Poslovni broj: Gž -1693/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica pod 1. HP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Krunoslavu Aljinoviću, odvjetniku u Splitu i pod 2. CP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Doris Košti, odvjetnici u Splitu, protiv tuženice RP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mladenu Vuškoviću, odvjetniku u Splitu, zbog utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljica pod 1. i 2. protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-635/2025-4 od 21. svibnja 2025., u sjednici održanoj 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava žalba tužiteljica pod 1. i 2., pa se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 635/2025-4 od 21. svibnja 2025.:

a) potvrđuje u dijelu pod točkom I.1. i pod točkom I.2. izreke kojima je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica za isplatom iznosa od po 7.000,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. siječnja 2004. pa sve do konačne isplate,

b) preinačuje u dijelu pod točkom I.1. i pod točkom I.2. izreke kojima je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica za isplatom iznosa od po 7.000,00 eura tako da se sudi:

Nalaže se tuženici RP isplatiti tužiteljici pod 1. HP i tužiteljici pod 2. CP iznos od po 7.000,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. siječnja 2004. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022 prema prosječnoj kamatno stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena. te od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2025., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

c) preinačuje u dijelu pod točkom I.3. i pod točkom II. izreke koje sadrže odluku o parničnom trošku tako da se sudi:

Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

II. Nalaže se tuženici RP naknaditi tužiteljicama pod 1. i 2. trošak žalbenog postupka u iznosu od 214,85 eura, dok se za više traženo njihov zahtjev za naknadu žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljica pod 1. i 2. (u daljnjem tekstu: tužiteljice) za isplatom iznosa 14.000,00 eura svakoj, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 30. siječnja 2004. pa sve do konačne isplate, te je odbijen i zahtjev tužiteljica za naknadom parničnih troškova (točka I. izreke).

1.1. Istom odlukom naloženo je tužiteljicama isplatiti tuženici parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 21. svibnja 2025. do isplate, u roku 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žale se tužiteljice pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.

- Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22.i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se ista preinači i tužbeni zahtjev prihvati, uz nadoknadu parničnog troška.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba je djelomično osnovana.

3. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za isplatom iznosa od ukupno 28.000,00 eura koji predstavlja 1/2 dijela tržišne vrijednosti stana kojeg je tuženica prodala trećoj osobi, a za koji tužiteljice tvrde da bi predstavljao ostavinsku imovinu pravnog prednika, njihovog oca DP, kojeg su tužiteljice nasljednice svaka za 1/4 dijela.

5. Pobijana presuda donesena je u ponovljenom postupku nakon što je odlukom ovog suda poslovni broj: Gž-2856/2024-3 od 22. siječnja 2025. ukinuta presuda prvostupanjskog suda poslovni broj: P-2390/24-3 od 17. srpnja 2024. s uputom da je u nastavku postupka, kao prethodno pitanje, potrebno utvrditi je li prednik stranaka, pok. DP bio vlasnik predmetnog stana, te ukoliko jest, je li bio njegovo vlasništvo za cijelo ili u dijelu, odnosno je li predstavljao i bračnu stečevinu tuženice RP.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: O-840/97 iza pok. HPK, zajedničkog prednika stranaka, utvrđeno da ostavinsku imovinu čine nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], I. ZK tijelo, čest. zem. [katastarska čestica] i to za 1/2 dijela, te su utvrđeni njegovi nasljednici i to kćerke, ovdje tužiteljice CP i HP svaka za po 1/4 dijela, te sin UP za 1/2 dijela, uslijed ustupa zakonskog nasljednog dijela supruge ostavitelja, ovdje tuženice RP, u korist sina UP,

- da nekretnina na koju tužiteljice polažu pravo u ovom postupku, stan u [adresa] u [adresa], površine 51,00 m2, izgrađen na čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nije ušao u sastav ostavinske imovine iza pok. prednika stranaka H MP i nije bio predmetom nasljeđivanja,

- da je tuženica RP, kao davateljica uzdržavanja, sa svojim suprugom DP, kao primateljem uzdržavanja, 28. veljače 1997. sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim je ugovoreno doživotno uzdržavanje DP, a tuženici je zauzvrat nakon njegove smrti trebao pripasti u vlasništvo stan u [adresa], površine 51,00 m2,

- da su tužiteljice u predmetu poslovni broj: P- 1580/04 ishodile pravomoćnu presudu kojom je utvrđena ništavost ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 28. veljače 1997. između njihovog pravnog prednika DP i tuženice,

- da se tuženica na stan u [adresa] u [adresa], u zemljišnim knjigama upisala na temelju ugovora o kupoprodaji od 15. prosinca 1994. kojeg je sklopila s prodavateljicom AP,

- da je tuženica stan u [adresa] u [adresa] kupoprodajnim ugovorom od 30. siječnja 2004. prodala KP za kupoprodajnu cijenu od 56.000,00 eura,

- da je tuženica sa sada pok. DP **.**.1994. sklopila ugovor o darovanju predmet kojeg je bio stan u [adresa], u [adresa], površine 71,51 m2 na kat. čest. [katastarska čestica] i zk. čest.[katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je stan u stan u [adresa] u [adresa] prodan za vrijeme trajanja brtaka tuženice i sada pok. DP, te da je sredstvima od prodaje tog stana tuženica kupila stan u [adresa] u [adresa].

7. Na temelju naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je zaključio kako, unatoč činjenici što su tužiteljice ishodile pravomoćnu sudsku odluku kojom je ugovor o doživotnom uzdržavanju od 28. veljače 1997. utvrđen ništavim, da nekretnina za koju traže isplatu nije bila vlasništvo njihovog pravnog prednika DP, a niti bračna stečevina tuženice, da nije bila predmetom nasljeđivanja, te da je tuženica uknjižbu prava vlasništva ishodila na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog s FP, a ne na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju kako su to tužbom tvrdile tužiteljice.

7.1. Zbog navedenog, polazeći od pogrešne pretpostavke da je stan u [adresa] predstavljao posebnu imovinu tuženice, prvostupanjski sud je zaključio da tužbeni zahtjev tužiteljica nije osnovan jer da tužiteljice nisu dokazale pravnu osnovu za stjecanje predmetne nekretnine u bilo kojem suvlasničkom omjeru, a time da nisu dokazale niti da imaju pravo na naknadu tržišne vrijednosti stana u [adresa], svaka za po 1/4 dijela iznosa za koji je stan prodan trećoj osobi. Isto tako, prvostupanjski je sud zaključio da tužiteljice svoje pravo ne izvlače iz stana u [adresa], u [adresa], površine 71,51 m2 na kat. čest. [katastarska čestica] i zk. čest.[katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je predmet ugovora o darovanju sklopljenog između tuženice i sada pok. DP, zajedničkog prednika stranaka.

8. Stav prvostupanjskog suda izražen u pobijanoj odluci, kao i obrazloženje odluke u pogledu neosnovanosti zahtjeva za isplatom ovaj drugostupanjski sud ne prihvaća kao pravilne i zakonite iz razloga koji slijede u obrazloženju ove drugostupanjske odluke.

9. U tužbi, kao i tijekom postupka tužiteljice su tvrdile da potražuju utuženi iznos kojeg je tuženica stekla bez pravne osnove prodajom stana u [adresa], trećoj osobi, jer da stan potječe iz imovine njihovog pok. oca DP, odnosno, da predstavlja njegovu ostavinsku imovinu, ili barem bračnu stečevinu ostavitelja i tuženice.

10. Osnovano, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, tužiteljice u žalbi ističu, a što su isticale i tijekom postupka koji je prethodio donošenju pobijane odluke, da su s uspjehom okončale postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je tuženica RP, kao davateljica uzdržavanja, sklopila sa svojim suprugom DP, kao primateljem uzdržavanja, 28. veljače 1997., a predmet kojega je bio stan u [adresa], slijedom čega da taj stan predstavlja ostavinsku imovinu sada pok. C. Stoga pogrešno zaključuje prvostupanjski sud da je predmetni stan bio u cijelosti vlasništvo tuženice, kada iz sadržaja ugovora o doživotnom uzdržavanju jasno proizlazi da stranke suglasno utvrđuju da taj stan predstavlja vlasništvo primatelja uzdržavanja, a što prvostupanjski sud uopće nije uzeo u obzir. Pritom činjenica da je taj ugovor naknadno utvrđen ništetnim ne umanjuje značaj ovog utvrđenja jer je ugovor utvrđen ništetnim iz drugih razloga, a ne zbog nedostataka na strani predmeta tog ugovora.

11. Također pogrešno utvrđuje prvostupanjski sud da je za rješenje predmetne pravne stvari jedino od značaja okolnost da je stan u [adresa], u [adresa], u zemljišnim knjigama bio upisan kao vlasništvo tuženice, te da se ona uknjižila temeljem valjanog kupoprodajnog ugovora sklopljenog s NP, pri čemu zanemaruje odlučnu i nespornu činjenicu da je taj stan kupljen 1994. godine, za vrijeme trajanja braka tuženice i sada pok. DP, te da kao takav predstavlja njihovu bračnu stečevinu, jer u spisu nema dokaza da su se bračni drugovi sporazumjeli drugačije. Radi se, dakle, o imovini koju su stranke kao bračni drugovi stekli za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice, pri čemu činjenica da se na imovinu uknjižila tuženica ne dovodi u pitanje pravno svojstvo ove imovine, niti dovodi u pitanje suvlasnički udjel sada pokojnog prednika stranaka DP na toj imovini od 1/2 dijela, jer ni jedan dokaz u spisu ne potvrđuje da je stan kupljen isključivo sredstvima tuženice pa da bi predstavljao njezinu posebnu imovinu.

12. S obzirom na to da nakon smrti DP, njegov suvlasnički udjel od 1/2 dijela stana u [adresa], ulazi u ostavinsku imovinu, a iz rješenja o nasljeđivanju poslovni broj:O-840/97 od 11. travnja 2006. proizlazi da su nasljednici ostavitelja supruga RP, sin UP, te kćeri HP i CP, svaki u jednakom udjelu od 1/4 dijela, time je odrediv nasljedni dio svake tužiteljice u predmetnoj imovini od 1/8 dijela (1/2 bračna stečevina ostavitelja × 1/4 nasljedni dio = 1/8 vrijednosti stana), pa kako je tuženica stan prodala za iznos od 56.000,00 eura, to svakoj tužiteljici pripada po 7.000,00 eura (56.000,00 eura × 1/8 = 7.000,00 eura) na ime njihovog nasljednog dijela. Navedeni iznos dosuđen je tužiteljicama zajedno sa zateznom kamatom, jer je odredbom članka 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.) propisano da se pri vraćanju onoga što je stečeno bez osnove moraju platiti i zatezne kamate, pri čemu za tuženicu, koja je nepoštena stjecateljica, te kamate teku od dana stjecanja 30. siječnja 2004.

13. Slijedom svega iznesenog, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

14. Zbog djelomičnog uspjeha tužiteljica i tuženice u jednakim dijelovima, na temelju odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka, dok je zbog djelomičnog uspjeha u žalbenom postupku u omjeru od 50%, tužiteljicama trebalo priznati troškove žalbenog postupka u visini od 214,85 eura, dok je za više traženo njihov zahtjev za naknadu žalbenog postupka odbijen kao neosnovan.

Split, 19. studenog 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić