Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Biograd na Moru

Poslovni broj: P-1602/2018-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Vinka Pavića, u pravnoj stvari tužiteljice ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Toniu Smrčeku, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. listopada 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja UM, odvjetničke vježbenice kod Julije Strmote, odvjetnice u Biogradu na Moru i zamjenika punomoćnika tuženika Marka Miloševića odvjetnika u Zadru, na ročištu za objavu presude 19. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877 platiti tužiteljici ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.776,88 EUR (tisućusedamstosedamdesetšest eura i osamdesetiosam centi) sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 2,21 EUR od 8. veljača 2017. do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR od 7. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 41,73 EUR od 15. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 130,36 EUR od 23. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 88,70 EUR od 24. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 244,03 EUR od 7. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 236,01 EUR od 7. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 2,26 EUR od 1. ožujka.2018. do isplate,

- na iznos od 168,16 EUR od 20. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 48,52 EUR od 27. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 197,62 EUR od 6. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 3,17 EUR od 20. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 15,93 EUR od 23. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 199,00 EUR od 4. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 3,24 EUR od 22. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 196,84 EUR od 5. rujna 2018. do isplate,

do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2024.godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 2.384,90 (dvijetisuće tristoosmadesetičetiri eura i devedeset centi) EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. studenog 2025., kao dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na pojedinačne iznose od dana njihova dospijeća pa do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 500,00 (petsto) EUR koji predstavlja razliku preko dosuđenog do zatraženog iznosa, zahtjev odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi u bitnome navodi da je s prednikom tuženika Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. dana 11. srpnja 2006. sklopila Ugovor o kreditu broj 236-182/2006 kojim Ugovorom je tuženik odobrio i isplatio stambeni kredit tužiteljici u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 115.830,00 CHF, a dana 28. travnja 2016. stranke su sklopile Aneks uz isti Ugovor o kreditu, kojom su regulirale konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Člankom 3. Aneksa uz Ugovor o kreditu regulirana je kamatna stopa za koju je ugovoreno da predstavlja zbroj promjenjivog dijela kamatne stope i fiksnog dijela kamatne stope. Odredbama istog članka o Bonusu/Malusu ugovoreno je, između ostalog, da na fiksni dio kamatne stope tuženik može odobriti bonus/e koji predstavljaju smanjenje fiksnog dijela kamatne stope pod uvjetima pobliže navedenim u istom Ugovoru, a stranke su suglasno utvrdile da će se tužiteljici odobriti bonus u visini od 3,85 postotna boda na fiksni dio kamatne stope nakon što tužiteljica preusmjeri svoja redovna primanja (plaće, mirovine, naknade ili honorare) na račun otvoren kod tuženika uz uvjet da o navedenom obavijesti tuženika pisanim putem. Tužiteljica je preusmjerila svoja redovna primanja na račun otvoren kod tuženika te joj je odobren bonus, a na temelju čega je redovna kamata iznosila 3,16%, odnosno 3,05 % sve do 14. prosinca 2016. Međutim, obaviješću o promjeni kamatne stope od 14. prosinca 2016. tuženik je tužiteljicu obavijestio o ukidanju bonusa za redovna primanja u visini -3,85 postotnih bodova zbog nepridržavanja obveze da za cijelo vrijeme otplate kredita prima svoja redovna primanja na račun otvoren kod tuženika, s tim da je napomenuo da u slučaju opravdanog razloga izostanka primanja na račun tuženika (nezaposlenost i slično), tužiteljica podnese zahtjev za ponovno korištenje bonusa. Na temelju cit. obavijesti tužiteljici je povišena kamatna stopa na 6,83%. Iako je tužiteljica odmah po zaprimanju cit. obavijesti, u prosincu 2016. obavijestila tuženika da je razlog izostanka primanja bio nezaposlenost tužiteljice, a naknadno obavijestila tuženika o novo zasnovanom radnom odnosu kod poslodavca MM te sukladno istom primala plaću na račun otvoren kod tuženika, tužiteljici je od siječnja 2017. do travnja 2017. (uključujući mjesec travanj 2017.) naplaćivana redovna kamata po povišenoj stopi od 6,83%. U travnju 2017. tužiteljica je od tuženika zaprimila Obavijest o promjeni kamatne stope, kojom je obaviještena da je kamatna stopa promijenjena temeljem njenog zahtjeva za smanjenjem kamatne stope u obliku bonusa za redovna primanja u visini -3,85% postotnih bodova te da iznosi 2,98%, a primjenjuje se od 30. travnja 2017. Iako je tužiteljica bila zaposlena temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 18.travnja 2017. i primala plaću na račun otvoren tuženika, Obaviješću tuženika o promjeni kamatne stope od 4, posinca 2017., tužiteljica je, između ostalog, obaviještena da je ponovno ukinut bonus za redovna primanja u visini 3,85 postotnih bodova te da nova kamatna stopa iznosi 6,45% i primjenjuje se od 15. siječnja 2018. Tužiteljica je elektroničkom poštom od 19. veljače 2018. obaviještena od strane djelatnice tuženika da joj je zahtjev odobren, ali nikada nije dobila službenu obavijest osmanjenju kamatne stope. Po povišenoj kamatnoj stopi od 6 % tužiteljici je naplaćivan iznos redovne kamate od siječnja 2018. do travnja 2018., kada je ponovno dobíla tuženikovu Obavijest o promjeni kamatne stope od 6. lipnja 2018., iz koje proizlazi da i dalje ima ukinut bonus za redovna primanja u visini -3,85 postotna boda te da joj nova kamatna stopa iznosi 6,16% godišnje, a primjenjuje se od 15. srpnja 2018. Neosnovanim ukidanjem bonusa za redovna primanja u visini od -3,85 postotnih bodova, tuženik je tužiteljici protuugovorno naplaćivao povišeni iznos redovne kamate za razdoblje od siječnja 2017. do travnja 2017. (uključujući isti mjesec), od siječnja 2018. godine do ožujka 2018. te za srpanj 2018. Na taj način tuženik da je protuugovorno od tužiteljice naplatio iznos od ukupno cca 1.802,34 CHF, odnosno cca 12.000,00 kn. Tužitelj je prebacio svoja redovna primanja na račun otvoren kod tuženika. Posljedično, tuženik joj je umanjio kamatnu stopu za 3,85%. Od dana kada je tuženik prvi put odobrio smanjenje kamatne stope pa sve do danas, tuženik je u više navrata tužiteljici ukidao i ponovno odobravao smanjenje kamatne stope. Tužiteljica smatra da joj je tuženik neopravdano ukinuo odobreni bonus u tri navrata, a zbog čega je bio dužan plaćati višu kamatnu stopu. Slijedom toga, traži isplatu iznosa za koji smatra da je preplatio zbog takvog tuženikovog postupanja.

