REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-345/2025-13.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Kožul i Petrinović, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 13. listopada 2025., u prisutnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženika, dana 19. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u čl. 5. Ugovora o kreditu broj 016-1189/2004 od 2. studenog 2004. sklopljenog između tužiteljice i tuženog, u dijelu koji glasi: “Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu od 0,63% (nulacijelihšezdesetri posto) jednokratno.”

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 528,28 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 25. studenog 2004. pa do isplate po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.191,36 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 016- 1189/2004 od 2. studenog 2004. solemniziran kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, pod brojem OU-2413/2004 temeljem kojega je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisnici kredita isplatio kredit u iznosu od 140.714,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF na dan korištenja kredita. Dalje navodi da je odredbom čl. 5. predmetnog ugovora tuženik obvezao tužiteljicu na plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,63% od iznosa odobrenog kredita te da je navedena naknada u iznosu od 3.980,37 HRK naplaćena dana 24. studenog 2004. Tužiteljica tvrdi da se o spomenutoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da joj nije jasno predočena struktura troškova obrade kreditnog zahtjeva pa stoga smatra da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03). Ističe da je ovdje riječ o unaprijed formuliranom tipskom ugovoru i da tužiteljica nije mogla utjecati na sadržaj sporne ugovorne odredbe, što je za posljedicu imalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Također, ističe da joj je tužitelj zapravo isplatio manji iznos od iznosa odobrenog kredita. Slijedom svega iznesenog, tužiteljica traži da sud presudom utvrdi da je ugovorna odredba o naknadi ništetna i da tuženiku naloži da joj isplati iznos od 528,28 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 25. studenog 2004. pa do isplate te da joj nadoknadi parnični trošak zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik ne spori da je s tužiteljicom sklopio Ugovor o kreditu, međutim, osporava da bi predmetni ugovor bio potrošački, ističe da se svojstvo potrošača ne presumira, navodi da je tužiteljica s obzirom na svoju struku mogla predvidjeti sve posljedice predmetnog Ugovora o kreditu, osporava da bi ugovorna odredba o naknadi bila nepoštena i ništetna, navodi kako je predmetna ugovorna odredba jasna i razumljiva i kako njome tužiteljici nije nametnuta prekomjerna ili ekonomski neopravdana obveza, ističe kako mjerodavnim propisima nije predviđena obveza informiranja o nekamatnim troškovima kredita ili metodi njihova izračuna, osporava da bi predmetna ugovorna odredba bila nejasna ili nerazumljiva, tvrdi da su stranke pregovarale prije sklapanja Ugovora o kreditu i da su postigle suglasnosti volja o sadržaju ugovornih odredbi, ističe prigovor zastare te slijedom svega iznesenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev te da tužiteljici naloži da tuženik nadoknadi prouzročene parnične troškove.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i uvidom u dostavljene isprave. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Nije sporno da su stranke dana 2. studenog 2004. sklopile Ugovor o kreditu temeljem kojega je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisnici kredita isplatio kredit u iznosu od 140.714,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF na dan korištenja kredita. Isto tako, nije sporno da je tuženik 24. studenog 2004. tužiteljici naplatio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 3.980,37 HRK, odnosno 528,28 EUR (protuvrijednost prema fiksnom tečaju konverzije).

5. Među strankama je sporno je li ugovorna odredba sadržana u čl. 5. Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da se prije isplate kredita od iznosa kredita odbijaju troškovi obrade u iznosu od 0,63% jednokratno, protivna prisilnim propisima, je li prouzročila neravnotežu u pravima i obvezama među ugovornim stranama na štetu tužiteljice kao potrošača, odnosno je li ista nepoštena. Također, sporno je jesu li protekli rokovi za zastaru i od kada tužiteljica ima pravo na zatezne kamate u slučaju da je ugovorna odredba o naknadi ništetna.

6. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je kredit ugovorila radi adaptacije obiteljske kuće koju koristi isključivo za osobne potrebe, da kuću koristi ona i njezina obitelj te da kuća nije nikada korištena za obavljanje bilo koje gospodarske djelatnosti. Nadalje, iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj je banka ponudila jedino kredit u CHF, da je prihvatila ponuđene uvjete, da o istima nije pregovarala s bankom te da nije dobila nikakva dodatna pojašnjenja vezano za predmetnu naknadu, odnosno da joj nitko nije objasnio koje su to radnje i troškovi zbog kojih mora platiti naknadu. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivala uvjerljivo i životno logično, a njezin iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima.

7. Na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je da je predmetni ugovor potrošački jer je kredit ugovoren radi adaptacije kuće koju tužiteljica, odnosno članovi njene obitelji koriste isključivo za stanovanje. Za ocjenu statusa potrošača relevantna je isključivo namjena kredita, odnosno svrha ugovaranja konkretnog pravnog posla, a samo zanimanje ili zvanje tužiteljice nije od utjecaja na prethodno iznesene zaključke.

8. Iz iskaza tužiteljice i samog sadržaja ugovora proizlazi da je riječ o standardiziranom, odnosno tipskom ugovoru u smislu čl. 295. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO). S obzirom na navedeno, sud je zaključio da se o spornoj ugovornoj odredbi iz čl. 5. Ugovora nije pojedinačno pregovaralo, odnosno da tužiteljica nije niti mogla pregovarati o toj odredbi i utjecati na njezin sadržaj.

9. Kamata koju korisnik kredita plaća kreditoru u suštini predstavlja cijenu kredita, odnosno naknadu za pruženu uslugu u koju su ukalkulirani ne samo troškovi poslovanja već i očekivana dobit, odnosno zarada kreditora. Stoga se nameće pitanje ekonomske opravdanosti naplate dodatnih naknada i troškova, osobito u slučaju kada je ugovor o kreditu zaključen i kada se korisnik kredita obvezao banci plaćati ugovornu kamatu.

10. Ugovaranje obveze korisnika kredita da iz iznosa kredita podmiri kreditoru jednokratne troškove obrade bez navođenja konkretnih troškova koji se time namiruju, dovodi do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. S obzirom na to da se radi o ugovoru koji je prethodno pripremio kreditor, a o predmetnoj naknadi nije se pojedinačno pregovaralo niti se o istoj moglo pojedinačno pregovarati, ugovorna odredba sadržana u čl. 5. Ugovora o kreditu predstavlja nepoštenu odredbu u smislu čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP). Sukladno čl. 87. st. 1. ZZP takve ugovorne odredbe su ništetne. Tuženik nije dokazao da bi se o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, a upravo je on to bio dužan dokazati sukladno čl. 81. st. 4. ZZP. Isto tako, tuženik nije dokazao da je tužiteljicu informirao o troškovima koji se podmiruju spornom naknadom.

11. Odredbom čl. 323. i 324. ZOO propisano je da ništetnost pojedine ugovorne odredbe ima za posljedicu obvezu svake ugovorne strane da vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takve odredbe ugovora. Sukladno odredbi čl. 1111. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, stjecatelj je dužan vratiti ga.

12. S obzirom na to da ništetnost ugovorne odredbe o naknadi troškova obrade kredita koja je sadržana u čl. 5. Ugovora o kreditu ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, predmetni ugovor je djelomično nišetan u smislu čl. 324. st. 1. ZOO te isti u tom dijelu nema učinak. Tuženik je stoga sukladno čl. 1111. ZOO dužan vrati tužiteljici ono što je stekao temeljem predmetne ugovorne odredbe. Među strankama nije sporna visina potraživanja, odnosno iznos naknade i dan kada je ista naplaćena.

13. Sukladno odredbi čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Tuženik je bio nepošten već u trenutku sklapanja ugovora i to iz razloga što se radi o ugovoru kakav banka uobičajeno sklapa u okviru svoje djelatnosti te je stoga morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima. Stopa zatezne kamate propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

14. Vezano za prigovor zastare valja reći da je na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 30. siječnja 2020. doneseno mišljenje broj Su-IV-47/2020-2 prema kojem rok zastare u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Budući da je ništetnost sporne ugovorne odredbe utvrđena tek ovom presudom, rok zastare još nije počeo teći pa je stoga prigovor zastare neosnovan.

15. Stopa zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana je Uredbom o visini stope zatezne kamate dok se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. stopa zatezne kamate određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/2022), a od 30. prosinca 2023. nadalje sukladno odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

16. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

17. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe (Tbr 7/1), trošak sastava podneska od 24. ožujka 2025. (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima 14. svibnja 2025. i 13. listopada 2025. (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 7/1) u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih radnji, kao i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude (Tbr. 9/3 u vezi s Tbr. 7/1) u iznosu od 100,00 EUR, što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46) iznosi ukupno 1.125,00 EUR. Tužiteljici je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 33,18 EUR.

U Zagrebu 19. studenog 2025.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćnicima