Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Psp-24/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Ani Lazić, u pravnoj stvari tužitelja ČČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa Bojan Bacinger, odvjetnik iz Čakovca, protiv tužene ŠČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , koju zastupa Ivana Tušek, odvjetnica iz Varaždina, radi smetanja posjeda, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu 23. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Luke Kelemenića, odvjetnika iz Odvjetničkog ureda Bojana Bacingera iz Čakovca i punomoćnice tuženice Ivane Tušek, odvjetnice iz Varaždina, te objave presude 19. studenoga 2025.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženica ŠČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] smetala tužitelja ČČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu prava služnosti, i to služnost puta na kč. br. [katastarska čestica] Poslovna zgrada kbr. 214a površine 118 m2, dvorište površine 255 m2, put površine 163 m2, sve Banjšćina, ukupne površine 536 m2, i to u dijelu koji u naravi predstavlja put površine 163 m2, i to služnosti staze (pravo na hodanje stazom i puštanje drugih ljudi tada k sebi) i služnosti kolnika (pravo na voženje po poslužnom pravcu motornim vozilom i biciklom), a u korist svakodobnog vlasnika kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način što je točno neutvrđenog dana, a za što je tužitelj saznao dana 13.07.2024. godine, na poslužnoj nekretnini označenoj kao zkč. br. [katastarska čestica] , upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Varaždinu, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi Banjšćina, sveukupne površine 536 m2, dvorište površine 255 m2, put površine 163 m2, Poslovna zgrada kbr. 214A površine 118 m2, postavila željezni lanac i metalni lokot na ogradu i time u potpunosti onemogućila tužitelja u vršenju njegovih prava predmetne služnosti.

II. Zabranjuje se tuženici takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužitelja u posjedovanju predmetnog prava služnosti.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi: "Nalaže se tuženici ŠČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da uspostavi ranije posjedovno stanje, na način da o svom trošku ukloni željezni lanac i metalni lokot na ogradu i time tužitelju omogući ponovno nesmetano korištenje prava služnosti puta i služnosti kolnika na poslužnoj nekretnini."

