P-1063/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nelli Stipaničev, u pravnoj stvari tužitelja: AMBASSADORS CLUB d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 85167451259, zastupano po Kristijanu Galiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Galić i Martinković j.t.d. iz Zagreba, Ivana Šibla 17, OIB: 16209721915, protiv tuženika:

HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d. iz [adresa], OIB: 00432869176, kojeg zastupaju MŠ, Iva Pezić i Fran Olujić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Zagrebu, Marulićev trg 2, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika, ŠŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zvonimiru Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene dana 6. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, umješača, dana 19. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I/ Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 00432869176, da tužitelju AMBASSADORS CLUB d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 85167451259, isplati iznos od 57.493,86 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 3. listopada 2023. g. pa do isplate, a koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana 19. studenog 2025.g. pa do isplate po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi umješaču trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana 19. studenog 2025.g. pa do isplate po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika, radi naknade štete. Tužitelj u tužbi te tijekom postupka navodi da je propustom učinjenim u pravnom zastupanju tužitelja od strane tadašnjeg punomoćnika, odvjetnika ŠŠ iz [adresa], u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Puli, Stalna služba u Labinu pod poslovnim brojem: P- 863/2015, a kasnije pred Općinskim sudom u Pazinu pod poslovnim brojem: P- 5/2019 (dalje u tekstu: „Parnični postupak“), a sve kako tužitelj obrazlaže i dokazuje dalje u nastavku. Naime, odvjetnik ŠŠ je u pravnom zastupanju tužitelja (kao tuženika u Parničnom postupku) nesporno učinio propust, kojim mu je izravno i kao posljedica propusta odvjetnika nastala imovinska šteta, budući da je isti, unatoč izričitom nalogu suda i pozitivnim pravnim propisima, propustio rok za očitovanje na povlačenje tužbe i tužbenog zahtjeva prvotužiteljice (IŠ) i drugotužiteljice (ZŠ) u predmetnom Parničnom postupku te propustio rok za podnošenje specifikacije i zahtjeva za naknadu parničnih troškova koji pripadaju tužitelju s obzirom na povlačenje tužbe i tužbenih zahtjeva, odnosno nesporni uspjeh tužitelja u postupku. U Parničnom postupku na dan 20. listopada 2017. godine održana glavna rasprava na kojoj je odvjetnik ŠŠ nedvosmisleno i jasno upoznat sa povlačenjem tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelja te mu je dodijeljen rok od 15 dana za očitovanje odvjetnik ŠŠ, unatoč nalogu suda i pozitivnim pravnim propisima, uputio je sudu podnesak kojim se očituje na povlačenje tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelja te specificirao i zatražio naknadu troškova parničnog postupka koji pripadaju tužitelju tek dana 7. studenog 2017. godine, odnosno po proteku dodijeljenog mu roka za očitovanje od 15 dana Općinski sud u Pazinu dana 25. svibnja 2020. godine donio je rješenje pod poslovnim brojem: P-5/2019, kojom su utvrđena povlačenja i djelomična povlačenja tužbe i tužbenih zahtjeva tužitelja te je ujedno odbačen zahtjev tužitelja (podnesen od strane odvjetnika ŠŠ nakon proteka dodijeljenog mu roka) za naknadu troškova parničnog postupka kao nepravodoban; - odvjetnik ŠŠ izjavio je žalbu na predmetno rješenje dana 22. lipnja 2020. godine, a predmetna žalba odbijena je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od dana 2. listopada 2023. godine, poslovni broj: Gž-1145/23 te je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: P-5/2019, odnosno pravomoćno je utvrđeno kako tužitelju (a isključivo zbog propusta odvjetnika) ne pripadaju troškovi parničnog postupka. toga, nesporno je kako su predmetnim obveznim osiguranjem od odgovornosti obuhvaćene štete prouzročene osobama uslijed pogreške ili propusta odvjetnika u obavljanju odvjetništva, odnosno tuženik je kao osiguratelj odvjetnika ŠŠ za cijelo vrijeme od podnošenja podneska dana 7. studenog 2017. godine (po proteku dodijeljenog roka) pa do nespornog nastanka štete donošenjem pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Zagrebu dana 2. listopada 2023. godine, obvezan tužitelju naknaditi nastalu štetu. Nastavno na navedeno, nesporno je kako odvjetnik ŠŠ kao štetnik u konkretnom slučaju nije postupao niti s pažnjom koja bi se očekivala od prosječno pažljive i brižne osobe, a posebice ne s povećanom pažnjom dobrog stručnjaka prema pravilima struke, stoga je tuženik kao osiguratelj štetnika temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti dužan tužitelju naknaditi štetu u visini od 57.493,86 EUR, u skladu sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka (Troškovnikom) postavljenim u podnesku odvjetnika ŠŠ od dana 7. studenog 2017. godine, koji iznos odgovara iznosu nastale štete tužitelju, a sve sukladno odredbama obvezujuće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Zaključno, tužitelj ističe kako je dana 30. siječnja 2024. godine uputio tuženiku zahtjev za naknadu štete za propust učinjen u pravnom zastupanju tužitelja, s intencijom za mirnim rješavanjem nastale situacije, no tuženik je dana 15. ožujka 2024. godine odštetni zahtjev tužitelja otklonio kao neosnovan, a što je po prigovoru tužitelja od dana 3. travnja 2024. godine potvrdila i drugostupanjska Komisija tuženika dana 24. travnja 2024. godine, stoga tužitelj svoja osnovana prava i interese može i mora ostvariti i zaštititi jedino podnošenjem tužbe. Stoga predlaže usvojiti tužbeni zahtjev pobliže opisan u izrijeci.

2.

Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare zbog proteka općeg zastarnog roka od 5 godina od 6.11.2017.g. kada je osiguranik tuženika najkasnije mogao postaviti zahtjev za naknadu troška do dana podnošenja ove tužbe 15.5.2024.g. Dakle, ova je tužba podnesena izvan 5 godišnjeg zastarnog roka od nastanka eventualnog osiguranog slučaja, a koji se rok primjenjuje na Ugovore o nalogu ( punomoć odvjetniku predstavlja vanjsku manifestaciju navedenog ugovora o nalogu). Tuženik u privitku dostavlja i Uvjete za osiguranje odvjetnika od odgovornosti iz čijeg čl. 16.st.2. jasno proizlazi kada je nastao osigurani slučaj. Navodni osigurani slučaj u ovome sporu predstavlja propust punomoćnika tužitelja da zatraži trošak. Dakle, tužitelju je možebitna šteta mogla nastati najkasnije dana 6.11.2017.g. Navodna šteta se više nije ni na koji način mogla spriječiti budući je čl. 164 st.3. ZPP-a propisano kako se zahtjev za naknadu troška stavlja najkasnije u prijedlogu o kojem sud treba odlučiti. U predmetnom sporu primjenjuje se opći zastarni roku od 5 godina sukladno čl. 230 st.3 ZOO-a, čl.225 ZOO-a, čl. 215 ZOO-a, i čl. 1086 ZOO-a . Ova je tužba predana je tek dana 15.5.2024.g. pa smatramo da je istaknuti prigovor zastare osnovan, budući je predana nakon proteka 6 godina . Tuženik smatra da je prigovor zastare osnovan budući kod ugovornog odnosa ( pa i naknade štete proizašle iz takvog odnosa) „trenutak saznanja za štetu“ kao niti primitak pravomoćne presude kojom se odbija tužiteljeva žalba nije uopće pravno relevantan. Sve to potvrđuje i pozamašna sudska praksa iz gotovo identičnih slučajeva iz koje jasno proizlazi da niti trenutak „saznanja za štetu“ niti trenutak „pravomoćnosti presude“ nisu odlučni za računanje početka tijeka zastarnog roka. Na ugovor o nalogu, a posljedično tome i na obveze nastale povredom navedenog ugovornog odnosa primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina pri čemu zastara sukladno čl. 215 ZOO-a počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Isto tako sukladno čl. 230. st.3. ZOO-a jasno je da tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze. Nadalje, tuženik osporava postojanje bilo kakve štetne radnje/ propusta osiguranika tuženika koja bi bila u ikakvoj uzročno posljedičnoj vezi između bilo koje radnje/propusta osiguranika i navodno nastale štete tužitelju u vezi sa eventualnom štetom ( izmaklom dobiti) samu štetu ( izmakla dobit) po osnovu i visini. Nadalje, tužitelj uopće niti predlaže niti dokazuje da je doista taj trošak zastupanja i platio svom punomoćniku, pa i u navedenom smislu osporavamo postojanje bilo kakve štete koja bi nastala tužitelju. Tuženik ističe i prigovor na tijek kamate kako je zatražen tužbenim zahtjevom. U ovome sporu tek će donošenjem prvostupanjske presude eventualno biti utvrđeno postoji li i kolika je izmakla dobit i dali je za neostvarenje te dobiti odgovoran osiguranik tuženika. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3.

