Poslovni broj: Gž-2009/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Dejanu Trniniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić&Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2534/2024-59 od 28. svibnja 2025., 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2534/2024-59 od 28. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. i točkom III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.177,68 eura sa zateznom kamatom tekućom od 22. studenog 2022. do isplate (točka I. izreke), dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva za iznos od 883,92 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. studenog 2016. do isplate, kao neosnovan (točka II. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 3.064,54 eura sa zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2024. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv navedene prvostupanjske presude, u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u odluci o trošku parničnog postupka, žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22.i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i tužitelja obveže na naknadu parničnih troškova tuženiku. Ujedno je zatražio naknadu troškova žalbenog postupka.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba je neosnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se zakonitost i pravilnost presude može ispitati.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu koja mu je nastala kao posljedica prometne nesreće koja se 17. svibnja 2016. dogodila u Bjelovaru, na Đurđevačkoj cesti kbr. 8, kada je na lijevu bočnu stranu osobnog automobila marke i tipa "Opel Astra", reg. oznake i broja [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj, prednjim dijelom naletio osobni automobil marke i tipa "VW Passat", reg. oznake i broja [registarska oznaka], kojim je upravljao DF, koji je isključivo odgovoran za nesreću i čije je vozilo kojim je upravljao je u trenutku nezgode bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj 08102045007.

5. Pobijana presuda donesena je u ponovljenom postupku nakon što je odlukom ovoga suda poslovni broj: Gž-1730/2024-3 od 7. studenog 2024. ukinuta presuda prvostupanjskog suda poslovni broj: Pn-681/2017-49 od 28. ožujka 2024. s uputom da je u nastavku postupka tuženiku potrebno dostaviti podnesak kojim tužitelj povlači dio tužbenog zahtjeva, kako bi se o navedenom mogao očitovati.

6. U ovom stadiju postupka nije sporna pasivna legitimacija ni odgovornost tuženika, kao što nije sporno ni da je tuženik u mirnom postupku tužitelju isplatio iznos od 929,06 eura na ime naknade nastale neimovinske i imovinske štete, međutim, sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa naknade štete, jer tužitelj smatra da isplaćenim iznosom nije u potpunosti obeštećen.

7. Iz priloženog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, liječnika oftalmologa dr. dr. Branimira Cerovskog, proizlazilo bi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio traume glave i trzajnu ozljedu vrata uz oštećenje vidne funkcije, te da trajne posljedice predmetnog ozljeđivanja s oftalmološkog motrišta dovode do smanjenja životnih aktivnosti u opsegu 5%.

7.1. Iz priloženog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, liječnika kirurga dr. EF, proizlazilo bi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenje lijeve strane glave, ogrebotinu tjemenog dijela glave i istegnuće mišića vrata, da je liječenje tužitelja završeno, te da je kritične prigode pretrpio bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno 3 dana, srednjeg intenziteta povremenog karaktera sumarno 8 dana, bolovi slabijeg intenziteta da su trajali tijekom 56 dana, te da su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti. Primarni strah kod tužitelja da je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od 8 dana, a manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 28 dana. Navedena ozljeda kralješnice da je dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 3%, koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta te povremenim bolovima prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela, da su pri ocjeni smanjenja životnih aktivnosti uzete u obzir degenerativne promjene vratnog segmenta kralješnice koje su opisane na rtg snimkama, te da se navedena ocjena smanjenja životnih aktivnosti od 3% odnosi na stanje po predmetnom štetnom događaju. Tužitelju da je nakon predmetnog štetnog događaja bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 20 dana po 2 sata dnevno, te još 35 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

7.2. Iz priloženog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. proizlazilo bi da je da razlika između plaća koje bi tužitelju bile isplaćene da nije došlo do predmetnog štetnog događaja i primljenih plaća i naknada bolovanja, u razdoblju od 18. svibnja 2016. do 31. listopada 2016., ukupno iznosila 5.232.45 kuna/ 694,47 eura neto, da nakon uračunavanja isplaćene neoporezive potpore za bolovanje dulje od 90 dana (2.500,00 kuna/ 331,81 euro), kao i iznosa kojeg je tuženik isplatio na ime izgubljene zarade (2.681,68 kuna/ 355,92 eura), preostala nepodmirena izgubljena zarada tužitelja iznosi 50,77 kuna/ 6,74 eura neto.

7.3. Na taj način prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelju nastala šteta u visini od 4.100,00 eura, te da nakon odbitka već isplaćenih 929,06 eura preostaje iznos 3.177,68 eura koje je tuženik dužan isplatiti tužitelju.