IV. Nalaže se tuženici ŠČ [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju na ime troškova ovog postupka isplati iznos od 678,08 EUR (šesto sedamdeset osam eura i osam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 19. studenog 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je vlasnik i posjednik nekretnine označene kao zk.č.br. 1351/1, upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Varaždinu, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja nekretnina da je ujedno povlasna nekretnina, te da je tuženica vlasnica i posjednica susjedne nekretnine, označene kao zk.č.br. 1351/6, upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Varaždinu, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koja nekretnina da je poslužna nekretnina. Nadalje je tužitelj naveo kako je u korist povlasne nekretnine u vlasništvu i posjedu tužitelja osnovana stvarna služnost, i to služnost puta, služnost staze i služnost kolnika na poslužnoj nekretnini u vlasništvu i posjedu tuženice, a u korist svakodobnog vlasnika povlasne nekretnine. Predmetna služnost puta je faktično jedini način na koji tužitelj može pristupiti na svoju nekretninu s radnim strojevima, bagerima i kamionima, s ciljem izvođenja građevinskih radova, a sada, kada su radovi završeni, predmetna služnost i dalje služi za ulazak većim strojevima i kamionima i kao pristupni požarni put. Tužitelj je do dana smetanja posjeda svakodnevno koristio predmetnu služnost puta da bi pristupio na svoju nekretninu. Tuženica nikada do sada nije osporavala postojanje predmetnog prava služnosti. Čak je podnijela tužbu protiv ovdje tužitelja radi ukidanja prava predmetne služnosti, koji postupak se vodi pred Općinskim sudom u Varaždinu, poslovni broj P-57/2023. Stoga, sve dok se navedeni postupak radi ukidanja tog prava služnosti pravomoćno ne završi, i to usvajajućom presudom kojom se ukida predmetno pravo služnosti, ima se smatrati da pravo služnosti u korist povlasne nekretnine u vlasništvu tužitelja uistinu postoji. Ujedno, u tom postupku nedvojbeno je konstatirano da je upravo tužitelj posljednji i miran posjednik prava stvarne služnosti za koju sada ovim putem traži posjedovnu zaštitu. Međutim, dana 13.07.2024. godine tužitelj je ostao zatečen i neugodno iznenađen kada je uočio da je tuženica zatvorila ogradu i na ogradi s ulične strane postavila željezni lanac i lokot. Time je tužitelju u potpunosti onemogućen pristup na poslužnu nekretninu, odnosno onemogućeno mu je korištenje pravom predmetne služnosti. Takvim postupanjem, odnosno takvim činom smetanja posjeda, tužitelj je sada u potpunosti onemogućen u normalnoj i svakodnevnoj upotrebi osnovanog prava služnosti budući da se ograda nikako ne može otvoriti bez ključeva koje ima samo tuženica. Stoga predlaže da sud donese rješenje kojim se utvrđuje da je tuženica smetala tužitelja u posjedu prava služnosti puta, služnosti staze i služnosti kolnika na poslužnoj nekretnini čkbr. [katastarska čestica]/6k.o. Varaždin Breg tako da je neutvrđenog dana, a za što je tužitelj saznao 13. srpnja 2024. postavila željezni lanac i metalni lokot na ogradu i time u potpunosti onemogućila tužitelja u vršenju njegovih prava predmetne služnosti, da se tuženici naloži uspostava ranijeg posjedovnog stanja, te da joj se zabrani takvo ili slično smetanje tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tuženica je navela da osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe da je ogradu na svojoj nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila primorana zatvoriti na način da je na istoj postavila željezni lanac sa otključanim lokotom te posebno ističe da je lokot na ogradi ostavila otključan, a sve iz razloga što na njezinoj nekretnini i dalje postoji osnovana stvarna služnost u korist tužiteljeve nekretnine do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred naslovnim sudom pod brojem P-57/2023. Tuženica posebno obrazlaže naslovnom sudu da je teren na njezinoj nekretnini toliko udubljen radi građevinskih radova koje je tužitelj obavljao prelazeći teškom mehanizacijom preko njezine nekretnine, da je došlo do trajnog ulijeganja terena radi čega se ograda na njezinoj parceli više nije dala zatvoriti. Radi navedenog, tuženica je nebrojeno puta kada je došla do svoje nekretnine pronašla ogradu širom otvorenu. Navedeno je poznato i tužitelju koji je također različitim neučinkovitim načinima pokušavao navedenu ogradu držati zatvorenom pa je tako ogradu tužiteljice zatvarao čak i dijelovima vrećice koja bi s vremenom otpala radi čega je tužena učestalo nalazila vrata od ograde na svojoj parceli širom otvorena. U svezi s tim tužena ističe kako ključeve od klijeti na predmetnoj parceli imaju i neki njezini članovi obitelji (njezine kćeri) i neke druge osobe koje kose travu na toj parceli, te je mišljenja da se je moglo dogoditi da je netko drugi od osoba koje koriste predmetnu nekretninu, ili netko od prolaznika, ili susjeda, nehotice zaključao predmetni lokot, ali to postupanje sigurno nije bilo po nalogu tužene. Tuženica ističe kako je lokot bio postavljen samo da zadrži lanac da ne otpadne, a ne radi zaključavanja i u trenutku postavljanja od strane tuženice ostavljen je otključan. Što se je točno dogodilo s lancem tuženica ne može utvrditi budući da ne boravi svaki dan na predmetnoj nekretnini, ali tuženica zasigurno nije nikome dala nalog da zaključa lokot. Budući da je u parnicama za smetanje posjeda pasivno legitimiran počinitelj smetanja odnosno osoba koja je počinitelj smetanja, a tužena evidentno nije zaključala lokot i onemogućila pravo prolaza tužitelju preko njezine parcele, tužena ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. (Navedeno potvrđuje i aktualna sudska praksa Rješenje Županijskog suda u Varaždinu Gž 1591/2021-2 od 23.11.2021. godine)

3. U podnesku od 30. rujna 2024. tužitelj je osporio navode tuženice, te je istaknuo da je tuženica naknadno, u rujnu iste godine uklonila ne samo lokot i lanac, već i čitavu ogradu, čime smatra da je priznala tužbeni zahtjev.

