REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3644/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Vanesi Brizić Bahun, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari 1.- tužiteljice BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2.- tužitelja MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3.- tužitelja ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4.-tužiteljice ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5.-tužiteljice RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6.-tužitelja JZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 7.-tužiteljice ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po upravitelju Lind-Grad d.o.o., [adresa], OIB:81530401884, a ovaj po punomoćniku Stjepanu Babiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane javne, glavne rasprave, zaključene 23. listopada 2025. u nazočnosti zamjenika tužiteljevog punomoćnika GZ te tuženika, **.**.2025.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba u ovom predmetu povučena za iznos 311,54 eura.

II. Ukida se djelomično platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Darje Bošnjak iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-616/17 od 26. listopada 2017. u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 311,54 eura.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Darje Bošnjak iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-616/17 od 26. listopada 2017. godine kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 306,83 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose:

− 35,68 EUR od 21.07.2014.pa do isplate

− 35,68 EUR od 21.08.2014.pa do isplate

− 35,68 EUR od 21.09.2014.pa do isplate

− 35,68 EUR od 21.10.2014.pa do isplate

− 35,68 EUR od 21.11.2014.pa do isplate

− 35,68 EUR od 21.12.2014.pa do isplate

− 18,26 EUR od 21.03.2015.pa do isplate

− 21,41 EUR od 21.02.2016.pa do isplate

− 21,41 EUR od 21.03.2016.pa do isplate

− 14,46 EUR od 21.07.2016.pa do isplate

− 0,85 EUR od 21.03.2017.pa do isplate

−16,36 EUR od 21.07.2017.pa do isplate,

po stopi do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj (sada tužitelj) je protiv ovršenika (sada tuženika) podnio javnom bilježniku Darji Bošnjak prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 4.659,10 kuna/618,37 eura na ime neplaćene pričuve sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dospijeća do isplate, potražujući i troškove postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke do isplate.

2. Rješenjem o ovrsi pod posl. br. Ovrv-616/17 od 26. listopada 2017. godine određena je ovrha, protiv kojega je ovršenik (sada tuženik) pravovremeno podnio prigovor.

3. Povodom istaknutog prigovora, spis je od strane javnog bilježnika ustupljen ovom sudu i zaprimljen pod br. Povrv-180/2018 te je pravomoćnim rješenjem istog suda od 30. siječnja 2018. godine, rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute provedene radnje te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj je podnescima od 15. svibnja 2019. i 27. svibnja 2025. djelomično povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari, tako da konačno potražuje iznos od 306,83 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, čemu se tuženik nije protivio te je na temelju odredbe članka 193. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje:ZPP), odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja. Na temelju odredbe članka 456. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom II. izreke rješenja.

5. Predmet spora je dugovanje za stambenu pričuvu za stambenu zgradu u [adresa] za razdoblje od srpnja 2014. do rujna 2017.

6. Između stranaka nije sporno da su tužitelji kao i tuženik, u predmetnom razdoblju, suvlasnici zgrade, na adresi [adresa], u vrijeme nastanka obveze, odnosno vlasnici ili suvlasnici posebnih dijelova zgrade te da je valjan Međuvlasnički ugovor od 21. travnja 1998. (list 50-53 spisa), Ugovor o upravljanju stambenom zgradom od 21. travnja 1998. (list 54-56 spisa), I. Aneks Ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 01. listopada 2004. (list 57 spisa), kao i da isti obvezuje i tuženika.

7. Također nije sporno da je ukupna stambena površina zgrade 577,70 m2 te da je tuženiku pričuva obračunavana za površinu stana od 53,76 m2.

8. Sporna je valjanost odluke suvlasnika o povećanju pričuve na 5,00 kuna za razdoblje od srpnja 2014. do prosinca 2015. te da li je dio potraživanja platio Centar za socijalnu skrb za tuženicu. Dakle, sporno je postoji li potraživanje tužitelja prema tuženiku.

9. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Izvadak iz poslovnih knjiga (list 6 spisa), Međuvlasnički ugovor od 21. travnja 1998. (list 50-53 spisa), Ugovor o upravljanju stambenom zgradom od 21. travnja 1998. (list 54-56 spisa), I. Aneks Ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 01. listopada 2004. (list 57 spisa), II. Aneks Ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 14. svibnja 2008. (list 70-72 spisa) sa Ugovorom o zajmu od 14. svibnja 2008. (list 73 spisa), uplatnicu (list 144, 174 spisa), karticu prostora (list 166-168 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centar za financijska vještačenja d.o.o. (list 131-138, 153 spisa).

10. Izvođenje dokaza uvidom i pregledom ostalih isprava nije bilo potrebno za odluku, jer je činjenično stanje potpuno utvrđeno, a podnesak tuženika od 23. listopada 2025. sud nije razmatrao jer je dostavljen nakon zaključenja glavne rasprave.

11. Na temelju tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka sukladno čl. 8. ZPP-a ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja da im tuženik plati pričuvu za razdoblje od srpnja 2014. do rujna 2017. za stambeni prostor koji se nalazi u [adresa], za stambeni prostor od 53,76 m2 i to od srpnja 2014. do prosinca 2015. u visini od 5,00 kn/m2, a od siječnja 2016. do rujna 2017. u visini od 3,00 kn/m2, s time što je za tuženicu, prema njezinim navodima, dio pričuve platio Centar za socijalnu skrb.

13. Prema odredbi članka 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu:ZV) zajednička pričuva namjenski je vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika.

14. Odredbom čl. 93. st. 1. ZV propisano je da upravitelj, bio postavljen od suvlasnika ili od suda, upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika, i to umjesto njih, pri čemu u odnosu prema trećima ne djeluju ograničenja koja bi mu bila postavljena pravnim poslom. Stavkom 2. istog članka propisano je da je u upravljanju nekretninom upravitelj ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka.

15. Smislenim tumačenjem navedenih odredaba zakona, podrazumijeva se ovlast upravitelja u poduzimanju svih onih radnji pa i pokretanje sudskih postupaka kako bi se ostvarili i zaštitili interesi suvlasnika zgrade u održavanju zgrade. To podrazumijeva dobivenu i zakonom propisanu ovlast i da kao stranka u postupku utužuje nekog od suvlasnika radi naplate dugujuće pričuve, jer je to imovina odvojena od imovine bilo kojeg od suvlasnika, ali i od upravitelja zgrade, a kojom upravlja upravitelj (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci broj Gž-7255/13 i dr.).

16. Čl. 375. st. 1. ZV-a propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u vezi upravljanja i korištenja nekretnine utvrđuju Ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (Međuvlasnički ugovor), a odredbom stavak 3. navedenog članka propisano je da odluke koje proizlaze iz Međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike, ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

17. Među strankama nije sporna valjanost Međuvlasničkog ugovora sklopljenog 21. travnja 1998., pa je takav Međuvlasnički ugovor zakonito sklopljen i valjan te odluke koje iz njega proizlaze obvezuju sve sadašnje i buduće suvlasnike neovisno o tome jesu li ih i oni potpisali, a što propisuje članak 375. ZV-a.

18. Tuženik tijekom postupka nije osporio da bi bio suvlasnik stambenog prostora za čiju pričuvu ga terete tužitelji u ovom postupku, kao niti njegovu površinu od 53,76 m2 kao i da mu je u poslovnim knjigama tužitelja bila evidentirana ista površina.

19. Prema odredbi čl. 12. Međuvlasničkog ugovora svaki suvlasnik dužan je plaćati pričuvu primjenjujući koeficijent 1,00 za stambeni prostor. Prema odredbi čl. 14. svaki suvlasnik obvezan je plaćati pričuvu do 20. u mjesecu.

20. Prema odredbi čl. 16. Ugovora o upravljanju stambenom zgradom svaki suvlasnik dužan je plaćati pričuvu primjenjujući koeficijent iz čl. 12. Međuvlasničkog ugovora (1,00 za stambeni prostor) i to 1,70 kn/m2. Prema odredbi čl. 17. svaki suvlasnik obvezan je plaćati pričuvu do 20. u mjesecu za tekući mjesec, a upravitelj će im dostavljati uplatnice do zadnjeg dana u mjesecu za slijedeći mjesec.

21. Stoga je neosnovana tvrdnja tužitelja kako upravitelj nije dužan dostavljati uplatnice suvlasnicima, jer da visina pričuve proizlazi iz odluke suvlasnika, pa ih ne treba dostavljati.

22. Uvidom u I. Aneks Ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 01. listopada 2004. utvrđeno je da je čl. 2. povećana pričuva na 3,00 kn/m2 za koeficijent 1 počevši od 01. listopada 2004.

23. Uvidom u II. Aneks Ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 14. svibnja 2008. utvrđeno je da je čl. 2. povećana pričuva na 5,00 kn/m2 za koeficijent 1 počevši od 01. srpnja 2008., a radi zajma u iznosu od 89.286,54 kn. Prema popisu suvlasnika utvrđeno je da je odluku o povećanju pričuve potpisala većina suvlasnika odnosno prema površini stanova 374,42 m2 .

24. Kako nije sporno da je ukupna stambena površina predmetne zgrade 577,70 m2, to proizlazi da je spornu odluku o povećanju pričuve na 5,00 kn/m2 donijela većina suvlasnika čiji dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, pa isto obvezuje i tuženika sukladno čl. 375. ZV-a.

25. Time je tužitelj dokazao visinu mjesečne pričuve za utuženo razdoblje od srpnja 2014. do prosinca 2015. u visini od 5,00 kn/m2 te za razdoblje od siječnja 2016. do rujna 2017. u visini od 3,00 kn/m2.

26. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je djelomično podmireno sporno dugovanje.

27. Provedenim financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centar za financijska vještačenja d.o.o., čiji nalaz i mišljenje sud, obzirom da je uvidom u dokumentaciju odgovoreno na postavljeni zadatak, prihvaća cijeneći ga stručnim i obrazloženim te u skladu s pravilima znanosti i struke te na isto nakon dodatnog očitovanja vještaka, nije bilo primjedbi stranaka, utvrdio da ukupan iznos neplaćene pričuve iznosi 306,83 eura, pod pretpostavkom da je mjesečni iznos pričuve u razdoblju od srpnja 2014. do prosinca 2015. iznosi 268,80 kn (5,00 kn/m2) te da od siječnja 2016. do rujna 2017. iznosi 161,28 kn (3,00 kn/m2).

28. Tužitelj je konačno i postavio tužbeni zahtjev u visini kako je utvrđena provedenim vještačenjem.

29. Tuženica je navela da je platila sporno dugovanje 25. studenoga 2024. te dostavila uplatnicu na iznos od 307,00 eura, gdje je u opisu plaćanja navedeno "navodno neplaćeni iznos".

30. Tužitelj je naknadno dostavio karticu prostora za tuženika iz koje je vidljivo da je tužitelj uplatu od 25. studenoga 2024. u iznosu od 307,00 eura evidentirao kao uplatu pričuve za mjesec 12/2021 u iznosu od 285,50 eura te za mjesec 11/2024 u iznosu od 21,50 eura.

31. Tužitelj je ustrajao na tužbenom zahtjevu te da sporni iznos od 306,83 eura nije plaćen, dok je tuženica ustrajala na tvrdnji da je sporni iznos plaćen.

32. Dakle, utvrđeno je da je tuženica nakon provedenog vještačenja platila tužitelju iznos od 307,00 eura dana 25. studenoga 2024., što je i tužitelj knjižio u kartici prostora za tuženika.

33. Međutim, tužitelj je uplatu od 25. studenoga 2024. knjižio za druga dugovanja tuženika i to za 2021. i 2024. godinu, a ne za utuženo razdoblje od srpnja 2014. do rujna 2017.

34. Naime, sukladno čl. 171. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje:ZOO) red uračunavanja propisuje da kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja, a kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje.

35. Dakle, tuženica nije odredila za koje dugovanje je platila 307,00 eura dana 25. studenoga 2024., pa je tužitelj sukladno odredbama čl. 171. ZOO-a trebao namiriti najstarije dospjele tražbine, a to su one iz utuženog razdoblja (2014. -2017. godine), a ne namiriti tražbine iz 2021. i 2024. godine.

36. Dakle, tuženica je dokazala da je tužitelju uplatila iznos od 307,00 eura, a kako tužitelj nije tom uplatom namirio najstarije dospjelo potraživanje, a to je upravo potraživanje iz utuženog razdoblja, sud ne može utvrditi da li se uplata odnosi na utuženu glavnicu u iznosu od 306,83 eura ili na zatezne kamate, pa primjenom pravila o teretu dokazivanja dokaza glede takvih navoda u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a, smatra da je upravo tužitelj bio dužan specificirati svoje potraživanje nakon uplate, a što imenovani do zaključenja glavne rasprave nije učinio niti je predložio ikakav relevantni dokazni prijedlog na navedenu okolnost u smislu čl. 219 ZPP-a prema kojem je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze kojima pobija navode i dokaze protivnika. Slijedom iznijetoga, sud primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 221.a ZPP-a zaključuje i nalazi kako tužitelj nije dokazao svoje potraživanje, pa je na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te odbio tužbeni zahtjev sve sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.

37. Budući da tužitelj nije uspio u postupku, prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova.

38. Sud u odluci kojom odlučuje o osnovanosti platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi nije odlučivao o trošku ovršnog postupka, već je o istom odlučio zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku. To iz razloga što se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (Zaključak br.3 sastanka Vrhovnog suda RH br. Su-Iv-204/17 održanog 2. lipnja 2017.godine u Zagrebu).

39. Novčani iznosi u izreci dvojno su iskazani uz primjenu fiksnog tečaja konverzije (1 euro = 7,53450 kuna) i sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22. i 88/22.).

40. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 19. studenoga 2025.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (Čl. 335. Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke putem ovog suda,a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovog Zakona (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. Oglasna ploča suda 8 dana