Republika Hrvatska
Trgovački sud u Zadru
Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35
Poslovni broj: R-12/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u izvanparničnom predmetu predlagatelja osiguranja CAKI trans d.o.o., Kokoškovec (Općina Maruševec), Kokoškovec 1a, OIB: 17478959244, zastupanog po punomoćnici Jasmini Tot Solina, odvjetnici iz Varaždina, protiv protivnika osiguranja VODOVOD I ODVODNJA d.o.o., Šibenik, Kralja Zvonimira 50, OIB: 26251326399, zastupanog po punomoćniku Marku Mijatu, odvjetniku u Vodicama, radi osiguranja privremenom mjerom, 19. studenoga 2025.
r i j e š i o j e
I Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja CAKI trans d.o.o., Kokoškovec (Općina Maruševec), Kokoškovec 1a, OIB: 17478959244, koja se sastoji u pravu na pristup usluzi isporuke vode u odnosu na nekretninu u vlasništvu istoga i to k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, kuća i dvor površine 1024 m2, odnosno kuća površine 120 m2, te dvor površine 904 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prema protivniku osiguranja VODOVOD I ODVODNJA d.o.o., Šibenik, Kralja Zvonimira 50, OIB: 26251326399,
određuje se privremena mjera
- nalogom protivniku osiguranja da u roku od jednog radnog dana obavi sve radnje i priključi nekretninu predlagatelja osiguranja na javni vodoopskrbni sustav i to k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, kuća i dvor površine 1024 m2, odnosno kuća površine 120 m2, te dvor površine 904 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
II Ova privremena mjera traje do isteka 15 dana od nastupanja uvjeta za ovrhu temeljem odluke nadležnog suda u parnici koju će predlagatelj osiguranja pokrenuti radi opravdanja ove privremene mjere.
III Ako protivnik osiguranja ne ispuni navedenu obvezu iz točke I i u roku iz točke I izreke ovog rješenje istom se zaprječuje izricanje novčane kazne u iznosu od 1.500,00 eura za svaki dan zakašnjenja.
IV Ako se protivnik osiguranja i nakon donošenja ovog rješenja bude ponašao suprotno navedenoj obvezi sud će mu na prijedlog predlagatelja osiguranja izreći novčanu kaznu kojom mu je zaprijetio.
V Žalba protiv rješenja ne odgađa provedbu ove privremene mjere.
VI Nalaže se protivniku osiguranja naknaditi predlagatelju osiguranja troškove ovog postupka u iznosu od 865,59 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Predlagatelj osiguranja (u daljnjem tekstu: predlagatelj) je u svom prijedlogu od 15. srpnja 2024., u bitnome, naveo kako je vlasnik nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] zgr, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i tu je nekretninu stekao kupnjom na javnoj dražbi koja se vodila u stečajnom postupku pred Trgovačkim sudom u Splitu, posl. br. St-1320/2016. Protivnik osiguranja (u daljnjem tekstu: protivnik) ima status javnog isporučitelja vodne usluge na području Općine Primošten, temeljem Odluke Općinskog vijeća Općine Primošten o priključenju na komunalne vodne građevine od 30. siječnja 2012. Budući da je predlagatelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, isti je i evidentiran kao korisnik i obveznik podmirenja računa za isporučenu vodu u odnosu na istu nekretninu. Počevši od studenoga 2021. protivnik je počeo ispostavljati račune za vodne usluge predlagatelju. Budući da predlagatelj po stjecanju prava vlasništva nije stupio u posjed nekretnine, isti je 13. prosinca 2021. podnio protivniku zahtjev za obustavu opskrbe vodom i taj je zahtjev ponovio i u siječnju 2022. Ispostavljani računi za period od studenoga 2021. pa nadalje su se odnosili isključivo na fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga i ti su računu uredno podmireni od strane predlagatelja, neovisno o činjenici što još uvijek nije u posjedu nekretnine. Međutim, predlagatelj je 17. studenoga 2022. zaprimio račun broj 2022/570636 za uslugu u listopadu 2022. na iznos od 13.055,93 kn, na koji je uložio prigovor. Iz odgovora protivnika proizlazi da je došlo do istjecanja veće količine vode na mjernom mjestu uslijed kvara na reducir ventilu, ugrađenom u vodovodni šaht od strane korisnika usluge, što predlagatelj smatra i navodi kao nemoguće, jer još uvijek nije bio u posjedu nekretnine. Potom protivnik, bez suglasnosti predlagatelja mijenja reducir ventil i nastavlja isporučivati račune – a što proizlazi iz podataka na računu za listopad 2022. iz kojeg je vidljivo stanje na vodomjeru. 27. veljače 2023 protivnik je nekretninu predlagatelja isključio iz sustava vodoopskrbe bez prethodne dostave obavijesti predlagatelju, a zbog neplaćenog duga. Navedeni postupak je protivan i Zakonu o vodama, pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (posl. br. Rev – 1157/2016-2 od 11. lipnja 2019.), odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske (posl. br. U-II-1711/2002 od 11. srpnja 2007.) kao i općem načelu Europske unije o razmjernosti, odnosno proporcionalnosti između legitimnih ciljeva i sredstva za njihovo ostvarenje. Uslijed svega iznesenoga predlagatelj traži od suda određivanje osiguranja privremenom mjerom kojom se nalaže protivniku priključiti nekretninu predlagatelja na sustav vodoopskrbe.
2. U ovoj pravnoj stvari je prvostupanjskim rješenjem posl. br. R1-36/2024 od 19. srpnja 2024. odbijen prijedlog predlagatelja uz obrazloženje da isti nije dokazao odnosno učinio vjerojatnim opasnost da bi bez određivanja predložene privremene mjere znatno se otežalo ostvarivanje njegove tražbine – sukladno odredbi čl. 346. st. 1. Ovršnoga zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24:; u daljnjem tekstu: OZ).
3. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je svojim rješenjem posl. br. Pž- 3127/2024-2 od 6. kolovoza 2024. ukinuo naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, predmet vratio na ponovni postupak uz uputu, među ostalim, da se prvo pozove protivnik na očitovanje a potom da se donese odluka u ovoj pravnoj stvari.
4. U svom odgovoru dostavljenom sudu 25. rujna 2024. protivnik je naveo kako se predloženoj privremenoj mjeri protivi u cijelosti, budući da nisu ispunjene pretpostavke za određivanje iste iz čl. 346. OZ-a. Navodi kako je netočno da je ispostavio predlagatelju isporuku vode zbog nepodmirenog računa za isporuku vode u listopadu 2022., jer isti nije podmirio ni račune za uslugu u studenom 2022. u iznosu od 60,98 eura, u prosincu 2022. u iznosu od 20,55 eura, u siječnju 2023. u iznosu od 28,92 eura i u veljači 2023. u iznosu od 50,26 eura. Prema odredbi čl. 41. st. 1. i 3. Zakona o vodama (Narodne novine br. 66/19; u daljnjem tekstu: ZV) isporučitelj vodnih usluga može zbog opravdanih razloga, sukladno općim uvjetima isporuke vodnih usluga, ograničiti odnosno obustaviti korisnicima isporuku vodnih usluga. Isporuka vodnih usluga može se obustaviti ili ograničiti zbog nepodmirenja računa za vodne usluge svim korisnicima, a prema potrošačima samo za dug nastao u najmanje tri mjeseca uzastopno ili tri mjeseca neuzastopno unutar kalendarske godine. Obustavi ili ograničenju obvezatno mora prethoditi opomena pred obustavu ili ograničenje uz naknadni rok ne kraći od 15 dana za podmirenje svih dospjelih dugova. Također, prema odredbi čl. 11. Pravilnika o općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga protivnika u slučaju neplaćanja računa za isporučenu vodnu uslugu isporučitelj usluge će poslati opomenu o neplaćenom računu, a ukoliko se isti ne podmiri isporučitelj usluge će isključiti potrošača iz sustava vodoopskrbe te poduzeti potrebne radnje za naplatu duga. Potrošač se može ponovno priključiti na sustav vodoopskrbe kada je podmirio sva dugovanja prema isporučitelju usluge. Protivnik napominje kako predlagatelj nije potrošač niti se takvim može smatrati. Također, protivnik je predlagatelju obustavio isporuku vode zbog neplaćanja četiri uzastopna računa. Svaki sljedeći isporučeni račun sadržavao je opomenu s upozorenjem da će, u slučaju nepodmirenja dospjele obveze, protivnik obustaviti isporuku. Dakle, predlagatelj nije i ne može zadovoljiti prvu i osnovnu pretpostavku za određivanje privremene mjere – ne može učiniti vjerojatnim postojanje svoje tražbine. Isto tako protivnik upućuje i na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske prema kojoj sud ne bi mogao udovoljiti prijedlogu za određivanjem privremene mjere priključenja nekretnine ponovno na vodovod, ako protivnik nije postupio protupravno, odnosno ako je postupio u skladu s općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga. Dodatno ističe da je mogao obustaviti isporuku vode predlagatelju već i nakon nepodmirenja jednog računa
– sve zato što predlagatelj nije potrošač. Nadalje, predlagatelj svoj prijedlog temelji na tvrdnji da je predložena mjera potreban da bi se spriječila znatna financijska šteta prije svega u vidu izgubljene zarade, jer nedostatak vode onemogućava iskorištavanje nekretnine u bilo kojem pogledu. Međutim, protivnik ističe kako na spornom mjernom mjestu nije bilo nikakve potrošnje vode ili je potrošnja bila simbolična, sve od listopada 2020. pa do listopada 2022. kada je ispostavljen prvi osporavani račun. Štoviše, iz dopisa predlagatelja od 13. prosinca 2021. proizlazi kako isti traži obustavu isporuke vode „jer je nekretnina prazna i nitko ju ne koristi“. Dakle, iz navoda predlagatelja i dokumentacije koja prileži spisu predmeta proizlazi kako je predmeta nekretnina u odnosu na koju se traži privremena mjera bila napuštena i nekorištena više od tri godine prije predlagateljevog ulaska u nju, dok iz izlista stanja potrošnje vode proizlazi da najmanje dvije godine, u periodu od listopada 2020. do listopada 2022. nije bilo nikakve potrošnje vode odnosno da je potrošnja bila simbolična.
5. U nastavku postupka, a u odnosu na navode protivnika, predlagatelj je istakao kako najprije navod na računu da isti predstavlja „opomenu, nakon čega slijedi skidanje vodomjera o trošku stranke i isključenje“ ne predstavlja opomenu odnosno ispunjenje uvjeta kao pretpostavki isključenja sukladno odredbama Zakona o vodnim uslugama (čl. 41. st. 3.) prema kojem je protivnik bio dužan predlagatelju ostaviti rok ne kraći od 15 dana za podmirenje svih dospjelih dugova. Isto tako, a u odnosu na navode protivnika da nije ispunjena druga zakonska pretpostavka iz OZ-a za određivanje predložene privremene mjere – sprječavanje znatne financijske štete koja prijeti – predlagatelj je naveo da je zbog obustave isporuke vode, primarno je uništen okoliš objekta, jer bez vode isti nije mogao biti održavan, oštećena je površina bazen pod utjecajem sunca (a bez vode), dijelovi kuće su počeli propadati uslijed duljeg nekorištenja, uvjetovanog nemogućnošću korištenja nekretnine zbog nedostatka pitke vode. Šteta u imovini predlagatelja ogleda se i u izgubljenoj dobiti, u vidu propuštenih najamnina, a koje je isti mogao ostvariti obzirom da u njegovu poslovnu djelatnost ulazi poslovanje s nekretninama. Dodatno napominje da je 23. srpnja 2024. pokrenuo postupak pred nadležnim tijelom radi pribave potrebnih akata za vršenje turističkog najma u pogledu predmetne nekretnine. Isto tako, predmetni objekt je bio nastanjen do kraja 2023. kada je u njemu živio bivši najmoprimac tokom čitave godine. Zaključno napominje kako se provedbom predložene mjere neće negativno utjecati na samog protivnika i njegovo poslovanje, budući da će isti ispostavljati račune za isporučenu uslugu u narednom periodu, a za koje račune, ukoliko ne bi bili podmireni po dospijeću može poduzeti odgovarajuće pravne korake, sukladno Zakonu o vodnim uslugama (uključivo i obustaviti isporuku). Objekt zbog nekorištenja propada, predlagatelj ga ne može dati u najam bez pitke vode, a time, osim štete za objekt, akumulira i financijske gubitke.
6. Ovosudnim rješenjem posl. br. R1-41/2024 od 3. siječnja 2025. ponovno je odbijen prijedlog predlagatelja za određivanjem privremene mjere uz obrazloženje da je predlagatelj dokazao osnovanost svoga potraživanja, ali nije dokazao drugu pretpostavku iz čl. 346. OZ-a odnosno nije učinio vjerojatnim opasnost da će se bez takve mjere znatno otežati ostvarivanje njegove tražbine. Prema odluci, iz spisa predmeta proizlazi da je protivnik predlagatelju obustavio isporuku vode zbog neplaćanja računa od strane predlagatelja a sukladno općim i tehničkim uvjetima protivnik, za koje račune je protivnik osiguranja izdao opomenu kako to proizlazi iz istih. Također, izvršen je uvid u ovosudni spis posl. br. P-137/2024 u kojem je 16. prosinca 2024. donesena nepravomoćna presuda kojom je tužitelj (ovdje predlagatelj) odbijen u cijelosti s tužbenim zahtjevom da se priključi voda na nekretninu te je odbijen sa zahtjevom za naknadu štete.
7. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem posl. br. Pž- 706/2025-2 od 25. veljače 2025. ukinuo naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, vratio predmet ovom sudu na ponovni postupak uz napomenu da je sud prilikom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari trebao primijeniti odredbu čl. 347. st. 1. OZ-a u kojoj je opisana tzv. regulacijska privremena mjera (privremenom uređenju spornog odnosa među strankama radi osiguranja prava, pravnih odnosa i pravnog reda) odnosno utvrditi jesu ispunjeni uvjeti iz te odredbe kao i objasniti primjenu odnosno neprimjenu shvaćanja iz odluke Vrhovnoga suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 520/2017 od 5. svibnja 2020.
8. Prijedlog predlagatelja je osnovan.
9. Člankom 346. OZ-a propisano je koje su pretpostavke potrebne da bi se odredila privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine, a člankom 347. OZ-a vrste mjera koje sud može odrediti u takvim slučajevima.
10. Tako je čl. 346. st. 1. OZ-a propisano da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelji osiguranja učine vjerojatnim postojanje svoje tražbine, uz kumulativno ispunjenje jedne od sljedećih pretpostavki propisanih toč. 1. st. 1. istoga članka odnosno ako učini vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili toč. 1. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.
11. Međutim, odredbom čl. 347. OZ-a propisano je da se radi osiguranja nenovčanih tražbina može odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja pa su tako u tom stavku i taksativno nabrojene mjere koje se mogu odrediti. Nadalje, st. 2. istoga članka je propisano ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnoga reda, sud može odrediti mjeru kojom će privremeno urediti sporni odnos među strankama.
12. U konkretnom slučaju, po ocjeni ovoga suda predlagatelj je učinio vjerojatnim postojanje nenovčane tražbine, jer se ista sastoji u pravu priključenja na vodovodnu mrežu odnosno u pravu na opskrbu pitkom vodom na način i u opsegu kako je to bilo prije isključenja s vodovodne mreže od strane protivnika osiguranja.
13. Nadalje, a po ocjeni ovoga suda, ispunjena je i druga pretpostavka i to upravo ona iz čl. 347. st. 2. OZ-a.
14. Navedeno, po mišljenju ovoga suda nedvojbeno proizlazi iz činjenice da je u današnjim uvjetima život bez vode gotovo nezamisliv, pa sud drži da nije potrebno posebno obrazlagati kakvo je značenje vode u suvremenom društvu i kakve sve posljedice mogu proizlaziti iz nemogućnosti korištenja vodom. Kako je svojim jednostranim činom, bez da je predložio neku drugu alternativnu mogućnost, protivnik onemogućio predlagatelja u opskrbi i korištenju pitke vode, čime je predlagatelja potpuno onemogućio u ostvarivanju osnovnih životnih potreba i doprinio opasnosti nastanka posljedica za zdravlje ljudi, a time i nastanku nenadoknadive štete koja ugrožavanjem zdravlja doista i jest, sud je ocijenio da su ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere u ovoj pravnoj stvari.
15. Doista, prema odredbi čl. 41. Zakona o vodnim uslugama isporučitelj vodnih usluga može zbog opravdanih razloga, sukladno općim uvjetima isporuke vodnih usluga, ograničiti odnosno obustaviti korisnicima isporuku vodnih usluga. Isporuka vodnih usluga može se, među ostalim, obustaviti ili ograničiti zbog nepodmirenja računa za vodne usluge svim korisnicima, a prema potrošačima samo za dug nastao u najmanje tri mjeseca uzastopno ili tri mjeseca neuzastopno unutar kalendarske godine. Obustavi ili ograničenju obvezatno mora prethoditi opomena pred obustavu ili ograničenje uz naknadni rok ne kraći od 15 dana za podmirenje svih dospjelih dugova.
16. Međutim, pored ove citirane odredbe, svakako ne treba smetati s uma naprijed izneseno kao i aktualnost prepoznavanja prava na vodu, kao samostalnog ljudskog prava koje se iskazuje u progresivnom interesu međunarodne zajednice za to pravo u posljednjih 30 godina. Pojedine države koje su nedavno revidirale ustavne odredbe čak su i konstitucionalizirale ljudsko pravo na vodu.
17. Uzevši sve navedeno u obzir, za istaći je kako je nesporno da protivnik predlagatelju zbog neplaćenih računa obustavlja isporuku vode, da pritom nije pokrenuo parnične odnosno ovršne postupke radi naplate svoga potraživanja prema predlagatelju. Dakle, prema stavu ovoga suda, protivnik je svakako bio dužan svoje potraživanje prema predlagatelju ostvariti na druge moguće načine, a koji načini bi svakako bili manje tegobni, što protivnik nikako nije učinio.
18. Ako uzmemo u obzir odluku Vrhovnoga suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-520/2017 od 2017 od 5. svibnja 2020. za istaći je kako i tamo proizlazi da „isporučitelj usluge opskrbe pitkom vodom nije imao i nema zakonsku ovlast sankcionirati neplaćanje naknade za potrošenu pitku vodu odvajanjem vodomjera na mjernom mjestu korisnika, a kako bi prisilno naplatio svoju tražbinu te takvo postupanje ima značaj samovolje, a osim toga nepodmirenu tražbinu za isporučenu pitku vodu, tuženik je mogao ostvariti u parničnom i ovršnom postupku.“ Dakle, iz ove a i iz drugih sličnih odluka Vrhovnoga suda Republike Hrvatske (npr. Rev 1157/2016 od 11. lipnja 2019.) može se također iščitati intencija zaštite ljudskog prava na vodu, kao jednog od temeljnih ljudskih prava i visoko zaštićene kategorije u tom smislu. U skladu s navedenim, ovaj sud smatra opravdanim odrediti predloženu privremenu mjeru, naložiti protivniku da predlagatelja odnosno njegovu nekretninu priključi na javni vodoopskrbni sustav, a onda bez neke eventualne daljnje štete i kršenja bilo čijih ljudskih prava, stranke imaju druge mogućnosti za ostvarivanje međusobnih odnosa i ispunjenje međusobnih potraživanja. Na ovu odluku nije nužno utjecala činjenica na koju protivnik upućuje da se u konkretnom slučaju ne radi o potrošaču, kao kategoriji koja je posebno zaštićena pa i samim Zakonom o vodnim uslugama i sličnim propisima, jer i predlagatelj kao vlasnik predmetne nekretnine, bez obzira što je isti pravna osoba, treba imati dostupnu pitku vodu na nekretnini u svom vlasništvu, upravo neovisno za koju će ju svrhu koristiti.
19. Slijedom svega iznesenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci ovoga rješenja u dijelu od točke I do V.
20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 32. Zakona o izvanparničnom postupku (Narodne novine br. 59/2023), te, u skladu s njime, na odredbama čl. 151., 155. i 164. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023) pa je tako predlagatelju priznat trošak sastava prijedloga od 100 bodova (Tbr. 11. toč. 1.), podneska od 5. lipnja 2025. od 25 bodova (Tbr. 11. toč. 10.), žalbi od 24. srpnja 2024. i 27. siječnja 2025. od po 100 bodova (Tbr. 13. toč. 2.), prema važećoj vrijednosti predmeta spora, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, pripadajući PDV od 25% te sudske pristojbe na žalbe (2 x 13,27 eura) i na prijedlog i rješenje od 26,55 eura, ukupno iznosi 865,59 eura.
21. Slijedom navedenoga valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja u dijelu pod točkom VI.
U Zadru 19. studenoga 2025.
Sutkinja:
Katarina Zdunić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja može se podnijeti žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatska u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka istog, putem ovog suda.
DNA:
1. Predlagatelju osiguranja po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na prijedlog i rješenje u iznosu od 53,10 eura
2. Protivniku osiguranja po pun.