4. U podnesku od 20. siječnja 2025. tuženica je navela da osporava da je priznala čin smetanja posjeda, te ponavlja navode iz odgovora na tužbu da je postavila lokot na predmetnu ogradu, no ne i da je isti zaključala te da zaključavanje lokota nije izvršeno po njenom nalogu, a osim toga da je tek dostavom tužbe obaviještena da je netko zaključao lokot. Također, ističe da je točno da je ograda uklonjena no to da je izvršeno na zahtjev njezina šogora koji je tražio da mu se ograda vrati, na što da je tuženica pristala s obzirom na nastalu situaciju, a sve iz razloga što nije niti imala ključ za lokot. Stoga predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

5. Tužitelj je na ročištu 13. ožujka 2025. povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja budući da je nesporno tuženica naknadno uklonila ne samo lokot i lanac, već i čitavu ogradu, međutim tuženica se protivila takvom djelomičnom povlačenju tužbe pa je sud odlučivao o prvobitno postavljenom tužbenom zahtjevu.

6. U dokaznom postupku sud je pročitao z.k. izvatke za predmetne nekretnine, pregledao dostavljene fotografije, pročitao korespondenciju između punomoćnika stranaka koju je dostavila tuženica, izvršio uvid u spis ovoga suda broj P-57/2023 i R1- 51/2024, saslušao je stranke u svrhu dokazivanja i svjedoke TČ i JČ. Sud nije proveo uviđaj uz mjerničkog vještaka budući da je tijekom postupka nesporno utvrđeno da je tuženica na svojoj nekretnini, na kojoj je tužitelj izvršavao posjed prava služnosti puta, na ogradu postavila lanac i lokot koji je isto tako nesporno tijekom postupka uklonila.

7. Na temelju članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu ZPP), nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem čina smetanja posjeda postavljanjem lanca i lokota na ogradu nekretnine na kojoj je tužitelj vršio posjed prava služnosti, zahtjev za uspostavom prijašnjeg stanja i zabrana takvog i budućeg smetanja.

9. U postupku smetanja posjeda sud utvrđuje posljednje stanje posjeda i čin smetanja, dok nije od utjecaja pravo na posjed, pravna osnova posjeda i savjesnost posjednika pa da bi pružio posjedovnu zaštitu, sud treba utvrditi samo prethodno navedene pretpostavke. Sukladno odredbi čl. 22. st 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst i 94/17. – ispravak pročišćenog teksta, dalje: ZV) posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

10. Nesporno je između stranaka stanje posljednjeg mirnog posjeda na predmetnoj nekretnini, odnosno da je tužitelj na nekretnini tuženice izvršavao posjed prava služnosti puta, staze i kolnika. Nesporno je da je tuženica na predmetnoj nekretnini na kojoj je tužitelj izvršavao ovaj posjed prava postavila lanac na ogradu i lokot. Nesporno je tuženica naknadno uklonila čitavu ogradu te time omogućila pristup nekretnini tužitelju. Nesporno je da su u međuvremenu stranke okončale postupak uređenja međe između svojih nekretnina te da je u tijeku parnični postupak kojim tuženica tužbenim zahtjevom traži ukidanje prava služnosti zasnovanog na ovdje predmetnoj nekretnini kao poslužnoj nekretnini, a u korist nekretnine tužitelja kao povlasne nekretnine.

11. Sporno je među strankama da li je tuženica počinila čin smetanja posjeda, da li je tužitelj promašio pasivnu legitimaciju, odnosno da li je tuženica zaključala postavljeni lokot i time onemogućila pristup nekretnini tužitelju, te da li je lokot (uopće) bio zaključan tako da se nije dao otvoriti.

12. Iz dostavljene fotografije uz tužbu na listu 9 spisa vidljivo je da je predmetna ograda na nekretnini tuženice zatvorena lancem i lokotom koji je zatvoren, a iz fotografije na listu 21 koji je dostavila tuženica uz odgovor na tužbu vidljivo je da je isti takav lokot obješen na lanac na predmetnoj ogradi time da je isti otvoren.

13. Stranke su saslušane na ročištu 13. svibnja 2025. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je 13. srpnja 2024. zatekao lokot na ogradi koja je postavljena na nekretnini tuženice, a kroz koju nekretninu ima zasnovanu služnost puta, te je htio unijeti namještaj i vrtne garniture na svoju nekretninu no da nije mogao otključati postavljeni lokot koji je bio još vezan za debeli lanac i doći do svoje nekretnine tim putem. Lokot je pokušao otvoriti, ali nije ga mogao otvoriti, bio je zaključan, a s obzirom na to da sa tuženicom više nije kontaktirao od ranije jer su njihovi razgovori završili sa njezinim vrijeđanjem, nije se obratio njoj nego je odmah zvao punomoćnika i s njime se konzultirao. Odmah je i poslikao lokot, a fotografija je dostavljena uz tužbu u spis predmeta. Taj lokot na ogradi stajao je ondje oko dva mjeseca, a pretpostavlja da je isti uklonjen nakon što je tuženica primila tužbu na odgovor. Kada je maknut lokot maknuta su i sama vrata ograde, a i osobno je vidio da su ta vrata vraćena susjedu ŠČ i to tako što su mu bačena na njegovu nekretninu. Uklanjanje ograde da je obavljao TČ u prisustvu još jednog muškarca, te je s njima je bila i tuženica. Od tada više nema niti ograde niti lokota na nekretnini tuženice i može se nesmetano proći do njegove nekretnine. Tužitelj je naveo da nikada nije vidio TČ da ulazi kroz tu ogradu već da onda kad bi ga vidio, da je svjedok ulazio kroz drugi ulaz na nekretninu tuženice. Tužitelj navodi da je koristio predmetni put u tijeku građenja objekta na svojoj nekretnini te su tim putem prolazili kamioni, kombiji, automobili pa i bageri te tada lokota nije bilo i ograda je bila prohodna. Tužitelj ističe da je uporabna dozvola za navedeni objekt bila izdana i prije nego se dogodila situacija sa lokotom, a tuženica da se nije žalila na to da bi joj smetalo prolaženje mehanizacije. Nije primijetio da bi se ondje ostavljao građevinski otpad na nekretnini tuženice. Navodi da nekretnina tuženice ima glavni ulaz, a osim toga navodi da između dijela nekretnine koja služi za prolaz i glavnog ulaza u nekretninu tuženice je postojala ograda. Naveo je da mu tuženica nikada nije pisanim putem uputila prigovor na ostavljeni građevinski materijal niti je pokrenula bilo kakav sudski postupak vezano za to. Naveo je da ne zna točno koji je bio povod tome kada ga je tuženica znala vrijeđati, da ga je tražila da se odrekne prava služnosti puta, da je smatrala da mu to pravo ne pripada i da je često imala nekakve primjedbe u vrijeme kad se kuća gradila, te da ga je tada jednom i nazvala i rekla mu da je ostavljen građevinski materijal na njenoj nekretnini, no uspostavilo se da se radilo samo o nekakvoj daski za koju je i upitno gdje se nalazila, da li na nekretnini tužitelja ili nekretnini tuženice ili na međi. Ističe da je u međuvremenu i uređena međa sudskim putem pa je sada vidljivo gdje je čija nekretnina. Naveo je da ne zna gdje su točno izvođači radova (koje je on angažirao na svojoj nekretnini) postavili prijenosni wc, da ne zna da li je stajao na nekretnini tuženice te da misli da je stajao na nekretnini tužitelja. Na posebno pitanje punomoćnice tuženice da li je tužitelj primio pisani zahtjev punomoćnice tuženice za uklanjanje prijenosnog wc-a s nekretnine tuženice tužitelj je naveo da ga nije dobio, a za vrijeme građenja kuće dolazio je na nekretninu povremeno i to otprilike jednom u dva tjedna. Nije pokretao nikakve postupke u vezi sa uvredama tuženice koje je spominjao.