8. S obzirom na iznesena činjenična utvrđenja koja su relevantna za odluku o visini naknade štete, neosnovano tuženik prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO), kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za pobijani iznos od 3.177,68 eura, kao i da je pogrešno primijenio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete jer je pravilno utvrdio, cijeneći nalaz i mišljenje sudskih vještaka dr. Branimira Cerovskog i dr. EF, da tužitelj nije u potpunosti obeštećen isplatom neimovinske štete od strane tuženika u mirnom postupku, zbog čega nije u pravu tuženik kada prigovara da tužitelju po ovoj osnovi pripada samo plaćeni iznos od 929,06 eura, a ne i daljnji iznos od 3.177,68 eura.

8.1. Tuženik u žalbi ne iznosi konkretne žalbene razloge, već samo paušalno i neodređeno prigovara pravilnosti i potpunosti utvrđenja prvostupanjskog suda, ne navodeći koje to okolnosti ne opravdavaju dosuđivanje naknade na način kako to tužitelj potražuje konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, u kojem dijelu prvostupanjski sud nije pravilno primijenio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, niti uopće konkretnim prigovorima ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

9. Pritom, neosnovano u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a navodeći da nije obrazložio razloge zbog kojih je ranijom presudom poslovni broj: P-2390/24-3 od 17. srpnja 2024. koja je ukinuta presudom tužitelju dosudio manji iznos od iznosa koji mu dosuđuje pobijanom odlukom. Navedeno iz razloga jer je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu imao u vidu intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, njihovo trajanje, ozlijeđeni dio tijela, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, neugodnosti tijekom liječenja i svrhu koju ima dosuda ovog oblika štete, pri čemu se ističe da dosuđeni novčani iznos nije u suprotnosti ni s postojećom sudskom praksom u oblasti dosuđivanja ovih oblika štete, ni orijentacijskim kriterijima VSRH jer oni služe kao smjernica, a ne matematička formula za određivanje pravične novčane naknade. Kako je tužitelju, kao posljedica predmetnog štetnog događaja i zadobivenih ozljeda, bila potrebna i tuđa pomoć u trajanju od 75 sati, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelju na ime imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege pripada iznos od 265,50 eura, koji iznos također nije u suprotnosti sa postojećom sudskom praksom u oblasti dosuđivanja ovih oblika štete. Stoga je prvostupanjski sud pravilno, vodeći računa o svim okolnostima ovog slučaja, primijenio materijalno pravo odmjerivši pravičnu novčanu naknadu upravo u dosuđenom novčanom iznosu.

10. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da ukupna šteta iznosi 4.100,00 eura, te da nakon odbitka već isplaćenih 929,06 eura preostaje iznos 3.177,68 eura koje je tuženik dužan isplatiti tužitelju.

11. Nadalje, a u svezi žalbenog prigovora da je prvostupanjski sud donoseći pobijanu odluku povrijedio načelo zabrane reformatio in peius, napominje se tuženiku da se zabrana pogoršanja položaja stranke odnosi samo na donošenje odluke drugostupanjskog suda u situaciji kada je žalbu protiv prvostupanjske odluke izjavila samo ta stranka, a ne i na odlučivanje prvostupanjskog suda u ponovljenom suđenju nakon što je po žalbi te stranke ukinuta pobijana prvostupanjska presuda. Prvostupanjski sud u ponovljenom suđenju nije vezan vlastitim ranijim činjeničnim utvrđenjima, ali je vezan pravnim shvaćanjem i uputama drugostupanjskog suda, što znači da nova presuda u ponovljenom postupku može biti nepovoljnija za tuženika, čak i ako je samo on izjavio žalbu.

12. U svezi žalbenih navoda tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno odredio tijek kamate na dosuđeni iznos ističe se da se u konkretnom slučaju radi o naknadi štete koja je nastala kao posljedica prometne nesreće, te da je odredbom članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014. i 155/2023.) propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, kako je to pravilno u pobijanoj odluci utvrdio i prvostupanjski sud, slijedom čega je i ovaj žalbeni prigovor tuženika neosnovan.

13. Stoga je, kako žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, žalbu tuženika trebalo odbiti kao neosnovanu, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.

14. Pravilna je i odluka o troškovima postupka iz razloga što se pravilno temelji na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa), kao i odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, s time što je neosnovano tuženik u pobija u dijelu kojim je tužitelju priznat trošak za sastavljanje podneska od 25. lipnja 2021. jer isti, suprotno žalbenim navodima, priliježe spisu i podneska od 12. prosinca 2024. jer je taj podnesak pravilno obračunat prema Tbr. 8.toč.4 Tarife. U svezi naknade troška financijskog vještačenja koji je dosuđen tužitelju, ističe se da je ovaj trošak bio potreban za vođenje postupka, a okolnost da je vještačenjem utvrđeno da tužiteljev zahtjev nije u potpunosti osnovan vrednovana je kroz uspjeh tužitelja u sporu pa mu je u postotku u kojem nije uspio u sporu umanjen i iznos naknade troškova za zastupanje, slijedom čega je i ovaj prigovor tuženika neosnovan.

15. S obzirom na izneseno, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Splitu 19. studenog 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić