REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-1170/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja Vodovod Grada Vukovara d.o.o., Vukovar, Jana Bate 4, OIB: 95863787953, kojeg zastupa punomoćnik Danijel Kardum, odvjetnik iz Zagreba, Jarnovićeva 17 J, protiv prvotuženika FOND ZA OBNOVU I RAZVOJ GRADA VUKOVARA, Vukovar, Josipa Jurja Strossmayera 14A, OIB: 32997192616 i drugotuženika HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Zagreb, Margaretska ulica 3, OIB: 02958272670, radi utvrđenja i isplate (vps. 5.006,39 EUR), nakon održane glavne rasprave zaključene 11. rujna 2025. u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnice drugotuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog drugotuženika s danom objave 19. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da postoji pravo tužitelja VODOVOD GRADA VUKOVARA d.o.o., Jana Bate 4, 32000 Vukovar, OIB: 95863787953, na povrat 50 % uplaćenih doprinosa za zdravstveno osiguranje bez novčanog ograničenja, na temelju članka 23. stavka 2. Zakona o obnovi i razvoju grada Vukovara.
II. Nalaže se prvotuženiku da na ime povrata 50 % uplaćenih doprinosa za zdravstveno osiguranje tužitelju isplati iznos od 5.006,39 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 29. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata preko stope dosuđene točkom II. izreke ove presude.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj predlaže drugotuženiku solidarno s prvotuženikom na ime povrata 50 % uplaćenih doprinosa za zdravstveno osiguranje tužitelju isplatiti iznos od 5.006,39 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 29. srpnja 2022. do isplate.
V. Nalaže se prvotuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 19. studenoga 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
VI. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 9,81 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
VII. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev da mu drugotuženik solidarno s prvotuženikom naknadi troškove ovog parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome, a obrazlažući pravo na povrat 50 % uplaćenih doprinosa za zdravstveno osiguranje, kako tužitelj od dana stupanja na snagu Zakona o obnovi i razvoju Grada Vukovara (Narodne novine broj: 44/01, 90/05, 80/08, 38/09 i 148/13), odnosno od 24. svibnja 2001., kao poslodavac na području Grada Vukovara te obveznik plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje, ostvaruje pravo na posebnu poticajnu mjeru iz čl. 23. st. 2. Zakona o obnovi i razvoju Grada Vukovara. Nadalje, tužitelj se poziva na odredbe čl. 3, čl. 4., čl. 5. i čl. 6. trenutno važećeg podzakonskog propisa odnosno Naputka o ostvarivanju prava na povrat 50% uplaćenih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje koji uplate poslodavci sa sjedištem, odnosno prebivalištem na području [adresa] i Grada Iloka te Općina Tovarnik i [adresa], na odredbe čl. 20. Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za razdoblje od 2003.-2019. te na odredbe Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za razdoblje od 2020.-2023. kojim je propisano da će se doprinosi za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti i obvezno zdravstveno osiguranje koji su uplaćeni za osiguranike prema članku 23. Zakona o obnovi i razvoju Grada Vukovara (Narodne novine broj: 44/01., 90/05., 80/08., 38/09. i 148/13.) i Odluci Vlade Republike Hrvatske o primjeni poticajnih mjera na području Grada Iloka, Općine Tovarnik i Općine Lovas (Narodne novine broj: 24/02.), vratiti poslodavcima sa sjedištem odnosno s prebivalištem na području [adresa] te [adresa] i [adresa] na teret financijskog plana Fonda za obnovu i razvoj grada Vukovara. Slijedom navedenog, tužitelj navodi kako je jasno da sukladno važećim propisima, odnosno temeljem čl. 23. st. 2. Zakona o obnovi i razvoju Grada Vukovara ostvaruje pravo na posebnu poticajnu mjeru odnosno povrat 50% uplaćenih doprinosa za zdravstveno osiguranje, bez ikakvih novčanih ograničenja te je isto pravo uspješno ostvarivao sve do 2019. godine. U odnosu na povredu prava na povrat 50 % uplaćenih doprinosa za zdravstveno osiguranje, tužitelj navodi u bitnome kako su mu prvo i drugotuženik povrijedili to pravo s obzirom da su mu neosnovano uskratili isplate u visini polovice plaćenih doprinosa za zdravstveno osiguranje, a na koje isti ima pravo temeljem Zakona o obnovi i razvoju grada Vukovara. Naime, tužitelj je 29. lipnja 2022. podnio drugotuženiku zahtjev za ostvarivanje prava na povrat uplaćenih doprinosa za mjesec svibanj 2022. godine od 23. lipnja 2022. u iznosu od 38.169,83 kn te korekciju navedenog zahtjeva od 12. listopada 2022. u iznosu od 37.720,62 kn (5.006,39 EUR), a koji mu iznos do današnjeg dana nije isplaćen. Nadalje, tužitelj ističe kako predmetni povrat 50% doprinosa za zdravstveno osiguranje predstavlja posebnu poticajnu mjeru iz čl. 23. st.2. Zakona o obnovi i razvoju Grada Vukovara, a koji Zakon jedini regulira predmetnu mjeru. Unatoč navedenom, tuženici navedenu poticajnu mjeru tumače i tretiraju kao državnu potporu, odnosno potporu male vrijednosti te ju neosnovano nastoje podvesti pod Zakon o državnim potporama, a posljedično tome i pod odredbu Uredbe Europske Komisije kojom se limitira iznos državne potpore. Dakle, zbog pogrešnog postupanja tuženika, faktično stanje nije onakvo kakvo bi trebalo biti temeljem Zakona, pa je stoga tužitelj podnio predmetnu tužbu. Tužitelj u tužbi nadalje prikazuje kronologiju postupanja u vezi s odredbom čl. 23. Zakona o obnovi i razvoju grada Vukovara navodeći u bitnome kako navedena posebna poticajna mjera, a kojom se potiče razvoj malih odnosno srednjih trgovačkih društava, nije prestala važiti pristupom Republike Hrvatske u Europsku uniju, odnosno ista je trenutno na snazi. U svrhu uređenja načina i postupka ostvarivanja prava na povrat 50% uplaćenih doprinosa za zdravstveno osiguranje, 2002. godine donesen je podzakonski akt - Naputak o ostvarivanju prava na povrat 50% uplaćenih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje koji uplate poslodavci sa sjedištem, odnosno prebivalištem na području [adresa] i Grada Iloka te Općina Tovarnik i [adresa], koji je trenutno na snazi. Prema navedenom Naputku, zahtjev za ostvarivanje prava na povrat uplaćenih doprinosa podnosi se na obrascu koji je tiskan uz predmetni Naputak i to Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje – Područnom uredu Vinkovci. Nadalje je Naputkom propisano da će Zavod nakon provjere statusa poslodavca i zaposlenika te utvrđivanja činjenice da su uplaćeni doprinosi, zahtjev za povrat doprinosa dostaviti Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Središnjoj službi u Zagrebu, a koji će onda podatke objediniti i navesti brojčanu oznaku s kojih će se skinuti ti prihodi te ih dostaviti Financijskoj agenciji Središnji ured u Zagrebu, koja će konačno temeljem zahtjeva, a na teret državnog proračuna, izvršiti povrat doprinosa. Tako opisan postupak ostvarivanja prava na povrat 50% uplaćenih doprinosa, primjenjivao se dugi niz godina, odnosno od stupanja na snagu Zakona iz 2001. godine, a do prekretnice je došlo 2019. kada su tužitelju isplate po dostavljenim zahtjevima neosnovano obustavljene u trenutku ostvarenja 200.000,00 EUR u posljednje tri fiskalne godine, odnosno, pretpostavka je da se povrat doprinosa tada počeo (pogrešno) smatrati potporom male vrijednosti („de minimis“ potporom). Naime, sukladno Zakonu o državnim potporama, potpora male vrijednosti je državna potpora koja samo zbog svoga iznosa ne narušava, odnosno ne prijeti narušavanjem tržišnog natjecanja i ne utječe na trgovinu između država članica Europske unije, a bitno je napomenuti da navedena potpora nije uređena našim nacionalnim zakonodavstvom, već istu uređuje Uredba Europske komisije. Tužitelju do današnjeg dana nije jasno zašto je baš 2019. došlo do obustave isplate po dostavljenim zahtjevima, kada je jedina promjena do koje je došlo ta da se 2020., donošenjem Zakona o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za 2020. godinu, promijenio izvršitelj povrata, odnosno izvršitelj isplate. Naime, istim je Zakonom propisano kako će se 2020. godine predmetni doprinosi vratiti poslodavcima, umjesto na teret tih doprinosa, na teret financijskog plana prvotuženika, s tim da se zahtjevi i dalje podnose drugotuženiku. Također, upravo je prvotuženik kojeg je 2001. godine osnovala Vlada i čija je glavna svrha obnova i razvoj grada [adresa], a posebno obavljanje poslova koji osiguravaju primjenu i provedbu Zakona o obnovi i razvoju grada Vukovara, 2020. godine donio svoj akt iz djelokruga rada Fonda - Pravilnik o načinu isplate sredstava s osnova povrata 50 % doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje poslodavcima s područja gradova [adresa] i [adresa] te općina [adresa] i [adresa] (dalje u tekstu: Pravilnik), koji nije sukladan Zakonu o obnovi i razvoju grada Vukovara niti Naputku, a kojim je izmijenjena dugogodišnja i na zakonu utemeljena praksa povrata doprinosa. Naime, istim je Pravilnikom propisano: „Pravo na isplatu ostvaruje poslodavac koji ima registrirano sjedište odnosno prebivalište na području navedenih gradova i općina i fizička osoba koja ima registriranu djelatnost i prebivalište na navedenim područjima, ako za razdoblje tekuće godine u kojoj se vrši isplata i unazad 2 fiskalne godine, na ime potpora male vrijednosti ostvarenih temeljem Zakona o državnim potporama nije premašio propisani limit od 200.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna na dan isplate.“ Tužitelj ukazuje kako navedena odredba nema svoje uporište u Zakonu o obnovi i razvoju Grada Vukovara s obzirom da ista izjednačava posebne poticajne mjere s državnim potporama, odnosno potporama male vrijednosti. Pretpostavka je da je do navedenog izjednačavanja došlo zbog čl. 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, a prema kojem Europska unija ima isključivu nadležnost u utvrđivanju pravila o tržišnom natjecanju potrebnih za funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Naime, odredba kojom se limitira iznos poticajne mjere, preslikana je iz Uredbe Europske komisije kojom se uređuju potpore male vrijednosti. Prema objašnjenju Europske Komisije u uvodnom dijelu navedene Uredbe, ovako postavljen prag (gornja granica od 200.000,00 EUR) nužan je ne bi li se spriječilo da potpore male vrijednosti utječu na trgovinu između država članica narušavajući ili prijeteći narušavanjem tržišnog natjecanja na jedinstvenom tržištu EU. S obzirom da posebne poticajne mjere iz čl. 23. Zakona ne utječu na trgovinu između država članica narušavajući ili prijeteći narušavanjem tržišnog natjecanja na jedinstvenom tržištu EU, tužitelj smatra kako je posve jasno da je apsurdno automatski primijeniti pravo Europske unije samo iz razloga što je ono „nadnacionalno“, a bez prethodnog preispitivanja je li ono uopće na konkretnu situaciju primjenjivo, odnosno postoje li pretpostavke za njegovu primjenu. Naime, pravila koja su dio pravne stečevine Europske unije, Republika Hrvatska je dužna preuzimati samo ako im priroda to zahtijeva, odnosno ista ih je dužna pravilno primjenjivati. Osim toga, ovdje valja napomenuti kako se u osnovi radi o povratu dijelu plaća koje poduzetnik isplaćuje svojim zaposlenicima za njihov rad. Tužitelj u tužbi nadalje ukazuje da su tužitelju isplate po podnesenim zahtjevima za povrat uplaćenih doprinosa obustavljene odjednom, bez ikakvog pravnog utemeljenja i obrazloženja. Naime, činjenicu da su povrati uplaćenih doprinosa novčano limitirani, odnosno da se isti tretiraju kao potpore male vrijednosti, tužitelj je saznao posrednim putem, preko obližnjih poduzetnika koji su o navedenoj tematici zaprimili dopis Ministarstva financija. Odredbom čl. 10. Zakona o državnim potporama propisano je da se potpore male vrijednosti dodjeljuju u skladu s važećom uredbom Europske unije kojom se uređuju potpore male vrijednosti. Uredbom Komisije (EU) br. 1407/2013 kojom se uređuju potpore male vrijednosti, a koja je izravno primjenjiva u Republici Hrvatskoj, propisano je da bi država članica pri dodjeli de minimis potpore trebala obavijestiti poduzetnika o dodijeljenom iznosu de minimis potpore i o tome da je riječ o de minimis potpori, izričito se pozivajući na predmetnu Uredbu. Konkretno, davatelj potpore je taj koji je u obvezi obavijestiti korisnika da sredstva koja mu dodjeljuje predstavljaju potporu male vrijednosti. Nadalje je propisano da prije dodjele takve potpore, država članica od poduzetnika mora dobiti Izjavu o drugim de minimis potporama obuhvaćenim navedenom Uredbom ili drugim uredbama o de minimis potporama koje je poduzetnik primio tijekom predmetne fiskalne godine i u prethodne dvije fiskalne godine, a sve kako bi utvrdila da ukupan iznos potpora ne prelazi prag male vrijednosti. Tužitelj ističe da nikada nije dobio obavijest, odluku niti bilo koji drugi akt koji bi upućivao na to da se povrat uplaćenih doprinosa smatra potporom male vrijednosti, odnosno da nikada nije obaviješten o dodijeljenom iznosu de minimis potpore i o tome da je riječ o de minimis potpori. Unatoč tome, prvotuženik iznose povrata upisuje kao potpore male vrijednosti u Registar državnih potpora i potpora male vrijednosti od 2017. godine, kada je isti postao operativan, bez ikakvog zakonskog utemeljenja. Da je tužitelj pravodobno obaviješten o tome da se povrat doprinosa počeo smatrati potporom male vrijednosti, zasigurno bi odmah intervenirao u Registar, odnosno isti bi tražio od Ministarstva financija ispravak pogrešno zavedenih podataka. Slijedom navedenog, tužitelj smatra kako je jasno da je postupanje tuženika posve neosnovano i nezakonito. U odnosu na isključenje od pravila o državnim potporama tužitelj navodi kako posebna poticajna mjera iz čl. 23. st.2. Zakona o obnovi i razvoju Grada Vukovara nije i ne može biti državna potpora definirana Zakonom o državnim potporama (Narodne novine broj: 47/14 i 69/17) te Ugovorom o funkcioniranju Europske unije, pozivajući se pritom na čl. 2. Zakona o državnim potporama i čl. 107. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Dakle, da bi se posebna poticajna mjera odnosno povrat 50 % uplaćenih doprinosa mogla smatrati državnom potporom, prvenstveno je potrebno da se kumulativno ispune sva četiri kriterija iz čl. 2. Zakona o državnim potporama. Prema stajalištu Europske komisije, smatra se da se mjerom koju je dodijelila država narušava ili prijeti da će se narušiti tržišno natjecanje ako bi se njome mogao poboljšati konkurentan položaj primatelja u odnosu na druge poduzetnike s kojima se natječe. S obzirom da je tužitelj pravni monopolist za pružanje vodnih usluga na svom uslužnom području, isti ne sudjeluje u tržišnom natjecanju s drugim poduzetnicima. Naime, čl. 8. Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine broj: 66/19), propisano je da se vodne usluge na uslužnom području pružaju putem jednog javnog isporučitelja vodnih usluga. Nadalje, čl. 3. Odluke Grada [adresa] o priključenju na komunalne vodne građevine od 3. ožujka 2014. (Službeni vjesnik Grada Vukovara broj 1/2014) propisano je da je isporučitelj vodnih usluga Vodovod grada Vukovara d.o.o. Naposljetku, čl. 186. Zakona o vodama (Narodne novine broj: 66/19, 84/21) propisano je da se koncesija za usluge i radove ne daje za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe te za obavljanje djelatnosti javne odvodnje. Dakle, tužitelj smatra da je iz citiranih zakonskih odredaba razvidno kako je vodna usluga zakonodavstvom rezervirana za isključivog pružatelja
– Vodovod grada Vukovara d.o.o., pri čemu je svim drugim subjektima jasno zabranjeno pružanje takvih usluga. Slijedom navedenog, a kako u slučaju pravnog monopola tržište nije otvoreno za tržišno natjecanje te ne postoji interes privatnih poduzetnika za ulazak na takvo tržište, jasno je da tužitelj kao pravni monopolist za pružanje vodnih usluga na svom uslužnom području ne sudjeluje u tržišnom natjecanju, posljedično čemu se dobivenim poticajnim mjerama ne narušava niti prijeti narušavanjem tržišnog natjecanja. Dakle, kako državna potpora postoji samo ako se njome narušava ili prijeti narušavanjem tržišnog natjecanja, posve je jasno da poticajna mjera - povrat 50 % uplaćenih doprinosa nije državna potpora. Tužitelj ističe kako je jedina zajednička karakteristika državne potpore i posebne poticajne mjere ta da je posebna poticajna mjera pripisiva državi, odnosno ista predstavlja stvarni i potencijalni rashod ili umanjeni prihod države. Nadalje, s obzirom da je državna potpora objektivan pravni koncept izravno definiran Ugovorom o funkcioniranju Europske unije, Europska je komisija, kao nositeljica sustava državnih potpora u Europskoj uniji, donijela Obavijest kojom se pojašnjava Komisijino shvaćanje čl. 107., st.1., kako ga tumače Sud i Opći sud („Sudovi Unije”). Slijedom navedenog, Europska je komisija u svojoj Obavijesti o pojmu državne potpore iz čl.107. st.1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije pojasnila kako je moguće narušavanje tržišnog natjecanja isključeno ako su ispunjeni sljedeći kumulativni uvjeti: usluga podliježe pravnom monopolu (utvrđeno u skladu sa zakonodavstvom EU-a, tim pravnim monopolom ne isključuje se samo tržišno natjecanje na tržištu, nego i za tržište, to jest njime se isključuje svaka mogućnost tržišnog natjecanja kojim bi netko mogao postati isključivi pružatelj predmetne usluge, uslugom se ne konkurira drugim uslugama i ako je pružatelj usluge aktivan na drugom tržištu (geografskom tržištu ili tržištu proizvoda) koje je otvoreno tržišnom natjecanju, potrebno je isključiti unakrsno subvencioniranje. Da bi se to postiglo potrebno je koristiti se odvojenim računima, pravilno raspodjeljivati troškove i prihode te se pobrinuti da se javno financiranje koje je pruženo za uslugu koja je predmet pravnog monopola ne može upotrijebiti u korist drugih aktivnosti. Dakle, po ispunjenju sva četiri uvjeta, moguće narušavanje tržišnog natjecanja jest isključeno, slijedom čega se poticajna mjera ne može smatrati državnom potporom, odnosno potporom male vrijednosti. Tužitelj ističe i da je navedeni stav potvrdilo i Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, kao ministarstvo nadležno za provedbu Zakona o obnovi i razvoju Grada Vukovara. Nadalje, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, tijelo nadležno za poslove upravljanja vodama, praćenje i prilagođavanje vodno gospodarskog razvitka s potrebama ukupnog gospodarskog razvitka RH te jedino ministarstvo relevantno za tumačenje jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni navedeni uvjeti, dalo je očitovanje prema kojemu je Vodovod grada Vukovara d.o.o. javni isporučitelj sa svojevrsnim pravnim monopolom za pružanje vodnih usluga na svom uslužnom području kojim se isključuje konkurencija na tržištu i za tržište odnosno tržišno natjecanje na gore navedenom uslužnom području za obavljanje djelatnosti javne odvodnje i vodoopskrbe. Nadalje, iz očitovanja proizlazi kako pružanje vodnih usluga ne konkurira drugim uslugama te je isključena mogućnost sudjelovanja javnog isporučitelja u obavljanju vodnih usluga na nekom drugom geografskom i proizvodnom tržištu. Dakle, s obzirom da je Vodovod grada Vukovara pravni monopolist, nema mogućeg narušavanja tržišnog natjecanja za upravljanje infrastrukturom jer se upravljanje i rad vodne infrastrukture provodi na lokalnim, geografski zatvorenim i odvojenim tržištima koja ne podliježu tržišnom natjecanju, pa javna financijska potpora stavljena na raspolaganje upraviteljima javne infrastrukture ne može utjecati na trgovinu među državama članicama, a navedeni je stav potvrdilo i Ministarstvo financija. Tužitelj nadalje ukazuje da je Vodovod grada Vukovara d.o.o. tijelo javne vlasti koje obavlja djelatnost od općeg interesa za Republiku Hrvatsku te da je Europska komisija u svojoj Obavijesti o pojmu državne potpore iz čl.107. st.1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije pojasnila i kako se članak 107. Ugovora ne primjenjuje niti u slučaju ako javni subjekti djeluju u svojem svojstvu kao tijela javne vlasti ili ako država djeluje „izvršavanjem javne ovlasti“. Vodovod grada Vukovara d.o.o. nedvojbeno je tijelo javne vlasti te je kao takvo uvršteno na instruktivan Popis tijela javne vlasti Povjerenika za informiranje. Nadalje, Europska komisija je pojasnila da se može smatrati da subjekt djeluje izvršavanjem javne ovlasti ako je predmetna djelatnost dio temeljnih funkcija države ili je povezana s tim funkcijama na temelju svoje prirode, cilja i pravila kojima podliježe. S obzirom da tužitelj obavlja djelatnost javne vodoopskrbe i javne odvodnje te s obzirom da su sukladno članku 4. Zakona o vodnim uslugama, vodne usluge djelatnosti od općeg interesa i obavljaju se kao javna služba, jasno je da članak 107. Ugovora nije primjenjiv u konkretnom slučaju, odnosno jasno je da se ne radi o potpori koja je nespojiva s unutarnjim tržištem. Slijedom svega navedenog, jasno je da posebna poticajna mjera iz čl. 23., st.2. Zakona o obnovi i razvoju grada Vukovara nije državna potpora, pa prema tome, nije niti potpora male vrijednosti, posljedično čemu je jasno da tužitelj ima pravo na isplatu, odnosno povrat 50 % uplaćenih doprinosa za zdravstveno osiguranje bez ikakvog novčanog ograničenja, odnosno limita. U odnosu na pasivnu legitimaciju, tužitelj ističe da se u svrhu rješavanja navedene problematike, a uzevši u obzir da nadzor nad primjenom Zakona o obnovi i razvoju grada Vukovara obavlja Vlada Republike Hrvatske putem nadležnih ministarstava, obratio Ministarstvu financija, Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, kao i davateljima potpore, odnosno prvouženiku i drugotuženiku, i to u više navrata. Ministarstvo financija, koje sukladno Zakonu o obnovi i razvoju Grada Vukovara nadzire korištenje sredstava, dalo je očitovanje po kojemu je davatelj potpore dužan ocijeniti radi li se u konkretnom slučaju o državnoj potpori ili ne, a kao davatelje potpore Ministarstvo navodi prvouženika i drugouženika. Dodatno, Ministarstvo financija navodi kako su prvouženik i drugouženik kao davatelji potpora male vrijednosti povrat doprinosa kao potporu male vrijednosti unosili u Registar od 1. siječnja 2017. Konačno, Ministarstvo financija izrijekom navodi kako je svaki davatelj dužan pridržavati se Uredbe Komisije (EU) br.1407/2013 kojom se uređuju potpore male vrijednosti, a posebice u smislu provjere ispunjenja uvjeta koji iz Uredbe proizlaze. O navedenoj tematici se između tužitelja i prvotuženika vodila prepiska te se prvotuženik u dopisu od 31. listopada 2022. očitovao kako je isti samo vršitelj isplata te da kao takav nema pravo tumačiti status potpora po Uredbi niti postupati na temelju mišljenja ministarstva. Tužitelj ukazuje da je navedeno očitovanje u najmanju ruku nelogično s obzirom da tužitelj niti ne traži da prvouženik postupa temeljem mišljenja ministarstva, već traži isključivo postupanje temeljem Zakona o obnovi i razvoju Grada Vukovara. Nadalje, s obzirom da je prvouženik samo „vršitelj isplata“, opravdano se postavlja pitanje zašto isti postupa nezakonito, odnosno zašto isti uskraćuje isplatu po uredno podnesenim zahtjevima. Osim toga, Pravilnikom Fonda je jasno propisano kako je prvouženik i obrađivač zahtjeva, a ne samo vršitelj isplate, slijedom čega je prvouženik apsolutno odgovoran za svoj rad Vladi Republike Hrvatske i Hrvatskom saboru. Također, tužitelj podsjeća da je djelatnost prvotuženika obnova i razvoj grada [adresa], a osobito suradnja s drugim tijelima državne uprave, jedinicama lokalne samouprave i uprave, društvima koja obavljaju djelatnosti obnove i razvoja u interesu obnove i razvoja, kao i obavljanje ostalih poslova koji osiguravaju primjenu i provedbu Zakona o obnovi i razvoju grada Vukovara. Nadalje, tužitelj napominje da je Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, kao ministarstvo nadležno za provedbu Zakona o obnovi i razvoju Grada Vukovara, dalo očitovanje po kojemu je davatelj potpore odnosno drugotuženik dužan ocijeniti je li posebna poticajna mjera državna potpora. Nadalje, navedeno je Ministarstvo obavijestilo prvotuženika (koji je “samo vršitelj isplata”) o tome da se povrati doprinosa ne smatraju potporama male vrijednosti te je ujedno 25. travnja 2022. dostavilo prvotuženiku cjelokupnu dokumentaciju na daljnje postupanje, odnosno očitovanje Ministarstva financija te Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja. Međutim, isto je Ministarstvo 29. studenog 2022. tužitelju dostavilo sljedeći odgovor: „S obzirom da poslodavci podnose zahtjeve za ostvarivanje prava na povrat uplaćenih doprinosa Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje te Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje koji provjeravaju statuse poslodavaca i zaposlenika te utvrđuju uplaćeni iznos doprinosa te potom informacije o iznosu dostavljaju Fondu za obnovu i razvoj Grada Vukovara radi isplate sredstava, upućujemo Vas da se za ostvarenje predmetnoga prava na povrat uplaćenih doprinosa obratite nadležnim zavodima.“ Dakle, iz svega navedenog je nesporno da tužitelj ima određeno pravo temeljem Zakona međutim isti je osujećen navedeno pravo ostvariti. S obzirom na to da do osujećivanja prava dolazi prilikom obrade tužiteljevog zahtjeva za povrat 50 % uplaćenih doprinosa od strane drugouženika te prilikom isplate u zahtjevu navedenog iznosa od strane prvotuženika, tužitelj smatra kako su isti solidarno odgovorni za neosnovano uskraćivanje isplate dospjelog, a neplaćenog iznosa, odnosno tužitelj smatra da su mu prvotuženik i drugotuženik dužni isplatiti dospjeli, a neplaćeni iznos na ime povrata plaćenih doprinosa za zdravstveno osiguranje. Zaključno, tužitelj ističe da su posebne poticajne mjere utvrđene Zakonom o obnovi i razvoju grada Vukovara koji je opće primjenjiv, odnosno isti nije selektivan na način na koji to traži pravni pojam državne potpore, kao one potpore koje je potrebno nadzirati jer mogu narušiti tržišno natjecanje jačajući poziciju jednog ili više poduzetnika diskriminirajući ostale. Zakon o obnovi i razvoju grada Vukovara te Naputak o ostvarivanju prava na povrat 50% uplaćenih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje koji uplate poslodavci sa sjedištem, odnosno prebivalištem na području [adresa] i Grada Iloka te Općina Tovarnik i [adresa], za ovu su problematiku jedini relevantni pravni propisi, a čemu svjedoči dugogodišnja, ispravna i na zakonu utemeljena praksa postupanja temeljem navedenih propisa. Tužitelj ističe kako ne sudjeluje u tržišnom natjecanju, odnosno monopolist je u pružanju vodnih usluga na svom uslužnom području te obavlja djelatnost od općeg interesa kao javna služba, a posljedično čemu se dobivenim poticajnim mjerama ne narušava niti prijeti narušavanjem tržišnog natjecanja. Stoga Zakon o državnim potporama ni na koji način nije relevantan pravni propis za navedenu tematiku, s obzirom da korisnik posebne poticajne mjere ne sudjeluje u tržišnom natjecanju, a navedeno je sudjelovanje neodvojivi element pojma državne potpore. Nadalje, tužitelj smatra da se pravo Europske unije ne može automatski primijeniti na posebne poticajne mjere s obzirom da je korisnik posebne poticajne mjere tijelo javne vlasti koje ujedno obavlja i djelatnost od općeg interesa za Republiku Hrvatsku. Zbog pogrešnog tumačenja, odnosno nerazumijevanja Zakona, tužitelja očekuju golemi gubitci, koji će se zasigurno odraziti na sve korisnike usluge javne vodoopskrbe i odvodnje, odnosno na cijenu vode i odvodnje. Osim toga, tužitelj naglašava kako su obnova i razvoj grada [adresa] od interesa za Republiku Hrvatsku. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci.