14. Tuženica je u svom iskazu navela da je tužitelj susjednu nekretninu kupio 2020., a građevinsku dozvolu za gradnju dobio je za vrijeme korone te se dobro sjeća da je proučila tu dozvolu u kojoj se nije spominjala nikakva služnost, no nije htjela prigovarati tužitelju. Prije nego je on kupio tu nekretninu ondje je postojala „krčma“ koja je radila do 1972. nakon čega se objekt koristio samo za privatne svrhe i više tamo nije bio ugostiteljski objekt time da je tužitelj dao graditi objekt koji je 20 metara veći od ranijeg objekta i to u smjeru prema nekretnini tuženice. Navodi da je u posjedu predmetne nekretnine još od 1979., no da je vodila postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice sa više upisanih suvlasnika koji postupak se vodio oko 14-15 godina, a tamo da joj je odvjetnica rekla da je pravo služnosti za korist tužitelja slučajno upisano te da tužitelj zapravo nema pravo služnosti i da ima mogućnost pristupa na svoju nekretninu s druge strane. Glede prava služnosti tužitelja navodi da se vodi drugi parnični postupak. Navodi da su se radnici tužitelja koji su vršili građevinske radove na njegovoj nekretnini jako bezobrazno ponašali, uništili joj ogradu i poštanski sandučić koji se nalazi na njenoj nekretnini i kroz koju prolazi tužitelj te se nisu sa pažnjom odnosili prema njenoj nekretnini pa su tako i tu predmetnu ogradu znali vezati vrećicama ili drotom što je njoj bilo uvredljivo i jako joj je smetalo. Radi toga je postavila lokot na ogradu no isti se mogao otvoriti, nije bio zaključan. Navodi da je ograda stara oko 20 godina, a nakon što je tužitelj izgradio objekt na svojoj nekretnini, osim što su njegovi radnici prolazili njenom nekretninom ondje su se znali zaustavljati i prolaznici ili djeca koji bi slikali taj njegov objekt jer je malo neobičan za taj kraj. Lokot i ogradu su maknuli prošlu jesen i to zato što je njen šogor ŠČ trebao tu ogradu pa mu je ona ogradu vratila. Sada je predmetna nekretnina otvorena bez ograde i može se slobodno prolaziti. Sa tužiteljem je komunikaciju održavala na daljinu tako da su se dovikivali kad bi se razgovarali, ali se on njoj nikad nije obratio kao susjed, niti je pokušao ovu situaciju sa lokotom riješiti na susjedski način. Navela je da tužitelj ima pristup javnoj cesti sa svoje nekretnine, zatim da je tijekom gradnje objekta na nekretnini tužitelja na nekretnini tuženice bio postavljen prijenosni wc i građevinski otpad, a to je bilo oko dvije godine prije nego je postavljen lokot. Navodi da je lokot stavila zato jer je prije toga ograda stalno bila otvorena pa je svatko imao pristup nekretnini no da je ona postavila lokot koji se dao otključati odnosno otvoriti bez ključa, a otključanog ga je i našla tada kada ga je išla ukloniti. Tuženica navodi da za pristup svojoj nekretnini uglavnom koristi glavni ulaz no da povremeno koristi i ulaz na koji je stavila lokot. Na pitanje punomoćnika tužitelja da li je lokot bio u funkciji odnosno da li se dao zaključati tuženica je navela da koliko zna da je svaki lokot u funkciji no potom je navela da ne zna da li je i predmetni lokot bio u funkciji jer da nije provjeravala da li funkcionira već ga je samo zakačila za lanac i ostavila otključanog. Na istom ročištu saslušan je i svjedok TČ, dok je svjedokinja JČ, koja nije pristupila ročištu 13. svibnja 2025., saslušana naknadno na ročištu 16. srpnja 2025.

15. Tuženica je 14. svibnja 2025. podnijela podnesak za koji nije prethodno od suda tražila dopuštenje za pisano očitovanje, već je to učinila naknadno na ročištu, te je sud isprva taj zahtjev odbio, sukladno čl. 299 a st. 4. ZPP smatrajući da isti nije potreban za parnicu, dok je naknadno odobrio pisano očitovanje te ga dostavio tužitelju na očitovanje. O istome se tužitelj međutim, nije očitovao. U podnesku tuženica osporava vjerodostojnost iskaza tužitelja u dijelu gdje navodi da mu tuženica nije prigovarala na ostavljeni građevinski materijal na njenoj nekretnini, kao i na navode da nije primio pisani zahtjev punomoćnice tuženice za uklanjanje prijenosnog wc-a s nekretnine tuženice, te da ne zna gdje je prijenosni wc bio postavljen. Istome je priložila pisano očitovanje koje je tuženici dostavljeno od strane punomoćnika tužitelja od 4. studenog 2022. u kojemu piše da je tužitelj postupio po zahtjevu tuženice i uklonio prijenosni wc s dijela nekretnine. Također, tuženica prilaže i zahtjev za prestankom smetanja posjeda i uznemiravanja prava vlasništva od 27. ožujka 2024. koji je dostavljen punomoćniku tužitelja putem e-maila u kojemu tuženica upozorava na to da pravo služnosti prolaza i provoza ne obuhvaća i pravo deponiranja građevinskog otpada na nekretnini tuženice te zahtjev da se isti ukloni.

16. Saslušani svjedoci TČ i JČ djelomično su potvrdili navode tuženice i to naročito u dijelu u kojemu su opisivali postupanje izvođača radova na nekretnini tužitelja, koji su prelazili mehanizacijom preko nekretnine tuženice i na nekretnini tuženice ostavljali razbacan građevinski materijal (JČ: „pijesak, šljunak ili otpadni metal“), da je teren na nekretnini tuženice uslijed građevinskih radova na nekretnini tužitelja bio izrovan i („… često su radnici ondje znali ostavljati i flašice, čaše, pa čak i mokriti tamo. Svjedokinja je opširno iskazivala o postupanju tužitelja, njegovom odnosu prema nekretnini tuženice i samoj tuženici te je vidljivo da je upoznata detaljno sa njihovim odnosom te je u tom dijelu sud njezin iskaz našao životnim i vjerodostojnim. Navela je i da je na nekretnini tuženice bio je postavljen i kemijski wc koji su koristili radnici tužitelja“) te da je tuženica prigovarala tužitelju no on se uvijek držao po strani i nije se obazirao na njezine prigovore te bi uvijek rekao da su radnici ti koji se tako ponašaju. Svjedoci potvrđuju i navode tuženice da je ogradu uklonila na zahtjev šogora ŠČ koji je bio vlasnik ograde, pri čemu da je lokot samo skinut, time da svjedokinja navodi da je ograda maknuta na jesen 2024. Svjedok TČ je na ročištu 13 svibnja 2025. naveo kako se predmetni lokot na ogradi mogao otvoriti „bez ključa“.

17. Svjedokinja JČ je na ročištu 16. srpnja 2025. navela da je tuženica, sve kako vrata ograde kroz koju su prolazili radnici kad bi išli na nekretninu tužitelja izvoditi građevinske radove ne bi ostala otvorena i time omogućila pristup i trećim osobama nekretnini, stavila lanac sa starim lokotom koji nije bio ispravan i koji se nije dao zaključati, na ogradu. Navela je da tužitelj nekretninu nije koristio samo za prolaz već i za parkiranje, za ostavljanje drugih stvari – alata i sl. na nekretnini tuženice. Navela je i da je sama pokušala zaključati predmetni lokot i da se isti nije dao zaključati, nije ga moglo niti dijete zaključati, te ga je opisala na način: „da je imao kao što lokoti i imaju gornji dio za zaključavanje, te se taj dio mogao micati lijevo i desno, no kad bi ga potegnuli ravno on se ne bi dao zaključati, niti škljocnuti, već bi se vidjelo da isti ostaje otvoren“. Kada joj je predočena fotografija lokota iz tužbe nije sasvim sigurna da li je to taj isti lokot, a kada joj se predočava fotografija lokota iz odgovora na tužbu navodi da bi to mogao biti taj lokot, da joj je u sjećanju da je predmetni lokot bio duguljastiji, ali da joj je i svaki lokot – lokot. Ranije se ograda tuženice zatvarala tako što bi se zatvarala sa „drotekom“ ili najlonom, ali bi se uslijed vrućine isti raspali pa bi vrata ostala otvorena. Koliko joj je poznato tuženica nije pokretala nikakve postupke protiv tužitelja radi smetanja posjeda i to zato što sudski postupci dugo traju, zatim radi svojih godina, a i stoga što bi trebala pokrenuti barem sto takvih postupaka protiv tužitelja.

18. Sud je iskaze stranaka, a i svjedoka ocijenio djelomično vjerodostojnim. Iskaz tužitelja u dijelu u kojemu navodi da tužiteljica nije imala nikakve prigovore na njegovo postupanje na dijelu nekretnine tuženice prilikom vršenja građevinskih radova na njegovoj nekretnini našao potpuno nevjerodostojnim, budući da iz dostavljene dokumentacije tuženice već proizlazi da je tužitelj postupio po zahtjevu tuženice kada je, prema navodima iz podneska od 4. studenog 2022. uklonio prijenosni wc sa dijela nekretnine tuženice, a također je vidljivo da je tuženica njegovu punomoćniku 27. ožujka 2024. uputila i zahtjev za uklanjanjem građevinskog otpada sa njene nekretnine, što uostalom tužitelj nije niti osporio nakon što mu je podnesak tuženice od 14. svibnja 2025. dostavljen na očitovanje. Valja reći da isto proizlazi i iz iskaza tuženice i svjedokinje JČ čije je navode sud u ovom dijelu našao vjerodostojnim.

19. Iz već dosad navedenog vidljivo je da su susjedski odnosi između stranaka duboko narušeni čemu je očigledno doprinijelo postupanje tužitelja kada je radi izvođenja građevinskih radova na svojoj nekretnini koristio pravo prolaza i provoza na nekretnini tuženice i u druge svrhe osim one koju daje pravo služnosti. U tom dijelu sud je ocijenio vjerodostojnim i iskaz svjedoka TČ. Sud je našao uvjerljivim navode svjedokinje JČ kada navodi da je tužitelj dao više povoda za pokretanje parnica zbog smetanja posjeda, međutim, u konkretnom slučaju tužitelj je taj koji je postupak pokrenuo, te je predmet postupka utvrđivanje postupanja tuženice te da li je ista postupila na način da tužitelju onemogući pristup nekretnini na kojoj on izvršava posjed prava služnosti i time izvršila čin smetanja posjeda.

20. Sud nije našao vjerodostojnim navode tuženice, a niti svjedoka u dijelu iskaza gdje navode da je tuženica na ogradu postavila lanac sa lokotom koji se mogao otključati. Naime, već sami takvi navodi djeluju neuvjerljivo i neživotno – da je lokot postavljen na lanac radi sile teže da ne bi otpao uslijed djelovanja vjetra, no da je isti bio otključan. Naime, notorno je da je osnovna i jedina svrha lokota da se isti zatvori, odnosno istovremeno i zaključa te se u tu svrhu i koristi.

21. Kontradiktorne je sud našao navode svjedoka TČ da se lokot mogao otvoriti bez ključa te da se prilikom micanja ograde lokot samo skinuo, sa iskazom svjedokinje JČ da se lokot „nije mogao zatvoriti, da nije mogao ni škljocnuti već bi ostao otvoren“. Naime, iz navoda TČ proizlazi da se lokot zatvorio no ne i zaključao, dok iz navoda svjedokinje proizlazi da ga nitko nije mogao zaključati, da se nije mogao ni zatvoriti. Istovremeno iz fotografija dostavljenih uz tužbu je vidljivo da je lokot zatvoren, dakle protivno navodima svjedokinje JČ koja navodi da se lokot nije mogao ni zatvoriti, a kamoli zaključati, pri čemu se ističe da tuženica nije osporavala da fotografirani lokot ne bi bio lokot koji je ona postavila. Stoga je sud ove navode svjedoka kao i navode tuženice u dijelu gdje navodi da nije zaključala lokot našao neuvjerljivim.

22. Tuženica se u pogledu lokota izjašnjavala tako što u odgovoru na tužbu ne osporava da je tužitelj naišao na zaključani lokot, već da ga nije zaključala ona niti itko drugi po njenom nalogu, te da je ona isti ostavila otključan, zatim u podnesku od 20. siječnja 2025. tuženica navodi da „ključ za lokot nije imala“ iz čega se zaključuje da se lokot mogao zaključati. U svom iskazu tuženica navodi da kada ga je stavila, da se lokot mogao otvoriti, da nije bio zaključan, da se dao otvoriti bez ključa, no istovremeno da smatra da je svaki lokot u funkciji, pa naknadno ipak ističe da nije provjeravala je li konkretan lokot u funkciji. Tuženica dakle ne daje istoznačne odgovore o lokotu jer prvotno ne osporava da je lokot bio zaključan (kako to navodi tužitelj) i govori da nema ključ od lokota (dakle, može se zaključati), a zatim da se mogao otvoriti i to bez ključa, odnosno to bi značilo da je bio zatvoren, ali se mogao otvoriti. Suprotno tome, svjedokinja pak JČ navodi da se radi o starom lokotu koji se nije uopće dao niti zatvoriti (jer bi pri tom pokušaju ostao otvoren) pa u dijelu u kojem iskazuje o predmetnom lokotu njen iskaz nije podudaran sa iskazom tužiteljice i TČ.

23. Sagledavajući pojedinačno ove iskaze svjedoka i tuženice sud ih nije našao ni logičnim ni uvjerljivim jer djeluju konstruirano za potrebe postupka. Uspoređujući iste iskaze i međusobno ih povezujući, sud ih nalazi kontradiktornim jer tuženica navodi da se lokot mogao zaključati, pa da se mogao otvoriti bez ključa, kao što to navodi i TČ, dok JČ tvrdi da se nije mogao uopće ni zatvoriti te ih stoga ocjenjuje nevjerodostojnim.

24. U odnosu na iskaz tužitelja u dijelu u kojemu navodi da je naišao na zaključani lokot koji nije mogao otvoriti radi čega je pokrenuo ovaj postupak sud je isti u tom dijelu našao uvjerljivim. Nepojmljivim se nalazi da bi tužitelj ustao sa tužbom radi smetanja posjeda, a da je doista predmetni lokot mogao otključati i pristupiti nekretnini, te se time izložiti sudskom postupku, u kojem bi, da tuženica nije uklonila ogradu, na samom uviđaju bilo utvrđeno da li se lokot može otvoriti "bez ključa" i tako pristupiti nekretnini ili ne. Istovremeno, tuženica je neminovno sporni lokot zajedno sa ogradom uklonila nakon zaprimanja tužbe jer i sama navodi da je to izvršila u jesen 2024., dok je iz spisa vidljivo da je tužbu zaprimila 20. kolovoza 2024. U dokaz svojim tvrdnjama da se lokot mogao otvoriti bez ključa tuženica nije predložila pregled samog lokota kojim bi se nedvojbeno moglo zaključiti o kakvom se lokotu radi. Osim toga, sve i da se uzme da je tuženica lokot ostavila otvoren, budući da je iskazivala kako smatra da je svaki lokot u funkciji pa tako i ovaj, sud je stajališta da je postavljanjem takvog lokota, koji se može zaključati, na ogradu omogućila njegovo zaključavanje nekim drugim, osim svojim utjecajem, zbog čega je u konačnici onemogućen pristup nekretnini tužitelju.

25. Dakle, na temelju provedenih dokaza sud je zaključio da je tuženica na ogradu koja se nalazi na njenoj nekretnini, a na kojoj tužitelj ima pravo služnosti puta, prolaza i provoza, sve radi nemarnog postupanja tužitelja prilikom korištenja ovog služnog puta, kako bi zaštitila svoju nekretninu od pristupa tužitelja i trećih osoba postavila lanac i lokot koji je zaključala i na taj način onemogućila pristup tužitelju odnosno smetala njegov posjed prava služnosti prolaza i provoza.

26. Budući da tuženica nije pristala na djelomično povlačenje tužbe u dijelu gdje joj se nalaže da makne lanac i lokot s ograde, sud je odlučivao o prvobitno postavljenom tužbenom zahtjevu, a kako je tuženica tijekom postupka uklonila navedeno, valjalo je taj dio tužbenog zahtjeva u dijelu gdje se tuženici nalaže da makne lanac i lokot s ograde odbiti kao neosnovan. Budući da je tuženica postupila po tom dijelu tužbenog zahtjeva nakon zaprimanja tužbe, isto nije od utjecaja na odluku o troškovima postupka sukladno čl. 158. st. 2. ZPP.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Kako je tužitelj u sporu u cijelosti uspio sud je tužitelju priznao jednokratnu nagradu u iznosu od 500,00 eur koji iznos se uvećava za iznos PDV-a sukladno tbr. 7. st. 2. i tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023 - dalje Tarifa) te trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 53,08 eur budući da je podmirio trošak sudske pristojbe od 26,55 eur sukladno tbr. 1. st. 1. Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19, 92/21 i 37/23, dalje: Tarifa sudskih pristojbi) i čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, dalje: ZOSP), a preostali iznos od 26,53 eur odnosi se na zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu koju je tužitelj dužan platiti prema tar. br. 2. st. 1. Tarife sudskih pristojbi. Ukupno je tužitelju dosuđen iznos od 678,08 eur. Na dosuđeni trošak je sud dosudio zateznu kamatu koja teče od dana donošenja presude sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Varaždinu 19. studenoga 2025.

Sutkinja

Ana Lazić

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćniku Bojanu Bacingeru, odvjetniku iz Čakovca, Kalmana Mesarića 1

2. Tuženica po punomoćnici Ivani Tušek, odvjetnici iz Varaždina, Ulica Franje Račkog 33A