Umješač na strani tuženika, ŠŠ očitujući se na navode iz tužbe te tijekom postupka navodi kako osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te se protivi navodima tužbe. Ističe prigovor zastare. Prema navodima tužbe štetna radnja poduzeta je dana 6. studenog 2017. godine a tužba je podnesena dana 15. svibnja 2024. godine, dakle, nakon proteka od 6 godina i 7 mjeseci prošli su svi rokovi zastare. Tužitelj i umješač su trgovci, pa je zastara nastupila nakon 3 godine, time da se rok zastare za štetu uslijed odvjetničke pogreške računa od dana navodne štetne radnje. Umješač tvrdi da tužitelj nije platio troškove zastupanja odvjetnicima u predmetu Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Labinu, broj P-5/2019 u iznosu od 57.493,86 €, slijedom čega nije mu nastala utužena šteta, pa kako šteta nije nastala to je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Umješač osporava navode tužbe kako bi sud u predmetu OS Pula, SS Labin broj P-9/2019 dosudio trošak tuženiku (ovdje tužitelj) kojeg je u tom trenutku zastupao umješač iz razloga što je do djelomičnog povlačenja tužbe došlo iz razloga što je nakon podnošenja tužbe udovoljeno dijelu tužbenog zahtjeva, točno u onom dijelu za koji je djelomično povučena tužba. Stoga su neosnovani navodi tužitelja da bi sud, da je umješač zatražio trošak u roku, isti bio dosuđen u korist tuženika. Upravo suprotno, u tom razdoblju vođeni su pregovori te je dogovoreno kako tužitelj u predmetu P-5/2019 OS Pula SS Labin neće potraživati trošak zastupanja koji su mu nastali do djelomičnog udovoljenja tužbenog zahtjeva. Umješač tvrdi da je u tom razdoblju postupao točno po nalozima svoje stranke, ovdje tužitelja, slijedom čega nema govora da bi umješač u bilo kojem smislu počinio odvjetničku pogrešku. Do podnošenja zahtjeva za trošak van roka došlo je isključivo uslijed upute stranke da se takav zahtjev podnese van roka. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4.

O istaknutom prigovoru zastare od strane tuženika i umješača sud nije odlučivao obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti.

5.

Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja prileži spisu, i to: preslik zapisnika Općinskog suda u Puli (list 6-8 spisa), podnesak tuženika ( list 9-10 spisa), rješenje Općinskog suda u Puli ( list 11-14 spisa), preslike žalbe ( list 15-16 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu ( list 17-19 spisa), zahtjev ( list 27 spisa), saslušao ŠŠ ( list 63 spisa), dokaz čitanjem priklopljenog spisa Općinskog suda u Puli poslovni broj P-869/2022.

6.

Sud nije provodio predloženo financijsko vještačenje od strane tužitelja na okolnost isplate naknade odvjetniku ŠŠ obzirom da tužitelj prvenstveno nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva.

7.

Ocjenom svih izvedenih dokaza zajedno kao i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22., 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP ) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete koja je tužitelju prema njegovim tvrdnjama nastala uslijed skrivljenog ponašanja osiguranika tuženika – ovdje umješača odvjetnika ŠŠ, prilikom zastupanja ovdje tužitelja u parničnom predmetu odnosno da je isti propustio rok za podnošenje zahtjeva za naknadu parničnih troškova koji pripadaju tužitelju s obzirom na povlačenje tužbe odnosno nesporni uspjeh tužitelja u sporu pred Općinskim sudom u Puli, poslovni broj P-869/2022.

9.

Obzirom na vrijeme nastanka štete, u ovoj pravnoj stvari primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje ZOO).

10.

Između stranaka sporna je odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju, obzirom na gore iznesene navode tuženika i umješača.

11.

Kod odgovornosti za naknadu štete tužitelj mora dokazati postojanje svih pretpostavki za odgovornost za naknadu štete, a to su uz subjekte štetnog odnosa, štetna radnja, šteta, uzročno posljedična veza između štetne radnje i štete te protupravnost.

12.

Prema tvrdnjama tužitelja štetnu radnju u konkretnom slučaju predstavlja okolnost što osiguranik tuženika, ovdje umješač ŠŠ, kao punomoćnik ovdje tužitelja je propustio rok za očitovanje na povlačenje tužbe i tužbenog zahtjeva prvotužiteljice (IŠ) i drugotužiteljice (ZŠ) u predmetnom Parničnom postupku te propustio rok za podnošenje specifikacije i zahtjeva za naknadu parničnih troškova koji pripadaju tužitelju s obzirom na povlačenje tužbe i tužbenih zahtjeva, odnosno nesporni uspjeh tužitelja u postupku.

13.

