Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Posl. broj: P Ob-405/2022-78

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Ivanu Poljaku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Dariu Grbavcu, odvjetniku u Virovitici, protiv tuženika ŽC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi izmjene odluke o načinu i vremenu ostvarivanja osobnih odnosa roditelja i djeteta mlljt. FC, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnom skrbniku KC, dipl. iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, kao i donošenja nove odluke o roditeljskoj skrbi, dana 19. studenog 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se odluka o susretima i druženjima prema presudi Općinskog suda u Virovitici posl. br. P Ob-101/2019-98 od 30. prosinca 2021. godine potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž Ob-79/2022-3 od 17. veljače 2022. godine i određuju se susreti i druženja tuženika ŽC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s mlljt. djetetom FC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prvih mjesec dana ili do izlaska tuženika iz zatvora (ako će on u istom boraviti duže od mjesec dana od dana donošenja ove presude) putem video - poziva svakog utorka i petka u vremenu između 18 i 20 sati u trajanju do 15 minuta, a nakon toga slijedećih 6 mjeseci svaki četvrtak od 17,00 sati do 19,00 sati u Obiteljskom centru u Virovitici uz nadzor stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad PU Virovitica dok će se nakon toga osobni odnosi održavati na istom mjestu i u isto vrijeme bez nadzora stručne osobe. Majka PC obvezuje se omogućiti održavanje osobnih odnosa između oca i djeteta putem video-poziva na naprijed navedeni način, a u naprijed navedeno vrijeme održavanja osobnih odnosa u Obiteljskom centru u Virovitici, dovoditi dijete u Obiteljski centar u Virovitici gdje će ga preuzeti stručne osobe Obiteljskog centra u Virovitici i otac ŽC, a po završetku odvijanja osobnih odnosa će ga u Obiteljskom centru u Virovitici ponovno preuzeti majka.

II. Tužiteljica PC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao majka roditeljsku skrb nad mlljt. FC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], izvršavati će samostalno roditeljsku skrb nad maloljetnim FC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] u svakodnevnim pitanjima vezanim za njegovo zdravlje, odgoj i obrazovanje te po pitanjima prijave prebivališta ili boravišta djeteta kao i ishođenja osobnih dokumenata za dijete, dok će u ostalom dijelu oba roditelja zajednički vršiti roditeljsku skrb.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je pokrenula ovaj postupak protiv tuženika radi izmjene sudske odluke u dijelu kojim je određeno ostvarivanje osobnih odnosa tuženika s maloljetnom djecom.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da PC i ŽC imaju zajedničko maloljetno dijete FC, koji je rođen **.**.2019., a stranke su živjele u izvanbračnoj zajednici do srpnja 2019. godine. Trenutačno je za stranke na snazi pravomoćna sudska odluka o susretima i druženjima sukladno presudi Općinskog suda u Virovitici posl. br. P Ob-101/2019-98 od 30. prosinca 2021. godine, potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž Ob-79/2022-3 od 17. veljače 2022. godine, prema kojoj ŽC ima viđanja s FC prvi i treći vikend u mjesecu od petka od 18,00 sati do nedjelje u 18,00 sati, a državnim praznicima i vjerskim blagdanima po jedan dan naizmjenično od 10,00 do 18,00 sati u kućanstvu oca i to na način da otac preuzme dijete od majke i po proteku viđanja vratiti dijete majci. Okolnosti su se bitno izmijenile od donošenja presude povodom susreta i druženja djeteta s ocem. U zadnje vrijeme a pogotovo sada u mjesecu prosincu 2022. godine mlljt. FC ne želi ići kod oca, te odbija susrete s njim. Kada treba ići ocu FC plače, mokri i općenito je agresivnije, udara šakom u zid i slično. Tužiteljica je to ponašanje prijavila nadležnom Centru za socijalnu skrb, potražila liječničku pomoć za dijete, te dijete prijavila i tražila pomoć psihologa. Tužiteljica primarno tvrdi kako ne može sa sigurnošću ocijeniti zašto dijete odbija ići k ocu te predlaže da za vrijeme dok dijete odbija ići k ocu da se susreti i druženja vode pod nadzorom stručne osobe u prostorijama Centra za socijalnu skrb Virovitica. Tužiteljica ne želi umanjiti vrijeme koje dijete provodi s ocem, jer dijete treba provoditi vrijeme s ocem, no s obzirom na to kako FC pokazuje psihosomatske simptome želi da se sve okolnosti objektivno utvrde. Tužitelj i tuženica se u postupku obveznog savjetovanja radi drugih sudskih postupaka kod Centra za socijalnu skrb Virovitica nisu sporazumjeli oko pitanja izmjene osobnih odnosa roditelja i djece. Tužiteljica od oca dobiva poruke na mobitel da ona okreće dijete protiv njega, a to joj ponavlja i u razgovoru s njom, a tužiteljica tvrdi da to nije istina. Centar za socijalnu skrb pokrenuo je postupke iz svoje nadležnosti, a prema kazivanju tužiteljice ocu je izrečena i mjera zabrane prilaska majci i djetetu zbog poruka koje su bile takvog karaktera da opravdavaju izricanje mjera zabrane prilaska i komunikacije.

2.1. U podnesku od dana 2. veljač3 2023. godine tužiteljica je proširila tužbeni zahtjev tako da je uz dio o osobnim odnosima dodala i zahtjev da joj se odredi samostalna roditeljska skrb nad maloljetnim djetetom stranaka.

3. Tuženik u svojem odgovoru na tužbu navodi da se ne protivi zahtjevu tužiteljice da se izmijeni odluka o ostvarivanju osobnih odnosa njega i djeteta, kao niti zahtjeva za određivanje privremene mjere. To iz razloga što je već prošlo pola godine, a da nije vidio dijete. Želio bi sa djetetom ponovno ostvarivati kontakte i misli da bi bilo u interesu djeteta da ti kontakti budu na početku kako je to predloženo u prostorijama HZZSR Područnog ureda u Virovitici pod nadzorom, a onda kada se vremenom utvrdi kako će se ti kontakti odvijati, volio bi da ponovno ostvaruje kontakte sa svojim djetetom kao što je i ranije ostvarivao kod svoje kuće. Ranije izrečena mjera zabrane približavanja djetetu koja mu je izrečena na prekršajnom sudu je istekla, a u tijeku je samo mjera zabrane približavanja tužiteljici, obzirom da je u tijeku kazneni postupak koji se vodi protiv njega.

4. U skladu s odredbom čl. 240. st. 1. t. 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23), sud je zatražio od nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Virovitica da maloljetnom djetetu stranaka, imenuje posebnog skrbnika, a što je i odlučeno Rješenjem Klasa: UP/I-552-02/22-07/42, Urbroj: 2189/37-04-01/22-2 od 20. prosinca 2022. godine (list 23-24 spisa) u osobi KC, mag.iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, [adresa], radi zaštite prava i interesa maloljetnog djeteta u postupku koji se vodi pred ovim sudom pod brojem P Ob-405/2022.

5. U tijeku postupka izvođenja dokaza, a radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, Sud je izveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju (list 5, 296), izvješće o obveznom savjetovanju prije pokretanja ostalih sudskih postupaka o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa sa djetetom od 25. listopada 2022. godine (list 6-7), presudu Županijskog suda u Splitu posl. broj: Gž Ob-79/2022-3 od 17. veljače 2022. godine (list 8-9), presudu Općinskog suda u Virovitici posl. broj: P Ob-101/2019-98 od 30. prosinca 2021. godine (list 10-18), rješenje Centra za socijalnu skrb Virovitica od 6. rujna 2022. godine (list 19-20), rješenje Centra za socijalnu skrb Virovitica od 20. prosinca 2022. godine (list 23-24), mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Virovitica od 16. siječnja 2023. godine (list 26-28), presudu Općinskog suda u Virovitici, Prekršajnog odjela, posl. broj: Pp-2716/2022-7 od 23. siječnja 2023. godine (list 31-35), upozorenje Centra za socijalnu skrb Virovitica od 9. veljače 2021. godine (list 62-63), rješenje Centra za socijalnu skrb Virovitica od 15. listopada 2021. godine (list 64-65), rješenje Centra za socijalnu skrb Virovitica od 1. travnja 2021. godine (list 66-67), rješenje Centra za socijalnu skrb Virovitica od 15. ožujka 2022. godine (list 68), rješenje Centra za socijalnu skrb Virovitica od 1. rujna 2021. godine (list 69-70), rješenje Centra za socijalnu skrb Virovitica od 26. travnja 2021. godine (list 71), rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Virovitica od 2. kolovoza 2024. godine (list 249- 251), zaključak stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Virovitica od 8. studenog 2024. godine (list 259-279), mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Virovitica od 16. siječnja 2025. godine (list 286-287) i nadopunu mišljenja od 17. ožujka 2025. godine (list 299-301), izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (list 51-53) i tuženika (list 59-60), pribavljeno je mišljenje mlljt. djeteta putem posebne skrbnice (list 292-293) te vještačenje roditeljskih kapaciteta po stalnoj sudskoj vještakinji Daši Predoš Lavor, dipl. soc. rad. koja je u spis dostavila svoj nalaz i mišljenje (list 109-246) i dopunu nalaza i mišljenja (list 312-317).

6. Ocjenjujući provedene dokaze, Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi s time da je njihovu dokaznu snagu ocijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama zakona.

7. Izvedene dokaze Sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku u vezi čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 156/23).

8. Među strankama nije sporno da je u njihovoj izvanbračnoj zajednici rođen mlljt. FC rođen **.**.2019..

9. Nadalje, među strankama nije sporno da je potrebno održavanje osobnih odnosa oca i mlljt. djeteta, ali je sporan način i vrijeme ostvarivanja istih s obzirom na sve okolnosti koje su se dogodile tijekom proteklog vremena u odnosu na dijete kao i u odnosu na oca te i na majku.

10. Uvidom u spis predmeta koji se vodio pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima posl.br. R1 Ob-180/2017 utvrđeno je, između ostalog, da su Rješenjem posl.br. R1 Ob-180/2017-5 od 10. srpnja 2017. stranke razvele svoj brak, uredile način ostvarivanja roditeljske srbi i obveznika uzdržavanja kroz Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji je odobren istim rješenjem.

11. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Virovitici posl. broj P Ob-101/2019- 98 od 30. prosinca 2021. godine određeno je da će mlljt. dijete stranaka stanovati sa majkom, određeni su osobni odnosi te obveza tuženika za zakonsko uzdržavanje mlljt. djeteta.

12. U svom iskazu tužiteljica, danom ranije tijekom postupka, navodi da je u proteklom periodu od donošenja zadnje odluke došlo do promijenjenih okolnosti. Najprije su osobni odnosi djeteta i oca bili pod nadzorom Centra za socijalnu skrb. Nakon što su se isti počeli odvijati vikendima, dijete se vraćalo od oca preplašeno, samozatajno, primijetila je da se nešto događa. Probala je razgovarati sa djetetom. Nije htio o tome razgovarati, zatvarao se u sebe, udarao je šakama po vratima. Mislila je da je možda neka prolazna reakcija i da će proći, međutim kada je došlo vrijeme za ponovne osobne odnose kojima je posredovala i majka tuženika, dijete je vrištalo, otimalo se, te niti tuženikova majka niti ona nisu uspjele privoliti dijete da ide ocu. Unatoč tome tuženik je nasilno otrgnuo dijete koje se i nadalje otimalo i u tome svemu skliznulo na pod i udarilo glavom. Tuženik je rekao da ako ne ide milom, da onda ide silom, a ona je na to rekla da će zvati policiju da ne može tako na silu vući dijete i nakon toga su udaljio sa svojom majkom. Dijete se tada pomokrilo, i cijelu noć je piškio u krevet i nije spavao. Nakon dva tri dana se malo smirio. Tražila je savjet u Centru, socijalna radnica je razgovarala i s njom i sa djetetom, nema povratnu informaciju što je dijete reklo u Centru. Dijete je negodovalo kad se ponovno trebao vidjeti s ocem, tome je bila nazočna i policija jer je tražila policijsku zaštitu te je policija komentirala da je to čisto otimanje i kršenje djetetovih prava i nije došlo do predaje djeteta ocu. Tada je s djetetom išla na hitnu, jer se dijete ponovno popiškilo i ispovraćalo. Opet je išla u Centar na razgovor. Nakon nekog vremena dijete se otvorilo i reklo da ga je tata ošamario, da ga je to bolilo, zatvorio ga je u „kinderbet“ i nije mu dao dudu. To je prijavila Centru. Na prijavu socijalne radnice tuženiku je prekršajni sud izrekao mjeru zabrane približavanja djetetu, a u odnosu na nju tuženik već ima od ranije mjeru zabrane približavanja koja je na snazi, a i ta mjera prema djetetu je na snazi, jer policija svaki tjedan dolazi i provjerava da li je sve u redu. Zadnji kontakt tuženika i djeteta je bio početkom prosinca 2022. godine. Nakon toga tuženik nije pitao za dijete, niti je na bilo koji način kontaktirao s djetetom. Dijete je vodila i logopedu i psihologu. Sada je dijete dobro, ali o tati ne priča, na spomen tatinog imena, pravi se da ne čuje. I ranije od ovog događaja primijetila je u jednom navratu da se dijete vratilo od oca ogrebanog lica, na njen upit dijete je reklo da ga je tata udario, a baka koja je vršila primopredaju htjela je to ublažiti rekavši da su to učinila druga djeca. To je također prijavila Centru. Kada je tuženiku određeno da ostvaruje osobne odnose sa djetetom uz nadzor onda je Centar izrekao mjeru stručne pomoći i potpore i njoj i tuženiku, te su imali posebnog voditelja mjere. Inače ima dobru suradnju sa Centrom i nikada nije upozoravana od strane Centra na način kako skrbi o djetetu. Smatra da tuženik ne pokazuje nikakav interes za dijete, no ona se ne protivi da on ostvaruje osobne odnose ako to predlaže. Također predlaže da joj se dodijeli samostalna roditeljska skrb u svim bitnim pitanjima za dijete, obzirom sa tuženikom nema nikakav kontakt, ranije je imala problem kada je trebalo djetetu izvaditi osobnu iskaznicu, jer se tužitelj nikada nije pojavio u dogovoreno vrijeme na policiji, policija joj je konačno odobrila vađenje iskaznice za dijete bez da je tuženik dao suglasnost. Također je dvije godine potrajalo vrijeme, a da je uspjela promijeniti prebivalište djeteta, jer joj tuženik nikako nije htio dati suglasnost, a niti na molbe Centra, stoga ima bojazan da neće dobiti suglasnost tuženika ako će trebati donositi kakvu odluku za zdravlje djeteta ili nešto drugo. Također se tuženik nije složio da dijete ide u vrtić, preko toga je prešla samo da olakša situaciju. Na posebno pitanje posebnog skrbnika navodi da prije odvijanja osobnih odnosa djeteta i oca, što je bilo svaki drugi petak pripremala je dijete na te susrete na način da su razgovarali. Govorila mu je da će mu biti lijepo kod oca, da će se tamo igrati, podsjećala ga kako mu je bilo ranije kada se igrao, da tamo ima puno djece, a dijete je uglavnom šutjelo i nije govorilo niti da hoće, niti da neće.

13. Tuženik u svom iskazu navodi da je prema ranijoj sudskoj odluci ostvarivao kontakte sa djetetom dva vikenda u mjesecu od petka do nedjelje, praznicima i blagdanima. Ne zna što se zapravo dogodilo, zašto dijete odbija kontakte s njim. Kada su on i majka došli po dijete to je bilo prije nego je izrečena zabrana približavanja djetetu, dijete nije htjelo da ga se odvede, a niti kada su došli za dva tjedna. Kada su određeni kontakti pod nadzorom dijete se htjelo družiti s njim, samo jedanput je iskazivalo da se ne želi družiti s njim. Kad je dijete dolazilo k njemu za vikend, imali su sadržajna druženja, većinu vremena su se igrali, a dijete se rado igralo i sa njegovim nećacima, od njegovog brata djecom, koji su približno njegove dobi, djeca su se igrala loptom, vozila na biciklu. Dijete je rado odlazilo s njim na sladoled, u kafić, sok sladoled, znali su otići u pekaru gdje radi. Nikada nije niti glas podigao na dijete, a kamo li da bi dijete ošamario ili ga ozlijedio. Zadnji kontakt sa djetetom imao je početkom studenoga 2022. godine. Kada je viđao dijete pod nadzorom, dijete je bilo opušteno, brzo se uklopilo u igru, voljelo je s njim biti, dijete ga onda grli, ljubi, govori da ga voli. Svaki puta kada dođe vrijeme završetka tog druženja, dijete ga je uvijek pitalo „Tata hoćeš li opet doći“. Navodi da on i tužiteljica imaju totalno različita razmišljanja, poglede na život, uopće ne komuniciraju od prestanka zajednice. Tužiteljica ga u tri godine kako je prestala zajednica nikada nije obavještavala ništa u vezi djeteta. Nikada nije tražila nikakvu suglasnost. Prije nego su prekinuli zajednicu, kada su se preselili u [adresa] ona ga je tražila da se suglasi sa njezinim zahtjevom da promijeni adresu prebivališta djeteta, na što on nije pristao jer je rekao da bi volio da dijete ima prebivalište na njegovoj adresi, a da se slaže da upiše djetetu neku drugu adresu boravišta. Izrečene mjere stručne pomoći i potpore nisu pomogle u poboljšanju komunikacije stranaka. Ako stručne osobe smatraju da bi on trebao vidjeti dijete pod nadzorom, on će to prihvatiti, iako smatra da njemu ne bi trebala pomoć stručnih osoba, da se može sam nositi sa roditeljstvom. Zabrana približavanja djetetu bila je izrečena od strane prekršajnog suda na tri mjeseca i on je dobio odluku tog suda da je zabrana istekla. Nije dobio nikakvu odluku da mu se ponovno zabranjuje približavanje djetetu od strane kaznenog suda. U tijeku je još uvijek mjera zabrane približavanja tužiteljici, je se protiv njega vodi da je počinio prijetnju prema tužiteljici. Na posebno pitanje punomoćnika tužiteljice navodi da ukoliko bi tužiteljica ponovno tražila suglasnost da se promijeni adresa prebivališta djeteta, njemu ne bi bio problem da da tu suglasnost, jer odlukom suda dijete stanuje s majkom.

14. Podneskom od 25. veljače 2025. godine posebna skrbnica je utvrdila mišljenje maloljetnog djeteta koji je došao u pratnji majke. Mlljt. Cristian se odvaja od majke bez poteškoća i ostaje nasamo u prostoriji sa posebnom skrbnicom. Dječak je bio dobro raspoložen tijekom razgovora, isti je otvoren, neposredan i vrlo komunikativan. Mlljt. Cristijan je dječak u dobi od 5 godina, uskoro, u mjesecu ožujku navršava 6 godina, govori o pripremama za rođendan koji će proslaviti u igraonici. Sada pohađa predškolu, te najesen kreće u 1. razred osnovne škole. Voli ići u predškolu, tamo je upoznao nove prijatelje i tete, igraju se, uče, pospremaju sobu, ručaju. Ranije nije polazio vrtić već ga je čuvala majka. Na upit tko mu je tata i gdje je on, dječak odgovara da on nema tatu i da ne zna gdje je on, no navodi kako se njegov otac zove ŽC. Nadalje dječak, na sve prijedloge o načinu na koji bi mogao vidjeti oca, odgovara da ga ne želi viđati. Tako navodi da se on boji oca, da mu se ne da viđati ga, ne bi ga želio viđati niti na nekom drugom mjestu (npr. igralištu) uz prisustvo neke njemu poznate osobe, dakle izvan prostorija HZZSR gdje ga je dosada viđao. Na upit zašto ga ne želi vidjeti dječak navodi da ga ne želi vidjeti jer je njegov otac gurnuo njegovu majku i njega ošamario. Kada ga se pita kako se on toga sjeća, dječak odgovara da on jednostavno zna da se to dogodilo. Nadalje, dječak navodi kako ne zna reći kakav je njegov otac i kako se ponaša kada ga susretne u Područnom uredu, HZZSR, jer ga ne želi niti pogledati. Razgovaraju o njegovom starijem polubratu po majci koji živi s njim i majkom, a koji ima svog oca te ga povremeno posjećuje, no FC govori kako on ne bi želio viđati svog oca ŽC na način kako ga viđa njegov polubrat P. Mlljt. FC navodi da bi htio vidjeti svog oca kada bude malo stariji, ali sada još ne. Mlljt. Cristiano pozitivno opisuje svoju majku, ona ga vodi u igraonicu, organizira mu druženja sa prijateljima, posjećuje sa majkom prijatelje itd. Navodi kako doma ne spominju njegovog oca ŽC, no nakon toga kaže kako ga ipak povremeno spominju, no dječak ne govori na koji način ga spominju. Također, kada ga majka vodi u HHZSR, Područni ured Virovitica radi ostvarivanja osobnih odnosa sa ocem, mlljt. FC govori kako mu majka ništa posebno ne kaže o tome, no on zna da tamo ide da bi vidio oca.

15. Iz zaključka stručnog tima Zavoda od 8. studenog 2024. godine proizlazi da je odlukom Općinskog suda u Bjelovaru, Posl. broj: P Ob-405/2022-23 od dana 04. travnja 2024. godine, određena privremena mjera ostvarivanja osobnih odnosa oca ŽC s mlljt. djetetom FC svaki drugi petak u vremenu od 15,30 do 17,30 sati, u prostorijama Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Virovitica, na adresi [adresa], pod nadzorom stručne osobe. Navedena mjera provodi se na način da će PC kao majka dovesti dijete u prostorije Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Virovitica u dogovoreno vrijeme te po završetku osobnih odnosa vratiti dijete na adresu stanovanja, u vremenu od 15,30 sati do 17,30 sati. Za voditelja mjere imenovana je stručna radnica HZZSR, PU Virovitica LC,mag.ac.soc. Rješenjem HZZSR, PU Virovitica određeno je da mjera ostvarivanja susreta pod nadzorom započinje 16. kolovoza 2024. godine, a traje šest mjeseci do 16. veljače 2025. godine. Do dovršenja glavnog postupka, predloženi su susreti pod nadzorom stručne osobe koji se nisu niti odvili u tri navrata jer dijete odbija kontakte s ocem. Voditeljica mjere izvještava putem redovnih izvješća da dijete već prilikom samog ulaska u zgradu urla i drži se grčevito za majku. Na očima drži rukice, urla ali ne plače. Voditeljica mjere konzultirala je članove stručnog tima o navedenom te navela da se susreti na ovakav način neće moći održavati. Obzirom da ovaj PU tada nije imao zaposlenog psihologa, stručni tim konzultirao se sa psihologinjom iz OB Virovitica u smislu kako olakšati djetetu susrete i na koji način da voditeljica mjere u ovakvoj situaciji pristupi djetetu. Nadležna socijalna radnica sa voditeljicom mjere dogovorila je da na slijedeći susret planirano ne bude prisutan otac već da dijete dođe samo s majkom kako bi se zbližio sa voditeljicom mjere i kako bi u nju stekao povjerenje. ŽC je pristao na navedeno te je zamoljen da eventualno dan ranije donese prigodni poklon za dijete ali da ne prisustvuje susretu. Susret se održao 13. rujna 2024. godine te je detaljno opisan u izvješću voditeljice mjere. Sa PC je tada, dok se FC igrao sa voditeljicom mjere, obavljen savjetodavni razgovor te joj je preporučeno uključivanje u savjetodavni rad Obiteljskog centra, na što pristaje. Obzirom na teškoće koje dijete iskazuje, preporuka je da ga uključi u tretman Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, na što prvotno nije pristala navodeći da FC ide kod psihologa u bolnicu i da ne želi dijete izlagati brojnim stručnjacima na više strana. Dogovorile su da svakako postupi po preporukama stručnih radnika Obiteljskog centra jer je izdana uputnica i za mljt. FC te ukoliko i njihova preporuka bude išla u smislu uključivanja djeteta u tretman Poliklinike, da će tako i postupiti. Nakon što su zaprimili izvješće voditeljice mjere od zadnjeg susreta pozvala su majku na razgovor u prostorije HZZSR, PU Virovitica te ju upoznali sa time kako je prošao susret i što je dijete reklo voditeljici mjere. Obzirom na sumnje u neadekvatne postupke pred djetetom, upoznata je sa odredbama Zakona o socijalnoj skrbi vezanim uz roditeljsku skrb, dobrobiti djeteta te ovlasti HZZSR, PU Virovitica radi zaštite prava i interesa djeteta, kao i sa time da će ovaj PU navedeno proslijediti nadležnoj policijskoj postaji radi poduzimanja radnji iz njihove nadležnosti. Upoznata je sa time da će se pokušati održati još jedan susret djeteta i oca, no ukoliko FC bude iskazivao teškoće i otpor prema istome, susret će se odmah prekinuti, a o nemogućnosti izvršavanja sudske odluke za zaštitu prava i dobrobiti djeteta izvijestiti će se nadležni sud. Uvidom u izvješće voditeljice mjere za listopad 2024. godine vidljivo je da susret nije bilo moguće održati, da dijete i nadalje odbija bilo kakvu komunikaciju s ocem. Grčevito se drži za majku i ispušta urlike. Oba roditelja poslušala su preporuke stručnog tima za potrebom uključivanja u savjetodavni rad Obiteljskog centra o čemu svjedoči obavijest Obiteljskog centra da su se isti uključili. Majka upoznaje stručne radnike sa time da je sa mlljt. djetetom išla kod privatnog psihologa o čemu prilaže i nalaz iz kojeg je vidljivo da se postavlja sumnja u dijagnozu ADHD te uočava blago zaostajanje u psihomotornom razvoju. Imajući u vidu sve navedeno, a posebice uzimajući u obzir djetetovo odbijanje kontakata s ocem, izrečena mjera ostvarivanja susreta djeteta s ocem aktualno se nije u mogućnosti održavati te je o navedenom potrebno izvijestiti nadležni sud.

