Poslovni broj Gž-1068/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-1068/2023-2

 

 

U  I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Dolores Peruško kao predsjednica vijeća, Alenka Paus, kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica 1. D. J. iz S., OIB: … i 2. L. K. iz P., OIB: …, obje zastupane po punomoćniku L. V., odvjetniku u S., protiv tuženika M. K. iz B. V., OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. A., odvjetnici u M., radi predaje u suposjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ps-165/2015 od 17. veljače 2023., na sjednici vijeća 9. listopada 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ps-165/2015 od 17. veljače 2023. u točki I. izreke.

 

2. Prihvaća se djelomično žalba tuženika te se preinačava presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ps-165/2015 od 17. veljače 2023. u točki II. izreke na način da se nalaže tuženiku da tužiteljicama isplati parnični trošak u iznosu 10.500,00 kn/1.393,59 eura (desettisućapetsto kuna/tisućutristodevedesetitri eura i pedesetdevet centi) u roku 15 dana, a u preostalom dijelu u iznosu 3.000,00 kn/398,17 eura (tritisuće kuna/tristotinedevedesetiosam eura i sedamnaest centi) odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu parničnog troška.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku M. K. OIB: … predati u suposjed tužiteljicama 1. D. J. iz S., OIB: … i 2. L. K. iz P., obiteljsku kuću koja je položena na čest. zem. 706/3 i 740/1 obje k.o. Ž.-Z., na način da preda duplikat ključeva, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljicama parnični trošak u iznosu od 13.500,00 kuna/1.792,00 Eura."

 

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da sud nije uvažio njegove navode iznijete tijekom postupka i na raspravi 30. siječnja 2023.; da nije saslušao predložene svjedoke; da je tuženik već predao ključ predmetne kuće što je sve utvrđeno u postupku Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Ovr-664/2014. Ukazuje na iskaz tužiteljice D. J.; da su tužiteljice bile pasivne kada je on svojim radom održavao kuću, nadograđivao, renovirao, sve uz znanje i odobrenje njihova zajednička oca; da je stajalište prvostupanjskog suda utemeljeno što se tiče prava na suposjed, ali da je on dokazao da je predao ključ od kuće odvjetniku tužiteljica; da se radi o obijesnom parničenju; da tužiteljice dovode sudove u zabludu; da između stranaka uopće nema spornih pitanja, a u tijeku su četiri sudska postupka; da tužiteljicama nikada nije osporavao da mogu ući u dio zgrade koji dio čini njihovu imovinu po nasljedstvu; da se radi o zlouporabi prava na pristup sudu od strane tužiteljica; da su tužiteljice u postupku poslovni broj P-1101/20 osporavale tuženikovu pravo na nadograđeni dio, a sada ga čine nespornim; da im je u postupku radi naknade štete pod poslovnim brojem P-892/19 tuženik ponudio sporazum po njihovim uvjetima, na što nisu pristale; da je tužiteljica D. J. u tom postupku tražila pravo na besplatnu pravnu pomoć, a tijekom ovih postupaka promijenila je četiri odvjetnika. Smatra da se radi o zlouporabi prava na pristup sudu te smatra da ju je sud dužan spriječiti i onda kada stranka nije svjesna da upravo to čini pokretanjem nepotrebnih sudskih postupaka. Predlaže preinačiti presudu, podredno ukinuti i vratiti na ponovni postupak.

 

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22; ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

4. Žalba nije osnovana, osim dijelom u odluci o troškovima postupka.

 

5. U ovome predmetu nije sporno da su parnične stranke na osnovi nasljedstva iza pok. oca M. K. naslijedile kuću sagrađena na kč. 706/3 i kč. 740/1 (garaža, ostava, stara kuhinja, predulaz) obje k.o. Ž.-Z., da je ostavinski postupak u prekidu te je tuženik upućen u parnicu (rješenjem od 3. ožujka 2020.) radi utvrđenja da u ostavinu ne ulazi cijela nekretnina kč. 706/3 već samo 1/3 dijela; da parnicu nije pokrenuo; da je tuženik u posjedu nekretnina, da tuženik tužiteljicama ne spori pravo na suposjed, ali samo onog dijela nekretnina koji je pripadao ocu, a ne i onog dijela koji je on nadogradio i proširio, a i koji dio nije sporan; da se pred Općinskim sudom u Makarskoj vodio postupak radi predaje u posjed te je proveden i ovršni postupak pred Općinskim sudom u Splitu poslovni broj Ovr-6684/14 u kojem je u konačnici ovrha obustavljena jer je utvrđeno da kč. zgr. 91/2 (označena u tužbi i presudi na temelju priznanja) ne predstavlja obiteljsku kuću stranaka već prostor gdje se nalaze pomoćni objekti, kokošinjac i svinjac i tragovi stare kamene kuće, dok da se stambena obiteljska kuća nalazi na dijelu čest. zem. 706/3.

 

6. Sporno je da li tužiteljicama pripada pravo tražiti predaju u suposjed predmetne nekretnine i je li tuženik tužiteljicama već predao ključeve nekretnine (obiteljske kuće).

 

7. Sud prvog stupnja je, odlučujući o spornim pitanjima, a nakon dovoljne raspravljenosti svih za ta sporna pitanja relevantnih činjenica, ispravno odlučio o zahtjevu tužiteljica uz ispravna utvrđenja:

 

- da tuženik tužiteljicama nije predao ključeve stambenog objekta i garaže, odnosno njihovom odvjetniku L. (odvjetnik u ovršnom postupku) jer nema pisane potvrde o istome, izjave odvjetnika, a niti je do predaje ključeva došlo u ovršnom postupku

- da među stranaka postoji nepodijeljena suvlasnička zajednica,

a slijedom čega primjenom odredbi čl. 17. st. 1. i 2., čl. 24. st. 1., čl. 42. st. 1. i čl. 46. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00,  114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15; dalje ZVDSV) prihvaća zahtjev tužiteljica.

 

8. Takva su utvrđenja i izvedeni zaključci rezultat valjane i savjesne ocjene suda prvog stupnja, ocjene za koju je prvostupanjski sud dao valjane, logične i uvjerljive razloge.

 

9. Prema odredbi čl. 5. st. 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15) u trenutku smrti ostavitelja ostavina prelazi na njegove nasljednike, a kako se radi o prijelazu imovine po samom zakonu (ipso iure), to nije potrebno čekati donošenje niti rješenja o nasljeđivanju, a niti dovršetak diobe, obzirom da svaki od nasljednika od trenutka smrti ostavitelja ima i pravo posjedovati stvari koje ulaze u ostavinu.

 

10. U tom smislu govori i odredba čl. 141. Zakona o nasljeđivanju prema kojoj nasljednici do diobe zajednički upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo, pa kako su tužiteljice isključene iz posjeda predmetnih nekretnina (što nije sporno), budući su nekretnine u isključivom posjedu tuženika, pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je usvojio tužbeni zahtjev na predaju u suposjed pozivom i na odredbu čl. 42. st. 1. (svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje) i čl. 46. st. 1. (svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva) Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a iz kojih slijedi, uvažavajući navedene okolnosti konkretnog slučaja, da ovdje svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari.

 

11. Neosnovano tuženik ukazuje da je valjalo saslušati svjedoke koje je predlagao jer niti je u tijeku postupka jasno na koje bi se okolnosti isti saslušavali, niti je tuženik predlagao saslušanje kao svjedoka M. L., punomoćnika tužiteljica iz ovršnog postupka.

 

12. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje i da je predao ključeve tužiteljicama, odnosno njihovom odvjetniku M. L., jer niti je predlagao saslušanje kao svjedoka odvjetnika M. L., a iz ovršnog postupka poslovni broj Ovr- 6684/14 slijedi da je ovrha obustavljena jer se nije mogla provesti budući je u ovršnoj ispravi (presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu poslovni broj Pst-40/14 od 21. svibnja 2014.) kao nekretnina na kojoj se nalazi obiteljska kuća naznačena je kč. 91/2 k.o. Ž. – Z., a na toj se nekretnini ne nalazi obiteljska kuća i, nastavno, taj je ovršni postupak pokrenut upravo jer je tuženik punomoćniku tužiteljica predao ključeve obiteljske kuće, ali se tim ključevima obiteljska kuća nije mogla otključati (a što slijedi iz dopisa odvjetnika M. L.). Stoga, neosnovano tuženik ukazuje da je ključeve već predao tužiteljicama.

 

13. Isto tako neosnovano se isti poziva na zlouporabu prava od strane tužiteljica, kada osim što tužiteljicama nije predao već ranije ključeve predmetne nekretnine kako tvrdi, isti im u osnovi i osporava suposjed jer im ga priznaje samo na onom dijelu za koji on smatra da je pripadao ostavitelju - pok. ocu.

 

14. Navodi koje se tiču nadograđenog dijela u smislu da ga tužiteljice u ovom postupku priznaju dok u drugom postupku osporavaju pravo tuženiku na taj dio, nije od značaja za ovaj postupak. Osim toga ti navodi i nisu točni jer tužiteljice su u ovom postupku samo učinile nespornim da je tuženik nadogradio određeni dio, ali ne i da je vlasnik toga nadograđenog dijela. Isto tako nije od značaja činjenica promjene punomoćnika tužiteljica.

 

15. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijane odluke nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, čl. 365. st. 2. ZPP/14, a niti one na koje ukazuje tuženik u smislu nepravilne primjene odredbe čl. 10. i 11. ZPP te je na pravilno i potpuno utvrđeno bitno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, pa je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci, točka I.

 

16. Odluka o trošku je pravilna i valjano obrazložena, osim glede odmjerene nagrade za sastav podneska od 28. listopada 2019. jer sastav toga podneska nije bio potreban za vođenje postupka, a tužiteljice su rješenje o oslobađanju troškova vještačenja mogle dostaviti i bez posebnog podneska te za sastav podneska od 3. prosinca 2019. kojim iste požuruju postupanje u predmetu, a koji također nije bio potreban, čl. 155. st. 1. ZPP. Stoga, tužiteljicama pripada trošak (za radnje kako je u preostalom dijelu odmjerio prvostupanjski sud) u iznosu 10.500,00 kn/1.393,59 eura.

 

 

U Puli – Pola 9. listopada 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Dolores Peruško