2. Prvotuženik u odgovoru na tužbu (list 244 – 248. spisa) prvenstveno prigovara pasivnoj legitimaciji navodeći u bitnome da prvotuženik nije primatelj zahtjeva za isplatu niti davatelj potpore, da on ne može ocjenjivati pripada li tužitelju pravo na povrat 50% uplaćenog doprinosa za zdravstveno osiguranje bez novčanog ograničenja te mu nije ovlašten takve isplate bez ograničenja isplaćivati. Naime, prvotuženik ukazuje kako je tužitelj svoj zahtjev podnio drugotuženiku kao nadležnom oraganu i davatelju potpora, a ne prvotuženiku koji o njegovom pravu na povrat, kao ni o visini iznosa za povrat, nije nadležan odlučivati, a niti je odlučivao već je prvotuženik kao izvršitelj naloga ("blagajnik") koji te poslove radi od 30. siječnja 2020., od Središnjeg ureda drugotuženika zaprimio popis poslodavaca i nalog o isplati, isti je upisao u aplikaciju Registra državnih potpora i potpora male vrijednosti, u koju se takvi nalozi upisuju, vodeći računa da se ne premaši propisani limit, konkretno 200.000.,00 EUR u posljednje tri fiskalne godine, odnosno da ne izvrši isplatu preko navedenog limita. Obavijest o isplati (dakle i neisplati preko limita) dostavio je drugotuženiku (od kojeg je i dobio nalog za isplatu). Dakle, prvotuženik ističe da nije primatelj zahtjeva za isplatu niti davatelj potpore te da ne može ocjenjivati pripada li tužitelju pravo na povrat 50% uplaćenog doprinosa za zdravstveno osiguranje bez novčanog ograničenja te mu nadalje nije ovlašten takve isplate bez ograničenja isplaćivati. Da su HZMO i HZZO davatelji potpora male vrijednosti, a prvotuženik izvršitelj isplate temeljem njihovih propisa, označilo je Ministarstvo financija u dopisu upućenom Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije, klasa: 421-01/20-01/5, Ur. broj: 513-06-02-20-12 od 6. ožujka 2020., a isto je propisano i odredbom čl. 2. Pravilnika o načinu isplate sredstava s osnova povrata 50 % doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje poslodavcima s područja gradova [adresa] i [adresa] te općina [adresa] i [adresa]. Podredno, prvotuženik u cijelosti osporava navode iz tužbe ističući u bitnome da ključni podzakonski akt koji u postupanju obvezuje prvotuženika jest Pravilnik o načinu isplate sredstava s osnova povrata 50 % doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje poslodavcima s područja gradova [adresa] i [adresa] te općina [adresa] i [adresa], donesen od strane Upravnog odbora Fonda 20. listopada 2020. Nadalje, prvotuženik ističe da kao tehnički organ nije taj koji tumači propise u smislu da li se povrat 50% doprinosa uplaćenih za zdravstveno osiguranje treba smatrati poticajnom mjerom ili državnom potporom male vrijednosti, već samo vrši isplate poslodavcima koji su evidentirani u Registru državnih potpora i potpora male vrijednosti do iznosa od 200.000,00 EUR. Prvotuženik ukazuje da ocjenu radi li se u pojedinom slučaju o potpori male vrijednosti ili ne, može dati samo davatelj potpore, a što proizlazi iz dopisa Ministarstva financija od 2. veljače 2022. upućenog Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije, klasa: 325-01/22-01/2, Ur. broj: 513-06-02-22-2 od 2. veljače 2022., uz opasku kako je svaki davatelj dužan pridržavati se Uredbe komisije (EU) br. 1407/2013 kojom se uređuju potpore male vrijednosti, a posebice u smislu provjere ispunjenja uvjeta koji iz Uredbe proizlaze. Nadalje, prvotuženik ističe kako nije bio u obvezi obavijestiti tužitelja o tome da se, sukladno Uredbi komisije (EU) br. 1407/2013, povrat uplaćenih sredstava smatra potporom male vrijednosti budući da prvotuženik nije davatelj potpore. Zaključno, prvotuženik navodi i kako u prilog činjenici da su se isplate vršile u skladu s propisima i da nije bilo nikakvih nepravilnosti potvrđuje i Konačno izvješće završenog postupka revizije procesa financiranja 50% iznosa plaćenih doprinosa poslodavcima s područja grada [adresa], Samostalne službe za unutarnju reviziju Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije od 20. srpnja 2022.
3. Drugotuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava pravnu osnovu tužbe i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Drugotuženik ističe da je javnopravno tijelo pred kojim se vodi upravni postupak o pravima i obvezama osoba obvezno osiguranih prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj: 80/13, 137/13 i 98/19: u daljem tekstu: Zakon), a prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, uključujući i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti obuhvaćaju pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na novčane naknade (članak 17. Zakona). Drugotuženik ne osporava da je tužitelj 29. lipnja 2022. podnio drugotuženiku zahtjev od 23. lipnja 2022. za povratom 50% uplaćenih doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje koji je zaprimljen kod drugotuženika 30. lipnja 2022. te potom zahtjev od 12. listopada 2022. koji je zaprimljen kod drugotuženika 17. listopada 2022. Međutim, drugotuženik ukazuje da je u potpunosti netočno da drugotuženik odlučuje o pravu na povrat 50% uplaćenih doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje budući da tuženik nije stvarno nadležan za odlučivanje o pravu na povrat doprinosa temeljem Zakona o obnovi i razvoju Grada Vukovara jer se u konkretnom slučaju ne radi o pravima iz obveznog zdravstvenog osiguranja koja su propisana člankom 17. Zakona. Drugotuženik ne vrši pravo na povrat 50% uplaćenih doprinosa za zdravstveno osiguranje već samo, nakon što mu se na propisanom obrascu podnese zahtjev za ostvarivanje prava na povrat uplaćenih doprinosa provjerava status poslodavca i zaposlenika, utvrđuje činjenice da su uplaćeni doprinosi za obvezno zdravstveno osiguranje te nakon što provjeri sve podatke iste, ukoliko je sve u redu, objedinjuje i dostavlja Fondu za obnovu i razvoj grada Vukovara koji na temelju na temelju točnih i provjerenih podataka, odnosno prethodno obavljene kontrole od strane tuženika, utvrđuje pravo na povrat i vrši plaćanje odnosno povrat 50% uplaćenih doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje sukladno Zakonu o obnovi i razvoju Grada Vukovara (Narodne novine broj 44/01, 90/05, 80/08, 38/09 i 148/13), Zakonu o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za 2023. godinu (Narodne novine broj: 145/22), Odluci Vlade o primjeni poticajnih mjera na području Grada Iloka, Općine Tovarnik i Općine Lovas (Narodne novine broj: 24/02) kao i uputama Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije (KLASA: 402-01/19-06/2, URBROJ: 538-06-1/217-19-2 od 7. siječnja 2020. godine) o ostvarivanju prava na povrat 50% uplaćenih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje koje uplate poslodavci sa sjedištem, odnosno s prebivalištem na području [adresa] i Grada Iloka te Općine Tovarnik i Općine Lovas. Drugotuženik ukazuje da on nije davatelj potpora već je samo provoditelj Zakona o obnovi i razvoju Grada Vukovara (Narodne novine broj 44/01, 90/05, 80/08, 38/09 i 148/13) i nije nadležan za utvrđivanje statusa pravne osobe u smislu je li primatelj potpore male vrijednosti te je stoga netočna tvrdnja prvotuženika da je drugotuženik davatelj potpore. Odredbom čl. 23. st. 2. Zakonu o obnovi i razvoju Grada Vukovara propisano je da će poslodavcima sa sjedištem, odnosno s prebivalištem na području [adresa] kada obavljaju poslovnu djelatnost, obveznicima plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje, plaćene doprinose za određene kategorije osiguranika iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, Vlada Republike Hrvatske refundirati u 50% iznosu po podnesenom zahtjevu. Isto tako, odredbom čl. 37. Zakona o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za 2023. godinu propisano je da će se doprinosi za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti i obvezno zdravstveno osiguranje koji su uplaćeni za osiguranike, prema čl. 23. Zakona o obnovi i razvoju Grada Vukovara i Odluci Vlade o primjeni poticajnih mjera na području Grada Iloka, Općine Tovarnik i Općine Lovas vratiti poslodavcima sa sjedištem odnosno s prebivalištem na području [adresa] te [adresa] i [adresa] na teret financijskog plana Fonda za obnovu i razvoj grada Vukovara. Poslodavci zahtjev za povrat doprinosa podnose Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje. U uputama Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije (KLASA: 402-01/19-06/2, URBROJ: 538- 06-1/217-19-2 od 7. siječnja 2020.) o ostvarivanju prava na povrat 50% uplaćenih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje koje uplate poslodavci sa sjedištem, odnosno s prebivalištem na području [adresa] i Grada Iloka te Općine Tovarnik i Općine Lovas uređen je način i postupak ostvarivanja prava na povrat 50% uplaćenih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje poslodavaca koji obavljaju poslovnu djelatnost sa sjedištem, odnosno prebivalištem na području [adresa], Grada Iloka, Općine Tovarnik i Općine Lovas sukladno čl. 23. Zakona o obnovi i razvoju Grada Vukovara i Odluci Vlade Republike Hrvatske o primjeni poticajnih mjera na području Grada Iloka, Općine Tovarnik i Općine Lovas (Narodne novine broj: 24/02). Navedenim uputama propisano je da poslodavci podnose zahtjev za ostvarivanje prava na povrat uplaćenih doprinosa na propisanom obrascu Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje – Područnoj službi Vinkovci i uz koji prilažu propisanu dokumentaciju. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje – Područna služba Vinkovci je potom dužan nakon provjere statusa poslodavca i zaposlenika te utvrđivanja činjenice da su uplaćeni doprinosi, zahtjev za povrat doprinosa dostaviti Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje-Direkciji. Direkcija zaprimljene podatke objedinjuje i dostavlja Fondu za obnovu i razvoj Grada Vukovara. Fond za obnovu i razvoj Grada Vukovara, nakon prethodno provedene kontrole od strane tuženika, na temelju dostavljenih zahtjeva vrši plaćanje. U konkretnom slučaju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje – Područna služba Vinkovci je nakon provedene kontrole i provjere svih podataka, zahtjev tužitelja od 23. lipnja 2022. kojim traži povrat doprinosa za mjesec svibanj 2022. u iznosu od 38.169,83 kn, obradio i u traženom iznosu uvrstio u tablicu pod rednim brojem 45 za 2022. godinu koju je potom dana 5. srpnja 2022. dostavio Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje-Direkciji. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje-Direkcija je potom objedinjene podatke dostavio Fondu za obnovu i razvoj Grada Vukovara radi isplate 50% uplaćenih doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje. Dana 20. srpnja 2022. drugotuženik je zaprimio elektronsku poštu prvotuženika u kojem navode da dostavljaju popis tvrtki kojima nije isplaćen povrat doprinosa, a među kojima je i tužitelj, budući da prelaze limit dodijeljenih potpora male vrijednosti od 200.000,00 EUR u posljednje tri godine. Iz navedenog je vidljivo da je prvotuženik taj koji odlučuje o pravu na povrat 50% uplaćenih doprinosa, a ne drugotuženik koji je izvršio kontrolu i provjeru svih podataka sukladno danim uputama Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije te zaprimljene podatke objedinio i dostavio Fondu za obnovu i razvoj Grada Vukovara odnosno prvotuženiku. Nadalje je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje – Područna služba Vinkovci, postupajući po zahtjevu tužitelja od 12. listopada 2022. e kojim traži korekciju povrata doprinosa za mjesec svibanj 2022. u iznosu od 37.720,62 kn / 5.006,39 EUR, nakon provedene kontrole i provjere svih podataka, zahtjev obradio i traženi iznos od 37.720,62 kn / 5.006,39 EUR zajedno s ostalim iznosima za razdoblje od siječnja do listopada 2022. uvrstio u tablicu pod rednim brojem 32 za 2022. godinu koju je potom 4. siječnja 2023. dostavio Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje-Direkciji i o tome obavijestio tužitelja dopisom (KLASA: 411-02/22-01/40, URBROJ: 338-16-04-23- 29 od 4. siječnja 2023.).Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje-Direkcija je potom objedinjene podatke dostavio Fondu za obnovu i razvoj Grada Vukovara radi isplate 50% uplaćenih doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje. Dana 20. siječnja 2023. drugotuženik je zaprimio elektronsku poštu prvotuženika u kojem navode da dostavljaju popis tvrtki kojima nije isplaćen povrat doprinosa, a među kojima je i tužitelj, budući da prelaze limit dodijeljenih potpora male vrijednosti od 200.000,00 EUR u posljednje tri godine. Potom je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje – Područna služba Vinkovci, nakon zaprimljene tužiteljeve opomene pred tužbu, 20. veljače 2023., ponovno nakon provedene kontrole i provjere svih podataka zahtjev obradio i traženi iznos od 37.720,62 kn / 5.006,39 EUR zajedno s ostalim iznosima za razdoblje od travnja do prosinca 2022. uvrstio u tablicu pod rednim brojem 38 i 39 za 2022. godinu koju je 23. veljače 2023. dostavio Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje- Direkciji i o tome obavijestio punomoćnika tužitelja dopisom (KLASA: 411-02/23-01/08, URBROJ: 338-16-04-23-06 od 2. ožujka 2023. godine). Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje-Direkcija je potom objedinjene podatke dostavio Fondu za obnovu i razvoj Grada Vukovara radi isplate 50% uplaćenih doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje. Dana 9. ožujka 2023. godine drugotuženik je zaprimio elektronsku poštu prvotuženika u kojem navode da dostavljaju popis tvrtki kojima nije isplaćen povrat doprinosa, a među kojima je i tužitelj, budući da prelaze limit dodijeljenih potpora male vrijednosti od 200.000,00 EUR u posljednje tri godine. Sukladno gore navedenom, dužnost je drugotuženika kontrola i provjera svih podataka prije dostavljanja zahtjeva za povrat 50% uplaćenih doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje Fondu za obnovu i razvoj grada Vukovara, a ne isplata 50% uplaćenih doprinosa te ukoliko zahtjevi koji nisu u skladu s danim uputama Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije tada je dužnost tuženika zahtjeve za povratom 50% uplaćenih doprinosa vratiti podnositeljima zahtjeva. Netočna je tvrdnja da je drugotuženik dužan ocijeniti je li posebna poticajna mjera državna potpora. Drugotuženik nije nadležan ocjenjivati je li posebna poticajna mjera državna potpora već je njegova funkcija jedino i isključivo kontrola i provjera svih podataka, a to je provjera statusa poslodavca i zaposlenika, kao i utvrđivanje činjenice da su uplaćeni doprinosi za obvezno zdravstveno osiguranje. Drugotuženik ističe da je u konkretnom slučaju izvršio kontrolu i provjeru svih podataka sukladno danim uputama Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske te nakon provedene kontrole, budući da nije bilo zapreke što se tiče kontrolnih podataka, zaprimljene podatke objedinio i dostavio Fondu za obnovu i razvoj Grada Vukovara radi povrata 50 % uplaćenih doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje. Drugotuženik smatra kako tužitelj nema osnovu za tužbu niti pravni razlog te osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, budući da je drugotuženik postupao na zakonit način sukladno Zakonu o obnovi i razvoju Grada Vukovara, Zakonu o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za 2022. godinu, Odluci Vlade o primjeni poticajnih mjera na području Grada Iloka, Općine Tovarnik i Općine Lovas kao i Uputama Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije (KLASA: 402- 01/19-06/2, URBROJ: 538-06-1/217-19-2 od 7. siječnja 2020. godine) o ostvarivanju prava na povrat 50% uplaćenih doprinosa odnosno s prebivalištem na području [adresa] i Grada Iloka te Općine [adresa] i Općine Lovas.
4. U daljnjem tijeku postupka stranke su brojnim podnescima dopunjavale početne tvrdnje iznesene u tužbi odnosno odgovoru na tužbu na način da su na teorijskoj razini izložile svoja pravna shvaćanja te otvorile pravna pitanja koja su se pokazala kao sporna u ovoj pravnoj stvari.
5. Podneskom od 9. rujna 2024. (list 470. spisa) prvotuženik je istaknuo, između ostaloga, da bi podnošenjem zahtjeva za isplatama iznosa navedenih u tužbama, kako s osnova mirovinskog, tako i s osnova zdravstvenog osiguranja isti bili plaćeni, čime bi prestali razlozi za tužbu te bi se postupci, koji se očito ne vode zbog isplata nego zbog utvrđivanja statusa, mogli obustaviti.
6. Na ročištu održanom 11. rujna 2025. na upit da li drugotuženik unosi u Registar državnih potpora i potpora male vrijednosti podatke o potporama male vrijednosti, drugotuženik je odgovorio da mu tužitelj podnosi zahtjev za povratom doprinosa od 50% i tada drugotuženik sukladno uputi Ministarstva regionalnog razvoja i Fondova EU klasa: 402-01/19062, urbroj: 538-06-1/217-19-2 od 7. siječnja 2020. postupa odnosno pregledava da li je sve u redu sa zahtjevom i dokumentacijom i ako je sve u redu s dokumentacijom, prosljeđuje taj zahtjev za povratom doprinosa prvotuženiku koji tada odlučuje o tom zahtjevu za povratom doprinosa.
7. Tijekom postupka sud je izvršio uvid te pročitao sadržaj isprava koje prileže spisu i to: dopis Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, KLASA: 140-01/22-01/1, URBROJ: 538-06-1/221-22-16 od 29. studenog 2022. (list 13. spisa), dopis Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, KLASA: 140-01/22-
01/1, URBROJ: 538-06-1/221-22-9 od 25. travnja 2022. (list 14. spisa), uvid u IUS- INFO-Pravni informacijski portal (list 15. – 16. spisa), dopis Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, KLASA: 140-01/22-01/1, URBROJ: 538-06-1-1/221- 22-4 od 4. travnja 2022. (list 17. – 18. spisa), dopis Fonda za obnovu i razvoj Grada Vukovara od 31. listopada 2022. (list 19. – 20. spisa), očitovanje Ministarstva financija, KLASA: 325-01/22-01/2, URBROJ: 513- 06-02-22-2 od 2. veljače 2022. (list 21. – 23. spisa), dopis od 12. listopada 2022. uz punomoć (list 24. – 26. spisa), Popis tijela javne vlasti Povjerenika za informiranje, objavljen na internetskoj stranici https://tjv.pristupinfo.hr/ (list 27. spisa), Službeni list Europske unije - Obavijest komisije o pojmu državne potpore iz čl. 107. st. 1. Ugovora o funkcioniraju Europske unije (list 28. - 236. spisa), dopis/zahtjev za mirno rješenje spora od 18. travnja 2023. (list 237. spisa), rješenje o imenovanju predsjednice Fonda za obnovu i razvoj Grada Vukovara (list 249. spisa), dopis od 6. ožujka 2020. (list 250. – 251. spisa), Pravilnik o načinu isplate sredstava s osnova povrata 50% doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje poslodavcima s područja gradova [adresa] i [adresa] te općina [adresa] i [adresa] (list 252. spisa), dopis od 2. veljače 2022. (list 253. – 255. spisa), e- mail korespodenciju (list 256. spisa), očitovanje uz situaciju o statusu refundacije doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje poduzetniku "Vodovodu grada Vukovara d.o.o." s obzirom na pravo državnih potpora od 8. ožujka 2022. (list 257. – 264. spisa), očitovanje uz situaciju o statusu refundacije doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje poduzetniku "Vodovodu grada Vukovara d.o.o." s obzirom na pravo državnih potpora EU od 29. ožujka 2022. (list 265. – 268. spisa), e-mail korespodenciju (list 269. – 270. spisa), dopis od 20. travnja 2022. (list 271. – 272. spisa), zapisnik s 51. redovite sjednice Upravnog odbora Fonda za obnovu i razvoj grada Vukovara od 24. lipnja 2022. (list 273. – 275. spisa), zapisnik s 55. redovite sjednice Upravnog odbora Fonda za obnovu i razvoj grada Vukovara od 5. prosinca 2022. (list 276. – 279. spisa), e-mail korespodenciju (list 280. – 281. spisa), Zaključak o osiguravanja sredstava za isplatu povrata 50% uplaćenih doprinosa Vodovodu grada Vukovara d.o.o. [adresa] od 5. prosinca 2022. (list 282. spisa), dopis od 29. studenog 2022. (list 283. spisa), zapisnik s 56. redovite sjednice Upravnog odbora Fonda za obnovu i razvoj grada Vukovara od 6. travnja 2023. (list 284. – 289. spisa), opomenu pred tužbu uz punomoć (list 290. – 297. spisa), očitovanje na opomenu pred tužbu od 27. veljače 2023. (list 298. – 299. spisa), e-mail korespondencija od 20. srpnja 2022. (list 300. spisa), zahtjev od 12. srpnja 2022. (list 301. spisa), revizija procesa financiranja 50% iznosa plaćenih doprinosa poslodavcima s područaja grada [adresa] od 20. srpnja 2022. (list 302. – 313. spisa), zapisnik s 53. izvanredne sjednice Upravnog odbora Fonda za obnovu i razvoj grada Vukovara od 25. srpnja 2022. (list 314. - 316. spisa), odgovor na opomenu pred tužbu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, KLASA: 411-02/23-01/08, URBROJ: 338-16-04-23-06, od 2. ožujka 2023. (list 326. spisa), očitovanje grada [adresa], KLASA: 325-07 /23-01/3, URBROJ: 2196- 1-02-23-2 od 18. srpnja 2023. (list 327. spisa), e-mail korespodenciju (list 328. - 330. spisa), Odluka o osiguravanju sredstava za isplatu povrata 50% uplaćenih doprinosa Vodovodu grada Vukovara d.o.o. [adresa] (list 331. – 333. spisa), Službeni vjesnik Vukovarsko-srijemske županije od 21. veljače 2008. (list 333. – 387. spisa), Zakon o obnovi i razvoju Grada Vukovara (list 394. – 497. spisa), Odluku Vlade RH o primjeni poticajnih mjera na području grada [adresa], općine [adresa] i općine [adresa] (list 398. spisa), Upute Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, KLASA: 402-01/19-06/2, URBROJ: 538-06-1/217-19-2 od 7. siječnja 2020. (list 399.- 400. spisa), zahtjev o ostvarivanju prava na povrat 50% uplaćenih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje koje uplate poslodavci sa sjedištem, odnosno s prebivalištem na području [adresa] i Grada Iloka te Općine Tovarnik i Općine Lovas zahtjev za povrat doprinosa (list 401. – 402. spisa), e-mail korespondencija (list 403. spisa), zahtjev za povrat (list 404. spisa), dopis od 5. srpnja 2022. (list 405. spisa), povrat doprinosa s povratnicom (list 406. – 409. spisa), dopis od 23. lipnja 2022. (list 410. spisa), korekciju zahtjeva s prilozima (list 411. – 425. spisa), opomenu pred tužbu (list 426. spisa), Odluku o davanju suglasnosti na Financijski plan Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za 2023. godinu i projekcije plana za 2024. i 2025. godinu (list 436. – 441. spisa), Odluku o davanju suglasnosti na Financijski plan Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za 2022. godinu i projekcije plana za 2023. i 2024. godinu (list 442. – 449. spisa), Odluku o davanju suglasnosti na Izmjene i dopune Financijskog plana Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za 2023. godinu i projekcija plana za 2024. i 2025. godinu (list 450. – 453. spisa) i Odluku o davanju suglasnosti na Izmjene i dopune Financijskog plana Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za 2022. godinu i projekcija plana za 2023. i 2024. godinu (list 454. – 459. spisa).
8. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim u odnosu na prvotuženika te neosnovanim u odnosu na drugotuženika.
9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem postojanja prava na povrat 50% uplaćenih doprinosa za zdravstveno osiguranje bez novčanog ograničenja na temelju odredbe čl. 23. st. 2. Zakona o obnovi i razvoju grada Vukovara (Narodne novine broj: 44/01, 90/05, 80/08, 38/09 i 148/13; dalje: ZORGV) te zahtjev za isplatom iznosa od 5.006,39 EUR na ime povrata 50% uplaćenih doprinosa za zdravstveno osiguranje, a koji povrat predstavlja posebnu poticajnu mjeru propisnu odredbom čl. 23. st. 2. ZORGV-a.
10. Između stranaka nije sporno da je tužitelj poticajnu mjeru propisanu odredbom čl. 23. st. 2. ZORGV-a te čiji je postupak ostvarenja prava na povrat uređen Naputkom o ostvarivanju prava na povrat 50% uplaćenih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje koji uplate poslodavci sa sjedištem, odnosno prebivalištem na području [adresa] i Grada Iloka te Općina Tovarnik i [adresa] (Narodne novine, broj: 49- 969/02), ostvarivao do 2019. kada su tužitelju obustavljene isplate po dostavljenim zahtjevima u trenutku ostvarenja 200.000,00 EUR u posljednje tri fiskalne godine, odnosno nije sporno da se povrat doprinosa tada počeo smatrati de minimis potporom, i to prema Zakonu o državnim potporama (Narodne novine, broj: 47/14 i 69/17).
11. Nadalje, između stranaka je nesporno da je tužitelj 29. lipnja 2022. podnio drugotuženiku zahtjev za ostvarivanje prava na povrat uplaćenih doprinosa za mjesec svibanj 2022. odnosno korekciju navedenog zahtjeva od 12. listopada 2022. u iznosu od 5.006,39 EUR, da je po dobivenim zahtjevima drugotuženik proveo kontrolu istih, da je nakon provedene provedene kontrole utvrdio da su zahtjevi ispravni te da ih je proslijedio prvotuženiku. Nesporno je i da navedeni iznos tužitelju nije isplaćen.
12. Između stranaka je sporna pasivna legitimacija te osnova utuženog potraživanja odnosno sporno je da li posebna poticajna mjera iz odredbe čl. 23. st.2. Zakona o obnovi i razvoju Grada Vukovara može biti državna potpora definirana Zakonom o državnim potporama (Narodne novine, broj: 47/14 i 69/17).
13. Odredbom čl. 23. st. 2. Zakona o obnovi i razvoju Grada Vukovara (Narodne novine broj: 44/01, 90/05, 80/08, 38/09 i 148/13) propisano je da će poslodavcima sa sjedištem, odnosno s prebivalištem na području [adresa] kada obavljaju poslovnu djelatnost, obveznicima plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje, plaćene doprinose za kategorije osiguranika iz članka 5. točke 1., 6., 7., 8., 9., 11., 12., 13., 14., 15., 16., 17., 18., 19., 20. i 21. Zakona o zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj: 1/97., 109/97., 13/98., 88/98., 150/98., 10/99., 34/99. i 69/00.). Tim je Zakonom osnovan i Fond za obnovu i razvoj Grada Vukovara.
14. Odredbom čl. 3. st. 1. Naputka o ostvarivanju prava na povrat 50% uplaćenih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje koji uplate poslodavci sa sjedištem, odnosno prebivalištem na području [adresa] i Grada Iloka te Općina Tovarnik i [adresa] (Narodne novine broj 49/02; dalje: Naputak), a koji je na snazi od 11. svibnja 2002., propisano je da pravo na povrat 50% uplaćenih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za zaposlenike s prijavljenim prebivalištem na području gradova i općina iz članka 1. ovog Naputka ostvaruje poslodavac koji ima registrirano sjedište, odnosno prebivalište na istom području. Odredbom čl. 4. st. 1. Naputka propisano je da pravo na povrat uplaćenih doprinosa iz članka 3. ovog Naputka poslodavci ostvaruju od dana 24. svibnja 2001., a ne i na povrat doprinosa koje su morali platiti do 24. svibnja 2001. bez obzira što su te doprinose platili nakon stupanja na snagu toga Zakona.
15. Odredbom čl. 5. st. 1. propisano je da poslodavci iz čl. 3. ovoga Naputka podnose zahtjev za ostvarivanje prava na povrat uplaćenih doprinosa iz čl. 3. ovog Naputka na obrascu, koji je tiskan uz ovaj Naputak, Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje – Područnoj službi Vukovar i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje
– Područnom uredu Vinkovci (u daljnjem tekstu: zavodi).
16. Sukladno odredbi čl. 6. Naputka, Zavodi iz čl. 5. st. 1. ovoga Naputka, će nakon provjere statusa poslodavca i zaposlenika te utvrđivanja činjenice da su uplaćeni doprinosi, zahtjev za povrat doprinosa iz čl. 5. ovoga Naputka, dostaviti Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje odnosno Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Središnjoj službi u Zagrebu (u daljnjem tekstu: Zavodi). Zavodi iz st. 1. ovoga članka će podatke objediniti i navesti brojčanu oznaku s kojih će se skinuti ti prihodi i dostaviti Financijskoj agenciji Središnji ured u Zagrebu, ul. Grada Vukovara 70 (u daljnjem tekstu: Agencija). Agencija iz st. 2. ovog članka će na temelju dostavljenih zahtjeva, a na teret računa državnog proračuna, izvršiti povrat doprinosa poslodavcima iz članka 3. ovog Naputka. Agencija iz stavka 2. ovoga članka, o izvršenim povratima doprinosa izvijestit će Državnu riznicu i Zavode iz stavka 1. članka 6. ovog Naputka.
17. Odredbama čl. 25., čl. 31., čl. 33. odnosno čl. 27. Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2020. 2021. 2022. i 2023. godinu propisano je da će se doprinosi za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti i obvezno zdravstveno osiguranje koji su uplaćeni za osiguranike, prema članku 23. Zakona o obnovi i razvoju Grada Vukovara (Narodne novine, br. 44/01., 90/05., 80/08., 38/09. i 148/13.) i Odluci Vlade o primjeni poticajnih mjera na području Grada [adresa], Općine Tovarnik i Općine Lovas (Narodne novine, br. 24/02.) vratiti poslodavcima sa sjedištem odnosno s prebivalištem na području [adresa] te [adresa] i [adresa] na teret financijskog plana Fonda za obnovu i razvoj Grada Vukovara (st. 1.). Poslodavci iz stavka 1. ovoga članka zahtjev za povrat doprinosa podnose Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje. (st. 2.).
