazac uznemiravanja zbog čega je optuženi primoran tražiti zaštitu od poslovnih partnera privatnog tužitelja, iz čega bi proizlazilo da se radi o napadima koji svoju podlogu imaju u narušenim poslovnim odnosima optuženog i privatnog tužitelja.
23. Privatni tužitelj u svom iskazu ne osporava da je nakon pogoršanja odnosa sa optuženim stupio u kontakt sa kćerkom optuženog, međutim pojasnio je da je istu nazvao samo jednom, i to iz razloga što se znaju još od fakultetskih dana, što su često razgovarali o raznim temama, te je istu nazvao kako bi joj kazao da će protiv njezinog oca morati poduzeti neke pravne radnje te da ne bi volio da ta činjenica poremeti njihov odnos. Optuženi također u svojoj obrani navodi kako privatni tužitelj nije u niti jednom navratu zvao njegovu suprugu, već da je samo jednom (jednako kao što to navodi privatni tužitelj) nazvao njegovu kćer te da je to kako poslovno tako i moralno nedopustivo odnosno da se privatni tužitelj obraća njegovoj obitelji vezano za vlastiti poslovni interes. Na daljnje pitanje suda da malo detaljnije pojasni strvinarske i terorističke napade koji uznemiravaju njegovu obitelj kako je to napisao u poruci od 16. srpnja 2021. odgovorio je da je privatni tužitelj zvao njegovu kćer na telefon, a zvao ju je upravo jer je on dugi niz godina bio dio obitelji te joj je u telefonskom razgovoru govorio da s njim ulazi u konflikte međutim da taj odnos između njega i privatnog tužitelja ne bi trebao imati nikakvog utjecaja na odnos između privatnog tužitelja i njegove kćeri.
24. Imajući u vidu naprijed navedeno onda je razvidno kako optuženi u svojoj obrani, tako i privatni tužitelj u svom iskazu navode da je privatni tužitelj samo u jednom navratu nazvao kćer od optuženog te joj priopćio kako između njega i optuženog postoje nesuglasice koje će rješavati pravnim putem, međutim sud je utvrdio da je privatni tužitelj nazvao kćer od optuženog zbog ranijeg dugogodišnjeg poznanstva sa istom, obzirom da se radi o osobi s kojom je razgovarao o raznim temama, te je očigledno da su bili u prijateljskim odnosima, a to proizlazi iz same obrane optuženog koji je naveo da je privatni tužitelj bio dio obitelji. Osim što je sud utvrdio da se radilo o jednom pozivu, što samim time znači da otpada množina (napadi) što optuženi navodi u predmetnoj email poruci, sud je iz obrane optuženog koja je u skladu sa iskazom privatnog tužitelja utvrdio da privatni tužitelj u razgovoru sa optuženikom kćeri nije vršio nikakav pritisak, upućivao uvrede, prijetnje, nasilno se ponašao, pa čak niti da je ulazio u detalje spora između optuženog i njega, već da je samo optuženikovu kćer obavijestio o tome da će protiv njezinog oca poduzeti određene pravne radnje, ali da joj je to nagovijestio isključivo kako bi pokušao sa istom zadržati prijateljski odnos, nadajući se da činjenica poduzimanja određenih pravnih radnji protiv njezinog oca neće utjecati na njihov odnos. Imajući u vidu da se radilo samo o jednom pozivu privatnog tužitelja prema optuženikovoj kćeri, čiji sadržaj nikako ne predstavlja uznemiravanje, niti bilo kakav oblik prijetnje, uvrede, prisile, nasilnog ponašanja privatnog tužitelja, već da je privatni tužitelj nastojao sa kćeri optuženog zadržati dugogodišnje prijateljstvo, svjestan da isto može biti poremećeno zbog poduzimanja pravnih radnji protiv njezinog oca, a da pri tome nije niti ulazio u detalje spora sa njezinim ocem, već se samo fokusirao na očuvanje prijateljstva onda je razvidno da se nije radilo o nikakvim strvinarskim i terorističkim napadima privatnog tužitelja niti uznemiravanju optuženikove obitelji.
25. Sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju radilo o neistinitoj činjeničnoj tvrdnji koja je podobna štetiti časti i ugledu privatnog tužitelja jer je ista iznesena pred dvije osobe koje su poslovno povezane kako sa privatnim tužiteljem, tako i optuženim, a privatnog tužitelja se upravo u kontekstu neriješenog poslovnog odnosa sa optuženim pred njegovim poslovnim partnerima prikazuje na način da zbog narušenih poslovnih odnosa sada vrši napade i uznemirava obitelj optuženika, a radi se o napadima koji premašuju okvire uobičajenog uznemiravanja zbog čega je optuženi primoran tražiti zaštitu od poslovnih partnera privatnog tužitelja i to na način da pokušaju na njega utjecati i tako ga zaštite o daljnjih nasrtaja privatnog tužitelja. Obzirom da je optuženi znao da je privatni tužitelj samo u jednom navratu nazvao njegovu kćer, da nije kontaktirao druge članove njegove obitelji, da je privatni tužitelj u tom jedinom telefonskom razgovoru sa njegovom kćerkom istoj samo kazao da postoje neriješena pitanja između njega i njezinog oca, ne ulazeći u detalje, ali da taj odnos ne bi trebao imati nikakvog utjecaja na odnos između privatnog tužitelja i njegove kćeri, onda je razvidno da je optuženi kada je za privatnog tužitelja naveo da vrši strvinarske i terorističke napade i da uznemirava njegovu obitelj i da zbog toga traži zaštitu od poslovnih partnera privatnog tužitelja, znao da iznosi neistinitu činjeničnu tvrdnju.
26. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, razvidno je da je optuženi ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 1. KZ/11 obzirom da se radi o neistinitoj činjeničnoj tvrdnji koju je optuženi iznio pred drugim i to u emailu koji je upućen UL i ALĐ, a koja je podobna štetiti časti i ugledu privatnog tužitelja, što je naprijed obrazloženo.Uz navedena objektivna obilježja, optuženi je ostvario i subjektivna obilježja kaznenog djela obzirom da je postupao s izravnom namjerom, budući da je bio svjestan svoga djela i htio je radnju samog kaznenog djela kao svoju. Iz navedenog sud nalazi da je optuženi bio svjestan da ono što iznosi nije istina, a također je bio svjestan da su ovakvi navodi podobni škoditi časti i ugledu onoga za koga se iznose, no unatoč svom znanju i svijesti, on postupa na terećeni način, čime ostvaruje i subjektivno obilježje kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 1. KZ/11.
27. Svijest o protupravnost u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženog, zbog čega je sud utvrdio da je optuženi upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 1. KZ/11 za koje je oglašen krivim.
28. Optuženom je ispravljenom privatnom tužbom stavljeno na teret kazneno djelo iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11 i to na način da se samo u zakonskom opisu navodi kako je djelo počinjeno putem računalnog sustava pa da je zbog toga postalo pristupačno većem broju osoba. Međutim, sud je utvrdio, a što nije bilo niti sporno da je optuženi email sa predmetnom neistinitom činjeničnom tvrdnjom poslao samo na dvije email adrese, konkretno UL i ELĐ, pa je neistinita činjenična tvrdnja postala pristupačna samo UL i ELĐ, a dvije osobe u svakom slučaju ne predstavljaju „veći broj osoba” zbog čega je sud izmijenio zakonski opis na način da je ispustio dio „a pri tome je djelo počinjeno putem računalnog sustava, na način zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba”, te je izmijenio pravnu kvalifikaciju sukladno ranijim utvrđenjima te optuženog proglasio krivim za kazneno djelo iz članka 149. stavak 1. KZ/11.
29. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.
30. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio njegovu kaznenu i prekršajnu neosuđivanost, kako prije tako i nakon počinjenja predmetnih kaznenih djela, protek vremena od njihovog počinjenja, narušeno zdravstveno stanje, dok otegotnih okolnosti sud nije našao. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i propisanu kaznu za kazneno djelo iz članka 147. stavak 1. KZ/11, kao i da se radi o produljenom kaznenom djelu unutar kojeg je optuženi poduzeo četiri radnje, kao što je uzeo u obzir propisanu kaznu za kazneno djelo iz članka 149. stavak 1. KZ/11.
31. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima su djela počinjena, optuženom utvrdio pojedinačne novčane kazne, i to od 60 dnevnih iznosa za kazneno djelo iz članka 147. stavak 1. u svezi članka 52. KZ/11 te od 100 dnevnih iznosa za kazneno djelo iz članka 149. stavak 1. KZ/11 te ga primjenom pravila o odmjeravanju kazne za kaznena djela u stjecaju osudio na jedinstvenu novčanu kaznu od 150 dnevnih iznosa, ali je potom optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se jedinstvena novčana kazna na koju je osuđen neće naplatiti ako u roku od 3 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom kojom se izrečena novčana kazna neće naplatiti ako u vremenu provjeravanja ne počini novo kazneno djelo može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženog, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Sud je pri tome vodio računa kako se radi o osobi starosti 76 godina, koja je kazneno i prekršajno neosuđivana, kako prije tako i nakon počinjenja djela, s time da je od počinjenja djela proteklo više od 4 godine, što ukazuje kako je njegov dosadašnji život bio usklađen sa pozitivnopravnim propisima i općeprihvaćenim normama ponašanja, slijedom čega je ocjena suda da će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženom. U odnosu na visinu dnevnog iznosa, čija se visina utvrđuje uzimajući u obzir počiniteljeve prihode i imovinu te prosječne troškove nužne za uzdržavanje počinitelja i njegove obitelji, sud je utvrdio da optuženi ostvaruje mirovinu od 2.000,00 eura, kao i da mu supruga ostvaruje mirovinu od 1.800,00 eura što znači da oboje pridonose za uzdržavanje obitelji, pri čemu je sud vodio računa i o prosječnim troškovima za uzdržavanje optuženog i članova njegove obitelji, uvažavajući i njegovo teško narušeno zdravstveno stanje, s time da se uzimaju samo oni troškovi koji su nužni za uzdržavanje, pa je sud na temelju slobodne procjene obzirom bi utvrđivanje stvarne visine troškova nužnih za uzdržavanje optuženog i članova njegove obitelji bilo povezano s nerazmjernim teškoćama utvrdio da isti iznose 1.700,00 eura, te da optuženi i njegova supruga zajednički, u jednakim dijelovima doprinose za uzdržavanje obitelji, svaki po 850 eura, pa kada se od počiniteljevih prihoda oduzmu prosječni dnevni troškovi u njegovom dijelu (2.000,00 eura – 850,00 eura =1.150,00 eura) sud je utvrdio da dnevni iznos optuženika iznosi 38,33 eura (1.150,00 eura /30 dana), dok je broj dnevnih iznosa utvrđen na temelju svih olakotnih i otegotnih okolnosti koje su uzete u obzir prilikom odmjeravanja kazne, a koje su prethodno obrazložene, osim onih koje se odnose na imovinske prilike počinitelja.Tako je sud i došao do ukupnog iznosa jedinstvene novčane kazne od 5.749,50 eura (150 dnevnih iznosa x 38,33 eura), a optuženom je sukladno odredbama KZ/11 određen rok od šest mjeseci za plaćanje novčane kazne, ali samo u slučaju da dođe do odluke suda o opozivu uvjetne osude, a koji rok bi onda tekao od pravomoćnosti te odluke o opozivu, a sud ga smatra primjerenim visini novčane kazne, te Zakonom propisanom roku od trideset dana do šest mjeseci. Optuženi je također upozoren o načinu naplate i zamjeni, a ukoliko novčana kazna ne bude plaćena u ostavljenom mu roku, ali samo ako bi došlo do opoziva uvjetne osude.
32. Sud je primijenio Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela, obzirom da je kasnijim izmjenama Kaznenog zakona (Narodne novine br. 84/21, 144/22, 144/23, 36/24 i 136/25) povišen minimalni dnevni iznos sa 20,00 kuna/2,65 eura na 5,00 eura.
33. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1., 6. i 7. ZKP/08 optuženom je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, i to u paušalnom iznosu od 300,00 eura te troškove sudskomedicinskog vještačenja, koji iznos će biti određen posebnim rješenjem, pri čemu je sud uzeo u obzir da optuženi prima mjesečnu mirovinu od 2.000,00 eura, da mu supruga prima mirovinu od 1.800,00 eura i doprinosi za zajedničko uzdržavanje, da nema obvezu plaćanja najma, da je u ovom postupku angažirao izabranog branitelja, te visinu zatraženog troška vještaka (389,55 eura), slijedom čega je ocjena suda da ovim iznosom neće biti dovedena u pitanje njegova osnovna životna egzistencija i egzistencija njegove obitelji, s time da je troškove postupka dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Također, optuženi je dužan naknaditi nužne izdatke privatnog tužitelja i nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatnog tužitelja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.
U Zagrebu, 19. studenog 2025.
S u d a c:
Mirko Aužina
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.
DNA:
1. privatni tužitelj HL, [adresa]
2. opunomoćenik privatnog tužitelja odvjetnik Kruno Knežević
3. optuženi AL, [adresa]
4. branitelj optuženog odvjetnik Mate Matić.