2. Tužitelj je podneskom od 9. listopada 2018. podnio prijedlog za osiguranjem novčane tražbine određivanjem privremene mjere kojoj se usprotivio tuženik podneskom od 26. studenog 2018.

3. Sud je rješenjem od 21. siječnja 2019. odbio kao neosnovan prijedlog tužiteljice-predlagateljice osiguranja od 5. listopada 2018. za osiguranjem neonovčane tražbine određivanjem privremene mjere, koje rješenje je potvrdio Županijski sud u Slavonskom Brodu, posl. br. Gž-725/2019-3 od 24. listopada 2019.

4. Rješenjem ovog suda od 8. travnja 2022. sud je odredio prekid ovog postupka do završetka postupka pred Sudom Europske unije broj C-567/2020 koje je ukinuto rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, posl. br. Gž-449/2022- 2 od 1. lipnja 2022., doneseno po žalbi tužiteljice.

5. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 8. listopada 2025. nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da isplati tužitelju preplaćene iznose, na ime stjecanja bez osnove po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, s zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao u točki I i II izreke presude, uz naknadu troška parničnog postupka s zateznom kamatom od dana donošenja presude.

6. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu. Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja za podnošenje tužbe i pravnu osnovu temeljem koje tužitelj traži isplatu novčanog iznosa. Tužitelj i tuženik da su dana 11. srpnja 2006. godine sklopiti ugovor o stambenom kreditu broj 236- 182/2006 s valutnom klauzulom u CHF .Tužitelj i tuženik su potom dana 28. travnja 2016. godine sklopili aneks Ugovora o kreditu kojim je regulirana konverzija valutne klauzule u CHF u valutnu klauzulu u EUR. Člankom 3. Aneksa je, između ostalog, ugovoreno da kamatna stopa predstavlja zbroj promjenjivog dijela kamatne stope i fiksnog dijela kamatne stope; da te se tužitelju odobriti smanjenje fiksnog dijela kamatne sto e u iznosu od 3 85% nakon što preusmjeri svoja redovna primanja (plaće, mirovina, naknade ili honorare) na račun otvoren kod tuženika; u slučaju kršenja obveze iz prethodne točke, banka je ovlaštena ukinuti odobreno smanjenje fiksnog dijela kamatne stope. Nadalje, sukladno primjenjivim općim uvjetima tuženika, tuženik nije imao ugovornu u vratiti odobreni bonus ukinut, već se radi o diskrecionom pravu tuženika. Drugo, čak i kada bi se uzelo da je tuženik imao obvezu vratiti odnosno usprkos tome što je jednom prije taj bonus opravdano ukinut, tuženik nije bio dužan odobriti bonus iz razloga što tužitelj nije primao svoja redovita primanja na račun otvoren kod tuženika sukladno čl. 3. Aneksa. Tuženik nije imao ugovornu obvezu vratiti bonus, već se radi o diskrecionom pravu tuženika te nije imao ugovornu obvezu vratiti odobreni bonus nakon što je taj bonus već jednom ukinut. Točkom 19.2. Općih uvjeta o kreditnom poslovanju s potrošačima, a na čiju primjenu je tužitelj izričito pristao u čl. 12. st. 2. Aneksa, je propisano da „ukoliko Banka ukine bonus ili aktivira malus odnosno promjeni kamatnu stopu zbog nepridržavanja neke ugovorne obveze klijenta, a klijent naknadno opet započne ispunjavati istu ugovornu obvezu, Odobri ponovno. Dakle, jednom kada je tuženik opravdano ukinuo tužitelju bonus odobren u čl. 3. Aneksa, tuženik više nije imao ugovornu obvezu vratiti taj bonus, već se radilo o diskrecionoj odluci tuženika. Tuženik je opravdano ukinuo odobreni bonus iz razloga što više nije bio ispunjen uvjet za primjenu bonusa iz čl. 3. Aneksa a to je primitak plaće na račun otvoren kod tuženika. Postojanje redovnih primanja je bio jedini i isključivi uvjet zbog kojeg je tužitelju odobren bonus. Nakon što redovnih primanja više nije bilo, tuženik je ukinuo bonus. Takvo postupanje je u potpunosti u skladu sa Člankom 3. Aneksa u kojemu je izričito navedeno da je to razlog zbog kojeg je tuženik ovlašten ukinuti odobreni bonus. Unatoč gore navedenom, tuženik je svejedno izašao u susret tužitelju i uputio ga da mu, ako je razlog nepostojanja redovnih primitaka nezaposlenost, dostavi dokaz o tome, sve s ciljem da tuženik ima osnovu temeljem koje bi bio u stanju ponovno razmotriti moguće odobrenje bonusa. Tužitelj je postupio u skladu s uputom tuženika i dostavio dokaz kojim dokazuje svoju nezaposlenost a vrlo brzo nakon tog tuženik je sukladno svojoj diskrecionoj odluci, a ne zbog obveze, nakon određenog vremena razmatranja uvažio tužiteljev zahtjev za ponovno odobrenje bonusa. Bonus je odobren dana 30. travnja 2017. godine. Iz svega navedenog proizlazi da je tuženik imao opravdan razlog zbog kojeg je tužitelju ukinuo bonus,. Tuženik također osporava da je tužiteljica bila u radnom odnosu u spornom periodu te ističe da tužitelj nije dokazao činjenicu da je MM poslodavac tužitelja. Priloženi ugovori o radu se ne mogu smatrati dokazom zaposlenja. Tužitelj je primjerice mogao dostaviti potvrdu HZMO ili HZZO-a o prijavi na mirovinsko i zdravstveno osiguranje iz kojih bi se sa sigurnošću moglo utvrditi je li tužiteljica uopće bila u radnom odnosu i tko je tužiteljičin poslodavac. Isplate koje su vršene na račun tužitelja kod tuženika ne mogu se smatrati plaćom iz razloga te uplate nisu bile uplaćene u skladu s relevantnim propisima kojima se određuje što predstavila redovna primanja i zbog toga nisu mogli biti priznati kao takvi. Naime, od 6. lipnja 2016. na snagu je stupila Odluka Hrvatske narodne banke o nalozima za plaćanje („Narodne novine“ 46/16) kojom se propisuju osnovni elementi i način popunjavanja naloga za plaćanje za izvršenje nacionalnih platnih transakcija u kunama i eurima preko transakcijskih računa. Počevši od 6. lipnja 2016. poslodavci su prilikom isplate osobnih primanja (plaće) dužni u pozivu na broj primatelja unijeti šifru osobnog primanja koja je „100”. Tužiteljev navodni poslodavac nije prilikom isplata na tužiteljev računa poštivao navedeno pravilo i stoga tuženik nije mogao primitke po računu tretirati kao redovita osobna primanja. Navedena Odluka HNB-a da je rezultat početka primjene SEPA (engl. Single Euro Payments Area) sheme u Republici Hrvatskoj. Uredbom (EU) 260/2012 od 14. ožujka 2012. utvrđuju se tehnički i poslovni zahtjevi za kreditne transfere i izravna terećenja u eurima te se mijenja i dopunjuje Uredba EU 924/2009, a propisani su i krajnji rokovi za primjenu SEPA sheme. Hrvatske banke, u suradnji s HNB-om, donijele su odluku da se pravila SEPA primjenjuju i na platne transakcije u kunama (iako se navedena pravila SEPA odnose samo na plaćanje u eurima). U tom smislu HNB je donio Odluku o nalozima za plaćanje (koja se primjenjuje od 6. lipnja 2016.) kojom se propisuju osnovni elementi i način popunjavanja naloga za plaćanje za izvršenje nacionalnih platnih transakcija u kunama i u eurima preko transakcijskih računa. Da bi se neka isplata na račun primatelja smatrala osobnim primanjem (plaćom) nužno je da da na kraju poziva na broj stoji šifra osobnog primanja isplaćenog u cijelosti „100". Nalog za plaćanje koji nije sastavljen na taj način ne može se registrirat kao osobno primanje (plata) osobe koja prima isplatu. Iz prometa po računu tužitelja za razdoblje od 01. srpnja 2017. do 26. lipnja 2018. koji je tužitelj dostavio uz tužbu vidljivo je da su zadnja tri broja na uplatama navodnog poslodavca tužitelja MM brojevi „421" iz čega proizlazi da se ne radi o redovitim primanjima odnosno isplati plaće tužitelji i na račun kod tuženika. Iz svega navedenog proizlazi da tužitelj nije dokazao da je bio u radnom odnosu u spornom periodu. Slijedom svega navedenog, tuženik nije postupao protuugovorno budući da je temeljna pretpostavka za odobrenje bonusa sukladno čI. 3. Aneksa da tužitelj prima plaću na račun kod tuženika te predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i tužitelja obveže na naknadu parničnog troška tuženiku.