18. Nadalje, iz Uputa Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, KLASA: 402-01/19-06/2, URBROJ: 538-06-1/217-19-2 od 7. siječnja 2020. (list 399. - 400. spisa), a kojima je uređen način i postupak ostvarivanja prava na povrat 50% uplaćenih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje poslodavaca koji obavljaju poslovnu djelatnost sa sjedištem, odnosno prebivalištem na području [adresa] te općina [adresa] i [adresa], proizlazi u bitnome da povrat uplaćenih doprinosa izvršava Fond za obnovu i razvoj Grada Vukovara, a da poslodavci podnose zahtjev za ostvarivanje prava na povrat uplaćenih doprinosa Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje – Područni ured u [adresa] i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje
– Područnoj službi Vinkovci (dalje: Zavodi), na priloženom obrascu. U uputama je nadalje naznačeno koju su dokumentaciju korisnici dužni dostaviti Zavodima te da će Zavodi nakon provjere statusa poslodavca i zaposlenika te utvrđivanja činjenice da su uplaćeni doprinosi, zahtjev za povrat doprinosa dostaviti Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje odnosno Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Središnjoj službi u Zagrebu. Navedeni zavodi će podatke objediniti i dostaviti Fondu. Fond će, nakon prethodno izvršene kontrole podataka na temelju dostavljenih zahtjeva izvršiti plaćanje.
19. U konkretnom slučaju razvidno je da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje – Područna služba Vinkovci dopisom od 5. srpnja 2022. (list 405.-409. spisa) dostavio tablicu povrata doprinosa za zdravstveno osiguranje prema čl. 23. Zakona o obnovi i razvoju Grada Vukovara, Naputku o ostvarivanju prava na povrat 50% uplaćenih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje koje uplate poslodavci sa sjedištem, odnosno prebivalištem na području gradova [adresa] i [adresa] te općina [adresa] i [adresa] i čl. 35. Zakona o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za 2022. godinu na iznos od 644.153,49 kn, pri čemu je napomenuto da su tablicom obuhvaćeni zahtjevi zaprimljeni od 8. lipnja 2022. do 1. srpnja 2022. Nadalje, dopisom od 4. siječnja 2023. (list 415. – 418. spisa) dostavljena je tablica povrata doprinosa kojom su obuhvaćeni zahtjevi zaprimljeni u razdoblju od 15. prosinca 2022. do 30. prosinca 2022., dok je dopisom od 23. veljače 2023. (list 422. – 425. spisa) dostavljena tablica kojom su obuhvaćenizahtjevi zaprimljeni u razdoblju od 3. veljače 2023. do 21. veljače 2023.
20. Porukama elektroničke pošte od 20. srpnja 2022. (list 403. spisa), od 20. siječnja 2023. (list 413. spisa) i 9. ožujka 2023. (list 420. spisa) prvotuženik navodi kako sukladno zaprimljenim zahtjevima za povrat doprinosa nakon 11. srpnja 2022., odnosno nakon 11. siječnja 2023. i 1. ožujka 2023., u privitku dostavlja tablice s datumima isplata kao i s popisom tvrtki kojima nije isplaćen povrat doprinosa budući da prelaze limit dodijeljenih potpora male vrijednosti od 200.000,00 EUR u posljednje tri godine.
21. Imajući u vidu gore navedeno, prema ocjeni ovog suda osnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na drugotuženika jer isti nije nadležan ocijenjivati je li posebna poticajna mjera državna potpora odnosno nije nadležan za utvrđivanje statusa pravne osobe u smislu je li primatelj potpore male vrijednosti, niti vrši pravo na povrat 50% uplaćenih doprinosa za zdravstveno osiguranje pa je slijedom navedenog tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika valjalo odbiti (t. IV. izreke).
22. U odnosu na prvotuženika, a koji u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti tužbeni zahtjev, dok u daljnjem tijeku postupka navodi da bi podnošenjem zahtjeva za isplatama iznosa s osnova mirovinskog i zdravstvenog osiguranja isti bili plaćeni, čime bi prestali razlozi za tužbu, valja naglasiti kako je odredbom čl. 10. Zakona o državnim potporama (Narodne novine broj: 47/14 i 69/17) propisano je da se potpore male vrijednosti dodjeljuju u skladu s važećom uredbom Europske unije kojom se uređuju potpore male vrijednosti, dok je odredbom čl. 2. st. 5. tog Zakona propisano da je potpora male vrijednosti uređena važećom uredbom Europske unije koja zbog svoga iznosa ne narušava ili ne prijeti narušavanjem tržišnog natjecanja i ne utječe na trgovinu između država članica Europske Unije te ne predstavlja državnu potporu iz čl. 107. st. 1. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije.
23. Valja naglasiti kako prvotuženik sam navodi da je od Središnjeg ureda drugotuženika zaprimio popis poslodavaca i nalog o isplati, da je isti upisao u aplikaciju Registra državnih potpora i potpora male vrijednosti, vodeći računa da se ne premaši propisani limit, konkretno 200.000,00 EUR u posljednje tri fiskalne godine, odnosno da ne izvrši isplatu preko navedenog limita.
24. Potpore male vrijednosti dodjeljuju se u skladu s Uredbom Komisije br. 1407/2013 od 18. prosinca 2013. o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije na potpore male vrijednosti (SL L 352/2013 od 24. prosinca 2013.) te Uredbom Komisije broj 2020/972 od 2. srpnja 2020. o izmjeni Uredbe br. 1407/2013 u pogledu njezina produljenja i o izmjeni Uredbe br. 651/2014 u pogledu njezina produljenja i odgovarajućih prilagodbi (SL L 2015/20).
25. Valja naglasiti da je u uvodnom dijelu Uredbe Komisije (EU) br. 1407/2013 od 18. prosinca 2013. o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na de minimis potpore, a koja je Uredbom Komisije (EU) 2020/972 оd 2. srpnja 2020. izmijenjena u pogledu njezina produljenja, navedeno da je gornja granica od 200. 000,00 EUR za iznos de minimis potpore koju može primiti jedan poduzetnik po državi članici tijekom bilo kojeg trogodišnjeg razdoblja i dalje potrebna kako bi se osiguralo da se ni za jednu mjeru obuhvaćenu ovom Uredbom ne može smatrati da utječe na trgovinu među državama članicama ili da se njome narušava tržišno natjecanje odnosno prijeti njegovim narušavanjem. Nadalje, u uvodnom se dijelu navodi i da je Komisija dužna osigurati poštovanje pravila o državnim potporama, a u skladu s načelom suradnje utvrđenom u članku 4. stavku 3. Ugovora o Europskoj uniji, da bi države članice trebale olakšati izvršenje tog zadatka uspostavom instrumenata potrebnih kako bi se osiguralo da ukupan iznos de minimis potpora koje se na temelju de minimis pravila dodjeljuju jednom poduzetniku ne premašuje ukupnu dopuštenu gornju granicu. U tu bi svrhu pri dodjeli de minimis potpore država članica trebala predmetnog poduzetnika obavijestiti o dodijeljenom iznosu de minimis potpore i o tome da je riječ o de minimis potpori, izričito se pozivajući na ovu Uredbu. Od država članica treba zatražiti da prate dodijeljenu potporu kako bi se spriječilo premašivanje primjenjivih gornjih granica i osiguralo poštovanje pravila o kumulaciji. U svrhu poštovanja te obveze, prije dodjele takve potpore predmetna država članica mora od poduzetnika dobiti izjavu o drugim de minimis potporama obuhvaćenima ovom Uredbom ili drugim uredbama o de minimis potporama, a koje je poduzetnik primio tijekom predmetne fiskalne godine i u prethodne dvije fiskalne godine. Kao alternativno rješenje državama članicama treba omogućiti da uspostave središnji registar s potpunim informacijama o dodijeljenim de minimis potporama i provjeravaju poštuje li se gornja granica za svaku novu dodijeljenu potporu.
26. Nadalje, s obzirom da je pojam državne potpore objektivan pravni koncept izravno definiran Ugovorom o funkcioniranju Europske unije, Europska je komisija donijela Obavijest o pojmu državne potpore iz članka 107. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (2016/C 262/01, Službeni list Europske unije C 262) kojom se dodatno pojašnjavaju ključni koncepti povezani s pojmom državne potpore iz članka 107. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije kako bi se pridonijelo jednostavnijoj, transparentnijoj i dosljednijoj primjeni tog pojma diljem Unije. Predmetna se Obavijest odnosi na pojam državne potpore iz članka 107. stavka 1. Ugovora, koji i Komisija i nacionalna tijela (uključujući nacionalne sudove) moraju primjenjivati u vezi s obvezom obavješćivanja i mirovanja iz članka 108. stavka 3. Ugovora te se ne odnosi na spojivost državne potpore s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 107. stavcima 2. i 3. te člankom 106. stavkom 2. Ugovora, koji procjenjuje Komisija. U odnosu na opća načela učinka na trgovinu i tržišno natjecanje u predmetnoj se Obavijesti (t. 185.) navodi kako javna potpora poduzetnicima čini državnu potporu u skladu s člankom 107. stavkom 1. Ugovora samo ako se njome „narušava ili prijeti da će (se) narušiti tržišno natjecanje stavljanjem određenih poduzetnika ili proizvodnje određene robe u povoljniji položaj” i samo u mjeri u kojoj „utječe na trgovinu među državama članicama”. Pojam potpore sadržava ta dva različita i potrebna elementa. Međutim, u praksi ti se kriteriji često upotrebljavaju zajednički za procjenu državne potpore jer ih se u pravilu smatra neodvojivo povezanima. (t. 186.). Nadalje, u odnosu na narušavanje tržišnog natjecanja, smatra se da se mjerom koju je dodijelila država narušava ili prijeti da će se narušiti tržišno natjecanje ako bi se njome mogao poboljšati konkurentan položaj primatelja u odnosu na druge poduzetnike s kojima se natječe. U praktične svrhe narušavanje tržišnog natjecanja u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora obično postoji kada država dodijeli financijsku prednost nekom poduzetniku u liberaliziranom sektoru u kojem postoji, ili bi moglo postojati, tržišno natjecanje (t. 187.). Nadalje, činjenicom da tijela dodjeljuju javnu uslugu internom pružatelju usluga (čak i ako imaju slobodu povjeriti takvu uslugu trećim stranama) kao takvom ne isključuje se moguće narušavanje tržišnog natjecanja. No moguće narušavanje tržišnog natjecanja isključeno je ako su ispunjeni sljedeći kumulativni uvjeti: (a) usluga podliježe pravnom monopolu (utvrđeno u skladu sa zakonodavstvom EU-a); (b) tim pravnim monopolom ne isključuje se samo tržišno natjecanje na tržištu, nego i za tržište, to jest njime se isključuje svaka mogućnost tržišnog natjecanja kojim bi netko mogao postati isključivi pružatelj predmetne usluge; (c) uslugom se ne konkurira drugim uslugama i (d) ako je pružatelj usluge aktivan na drugom tržištu (geografskom tržištu ili tržištu proizvoda) koje je otvoreno tržišnom natjecanju, potrebno je isključiti unakrsno subvencioniranje. Da bi se to postiglo potrebno je koristiti se odvojenim računima, pravilno raspodjeljivati troškove i prihode te se pobrinuti da se javno financiranje koje je pruženo za uslugu koja je predmet pravnog monopola ne može upotrijebiti u korist drugih aktivnosti (t. 188.).
27. Slijedom navedenog, ukoliko su ispunjena sva četiri gore navedena uvjeta, moguće narušavanje tržišnog natjecanja je isključeno te u konkretnom slučaju refundacija doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje tužitelju koji na isto ima pravo u skladu s odredbama Zakona o obnovi i razvoju grada Vukovara ne bi predstavljala de minimis potporu.
28. Nadalje, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, a koje je u to vrijeme odnosno u travnju 2022. temeljem odredbe čl. 9. tada važećeg Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave (Narodne novine, broj: 85/20) bilo tijelo nadležno, između ostaloga i za poslove upravljanja vodama te za praćenje i prilagođavanje vodno gospodarskog razvitka s potrebama ukupnog gospodarskog razvitka Republike Hrvatske, u svom je očitovanju od 11. travnja 2022. (list 78. – 79. spisa) navelo, između ostaloga, da je Vodovod grada Vukovara d.o.o. javni isporučitelj sa svojevrsnim pravnim monopolom za pružanje vodnih usluga na svom uslužnom području kojim se isključuje konkurencija na tržištu i za tržište odnosno tržišno natjecanje na gore navedenom uslužnom području za obavljanje djelatnosti javne odvodnje i vodoopskrbe. Uz navedeno, pružanje vodnih usluga ne konkurira drugim uslugama, a također je isključena mogućnost sudjelovanja javnog isporučitelja u obavljanju vodnih usluga na nekom drugom geografskom i proizvodnom tržištu.
29. Odredbom čl. 8. st. 1. Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine broj 66/19), propisano je da se vodne usluge na uslužnom području pružaju putem jednog javnog isporučitelja vodnih usluga.
30. Nadalje, odredbom čl. 3. Odluke o priključenju na komunalne vodne građevine, donesenoj na 6. sjednici gradskog vijeća Grada Vukovara održanoj 3. ožujka 2014. (Službeni vjesnik Grada Vukovara broj 1/2014) propisano je da je isporučitelj vodnih usluga Vodovod grada Vukovara d.o.o., dok je odredbom čl. 186. st. 1. i 2. Zakona o vodama (Narodne novine broj: 66/19, 84/21 i 41/23) propisano da se koncesija za usluge i radove ne daje za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe te za obavljanje djelatnosti javne odvodnje.
31. Imajući u vidu gore navedeno, kao i odredbu čl. 4. Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine broj 66/19) kojom je propisano da su vodne usluge djelatnosti od općeg interesa i obavljaju se kao javna služba. (st. 1.), da su vodne usluge od interesa za sve jedinice lokalne samouprave na uslužnom području (međukomunalne djelatnosti) i za Republiku Hrvatsku. (st. 2.), da su jedinice lokalne samouprave dužne osigurati pružanje vodnih usluga na uslužnom području suosnivanjem javnih isporučitelja vodnih usluga, ostvarivanjem članskih odnosno dioničarskih prava i obveza u javnim isporučiteljima vodnih usluga i na drugi način u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonima. (st. 3.) te da se članska odnosno dioničarska prava u javnim isporučiteljima vodnih usluga ostvaruju se u korist građana i pravnih osoba koji koriste vodne usluge. Vlasnička prava nad komunalnim vodnim građevinama ostvaruju se u korist građana i pravnih osoba koji koriste vodne usluge. (st. 4.), prema ocjeni ovog suda u konkretnom se slučaju ne radi o potpori koja je nespojiva s unutarnjim tržištem.
32. Slijedom svega navedenog, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni kriteriji iz ranije u obrazloženju ove presude (t. 22.) citirane odredbe čl. 2. st. 5. Zakona o državnim potporama, a ispunjenjem kojih bi se konkretna poticajna mjera odnosno povrat 50% uplaćenih doprinosa mogla smatrati državnom potporom. Isto tako, isključeno je i moguće narušavanje tržišnog natjecanja s obzirom na kumulativno ispunjenje uvjeta iz t. 188. Obavijesti o pojmu državne potpore iz čl. 107. st. 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (2016/C, Službeni list Europske unije C262).
33. Valja naglasiti i da je tužitelj kao tijelo javne vlasti uvršten na popis tijela javne vlasti Povjerenika za informiranje, pri čemu Zakon o pravu na pristup informacijama (Narodne novine, broj: 25/13, 85/15 i 69/22) propisuje da su tijela javne vlasti, u smislu tog Zakona, tijela državne uprave, druga državna tijela, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe i druga tijela koja imaju javne ovlasti, pravne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje obavljaju javnu službu, pravne osobe koje se temeljem posebnog propisa financiraju pretežito ili u cijelosti iz državnog proračuna ili iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno iz javnih sredstava (nameta, davanja, i sl.), kao i trgovačka društva u kojima Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju zasebno ili zajedno većinsko vlasništvo.
34. Pri tome za istaknuti je i da je u točci 17. Obavijesti o pojmu državne potpore iz članka 107. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (2016/C 262/01, Službeni list Europske unije C 262), a koja se odnosi na izvršavanje javnih ovlasti, Europska komisija pojasnila da se članak 107. st. 1. Ugovora ne primjenjuje ako država djeluje "izvršavanjem javne ovlasti" ili ako javni subjekti djeluju "u svojem svojstvu kao tijela javne vlasti". Nadalje, u predmetnoj se Obavijesti navodi i da se može smatrati da subjekt djeluje izvršavanjem javne ovlasti ako je predmetna djelatnost dio temeljnih funkcija države ili je povezana s tim funkcijama na temelju svoje prirode, cilja i pravila kojima podliježe.
35. Valja naglasiti i da prvotuženik tijekom postupka niti ne tvrdi da je tužitelj obaviješten o dodijeljenom iznosu de minimis potpore odnosno o tome da je riječ de minimis potpori, iako je iznose povrata upisao kao potporu male vrijednosti u Registar državnih potpora i potpora male vrijednosti, pri čemu se ponovno naglašava da bi sukladno Uredbi Komisije (EU) br. 1407/2013 od 18. prosinca 2013. o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na de minimis potpore, izmijenjena u pogledu njezina produljenja Uredbom Komisije (EU) 2020/972 od 2. srpnja 2020., pri dodjeli de minimis potpore, država članica trebala poduzetnika obavijestiti o dodijeljenom iznosu de minimis potpore i o tome da je riječ o toj potpori.
36. Slijedom svega navedenog, prvotuženik je bez zakonskog utemeljenja, pri čemu nije od utjecaja sadržaj Pravilnika o načinu isplate sredstava s osnova povrata 50% doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje poslodavcima s područja gradova [adresa] i [adresa] te općina [adresa] i [adresa] (list 252. spisa), a koji je donio Upravni odbor prvotuženika 20. listopada 2020. iz kojeg proizlazi da pravo na isplatu ostvaruje poslodavac koji ima registrirano sjedište odnosno prebivalište na području navedenih gradova i općina i fizička osoba koja ima registriranu djelatnost i prebivalište na navedenim područjima, ako za razdoblje tekuće godine u kojoj se vrši isplata i unazad 2 fiskalne godine, na ime potpora male vrijednosti ostvarenih temeljem Zakona o državnim potporama nije premašio propisani limit od 200.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna na dan isplate, iznose povrata upisao u Registar državnih potpora i potpora male vrijednosti, iako isti ne predstavljaju državnu potporu, a čime je propustio postupiti sukladno odredbi čl. 23. st. 2. Zakona o obnovi i razvoju Grada Vukovara.
37. Posljedično, prema ocjeni ovog suda tužitelj ima pravo na povrat 50% uplaćenih doprinosa, i to u utuženoj visini koju prvotuženik tijekom postupka nije niti osporio, pa je slijedom svega navedenog odlučeno kao u t. I. i II. izreke presude.
38. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice. Stopa zatezne kamate određena je prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora, slijedom čega je utvrđen neosnovanim dio tužbenog zahtjeva u dijelu prekomjerno zatražene kamatne stope. (t. III. izreke).
39. Odluka o troškovima postupka iz t. IV., V. i VI. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa).
40. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku, a koji trošak je odmjeren sukladno Tarifi, i to za: sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 250,00 EUR, za sastav podneska od 19. rujna 2023. u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 250,00 EUR, za sastav podneska od 30. listopada 2023. u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 250,00 EUR, za sastav podneska od 9. siječnja 2024. u iznosu 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 4. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 62,50 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 17. prosinca 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. t. 5. OT-a) što uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) sveukupno iznosi 62,50 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 9. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) što uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) sveukupno iznosi 250,00 EUR te za zastupanje na ročištu održanom 11. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) što uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) sveukupno iznosi 250,00 EUR. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 1.375,00 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. IV. izreke presude.
41. Tužitelju za pojedinačne radnje nije priznat trošak postavljen u prekomjerno postavljenim iznosima, odnosno u iznosima koji nisu u suglasnosti s iznosima prema vrijednosti predmeta ovog spora slijedom čega je odlučeno kao u t. V. izreke presude.
42. Odluku o parničnom trošku iz t. VI. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika odbijen kao neosnovan.
Zagreb, 19. studenoga 2025.
SUTKINJA :
Aleksandra Gumzej
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