Među strankama nije sporno da je u predmetnom postupku na dan 20. listopada 2017. godine održana glavna rasprava na kojoj je bio prisutan odvjetnik ŠŠ te da je došlo do povlačenja tužbe u odnosu na drugotužiteljicu, te mu je dodijeljen rok od 15 dana za očitovanje. Nesporno je da je odvjetnik ŠŠ, uputio sudu podnesak kojim se očituje na povlačenje tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelja te specificirao i zatražio naknadu troškova parničnog postupka dana 7. studenog 2017. godine, odnosno po proteku dodijeljenog mu roka za očitovanje od 15 dana. Nesporno je i da je Općinski sud u Pazinu dana 25. svibnja 2020. godine donio rješenje pod poslovnim brojem: P-5/2019, kojom su utvrđena povlačenja i djelomična povlačenja tužbe i tužbenih zahtjeva tužitelja te je ujedno odbačen zahtjev tužitelja (podnesen od strane odvjetnika ŠŠ) za naknadu troškova parničnog postupka kao nepravodoban. Nadalje nije niti sporno da je odvjetnik ŠŠ izjavio žalbu na predmetno rješenje dana 22. lipnja 2020. godine, a predmetna žalba odbijena je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od dana 2. listopada 2023. godine, poslovni broj: Gž-1145/23 te je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: P-5/2019, odnosno pravomoćno je utvrđeno kako tužitelju ne pripadaju troškovi parničnog postupka, a što sve proizlazi i iz priklopljenog spisa Općinskog suda u Puli poslovni broj P-869/2022.

14.

Iz iskaza umješača ŠŠ (list 63 spisa), kojeg sud prihvaća cijeneći istog logičnim i životno uvjerljivim, te u skladu s drugim provedenim dokazima, proizlazi kako je, protivno tvrdnjama tužitelja, u onom postupku pred Općinskim sudom u Puli stalna služba Labinu, posl. br. P-5/2019 tužiteljice IŠ i ZŠ su htjele da se izdaju jamstva za njihovu posudbu Ambassadorsu, te su dale jamstva da se upiše hipoteka na njihovu imovinu a što su htjele osigurati predmetnom tužbom na imovini Ambassadrosa. On je zahtjev za naknadu troškova u onom postupku stavio misli 7.11.2017. van roka ali prema uputi stranke. Pojašnjava da je prije ročišta 20.10.2017. prethodio sastanak nas stranaka gdje je utvrđeno da je M platio dio kredita iznos od cca 770.000,00 kn od otprilike 1.200,000,00 kn, te je ostalo otprilike 553.000,00 kn za vratiti to je sve bilo nakon utuženja pa smo dogovorili da će IŠ za taj iznos povući tužbu, a ZŠ je i dobila brisovno očitovanje za taj iznos, a to je i razlog zašto sud i ne bi dosudio te troškove jer to stranci ne bi niti pripalo. Ja sam ipak stavio zahtjev za troškove na zahtjev stranke jer je drugi suosnivač na nju radio veliki pritisak pa je kolegica rekla da se takav zahtjev stavi da se taj pritisak smiri. Navodi da su puno truda uložili da protustranke ne traže trošak upravo da bi se kredit što prije vratio i da bi se njima oslobodile njihove nekretnine, a i do povlačenja je došlo upravo zato što smo mi ispunili svoje obveze, a nakon utuženja. O svemu tome je bila upoznata i tada privremena upraviteljica i to na dnevnoj bazi i ona je znala da zahtjev za trošak nije išao odnosno da je išao tek 7.11.2017. jer bi na taj način upravo izigrali dogovor ali upravo zbog pritiska je to poslano. Navodi da Š nije platio s datumom srpanj 2020. ove troškove postupka, te da je još i tri godine nakon ovoga zastupao Š. Ističe da je stranka na dnevnoj bazi bila obaviještena i znala da nije trošak išao u predviđenom zakonskom roku jer smo u istom prostoru upravo mi i boravili.

15.

Nadalje, navedeni iskaz je u skladu s provedenim dokazima jer je sud čitanjem priklopljenog spisa utvrdio da je tužba i prijedlog za izdavanje privremen mjere, podnijeta dana 10. svibnja 2013. godine radi činidbe trpljenja upisa hipoteke kao prethodnog osiguranja na nekretnini tuženika, te je na ročištu dana 20. listopada 2017. tužitelj dostavio sudu podnesak u kojem je precizirao tužbeni zahtjev na način da je isti smanjen radi uplate prvotužiteljice na račun tuženika i povučen je tužbeni zahtjev u odnosu na drugotužiteljicu i to iz razloga jer je njeno osiguranje bilo u vidu založnog prava na nekretnini, a za koje osiguranje je ona nakon prijevremene otplate kredita dobila brisovno očitovanje, stoga navode umješača ŠŠ sud cijeni životno uvjerljivima i istinitima, te u skladu s drugim provedenim dokazima.

16.

Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda tužitelj nije dokazao da bi postojalo skrivljeno ponašanje umješača ŠŠ u vidu propuštanja pravovremenog podnošenja zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka, a temeljem kojeg bi eventualno rezultiralo i drugačijom odlukom o zahtjevu tamo tuženika, jer je sud prvenstveno utvrdio da je do povlačenja tužbe došlo nakon utuženja, odnosno nakon što je udovoljeno tužbenom zahtjevu od strane tamo tuženika. Sukladno čl. 158. st. 2 ZPP-a kojim je propisano da ako je tužitelj povukao tužbu nakon što je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik, stoga prema ocjeni ovog suda ne postoji izravna uzročno – posljedična veza s štetom koja bi se prema tvrdnjama tužitelja sastojala da bi isti uspio sa zahtjevom za naknadu troškova u onom postupku, odnosno u sporu.

17.

Naime, navedena okolnost sama po sebi, po redovitom tijeku stvari nije imala za posljedicu nastanak štete za tužitelja, u vidu nepravovremenog zatraženog troška postupka, obzirom da je u onom postupku upravo do povlačenja tužbe došlo nakon podnošenja tužbe i nakon što je tužitelj, a tamo tuženik, udovoljio tužbenom zahtjevu, stoga istome sud i ne bi dosudio zatraženi trošak postupka.

18.

Nadalje, prema ocjeni ovog suda tužitelj ničim ne dokazuje da bi upravo ovdje umješaču dao jasnu uputu za postavljanje pravovremenog zahtjeva za naknadu parničnog troška, jer iz iskaza umješača kojem sud vjeruje, proizlazi da je upravo to i bio prethodni dogovor stranaka na sastanku odnosno da se trošak ne potražuje jer je do povlačenja došlo upravo zato što su oni ispunili svoje obveze, ali nakon utuženja.

19.

Slijedom navedenog, budući prema ocjeni ovog suda tužitelj nije dokazao da bi na strani osiguranika tuženika postojalo skrivljeno ponašanje kojim bi tužitelju bila nanesena šteta, odnosno nije dokazao da bi, da nije bilo objektivnog propusta njegovog punomoćnika, tužitelj tamo i doista uspio s zahtjevom za naknadu parničnog troška, odnosno okolnost što umješač nije podnio pravovremeno takav zahtjev, stoga je isti odbačen kao nepravovremen, a što je postalo pravomoćno, bilo u izravnoj uzročno – posljedičnoj vezi između štete i štetne radnje, odnosno da bi baš navedena štetna radnja odvjetnika dovela do štete upravo u iznosu koji tužitelj potražuje tužbom, to je primjenom odredbe čl. 219. i 221.a ZPP-a odlučeno kao pod točkom I. izreke presude. 20.

Obzirom na navedeno sud nije posebno utvrđivao ostale pretpostavke koje se moraju ostvariti za nastanak obveze plaćanja, s osnova naknade štete.

21.

Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154., čl. 155. i čl. 164. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 6.11.2024. i 6.10.2025. za svaki u iznosu od po 1.000,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), što ukupno iznosi 3.000,00 eura, a što uvećano za PDV od 25% sveukupno iznosi 3.750,00 eura. Nadalje, umješaču je priznat trošak za sastav podneska od 18.02.2025. u iznosu od 1.000,00 eura i za pristup ročištu dana 6. listopada 2025. iznos od 1.000,00 eura, a što uvećano za PDV od 25% sveukupno iznosi 2.500,00 eura. O kamatama na dosuđeni parnični trošak odlučeno je primjenom po stopi određenoj čl. 29. st.2. ZOO, za odnose koji ne proizlaze iz trgovačkog ugovora. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkama II. i III. izreke presude.

U Zagrebu 19. studenog 2025.

SUDAC:

Nelli Stipaničev

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dna:

1. AMBASSADORS CLUB d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 85167451259, zastupano po Kristijanu Galiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Galić i Martinković j.t.d. iz Zagreba, Ivana Šibla 17, OIB: 16209721915,

2. HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d. iz [adresa], OIB: 00432869176, kojeg zastupaju MŠ, Iva Pezić i Fran Olujić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Zagrebu, Marulićev trg 2,

3. ŠŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zvonimiru Matiću, odvjetniku u Zagrebu