7. U odnosu na podnesak tuženika od 23. siječnja 2020. kojim se protivio preinaci tužbe tuženika, sud ističe da konačno postavljeni zahtjev sukladno odredbi članka 190. st, 1. ZPP-a, u tehničkom smislu predstavlja preinaku tužbe, iako se u naravi zapravo radi o usklađivanju tužbenog zahtjeva sa nalazom vještaka. Svrha odredbe članka 190. st. 1. ZPP-a, usmjerena je na ubrzavanje postupka i sprečavanje procesnih zloupotreba, a dodavanje stavka 2. istog članka ima za cilj sprečavanje zloupotreba prava od strane tuženika i izbjegavanje prisiljavanja tužitelja da u trenutku podnošenja tužbe postavlja nerealno visoke zahtjeve zbog bojazni da će u daljnjem tijeku postupka biti onemogućen u usklađivanju svog zahtjeva sa stvarnim stanjem, pogotovo imajući u vidu da se tuženik jednako kao u slučaju preinake tužbe može protiviti i povlačenju tužbe. Onemogućavanjem preinake tužbe u slučaju da se radi o povećanju tužbenog zahtjeva nakon nalaza vještaka, tužitelj bi bio onemogućen u ostvarivanju svog prava na pravično suđenje što je u suprotnosti s odredbama članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članka 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske. a kako je to odlučeno raspravnim rješenjem od dana 9. listopada 2025.

7. 1. U odnosu na prigovor tuženika danim na ročištu za glavnu raspravu 9. listopada 2025. kojim se protivio preinaci tužbenog zahtjeva budući podnesak o preinaci nije dostavljen najmanje osam dana prije održavanja ročišta, sud je ocjene da nije riječ o preinaci tužbe već uređenju, odnosno usklađenju tužbenog zahtjeva sa službenom valutom RH, eurom.

8. Tijekom postupka sud je kao dokaz pročitao: Ugovor o kreditu broj 236- 182/2006 (list spisa 5-12), zk izvadak 163 broj [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 15), Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen između GM i dr. kao prodavatelja i tužiteljice od 20. listopada 2005. (list spisa 16-17), Aneks br.1 Ugovora o kupoprodaji nekretnine (list spisa 18), Aneks uz Ugovor o kreditu broj 236-182/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (list spisa 20-21), izvadak iz knjige položenih ugovora zk. ul. [broj ZK uloška] broj [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 22), specijalnu punomoć (list spisa 23), potvrda privatne isprave OV-3593/16 (list spisa 24), Obavijest o promjeni kamatne stope od 14.12.2016. (list spisa 25), otplatni plan (list spisa 26), Ugovor o radu na određeno vrijeme (list spisa 27-28), pregled prometa na ime MM za tekući račun u kunama (list spisa 29- 33), detalji prometa tekućeg računa u kunama na ime MM (list spisa 34-36), promet tekućeg računa u kunama od 15.2.2017. do 17. lipnja 2017. (list spisa 37-41), promet računa za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 26. lipnja 2018. (list spisa 42-44), Obavijest o promjeni kamatne stope od 6. travnja 2017. (list spisa 45), Dopis tuženika od 14. studenog 2017. (list spisa 46), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (list spisa 47-48), Obavijest o promjeni kamatne stope od 4. prosinca 2017. (list spisa 49), otplatni plan (list spisa 50-51), e mail (list spisa 52- 54), Obavijest o promjeni kamatne stope od 6. lipnja 2018. (list spisa 55), otplatni plan od 6. lipnja 2018. (list spisa 56-59), Obavijest o promjeni kamatne stope od 13. kolovoza 2018. (list spisa 60), Otplatni plan od 28. kolovoza 2018. (list spisa 61-67), otplatni plan (list spisa 68-69), specifikaciju uplata od 10. rujna 2018. (list spisa 73, 104), opće uvjete o kreditnom poslovanju s potrošačima (list spisa 93-100), ugovoreni početni plan otplate (list spisa 142-147), otplatni plan (list spisa 148-152), pregled prometa za klijenta od 24. i 25. listopada 2019. (list spisa 158-163), obavijest o provedenoj konverziji (list spisa 164), obavijest o promjeni kamatne stope od 6. ožujka 2018. (list spisa 178), otplatni plan kredita od 6. ožujka 2018. (list spisa 179- 182), obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu od 24. listopada 2019. (list spisa 167-168), Obavijest o promjeni kamatne stope uz otplatni plan od 5.12.2018.(list spisa 188-192), Obavijest o promjeni kamatne stope uz otplatni plan od 6. lipnja 2019. (list spisa 193-197), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije Majde Korljan,dipl.oec. (list spisa 198-201) te je saslušan svjedok FM.

9. Temeljem tako provedenih dokaza, cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat neosnovano naplaćenog iznosa redovne kamate zbog ukidanja bonusa.

11. Između stranaka nije sporno da je tužitelj slijednik Hypo Alpe Adria bank d.d.

12. Sporno je li tužiteljica aktivno legitimirana te je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

13. U odnosu na prigovor aktivne legitimacije uvidom u Jedinstveni registar osoba Ministarstva unutarnjih poslova RH utvrđeno je da tužiteljica ima isti matični broj garađana isti kao koji je upisan pod njenim potpisom na Ugovora o kreditu broj 236-182/2006 stoga je isti neosnovan.

14. Kako je tijekom postupka došlo do izmjene raspravnog sudskog savjetnika sud je na ročištu za glavnu raspravu održanom 9. listopada 2025., uz suglasnost stranaka, dokazni postupak obnovio čitanjem spisa i priležeće dokumentacije, a u smislu odredbe čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje u tekstu: ZPP).

15. Čitanjem Ugovora o kreditu broj 236-182/2006 potvrđenog od strane javnog bilježnika Alkice Kolege-Zubčić u Zadru dan 18. srpnja proizlazi da je isti zaključen između tuženika (ranije Hypo Alpe-Adria-Banka d.d.) k. pod brojem OU-ao kreditora i tužitelja kao korisnika stambenig kredita dana 11. srpnja 2006 s namjenom kupnje novog motornog vozila, u kunskoj protuvrijednosti od 115.830,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl.2.), uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora te su ugovorne strane suglas no utvrdile da će se korisniku kredita , u slučaju prestanka radnog odnosa u Grawe Hrvatska d.d.d Zagfreb, neotplaćeni iznso kredita otplaćivati preračunati prema komercijalnim uvjetima banke (čl.6.) koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi u visini kamatne stope koja je vezana za tromjesečni LIBOR CHF sa dodatkom marže 2,00 %, diskurzivno godišnje (čl.3.), uz rok otplate kredita 29. godina (čl.4.), u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća (čl.4.).

16. Iz pročitanog Aneksa Ugovora o kreditu broj 236-182/2006 utvrđeno je da s esukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom kaluzulom u EUR te na dan 30. rujna 2015. iznosi 73.493,35 EUR (čl.2.), uz promjenjivu kamatnu stopu koja predstavlja zbroj promjenjivog dijela kamtne stope i fiksnog dijela kamatne stope. Na fiskni dio kamatne stope banka može odobriti bonuse koji predstavljaju smanjenje fiksnog dijela kamatne stope pod uvjetima navedenim u ugovoru. Na fiskni dio kamatne stope kreditor može zaračunati malus koji predstavlja povećanje fiksnog dijela kamatne stope. Ugovone strane suglasno utvrđuju da će se korisniku kredita (ovdje tužitelju) odobriti bonus u visini od 3,85 postotna boda na fiksni dio kamatne stope nakon što korisnik kredita preusmjeri svoja sredstva primanja (plaće, mirovine naknade ili honorare) na račun otvoren kod kreditora uz uvjt a o tome obavijesti banku pisanim putem. U slučaju kršenja ove ugovorne obveze kreditor je ovlašten ukinuti odobreni bonus.