16. Iz mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Virovitica od 16. siječnja 2025. godine proizlazi i to da je presudom Općinskog suda u Bjelovaru, posl. broj: P Ob-405/2022-23 od dana 04. travnja 2024. godine, određena je privremena mjera ostvarivanja osobnih odnosa oca ŽC s mljt. djetetom FC svaki drugi petak u vremenu od 15,30 do 17,30 sati, u prostorijama Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Virovitica, na adresi [adresa], pod nadzorom stručne osobe te je također od strane suda naloženo vještačenje roditeljskih kompetencija. Nalazom je, između ostaloga, utvrđeno da je u najboljem interesu djeteta ostvarivanje osobnih odnosa s ocem pod nadzorom stručne osobe, a koja mjera je i prije zaprimljenog nalaza izrečena i krenula je njezina realizacija. Ovaj Područni ured izvijestio je nadležni sud dana 8. studenog 2024. godine o poteškoćama u ostvarivanju izrečene mjere sa zaključkom stručnog tima da se susreti nisu u mogućnosti održavati zbog odbijanja kontakata djeteta sa ocem. Kroz izvješća voditelja mjere, a koji su također dostavljeni nadležnom sudu, iznesena je sumnja na neadekvatna ponašanja majke sa posebnim osvrtom na činjenicu da je dijete voditeljici mjere u igri reklo da kada dolazi u prostorije HZZSR, PU Virovitica „mora plakati” zbog čega je postavljena sumnja na utjecaj majke na dijete u smislu stvaranja negativne slike o ocu iako je majka prividno za suradnju i verbalizira želju da dijete ostvaruje susrete s ocem. Iz izvješća je vidljivo da je mlljt. dijete spomenulo da mu je majka ispričala kako ju je tata jednom prilikom gurnuo. Naveo je da se ne sjeća tog događaja, ali da mu je majka ispričala. Navedena sumnja na neadekvatne postupke majke sa negativnim utjecajem na emocionalni razvoj djeteta prijavljena je nadležnoj policijskoj postaji, o čijem ishodu postupka za sada nemamo informaciju. Obzirom na narušeno emocionalno stanje djeteta, majci je preporučeno uključiti ga u tretman Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, a roditeljima je preporučeno uključivanje u savjetodavni rad Obiteljskog centra, što su oboje prihvatili i izvršili. Nalaz i mišljenje multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih još nije zaprimljen. Ovo je drugi puta da je od strane nadležnog suda određena mjera ostvarivanja susreta djeteta s ocem pod nadzorom stručne osobe. Prethodnim izvješćima evidentno je bilo da je dijete emocionalno povezano s ocem, da se odnos uspostavio te je po tadašnjoj sudskoj presudi, određeno da dijete ostvaruje susrete kod oca u kućanstvu. Navedeno je bilo tako sve dok se PC ponovno nije obratila ovom centru da dijete odbija susrete s ocem i sve dok nije prijavila događaj da je otac prilikom primopredaje nasilno pokušao uzeti FC iz naručja, gdje je dijete palo na pod, a od traume se popiškio u gaćice i povraćao. Događaj je prijavljen policiji, a nakon toga su se i PC i ŽC učestalo obraćali ovom PU. PC sa inzistiranjem da se ocu zabrane susreti, a otac navodeći da se sporni događaj nije niti dogodio. Uvidom u nalaz vještaka, dolazi se do saznanja o adekvatnim roditeljskim kapacitetima na strani majke, no obzirom na prethodno navedeno, a posebice uzimajući u obzir narušeno emocionalno stanje djeteta i odbijanja kontakata s ocem pod nadzorom stručne osobe, predlažemo da se na sljedećem ročištu sasluša stalni sudski vještak dr.sc. Daša Poredoš Lavor, dipl. soc. rad. na okolnost mogućeg utjecaja majke na dijete kao i osvrt na moguća psihopatološka odstupanja roditelja.

17. Iz nadopune mišljenja od 17. ožujka 2025. godine proizlazi ovaj Područni ured izvijestio je nadležni sud dana 8. studenog 2024. godine o poteškoćama u ostvarivanju izrečene mjere sa zaključkom stručnog tima da se susreti nisu u mogućnosti održavati zbog odbijanja kontakata djeteta sa ocem. Kroz izvješća voditelja mjere, a koji su također dostavljeni nadležnom sudu, iznesena je sumnja na neadekvatna ponašanja majke sa posebnim osvrtom na činjenicu da je dijete voditeljici mjere u igri reklo da kada dolazi u prostorije HZZSR, PU Virovitica „mora plakati" zbog čega je postavljena sumnja na utjecaj majke na dijete u smislu stvaranja negativne slike o ocu iako je majka prividno za suradnju i verbalizira želju da dijete ostvaruje susrete s ocem. Iz izvješća je vidljivo da je mljt. dijete spomenulo da mu je majka ispričala kako ju je tata jednom prilikom gurnuo. Naveo je da se ne sjeća tog događaja, ali da mu je majka ispričala. Navedena sumnja na neadekvatne postupke majke sa negativnim utjecajem na emocionalni razvoj djeteta prijavljena je nadležnoj policijskoj postaji, o čijem ishodu postupka za sada nemamo informaciju. Nadalje, kroz izvješća voditelja mjere evidentna je zainteresiranost i znatiželja djeteta u pogledu oca, obzirom da je voditeljici prilikom jednog susreta, kada se opustio, postavljao pitanja vezana uz njega te je prihvatio igru sa ocem, majkom i voditeljicom mjere. Svaki slijedeći susret je kasnije odbijao. Izvješća su također dostavljena ovom nadležnom sudu na uvid te je svaki susret detaljno opisan. Obzirom na narušeno emocionalno stanje djeteta, majci je preporučeno uključiti ga u tretman Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, a roditeljima je preporučeno uključivanje u savjetodavni rad Obiteljskog centra, što su oboje prihvatili i izvršili. Dana 23. siječnja 2025. godine zaprimljeno je izvješće Obiteljskog centra o provedenoj usluzi savjetovanja, prema kojoj, između ostaloga, stoji da su se oba roditelja uredno odazivala na sve ugovorene sastanke, da su oboje bili primjerene i uredne komunikacije i ponašanja te da su surađivali i prihvaćali upute i savjete vezane uz razvoj roditeljskih vještina i kompetencija kao i sa djelotvornim i primjerenim oblicima komunikacije između njih samih. U izvješću je također navedeno da, s obzirom na postojeću situaciju, dio ciljeva nije bilo moguće provesti jer nije došlo do susreta oca i djeteta. Savjetovanjem se, kako stoji, pokušalo utjecati na roditelje kroz edukaciju o važnosti uloge oba roditelja u životu djeteta, o potrebi za mirnim uvjetima odrastanja kao i o rizicima koji nasilno okruženje čini u razvoju djeteta. Također, raspolažemo informacijom da je majka mljt. FC zbog preseljenja bila u potrebi promijeniti prebivalište djetetu te je otac za navedeno dao svoju suglasnost pri nadležnoj Policijskoj upravi. Nalaz i mišljenje multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih nije zaprimljen niti je poznato da li je majka dijete naručila u preporučenu Polikliniku. U siječnju 2025. godine zatražena je informacija o uključivanju majke i djeteta u njihovu Polikliniku, a dobiven je odgovor da je majka otkazala zakazani termin zbog bolesti te da će se povratno javiti kada ozdravi. Nije dakle poznato da li je majka zakazala novi termin u preporučenoj Poliklinici, no prema dokumentaciji kojom raspolažemo, dijete je uključila u tretman Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju KBC Osijek, što nije bila preporuka PU Virovitica. Prema nalazu specijaliste psihijatra KBC Osijek kontraproduktivno je dijete na silu "tjerati” na susrete s ocem, a što je i u skladu sa našim prethodnim mišljenjem zbog čega smo i obavijestili nadležni sud da nije u interesu djeteta nastavak susreta kao i da se isti iz navedenog razloga niti ne održavaju jer nije intencija HZZSR PU Virovitica dijete na išta ”tjerati”. Razlog preporuke ovog PU za uključivanjem u Polikliniku za zaštitu djece i mladih grada Zagreba je činjenica da navedena ustanova pruža psihološku, socijalno pedagošku, psihijatrijsku, logopedsku i pedijatrijsku pomoć djeci s različitim traumatskim iskustvima, kao njihovim roditeljima. Posebnost rada Poliklinike ogleda se u timskom stručnom radu koji se odvija u okviru multidisciplinarnog tima (neuropedijatri, logopedi, soc. pedagozi, psiholozi, soc. radnici i psihijatri) te kroz suradnju sa različitim institucijama sustava uz su sudjelovanje i aktivno uključivanje oba roditelja. Sa navedenim je bio upoznat i ŽC te suglasan sa uključivanjem djeteta u rad Poliklinike. Obzirom da je majka uključila dijete u tretman KBC Osijek, otac nema navedenu informaciju niti je bio obaviješten o planiranom uključivanju djeteta u KBC Osijek, kao niti ovaj PU sve dok majka nije donijela nalaz specijalista. Ovaj Područni ured je prethodnim Nalazom i mišljenjem od 16. siječnja 2023. godine nadležnom sudu predložio kombinirano psihologijsko- psihijatrijsko vještačenje oba roditelja i mljt. djeteta čija je intencija, osim samih roditeljskih kompetencija, utvrditi i moguća psihopatološka odstupanja kao posljedice ponašanja oba roditelja na psihofizički razvoj mljt. djeteta. Uvidom u nalaz vještaka, dolazi se do saznanja o adekvatnim roditeljskim kapacitetima na strani majke, no obzirom na prethodno navedeno, posebice uzimajući u obzir izvješća voditelja mjere, kao i narušeno emocionalno stanje djeteta i odbijanja kontakata s ocem pod nadzorom stručne osobe, predlažemo da se na sljedećem ročištu sasluša stalni sudski vještak dr.sc. Daša Poredoš Lavor, dipl. soc. rad. na okolnost mogućeg utjecaja majke na dijete, kao i osvrt na moguća psihopatološka odstupanja oba roditelja, koja u pisanom Nalazu vještaka nisu opisana. Od izrazite je važnosti, a i u najboljem interesu djeteta, provesti temeljiti dijagnostički postupak usmjeren na utvrđivanje ali i na razumijevanje razloga djetetova odbijanja kontakata s ocem, kako bi se ustanovilo da li se radi o negativnom utjecaju drugih osoba na dijete ili su razlozi djetetova odbijanja povezana sa ranijim traumatskim iskustvima poput svjedočenja o nasilju u obitelji, manjka roditeljskih vještina roditelja i sl. Smatramo važnim napomenuti da ovlast HZZSR, PU Virovitica nije utvrđivati utemeljenost prethodno navedenih sumnji već, shodno uočenom, obavijestiti nadležne institucije o opravdanim sumnjama o povredi djetetovih prava, a sukladno utvrđenom i u skladu sa odredbama Obiteljskog Zakona, spram roditelja predlagati mjere iz obiteljsko-pravne zaštite, što je ovaj Područni ured činio. Nadalje, ovaj PU dobio je saznanja o tome da se ŽC trenutno nalazi u istražnom zatvoru nakon što ga je PC u veljači 2025. godine prijavila za prijetnje. O navedenom još nije zaprimljena službena obavijest od strane Policijske postaje Virovitica. Smatramo da je u najboljem interesu djeteta uključivanje u tretman Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, upravo zbog specifičnosti obiteljske situacije, narušenog emocionalnog stanja djeteta te potrebe multidisciplinarnog pristupa u dijagnostičkom i terapijskom radu s djetetom. Obzirom da majka PC u svom podnesku navodi da se nikada nije protivila održavanju susreta djeteta i oca, štoviše da je voljna poslušati svaki savjet i preporuku stručnjaka u pogledu stvaranja uvjeta za susrete djeteta i oca, ovaj Područni ured, osim preporuke stručnjaka u području rada sa djecom i procjenama sudskog vještaka, smatra bitnim uvažiti mišljenje i prijedlog majke o tome koji način ostvarivanja kontakata djeteta i oca smatra prihvatljivim, obzirom da su stručni radnici PU Virovitica svojim radnjama, mjerama, prijedlozima, savjetima, maksimalnom uključenošću i sudjelovanjem u samoj pomoći djetetu i roditeljima u navedenim situacijama, iscrpili daljnje mogućnosti jer dijete odbija kontakte s ocem.

18. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje dr. sc. Daše Poredoš Lavor, dipl. soc. rad. proizlazi da na temelju podataka iz sudskog spisa, analize socijalnog okruženja, psihosocijalnoj obradi ispitanika i psihološkoj obradi ispitanika, donosi slijedeći zaključak: - tijekom ovog složenog vještačenja, razvidno je da su tužiteljica PC i tuženi ŽC doživjeli gubitak povjerenja i komunikacijskih vještina partnera, upitno je da li su ih ikada u potpunosti i ostvarili - što ujedno i ne znači da su njihove roditeljske uloge u potpunosti ugrožene, ali su u određenoj mjeri kompromitirane. To što se imenovani ne slažu na osobnoj i partnerskoj razini, izravno se reflektira na njihove roditeljske kapacitete i odgovorno roditeljsko ponašanje. Preuzimanje odgovornosti - roditelje čini cjelovitima u ovoj najvažnijoj i najzahtjevnijoj životnoj ulozi. Ako roditelji to iz raznih objektivnih ili subjektivnih razloga ne mogu učiniti, sasvim je normalno zatražiti stručnu pomoć i podršku. Otpori i inati bilo koje vrste štete svima u odnosu. Težište stavlja na osobitosti socijalnog funkcioniranja, suočavanje sa životnim teškoćama, valjano uočavanje i podmirivanje potreba mlljt. djeteta, osobitosti odgojnih postupaka, kao i emotivnu zrelost i stabilnost roditelja – pri čemu je tužiteljica i majka PC više u prednosti (znači, razvijenijih je i usvojenijih opisanih kapaciteta) – u odnosu na oca ŠC koji je osoba sklona nepoštivanju zakona, ishitrenom reagiranju, inatu, neprihvaćanju pravila, te je nesigurniji, značajno opterećen cjelokupnom životnom situacijom, i dalje usmjeren na negativna iskustva i osobni doživljaj nepravde iz ranijih faza života, s potrebom traženja krivnje u postupcima drugih ljudi kao glavnih generatora loših odnosa i aktualnih događanja vezani za skrbništvo - u potpunosti "locus kontrole" stavlja izvan sebe, kao da on nije imao utjecaja na regulaciju svojega doživljavanja i ponašanja. Nadalje, tuženi i otac ŽC pod pritiskom doživljenog stresa, te posljedično razvijene frustriranost u nekim situacijama djeluje kao osoba pretjeranog obrambenog stava, s potrebom da ga se razumije i makar djelomično potvrdi njegova ispravnost, sklon smanjenoj kritičnosti prema problemskim situacijama, skloniji je traženju „krivca“ u izvanjskom svijetu nego u vlastitim postupcima i poimanjima. Općenito je nedovoljnog uvida u osobitosti svog socijalnog funkcioniranja. Slabije uočava potrebe djeteta, sve je više na razini teorijskih predviđanja mogućnosti jer se zapravo odnos oca i sina u ovoj životnoj situaciji nikada nije niti uspostavio niti dalje razvijao. No ipak, verbalizira želju za promjenom svoga ponašanja i većom razinom prihvaćanja i poštovanja pravila kako bi s djetetom pokušao ponovo ostvariti susrete. Mišljenja je da je za dobrobit mlljt. HC da nadalje održava kontakte s roditeljem s kojim ne predlaže da živi, dakle s ocem ŠC, kada isti izađe iz zatvora i po okončanju ovog sudskog postupka – na način da se otac s djetetom viđa u igraonici u prostoru Hrvatskog zavod za socijalni rad Područni ured u Virovitici, tijekom radnog vremena stručnih djelatnika, uz podršku i nadzor stručnih djelatnika, u iznimno fleksibilno prilagođenom vremenu, koje je uvjetovano djetetovim potrebama i mogućnostima u emocionalnom i prilagodbenom smislu, ali s vremenom može biti i trajanja (ali i dalje u zaštićenim uvjetima) ako dijete počine razvijati stabilniji odnos s ocem, što u značajnoj mjeri ovisi o očevom ponašanju. U ničemu ne treba inzistirati što bi bilo preko djetetovih mogućnosti i bilo štetno za dijete. U skladu s uvođenjem mlljt. djeteta u odnos otac – dijete kojeg do sada nije uspio razviti, mišljenja je da se susreti u zaštićenoj i podražavajućoj sredini mogu održavati dva puta mjesečno – niti pre često, niti s velikim vremenskim odmakom – u vremenskim intervalima koji su inače poznati po održivosti odnosa kada je riječ o terapijsko- rehabilitacijskim procesima. Mlljt. Cristan Marković je doživio mnoga stresna iskustva i ista se u situacijama primopredaje djeteta od majke ocu i obrnuto više ne smiju ponavljati. Štiteći prava i interese mlljt. djeteta, dakle njegovu dobrobit, samo ovaj oblik održavanja kontakta s roditeljem s kojim živi je prihvatljiv s obzirom na zdravlje i cjelovite potrebe djetetovog sigurnog odrastanja, rasta, razvoja i mentalnog zdravlja. Odlasci mlljt. FC u primarno okruženje kod oca ŠC, bivanje tamo po nekoliko sati, spavanje kod oca i bilo koje druge kombinacije nisu prihvatljive za dijete i izravno kompromitiraju njegovu dobrobit. Kasnije, tijekom odrastanja mlljt. ĐC, promjenom općih životnih osobitosti funkcioniranja na strani oca ŠC, te rezultata uspostavljenih odnosa oca i sina, vrijedi uz podršku stručnjaka s područja socijalne skrbi i zaštite prava djeteta, a temeljem samog iskaza djeteta za potrebom za više i raznovrsnijim kontaktima i susretima s ocem – promišljati o promjeni načina susreta mlljt. djeteta s roditeljem s kojim ne živi. Nadalje je potrebno da mlljt. HC bude uključen u sve terapijsko-rehabilitacijske, edukativne, savjetodavne i druge postupke koje će biti potrebni za njegov cjelovit i zdrav rast i razvoj. Na taj način se štite dobrobit i interesi djeteta. Tužiteljica i majka PC pokazuje više pažnje, privrženosti i ljubavi; primjenjuje primjerenije odgojne postupke; sigurnija je u svoje životne postupke, cjelovitije uočava potrebe mlljt. djeteta FC i pokazuje više roditeljskih kapaciteta i odgovornosti, u odnosu na tuženoga i oca ŽC. Tužiteljica i majka PC treba ostvariti cjelovito i samostalno pravo skrbništva nad mlljt. djetetom FC. Mlljt. FC nadalje treba živjeti s majkom PC u njezinom životom okruženju koje će ona nadalje samostalno odabirati i formirati tijekom života. Nadalje je potrebno na primjeren način osigurati susrete i viđanja s tuženim i ocem ŽC u zaštićenoj i podražavajućoj sredini uz nadzor i podršku relevantnih stručnjaka.

19. U dopuni nalaza i mišljenja od dana 30. ožujka 2025. godine vještakinja navodi da je u predmetnom vještačenju bilo naloženo vještačenje radi procjene roditeljskih kapaciteta oca ŽC i majke PC u odnosu na mlljt. sina FC što je i učinjeno putem uvida u dostavljenu dokumentaciju spisa, Analize socijalnog okruženja, Psihosocijalne obrade ispitanika, te Psihološke obrade ispitanika. U srpnju 2024. godine Nalaz i mišljenje je dostavljen nadležnom sudu. Sada naknadno dostavljenu dokumentaciju stranaka i HZSR PU Virovitica koju je primila kao vještakinja nositeljica ovog postupka – dostavila je i kolegici članici tima psihologinji GC, prof. Nakon iščitavanja navedenih sadržaja, analize istoga i razgovora o svemu navedenom daju slijedeće očitovanje: Tijekom vještačenja nisu uočile ponašanja na strani majke PC koja bi ukazivala na emocionalno zlostavljanje mlljt. djeteta. Roditelji ne žive zajedno gotovo od samog rođenja djeteta. Približno mjesec dana od rođenja djeteta majka samostalno odgaja mlljt. dijete, navikla je na takav obrazac roditeljskog funkcioniranja. Cjelokupna odgovornost za podizanje djeteta bila je u najvećoj mjeri na majci zbog odsustva ili samo povremenog sudjelovanja oca u djetetovom životu. Svaki roditelj odgaja dijete prema svojim očekivanjima kakvo bi ono trebalo biti, te tako u određenoj mjeri djeluje i manipulativno Otac i mlljt. sin FC se nisu vidjeli više od dvije godine. Za očekivati je da djetetova prilagodba bude otežana i da je njegovo ponašanje u vidu otpora i protivljenja koje iskazuje vikanjem pri susretima s ocem zbog toga jer za pravo nisu niti uspjeli uspostaviti niti razviti odnos otac – sin zbog očeve odsutnosti uslijed bivanja u ustanovama penalnog sustava u kojima je bio dijelom i zbog nasilja spram dječaka i njegove majke. Teško je očekivati da će se susreti tijekom dva ili tri puta pokušaja odvijati primjerenom i željenom dinamikom. Treba pratiti potrebe i mogućnosti djeteta, biti strpljiv, napretke vrednovati i kroz mala postignuća. Ako se stječe dojam da majka ne priprema u dovoljnoj mjeri i na očekivani način dijete na susrete s ocem, onda je u tome treba dodatno podučiti i ohrabriti, te pripremu činiti zajedno sa stručnom osobom u nadzoru koja zasigurno raspolaže svim potrebnim znanjima i vještinama. Na putu ostvarivanja povjerenja i kontakta stručnjacima stoje na raspolaganju mnoge metode koje oni individualno biraju u skladu s najboljim interesom djeteta – individualno usmjerenim pristupom koji je usklađen s mogućnostima djeteta i okolinskim uvjetima. Dodatno zbližavanje mlljt. djeteta i stručne voditeljice mjere izvan okolnosti susreta s ocem moguće bi moglo ohrabriti dijete da se uz prisustvo osobe koju dovoljno dobro pozna i ima ostvareno povjerenje, osjeća sigurno ili sigurnije u susretima s ocem koji je kao roditelj potreban djetetu, ali nedostaje razvijena prisnost jer se nije ni imala priliku razviti. Prema saznanjima iz dokumentacije predmeta i kontakta sa djetetom i majkom, saznalo se da je otac prilikom viđanja ošamario dijete koje je tada bilo u dobi od 3,5 godina, a u dobi od 5 godina i 4 mjeseca HC je u razgovoru psihologinji izjavio da tatu „ne želi vidjeti jer je bio crven u licu, tukao ga je zbog toga što je bebi bacio dudu na cestu”. Dakle, dječak ima sjećanje i svijest o zlostavljanju i proživljenoj traumi, a o tome postoje i zapisi kako je u prosincu 2022. godine više puta odbijao ići ocu, plakao, pomokrio se, povraćao te pokazivao agresiju i autoagresiju, čak je intervenirala i policija. Iako je tada bio male dobi, poznato je da djeca intenzivno doživljene situacije dugo pamte, a također je pitanje, što je kao svjedok zlostavljanja svoje majke od strane oca doživio, te već i samo iz tog razloga, posljedično iskazivao burne reakcije pri susretima s ocem. Naime, odrasli okupirani svojim problemima i mukom ponekad ne zamijete da dijete gleda, pati i svjedoči nečemu što ne razumije, a snažne emocije i sjećanja kako su ih djeca doživjela, kasnije dovedu do posttraumatskih simptoma izbjegavanja. Psihološko testiranje intelektualnih sposobnosti djeteta u srpnju 2024. godine pokazalo je da HC ima prosječno razvijene intelektualne sposobnosti, ali i da ima emocionalne poteškoće i potencijalno moguće tegobe razvoja identiteta (odbijanje crtanja obitelji i razgovora o obitelji). Ponašanja mlljt. FC koja su ukazivala na moguće blago zaostajanje (ili regresiju) u psihomotornom razvoju potencijalno ga čine dodatno osjetljivim, a prilagodbu zahtjevnijom i sporijom. Razumljivo je da je majka zabrinuta (i da se boji) za dijete i za sebe tijekom susreta – opisano je temeljeno na doživljenim iskustvima i saznanjima o osobitostima funkcioniranja Antunove primarne obitelji, kao i njega samoga. Ovdje se radi o osobnom doživljaju loših iskustava partnerskog života i života u proširenoj partnerovoj obitelji koji je ostavio snažan utisak na majku u smislu straha i opterećujućih emocija koje ona nadalje nosi sa sobom tijekom života. Doživljeni strah prenosi u realitet života u sadašnjosti i svoje manifestno ponašanje – što se često događa osobama koje su doživjele razne oblike nasilja. Roditelji potiču iz različitih kulturnih miljea, te su tako i njihovi pogledi i očekivanja od života različiti. Opisano otežava razgovor, pokušaje zajedničkog djelovanja na dobrobit djeteta i pokušaje ostvarivanja alternativnih susreta u kojima bi se očekivala visoka razina roditeljske odgovornosti i kompromisnih fleksibilnih djelovanja – npr. kraće zajedničko bivanje s djetetom u igri u parku, zajednički odlazak u šetnju, na sladoled i sl. Potencijalno otežano kontroliran majčin strah za sigurnost djeteta i nje same, te moguć manjak strpljenja oca i razvijenih roditeljskih vještina (s kojima ionako raspolaže samo na teorijskoj osnovi) onemogućuju opisane alternativne socijalne kontakte. Tijekom vještačenja kod majke nisu uočena ponašanja koja bi kompromitirala njezinu roditeljsku ulogu, osobito ako uzmemo u obzir činjenicu da je drugi roditelj tj. otac osoba sklona kršenju zakona, te stoga biva na izdržavanju zatvorske kazne. Kao takav nedostupan je djetetu. S obzirom na okolnosti aktualne u vrijeme provođenja vještačenja nije bilo razloga odnosno okolnosti koji bi majku kompromitirali i/ili isključili kao roditelja s potrebnim roditeljskim kapacitetima. S ocem su održani susreti u svrhu vještačenja u Kaznionici u Glini. Načelno, za očekivati je da otac ne bi bio nasilan prema mlljt. djetetu, moguće bi nakon nekog vremena bio nestrpljiv i frustriran jer nema osobno iskustvo roditeljstva (roditeljstvo doživljava iz pozicije roditeljstva svoje mnogobrojne primarne obitelji, ne na temelju vlastitog djelovanja), osobito u odnosu u kojem je osjetljivo, zahtjevno i ranjivo dijete – s kojim do sada nikada nije niti uspio započeti stvaranje odnosa otac – sin, što je neophodno za bilo koje daljnje socijalno djelovanje što uključuje i roditeljstvo. Prisutan je i rizik mogućih međusobno negativnih projekcija roditelja što se izravno reflektira i na funkcioniranje djeteta. U situacijama odvojenih života i razvoda braka partnera odnosno roditelja, gotovo je redovita pojava da su djeca izravno ili neizravno izložena pričama/sadržajima koje su roditelji doživjeli tijekom zajedničkog života. Moguće je da je HC čuo od majke da ju je otac gurnuo, ali isto tako je taj sadržaj mogao čuti i slušajući razgovor drugih odraslih osoba. Unatoč jasnoj i nedvojbenoj potrebi o zaštiti djece od informacija koje nisu primjerene za njihovu dob, nekada je navedeno vrlo teško ili praktički neizvedivo u realitetu. Žrtve zlostavljanja, a u ovom slučaju su to i dijete i majka imaju promjene u psihološkom funkcioniranju inducirane traumom i nove situacije procjenjuju kao sigurne ili kao opasne iz svojeg realiteta i pozicije. Nadalje, dijete koje ima sjećanja na traumu i zlostavljanje, kada ne raspolaže dovoljnim znanjem i detaljima o događajima, a nema dovoljnu zrelost za razumijevanje međuljudskih odnosa, najčešće teži da ono što mu je nepoznato, a u fokusu, nadomjesti maštom i „kreativnim” zamišljanjem i popunjavanjem praznina, kako bi sebi objasnio ono što ne razumije. Stoga, umjesto da potiskuje i distancira od traumatskih sjećanja, dijete se izlaže stranoj i njemu izrazito stresnoj situaciji, zbog podsjetnika na traumatsko iskustvo te ju percipira kao „opasnu i lošu” što može izazivati retraumatizaciju ukoliko se ponovi bilo kakvo nasilje. Zbog niske dobi mllj. FC, razvojnih osobitosti kognitivnog funkcioniranja, te još nerazvijenih verbalnih sposobnosti izražavanja, dijete koristi način izražavanja svojih misli i osjećaja kroz akciju, te se ponaša na način koji je nelagodan osobama koje su s njim – viče i otima se. Iako je nakon dva susreta uspio imati i mali pomak u blažoj reakciji otpora, savjetuje se smanjiti pritisak koji dijete može doživljavati nasilnim, ali ne u smislu da uopće ne viđa oca, već u smislu da ga se bolje pripremi. Jedan od prijedloga je viđanje ali u drugom prostoru, s obzirom da mala djeca najviše reagiraju na odvajanje od roditelja i nepoznati prostor. Ako to nije moguće, predlažem da dolazi u taj prostor samo na „igru” uz majku po mogućnosti, dok se ne opusti i zaboravi situaciju koju je zapamtio kao stresnu i počne asocirati nešto lijepo i dobro uz taj prostor. Tada predlažem da otac dođe nevezano, samo kao promatrač uz najavu i ostane sa strane dok ga dijete ne primijeti. Također, postepeno se može produžavati vrijeme susreta, od nekoliko minuta pa na više. Kontraproduktivno je tjerati dijete na interakciju, ali može stručna osoba pričati s ocem da dijete doživi da ono nije u opasnosti. Poželjno je i češće pitati dijete da učini neki izbor, kao npr, da odabere stolac, igru, slatkiš, da odabere hoće li ovo ili ono, koliko će ostati, jer će mogućnost izbora (bilo kakvog) pojačati osjećaj kontrole nad situacijom i smanjiti stresnu reakciju. Djeci treba puno više vremena za prilagodbu na promjenu, primjerice na polazak u vrtić ili školu potrebna su čak 2 - 6 mjeseci da dijete zaista prihvati novu situaciju. Tijekom provođenja vještačenja nisu uočena značajnija ponašanja koja bi ukazivala na negativan utjecaj majke na dijete. Općenito, tijekom psihosocijalne i psihološke obrade roditelja nisu uočena psihopatološka odstupanja kod roditelja, te stoga nisu niti opisana. Roditelje je i dalje potrebno podučavati i osnaživati u ulozi roditelja. Psihosocijalni rad s roditeljima kada su u pitanju tako mala djeca (u dobi od pet – šest godina) iznimno je značajan jer promjenom roditeljskog ponašanja i odnosa – dolazi i do promjene ponašanja djeteta. Na taj način se preveniraju i ublažavaju posljedice razvoda braka i odvojenosti života roditelja koje su uvijek moguće u daljnjem razvoju djece koja opisano dožive. Daljnje djetetovo psihofizičko stanje i funkcioniranje u značajnoj će mjeri ovisiti o uspostavljenim odnosima i načinima ponašanja roditelja, dakle – oca i majke od kojih se očekuje uspostava kvalitetnijih odnosa, suradnja vidljiva i razumljiva djetetu, izbjegavanje isticanja i verbaliziranja emocionalnih doživljaja iz prošlosti, te kontinuirana usmjerenost na stvaranje odnosa u sadašnjosti – što će pozitivno djelovati i na razvijanje odnosa u budućnosti. Opisano će također dodatno svjedočiti o roditeljskim kompetencijama oca i majke, kao i dobrih namjera da se uspostave i održe odnosi koji su u datom trenutku mogući – i kraći sadržajniji odnosi tijekom susreta koji se ponavljaju - bolji su nego odustajanje od istih. Od svih dionika se očekuje strpljenje, fleksibilnost i primjerena (nježna) upornost. HZSR PU Virovitica provođenjem poduzetih mjera iz svoje nadležnosti kao i putem stalnih kontakata s roditeljima ima najbolji uvid u osobitosti funkcioniranja ove obitelji, te ima pravo roditelje upućivati na činjenje svih potrebnih zdravstvenih, psihosocijalnih, pedagoško obrazovnih i drugih postupaka koji su usmjereni na dobrobit djeteta, a od roditelja se očekuje suradnja i prihvaćanje prijedloga stručnjaka jer time svjedoče o svome odgovornom roditeljstvu. Činjenicu da je majka dječaka odvela psihijatrici, smatramo izrazom potrebe za zaštitom djeteta, inače nije uobičajena praksa da se s malom djecom radi psihoterapija, najčešće se radi sa roditeljima ili osobama koje odgajaju dijete i pružaju mu siguran i poticajan dom za rast i razvoj. Njima se daju upute, educira ih se, pruža im se potpora i osnaživanje u brizi o djetetu u najboljem interesu djeteta. Također time se izbjegava uvođenje previše promjena u djetetov život koji mora biti stabilan i predvidljiv. Naime, promjene i zahtjevi za prilagodbom crpe energiju koja bi služila djetetu za razvoj, stoga ono emocionalno slabi i biva u regresiji (vraća se u raniju fazu razvoja koju je već prevladalo). Dok to nije previše i prečesto slučaj, dijete može sve nadoknaditi i uspješno nadvladati te uspostaviti ravnotežu, naprotiv, previše stresa, promjena i grubog inzistiranja može naštetiti djetetu i proizvesti potencijalnu opasnost za razvoj psihopatologije (strahovi, fobije, osjećaj krivnje, anksioznost, psihosomatske smetnje, poremećaji spavanja i hranjenja, zaostajanje u razvoju, depresivnost, nepoželjna ponašanja i drugo), a kasnije smetnji u razvoju zdravog identiteta i poželjnih osobina ličnosti. Činjenica da je otac ponovo u zatvoru - otežava konstruktivno i kontinuirano djelovanje koje bi jamčilo stabilnost početka ostvarenja odnosa oca i sina, kao i njihovih susreta. Ponovna diskontinuiranost susreta tako (ponovo) narušava pozitivne pokušaje održavanja susreta i komplicira cjelokupnu situaciju. Nakon što bude bilo razvidno koji je očev status po pitanju lišenja slobode, vrijedi nastaviti s postepenim i kraćim pokušajima ostvarivanja susreta oca i sina – uz stručnu pomoć i nadzor. Stručnjaci PU Virovitica znat će najbolje procijeniti što je sve potrebno poduzeti u svrhu podučavanja i osnaživanja majke i zaštite dobrobiti mlljt. djeteta, te za navedeno imaju raspoložive pravne instrumente zaštite ljudskih prava i provedbe potrebnih mjera. U navedenim pisanim sadržajima sudjelovala je i članica tima vještačenja psihologinja GC, prof., te je pismeno rezultat zajedničkog rada osoba koje su sudjelovale u vještačenju radi procjene roditeljskih kapaciteta oca ŽC i majke PC u odnosu na mlljt. sina FC.

20. Ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta i roditelja je, s jedne strane, pravo i dužnost roditelja koji ne stanuje s djetetom, dok je s druge strane to pravo djeteta. Ta prava i dužnosti djeci i njihovim roditeljima jamče brojni međunarodni akti, i to Konvencija o pravima djeteta Ujedinjenih naroda iz 1989., Republiku Hrvatsku obvezuje temeljem notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991., zatim Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - MU, broj 18/97 i 4/02), Konvencija o ostvarivanju dječjih prava iz 1996. ("Narodne novine" - MU, broj 1/10) i Europska konvencija o kontaktima s djecom ("Narodne novine" - MU, broj 7/08).

21. Tako Konvencija o pravima djeteta u članku 9. stavku 3. jamči djetetu koji je odvojen od jednog ili oba roditelja pravo na redovito održavanje osobnih i neposrednih odnosa s oba roditelja, osim u slučajevima u kojima je ugrožena djetetova dobrobit.

22. Obiteljsko pravo na održavanje osobnih odnosa uživa pravnu zaštitu temeljem odredbe članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer pravo na susrete i druženja izvire iz prava na obiteljski život zato što je sadržano u pravu na obiteljski život i uključuje i pravo roditelja na susrete i druženja s djetetom, što podrazumijeva neuplitanje države u ostvarivanje navedenog prava, osim kada je to potrebno radi zaštite zdravlja i morala, te prava i sloboda drugih osoba.

23. Konvencija o ostvarivanju dječjih prava na općenit način štiti najbolji interes djeteta u obiteljsko-pravnim postupcima, a u te postupke ubraja, među ostalima, i postupak odlučivanja o susretima i druženju (članak 1. stavak 3.).

24. Konvencija o kontaktima s djecom pod pojmom kontakata ne obuhvaća samo izravne susrete i druženja s djetetom, čije je obilježje izravno ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, već i dodatne oblike ostvarivanja tih odnosa, i to neizravne s djetetom (telefonom, pismima, faksom e-mailom i slično) i putem dostavljanja informacija o djetetu. Slijedeći ovu Konvenciju u Obiteljskom zakonu u odredbi članka 121. stavaka 1., 2. i 3. propisuje iste oblike ostvarivanja osobnih odnosa (izravne, neizravne, i davanje informacija u vezi s osobnim pravima djeteta).

25. Naime, prema odredbi čl.119. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona, dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem, osim ako ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem nije u interesu djeteta. Isto tako i prema odredbi članka 95. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom, a roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem, osim ako ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem nije u interesu djeteta.

26. S tim u vezi se ukazuje da je u sudskom razrješenju obiteljskih odnosa nužno polaziti od uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji, zaštite dobrobiti i prava maloljetne djece te odgovornosti oba roditelja za podizanje i odgoj djece pri čemu posebno treba imati u vidu pravo djece na potpun i skladan razvoj njihove osobnosti.

27. Upravo rukovodeći se načelom najboljeg interesa maloljetnog djeteta, a u cilju njegovog pravilnog razvoja za koji je nužno održavati kontinuirane susrete s ocem za osiguravanje prava na potpun i skladan razvoj djetetove osobnosti, a što je obveza roditelja da mu to pravo osiguraju, u skladu s odredbom čl. 3. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine“ Međunarodni ugovori 12/93 i 20/97, dalje: Konvencija) te odredbi čl. 18. st. 1. Konvencije prema kojoj treba učiniti sve što je u moći u primjeni načela zajedničke roditeljske odgovornosti za odgoj i razvoj djeteta, pri čemu roditelji snose najveću odgovornost za odgoj, razvoj i dobrobit djece, što mora biti njihova temeljna briga.

28. Donoseći odluku kao u izreci ove presude Sud je također vodio računa o postizanju pravične ravnoteže između zahtjeva za osiguravanjem prava djeteta na potpun i skladan razvoj osobnosti i obveze roditelja da mu to pravo osiguraju i pravima i dužnostima oba roditelja na odgoj djeteta, pri čemu činjenica da stranke ne mogu uspostaviti normalni odnos upravo utječe na nužnost da dijete ostvari osobne odnose zajedno s ocem upravo u cilju ostvarivanja označene pravične ravnoteže.

29. S tim u vezi, ukazuje se da se ovaj postupak vodi radi najboljeg interesa djeteta te da bi oba roditelja trebala za dobrobit djeteta doprinositi jačanju roditeljskih i moralnih kvaliteta, a izbjegavati destrukciju ionako osjetljivog odnosa s djetetom imajući u vidu dob djeteta i opterećenost narušenim odnosima roditelja. Obje stranke su dužne u okviru svojih roditeljskih dužnosti pronaći put i način za izbjegavanje sukoba radi interesa njihovog maloljetnog djeteta.

30. Radi navedenoga, a prilikom donošenja odluke, Sud se rukovodio važnosti postizanja između stranaka uzajamnog poštivanja i pomaganja radi osiguravanja zaštite dobrobiti djeteta tako da dijete ne osjeti narušene obiteljske odnose i udaljenost od drugog roditelja s kojim ne živi.

31. Prema mišljenju ovoga Suda, ostvarivanje kontinuiranih osobnih odnosa s oba roditelja omogućava se djetetu potpun i skladan razvoj njegove osobnosti. Posebice zbog uzrasta djeteta kojem je u ovoj dobi potrebno kod pravilnog i skladnog razvoja osigurati kontinuitet odnosa s oba roditelja i okruženje u kojem će se osjećati sigurno zbog čega su prema mišljenju ovoga Suda obje stranke dužne u okviru svojih roditeljskih dužnosti pronaći put i način za izbjegavanje sukoba radi interesa njihovog mlljt. djeteta.

32. Slijedom navedenoga, a posebice uvažavajući prijedlog svih uključenih na posljednjem održanom ročištu (tužiteljica i njezin punomoćnik, HZZSR i posebna skrbnica) kada su svi bili suglasni da se odrede osobni odnosi kao što je to na temelju njihova prijedloga formulirano u izreci ove presude te uvažavajući i postepeni pristup koji preporuča vještakinja dr. sc. Daša Poredoš Lavor odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

32.1. Takva odluka u budućnosti podložna je promjeni donošenjem nove odluke (o više osobnih odnosa i na nekim drugim mjestima ili pak o zabrani istih) sve u ovisnosti o tome kako će proteći osobni odnosi koji su ovom odlukom određeni, odnosno kakvo će u istima osobnim odnosima biti ponašanje prije svega oca, ali isto tako i majke.

32.2. S obzirom da je otac sada u zatvoru održavanje osobnih odnosa na daljinu putem telekomunikacijskih uređaja i aplikacija (video - poziv) je dobar (sada zbog navedenih okolnosti na strani tuženika i jedini moguć) uvod u razvoj tih odnosa kojem će slijediti osobni odnosi u za to prilagođenom prostoru u početku uz nadzor, a kasnije uz potporu stručnih osoba, sve u cilju kako bi se isti odnosi s vremenom mogli dalje graditi i razvijati u pozitivnom pravcu kako bi se u konačnici održavali u najširem mogućem vremenskom obimu i bez ograničenja u pogledu prostora, naravno sve opet u ovisnosti od ponašanja uključenih.

32.3. Sa svim navedenim u vezi u ovom odlomku za napomenuti je da se vrijeme dok je otac u zatvoru na strani djeteta može konstruktivno iskoristiti na način da dijete, sukladno preporukama iz nalaza i mišljenja vještaka, upozna prostor i osoblje Obiteljskog centra u [adresa] kako bi se na iste prilagodilo i spremnije dočekalo trenutak izlaska oca iz zatvora i početak održavanja njihovih osobnih odnosa u istom.

32.4. Isto tako, potrebno je pokušati stvoriti uvjete da se sukladno preporuci dijete i roditelji (u prvom periodu majka) uključe u odgovarajuće tretmane Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba.

33. Sud ovime ujedno upozorava stranke da je u skladu s čl. 417. st. 1. t. 1. i 2 . Obiteljskog zakona propisano da je ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s roditeljem od posebne važnosti za dobrobit djeteta te da je važno da roditelji nastoje prije svega postići sporazum koji će biti usmjeren na dobrobit djeteta pa tako ako tuženik bude boravio duže od mjesec dana u zatvoru da se nastave video – pozivi sve do njegova izlaska kao i da se eventualno organizira i koji posjet, naravno sve pod uvjetom da za to budu ostvarene pretpostavke koje će zaštiti interese dobrobiti maloljetnog djeteta. Isto tako, potrebno je da stranke budu sporazumne i oko toga pa da se od HZZSR u smislu odredbi članka 124. st. 3. i 5. Obiteljskog zakona zatraži da imenuje vršitelja nadzora osobnih odnosa tek po izlasku tuženika iz zatvora. Uz navedeno, sukladno sporazumu stranaka i pravilima zatvorske ustanove u kojoj boravi tuženik termin video poziva može se prema konkretnoj potrebi i interesima djeteta i stranka i prilagoditi.

34. S tim u vezi, Sud upozorava primjenom odredbe čl. 417. st. 3. Obiteljskog zakona roditelje o posljedicama nepoštivanja obveze omogućavanja ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem jer je sud sukladno navedenoj odredbi dužan u obrazloženje odluke unijeti pisano upozorenje o pravnim posljedicama nepoštivanja obveze omogućavanja ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem, i to: 1. mogućnost izricanja novčane kazne u iznosu do 3980,00 eura

2. mogućnost izricanja zatvorske kazne od jednog dana do šest mjeseci te

3. mogućnost promjene odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati.

35. Isto tako, sud upućuje stranke da za slučaj novih bitno promijenjenih okolnosti u budućnosti imaju u vidu i mogućnost pokretanja novoga postupka u kojem se može donijeti nova odluka o ostvarivanju osobnih odnosa maloljetnog djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje, u ovom slučaju tuženikom kao ocem, ali i sa majkom ako bi njezin odnos u budućnosti štetio određenom održavanju osobnih odnosa.

36. U točki II. izreke ove presude Sud je iz praktičnih razloga i zbog svih okolnosti slučaja (posebice i zbog tuženikova boravka u zatvoru) udovoljio tužiteljičinom zahtjevu da joj se u svakodnevnim pitanjima vezanim za zdravlje, odgoj i obrazovanje, prijavu boravišta i prebivališta djeteta te ishođenja osobnih dokumenata dopusti ostvarivanje samostalne roditeljske skrbi u smislu odredbi članka 105. Obiteljskog zakona, dok će u svi ostalim pitanjima roditeljsku skrb oko maloljetnog djeteta stranke, kao roditelji, ostvarivati zajednički.

37. Sud nije odlučivao o troškovima ovoga postupka jer niti jedna od uključenih strana nije stavila zahtjev za naknadom istih.

U Bjelovaru, 19. studenog 2025. godine.

S u d a c

Ivan Poljak

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude.

Dostaviti:

- Pun. tužiteljice Dariu Grbavcu, odvjetniku

- Tuženiku ŽC

- Posebnoj skrbnici KC

- HZZSR, PU Virovitica