17. Iz pročitane obavijesti o promjeni kamatne stopa od 14. prosinca 2016. proizlazi da je istom tužitelj obaviješten od strane tuženika o promjeni kamatne stope i to da ista od 31. prosinca 2016. iznosi 6,83%, a zbog nepridržavanja ugovoren obveze da za cijelo vrijeme otplate kredita prima svoja redovna primanja na računu otvorenim u Addiko banci. U slučaju da je razlog izostanka redovnih primanja na račun u banci opravdan (nezaposlenost i sl.), poziva se da u što kraćem roku od stupanja na snagu novih okolnosti u poslovnici banke podnese zahtjev za ponovno korištenje bonusa, uz dokumentaciju kojim se dokazuju opravdani razlog prestanka primanja.

18. Iz pročitane obavijesti o promjeni kamatne stopa od 6. ožujka 2018. proizlazi da je istom tužitelj obaviješten od strane tuženika o promjeni kamatne stope i to da ista od 15. travnja 2018. iznosi 2,93% na temelju zahtjeva tužiteljice za smanjenjem kamatne stope u obliku bonusa za redovna primanja uz uvjet ispunjenja obveze da za cijelo vrijeme otplate kredita prima svoja redovna primanja na račun otvoren u Addiko banci.

19. Iz pročitane obavijesti o promjeni kamatne stopa od 5. prosinca 2018. proizlazi da je istom tužitelj obaviješten od strane tuženika o promjeni kamatne stope i to da ista od 15. siječnja 2019. iznosi 5,84%, budući je bonus ukinut zbog nepridržavanja ugovorene obveze da cijelo vrijeme otplate kredita prima svoja redovna primanja u banci.

20. Iz pročitane obavijesti o promjeni kamatne stopa od 6. lipnja 2018. proizlazi da je istom tužitelj obaviješten od strane tuženika o promjeni kamatne stope i to da ista od 15. srpnja 2018. iznosi 6,16% budući je bonus ukinut zbog nepridržavanja ugovorene obveze da cijelo vrijeme otplate kredita prima svoja redovna primanja u banci.

21. Iz pročitanog prometa po tekućem računu [broj bankovnog računa] 4 za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 30. travnja 2018., od 1. siječnja 2017. do 30. svibnja 2017., detalj prometa tekućeg računa od 22. kolovoza 2018. utvrđena je uplata po višoj kamatnoj stopi za stambeni kredit u utuženom razdoblju.

22. Čitanjem Ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenim između MM kao poslodavca i ĆMŠ utvrđeno je da je isti sklopljen 17. siječnja 2017. na određeno vrijeme do 17. travnja 2017.

23. Čitanjem potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Područnog ureda Zadar od 2. siječnja 2019. utvrđeno je da je tužiteljica prijavljena na mirovinsko osiguranje kod poslodavca – fizičke osobe KM od 17. siječnja 2017. i to na radno vrijeme od 5 sati dnevno.

24. Iz pročitane Potvrde o visini dohotka i primitaka Porezne uprave, Područni ured Zadar od 28. prosinca 2018. (list spisa 117-118) utvrđeno je da je tužiteljica tijekom 2017. godine imala ukupni dohodak od 13.176,91 kuna

25. Na okolnost visine potraživanja izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijske struke Majde Korljan.

25.1. Iz nalaza i mišljenja izrađenog po stalnom sudskom vještaku proizlazi da je tuženik uslijed ukidanja bonusa na redovna primanja u visini 3,85 postotnih bodova više obračunao iznose redovnih kamata u ukupnom iznosu od 13.387,91 kn, a koja razlika je nastala za dospjele redovne kamateod siječnja do travnja 2107. godine te od siječnja (dospijeće 15. veljače 2018.) do ožujka 2018. i srpanj 2018. (dospijeće 15. kolovoza 2018.)

25.2. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sud je u cijelosti prihvatio jer je izrađen nepristrano, u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije.

25.3. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, dok tuženik smatra da provođenje vještačenja nije bilo potrebno te da tužiteljica nema aktivnu legitimaciju. Slijedom navedenog prigovori tuženika koje je istaknuo na nalaz i mišljenje vještaka nisu relevantni.

26. U odnosu na sporne okolnosti informiranja i pregovaranja oko ugovorne odredbe o bonusu/malusu sud je saslušao svjedoka FM i tužiteljicu. Iz iskaza svjedoka ZM proizlazi da je isti bio djelatnik u Hypo Alpe-Adria- Bank, Poslovnice Zadar u periodu od 2004. do 2007. kao financijski savjetnik te mu je jedan od poslova bio i zaključivanje ugovora o kreditu sa strankama banke. Tužiteljicu zna iz viđenja te zna da je bila zaposlenica Grawe osiguranja, ali se ne sjeća je li ista sklopila ugovor s njim ili drugim djelatnikom te nema saznanja o promjenama kamatnih stopa niti o kreditu tužiteljica. Navodi da bi prilikom sklapanja kredita stranke uzimale Opće uvjete na šalterima banka, a određene stavke Općih uvjeta bi pojašnjavali ako strankama nešto ne bi bilo jasno.

27. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je, u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, bila zaposlenica Grawe Hrvatska, a koja je u to vrijeme bila jedna od vlasnica Hypo Alpe- Adria –Bank d.d. s kojom je 2006. zaključila ugovor o stambenom kreditu radi kupovine stana. Kao zaposlenica Grawe Hrvatska dobila je povoljniji kredit gdje je bila u stalno radnom odnosu do 2011., kad se razboljela te je po preporuci liječnika zbog stresa dala otkaz. Nakon oporavka radila je za Grawe kao honorarni djelatnik. 2016. godije sklopila je Ankes ugovora zbog konverzije kredita u eure, ali da su je u prosincu 2016. iz Addiko banke obavijestili da su joj ukinuli bonus za redovna primanja na temelju čega joj se kamata povećala s 3% na 7%, a navodeći razlog što je redovna primanja prebacila u drugu banku. Isto da nije točno već da je u to vrijeme bila nezaposlena pa nije ni imala redovna primanja. Potom je otišla u poslovnicu Addiko banke u Zadru kako bi razjasnila situaciju gdje su je uputili u da kontaktira Zagreb te da dostavii dokumentaciju i nalaze o bolesti što je i učinila no da joj se povratno nitko nije javio. Samo da su joj se obraćali da je dužna platiti po promjenjenoj stopi. Potom da je banka 2017. samovoljno promjenila kamatnu stopu na početnih 3%, a,i da je nisu obavijestili da su joj odobrili zahtjev, a nakon par mjeseci ponovno pdoigli kamatu na nekih 6%. Napominje da je od 1. siječnja 2017. začposlena kod fizičke osobe te da joj se isplaćuju sva davanja, a plaća joj se isplaćuje na dva računa u Addiko banci, redovnom i zaštićenom. Da prilikom pregovaranja ugovora o kreditu 2006. nije pojedinačno pregovarala o odredbama općih uvjeta tuženika oko diskrecijskog prava o odobravanju ili ukidanju bonusa. Od djelatnika banke da joj je bilo savjetovano da je to za nju kao zaposlenicu Grawe Hrvatska najpovoljniji kredit. Uvjeti po kojoj bi joj banka odobrila bonus su stalna primanja na računu otvoreni kod tuženika. Nikad nije dobila nikakvo obrazloženje o ukidanja bonusa već bi svaki put bila dovedena pred gotov čin jer bi od banke zaprimila obavijest u kojoj je naznačeno da je stopa promijenjena te da se primjenjuje od određenog datuma, pri čemu je priložen i otplatni plan. Poslodavac MM da joj je suprug te ima registrirano domaćinstvo za iznajmljivanje apartmana. Prilikom sklapanja Aneksa ugovora 2016. isti je pročitala, ali prilikom sklapanja da nije zaprimila Opće uvjete poslovanja tuženika te da joj nitko nikad nije pokazao Opće uvjete. Ona da je kao zaposlenik Grawe Hravtska prilikom sklapanja ugovora os osiguranja uz ugovor strankama dostavljala i Opće uvjete poslovanja

28. Sud prihvaća iskaze tužiteljice i svjedoka kao uvjerljiv i istinit te niti tuženik njihov sadržaj nije ničim doveo u sumnju.

29. Stoga iz tako provedenih dokaza ovaj sud smatra da nije dokazano da su među strankama vođeni bilo kakvi stvarni pregovori o uvjetima kredita pa tako niti u pogledu o uvjetima malusa/bonusa kod promjenjivosti kamatne stope. Sud je iskaz svjedoka-djelatnika tuženika prihvatio. Sam svjedok iskazuje da je strankama ostavljeno na volju uzeti Opće uvjete poslovanja banke na samom šalteru, a da bi im se pojašnjavale određene odredbe samo ako bi se iste obratile u slučaju nejasnoća.

30. Dakle, sud smatra da je izostala informiranost o Općim uvjetima poslovanja tuženika. Sud prihvaća iskaz tužiteljice da joj nisu predočeni Opći uvjeti poslovanja tužitelja na koje upućuje ugovor o kreditu i aneksa ugovora.

31. Prema čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03- dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhu koja nije namijenjena njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetništvu, što znači da svojstvo potrošača ima svaka fizička osoba u svakom ugovoru koji je sa trgovcem sklopljen izvan njezine profesionalne djelatnosti ili poslovne aktivnosti. Ocjenom iskaza tužiteljice i sadržaja ugovora, u ukupnosti, sud utvrđuje da se tužiteljici kao korisnici kredita, ne može odreći pravo potrošača jer se pojam potrošača tumači u skladu sa položajem fizičke osobe u ugovoru, u skladu s prirodom i svrhom ugovora i vidljivo je prema vrsti ugovorne transakcije, kako je to obrazložio sud Europske unije u svojoj odluci broj C-774/2019 od 22. listopada 2020. Iz Ugovora o kreditu ne proizlazi da bi tužiteljica ugovor sklopila u vezi sa svojom profesionalnom djelatnosti ili gospodarskom aktivnosti. Isto ne osporava ni tuženik.

32. Isto tako, Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C- 26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

33. Slijedom navedenog, sud zaključuje da je tuženici od strane tužitelja jednostrano ukinut bonus na kamate iako iz priloženih dokaza proizlazi da je tužiteljica uplaćivala primanja na ugovoreni račun na temelju zaposlenja tijekom cijelog utuženog razdoblja radi čega je i bila s tuženikom u komunikaciji. Tužitelj se poziva na svoje diskrecijsko pravo ukidanja ili odobravanja bonusa te da je isključivi uvjet zbog kojeg je tužitelju odobren bonus su redovna primanja, upućujući na Opće uvjete o kreditnom poslovanju s potrošačima. Ovaj sud smatra da je tužiteljici trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora o bonusu i malusu kako bi mogla predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlazi, a ne da je isto prepušteno diskrecijskoj ocjeni tužitelja, što, uostalom, tuženik i sam navodi. S tim u vezi, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

34. Tuženik je, sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 63/2008, 134/2008, 78/2015 – u daljem tekstu ZOO/05) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakoni, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, radi čega je tuženik temeljem odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO/05, dužan tužiteljici isplatiti iznos od 1.776,88 eura. Osnovanost visine tužbenog zahtjeva kao i dani kada su učinjene uplate od kojeg teku zatezne kamate na iznos svakog pojedinog iznosa, kako je to navedeno u točki I izreke presude, proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, kako je naprijed obrazloženo, pa je valjalo je na temelju odredbe čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO-a te odredbe čl. 328. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I izreke presude.

35. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP) koja se sukladno odredbi čl. 117. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19) primjenjuje na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama nije donesena prvostupanjska presuda, obzirom je tužitelj u cijelosti uspio u parnici.

35.1. Tužitelju je trošak postupka odmjeren prema Tbr. 7. i Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu OT) i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.7.tč.1.OT), za sastav podneska od 29. listopada 2018. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8.tč.1.OT), za pristup ročištu dana 10. prosinca 2018. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9.tč.1.OT), za pristup ročištu dana 30. siječnja 2019. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9.tč.1.OT), za sastav podneska od 7. siječnja 2020. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8.tč.1.OT), za sastav žalbe od 13. travnja 2022. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8.tč.1.OT), za sastav podneska od 8. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8.tč.1.OT), za pristup ročištu dana 9. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9.tč.1.OT) sve uvećano za 25% PDV-a, što iznosi 2.000 EUR. Tužitelju je dosuđen i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 EUR, što ukupno iznosi 2.384,90 EUR.

35.2. Tužitelju u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije priznat trošak sastava podneska od 4. veljače 2022. obzirom isti nije bio potreban za vođenje parnice te pristup ročištu 14. listopada 2020. budući istom tužitelj nije pristupio.

35.3. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a valjalo je odlučiti kao pod točkom II. izreke presude.

Biograd na Moru, 19. studenog 2025.

Viši sudski savjetnik:

Sudac

Vinko Pavić

Ivica Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove odluke odnosno primitka prijepisa ove odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta iz članka 335. ZPP.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku